{"id":347,"date":"2015-04-17T06:16:00","date_gmt":"2015-04-17T06:16:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=347"},"modified":"2015-04-17T06:16:00","modified_gmt":"2015-04-17T06:16:00","slug":"religioznost-i-totalitarni-rezimi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/religioznost-i-totalitarni-rezimi\/","title":{"rendered":"Religioznost i totalitarni re\u017eimi"},"content":{"rendered":"

U ovom radu poku\u0161at \u0107emo pobli\u017ee analizirati dva fenomena koji su uvelike utjecala na razvoj \u010dovjekove svijesti i njegovog pogleda na vlastitu egzistenciju. Kako uop\u0107e pristupiti toj temi? Prije svega \u0107emo se pozabaviti definiranjem i analizom pojmova religija i totalitarizam u onoj mjeri u kojoj nam to dopu\u0161ta sama tema ovog rada. A zatim \u0107emo sagledati problematiku njihova odnosa koja se o\u010dituje kroz velike totalitarne re\u017eime koji su obilje\u017eili dvadeseto stolje\u0107e: fa\u0161izam, nacizam i komunizam. Kroz samu njihovu unutra\u0161nju strukturu tj. neku vrstu unutarnje dinamike samih tih re\u017eima poku\u0161at \u0107emo sagledati u kojoj mjeri su oni bili zapravo neka vrsta religije ili barem njezin nadomjestak i jesu li zapravo preuzeli religijsku strukturu. Hitler je ka\u017eu smatrao da ima sveto pravo vladati nad Nijemcima. Takva su mi\u0161ljenja i teorije redovito postajale ideologijama, a svaka ideologija redovito postaje instrumentom vlasti, vladanja pa i manipulacije \u010dovjekovom svije\u0161\u0107u o samome sebi te njegovom savje\u0161\u0107u[1]<\/a>. Zapravo ideologija postaje neka vrsta kvazi vjerovanja kroz koje se poku\u0161ava zahvatiti sam um i volju pojedinca te kroz to instrumentalizirati njegovu savjest te se \u010dovjek postepeno po\u010dinje i osje\u0107ati sve vi\u0161e krivim ako ne prihva\u0107a vladaju\u0107u ili se ne mo\u017ee slo\u017eiti sa vladaju\u0107om ideologijom. Ba\u0161 tu dolazi na vidjelo sva totalitarnost takvih re\u017eima.<\/span><\/p>\n

U radu \u0107emo se, upravo kroz neke indikatore poput ideologije, kulta, raznih simbola te vjerovanja u dr\u017eavu poput fa\u0161izma ili rasu poput nacizma, koji dovode do \u010dovjekova spasenja, pozabaviti time koliko su povezani religija i totalitarizmi i u kojoj se je mjeri zapravo koristio osje\u0107aj \u010dovjekove naravne religioznosti za opstanak takvih re\u017eima i njihovu sakralizaciju. Totalitarni re\u017eimi su unato\u010d svim strahotama pomalo fascinirali i pronalazili zagovornike i pristalice, a sa druge pak strane mnoge njihove protivnike dovodili do osje\u0107aja nemo\u0107i, obeshrabrenosti i izrevoltiranosti[2]<\/a>. Mo\u017eemo se osvrnuti samo na nostalgiju koja prevladava u svim biv\u0161im zemljama komunisti\u010dkog bloka. A zanimljivo je za primijetiti kako biv\u0161i komunisti putem demokratskih izbora ponovno dolaze na vlast. Od kuda takvim velikim po\u0161astima dvadesetog stolje\u0107a snaga da fasciniraju velik broj sljedbenika pa mo\u017eemo re\u0107i i ve\u0107inu naroda nekih dr\u017eava? Zanimljivo je da se teoreti\u010dari totalitarizama nisu usudili davati prognoze o njihovu nestanku, a svi su bili dosta iznena\u0111eni brzinom propadanja isto\u010dnog komunisti\u010dkog bloka. \u00a0<\/span><\/p>\n

    \n
  1. Religioznost i religija<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Ako promatramo ljudski rod od najranijih vremena prapovijesti pa do dana\u0161njih dana ne\u0107emo na\u0107i civilizaciju u kojoj sveto nije prebivalo, religijski fenomen o\u010dito prati \u010dovjeka od njegova postanka. Mo\u017eemo re\u0107i kako je \u010dovjek po svojoj naravi homo religiosus ili naturaliter religiosus. Jo\u0161 je Platonovac Plutarh rekao kao je putuju\u0107i svijetom mogu\u0107e na\u0107i grad bez utvrda i pisma, bez kralja i ku\u0107a bez bogatstva i novca, bez glumi\u0161ta i \u0161kola, ali da jo\u0161 nikada niko nije vidio niti \u0107e vidjeti grad bez bogova i hramova grad u kojem ljudi ne mole niti prikazuju \u017ertve bo\u017eanstvima, ne dozivaju vrhovno dobro i ne otklanjaju demonsko zlo.[3]<\/a> \u010covjek kroz religiju nalazi smisao svog postojanja nadilazi svoju kona\u010dnost te tra\u017ei put prema budu\u0107nosti.[4]<\/a> Makar neupitno vidimo rasprostranjenost religioznog fenomena te\u0161ko ga mo\u017eemo odrediti tj. svesti na jednu definiciju. Zapravo pod pojmom religija nalazimo vrlo suprotne i razli\u010dite sadr\u017eaje. Prvi problem u definiranju religije dolazi od samog predmeta istra\u017eivanja znanosti religiogije iz razloga jer je on mnogozna\u010dan. Prema tome u religiju spadaju razli\u010dita u\u010denja i vjerovanja koja je te\u0161ko staviti pod zajedni\u010dki nazivnik npr. mo\u017eemo krenuti od raznih kanibalisti\u010dkih orgija i kultnih magija do\u0107i na sasvim suprotnu stranu visokoeti\u010dnih vrijednosti kr\u0161\u0107anstva ili sofisti\u010dke mistike sjedinjenja s Bogom.<\/span><\/p>\n

    Shva\u0107anje religije ovisi i o znanstvenoj metodi koju uzimamo kako bi definirali religiozni fenomen. Teologija, povijest, sociologija razli\u010dito odre\u0111uju sam fenomen religije npr. teologija odre\u0111uje religiju u okvirima svoje objavljene vjere, filozofija pak u okvirima racionalne spoznaje a psihologija u okvirima du\u0161evnog iskustva.[5]<\/a> Svaka od tih metoda odre\u0111uje i kona\u010dnu definiciju religije. Ipak kako bismo imali konkretniji predmet obrade u ovom radu iznijet \u0107emo dvije definicije najprije religioznosti zatim religije. Religioznost je ljudski fenomen, unutarnji odnos pojedinca, svojstvo \u010dovjeka kao osobe. Religija je sustav shva\u0107anja, vjerovanja, pona\u0161anja, obreda i ceremonija, pomo\u0107u koje pojedinci ili zajednica stavljaju sebe u odnos s bogom ili s nadnaravnim svijetom i \u010desto u odnos jednih s drugima, a od religijskog sustava osoba dobiva niz vrednota prema kojima se ravna i prosu\u0111uje naravni svijet.<\/span><\/p>\n

      \n
    1. Totalitarni sustavi<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      Totalitarni sustavi su politi\u010dki sustavi ili bolje re\u010deno mehanizmi. \u010cije je glavno obilje\u017eje sila koja dr\u017ei pod kontrolom cjelokupnu stvarnost[6]<\/a>. Svima su vi\u0161e – manje poznati ovi podaci. Godine 1917. komunisti su u Rusiji osvojili vlast, osnovali Sovjetski Savez te ostvarili totalitarni sustav u njemu. Godine 1922. na vlast u Italiji dolazi Benito Mussolini i uvodi totalitaristi\u010dki fa\u0161izam. 1933. godine na vlast u Njema\u010dkoj dolazi Adolf Hitler te zapo\u010dinje svoj pohod ka totalnoj vlasti[7]<\/a>. Jedan od glavnih razloga zbog kojih ovakvi re\u017eimi zadobivaju vlast je poslijeratni poredak u Europi sa kojim ve\u0107ina nije bila zadovoljna: ni pora\u017eeni npr. Njema\u010dka, a niti pobjednici npr. Italija. U Njema\u010dkoj koja je nakon Versajskih ugovora bila potpuno poni\u017eena skupljala se tijekom godina sve ve\u0107a koncentracija nezadovoljstva i frustracije. Ne trebamo ni zanemariti veliku gospodarsku krizu tridesetih godina koja je takve re\u017eime samo u\u010dvrstila. No, ako zagrebemo ispod povr\u0161ine vidjet \u0107emo kako su oni zapravo reakcija na modernitet koji je potkraj 19. stolje\u0107a odveo \u010dovjeka u nihilizam.<\/span><\/p>\n

      \u010citava moderna kultura imala je obilje\u017eje okretanja prema \u010dovjeku. Ali njeno Shva\u0107anje slobode koja je vo\u0111ena logikom vlastitog razvoja nekako je samu sebe potkopavala. Govor o \u010dovjekovom dostojanstvu neodvojiv je dio zapadne ba\u0161tine. Tome su naravno doprinijele i prosvjetiteljsko – liberalne postavke. No, krajem srednjeg vijeka kada su se ru\u0161ile dru\u0161tvene vjerske i politi\u010dke strukture sloboda je otrgnuta od \u010dovjekove prirode i vjerske tradicije. Ona je postala neuvjetovana i definirana. U tom modernom shva\u0107anju slobode krije se i opasnost. Poku\u0161aji slobode koja se utemeljuje u samoj sebi vodili su u provaliju. Napast je pak totalitarizma u tome \u0161to on zapravo obe\u0107ava sigurnost, red bolju budu\u0107nost bez obzira na koji na\u010din, ali pru\u017ea okvir u kojem pojedinac dobiva povjerenje u bolji \u017eivot. Uvjerenje da postoji realna, a ne samo hipotetska razlika izme\u0111u dobra i zla. Totalitarizam \u010dovjeku omogu\u0107uje vjeru u smislen poredak iz kojeg se ra\u0111a uvjerenje u stvarnost koja nas obuhva\u0107a, a takvu vjeru je izvan religiozne tradicije nemogu\u0107e prona\u0107i.[8]<\/a><\/span><\/p>\n

      2.1. Ideja kao temeljni element<\/em><\/span><\/p>\n

      Mnogi autori govore o ideji kao temeljnom elementu na kojem se grade totalitarni re\u017eimi. Herman Rauschhning smatra da je dolazak nacizma na vlast u Njema\u010dkoj posljedica ujedinjenja dvaju antiliberalizama socijalnih kategorija tj. konzervativne i antiliberalne elite.[9]<\/a> Njima je nacizam zapravo nudio odre\u0111eni nauk, ideju i razlog za djelovanje i opstanak, a poni\u017eenim masama je vra\u0107ao osije\u0107aj samopo\u0161tovanja i nadu za ponovnu pobjedu nad neprijateljem.[10]<\/a> Prema mi\u0161ljenju Hannah Arendta totalitarizam je zapravo izvorni oblik despotizma radi se o svojevrsnom sustavu kolektivnog delirija koji kulminira u ludilu razaranja svega druga\u010dijeg[11]<\/a>. Ustvari totalitarizam bismo mogli okarakterizirati kao ideokraciju, utopijsku misao koja raspola\u017ee nasiljem i \u010dvrsto je vezana s vla\u0161\u0107u koja je sastavni dio totalitarnog vladanja. Neke od karakteristika totalitarne dr\u017eave su ove: pravo dr\u017eavnog autoriteta je neograni\u010deno, a ciljevi pojedinca moraju se poistovjetiti sa ciljevima dr\u017eave. U takvim re\u017eimima ne postoji razlika izme\u0111u dru\u0161tva i dr\u017eave. Dru\u0161tvo se zapravo poistovje\u0107uje sa dr\u017eavom. Sve odluke donose se u vrhu monopola partije koja putem dr\u017eave to\u010dnije re\u010deno narodnog zastupni\u0161tva prenosi svoju volju na narod putem raznih propagandnih instrumenata i snagom svojeg autoriteta \u010diji izvor ima eshatolo\u0161ke karakteristike. Va\u017eno je jo\u0161 za spomenuti kako mnogi autori u ove karakteristike ubrajaju i na\u010delo totalnosti tj. pro\u0161irenja vladavine na \u010ditav svijet. Mogli bismo ovu karakteristiku povezati sa misionarstvom u obrnuto proporcialnom smislu.<\/span><\/p>\n

        \n
      1. 2. Ideologija kao Credo<\/em><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        Ako govorimo o fenomenu religioznosti i totalitarizmu nikako nemo\u017eemo presko\u010diti ideologiju koja u svjetovnoj dimenziji ima ulogu svetoga ali je i njegovo najve\u0107e izopa\u010denje. Mogli bismo re\u0107i kako ona u totalitarnim sustavima ima ulogu creda tj vjerovanja. Ona je zapravo logika, ideja politi\u010dkog u\u010denja kojem svi moraju pristupiti ako \u017eele biti dio zajednice te se sa njom instrumentalizira \u010dovjekova svijest. Ideologija daje odgovore na cjelokupan proces \u010dovjekova razvoja od tuma\u010denja pro\u0161losti do davanja odgovora na zamr\u0161enu sada\u0161njost te pokazivanja puta u bolju budu\u0107nost koja poprima eshatolo\u0161ke karakteristike. Totalitarna ideologija svoju strukturu gradi na mitovima. Prvi od stupova na kojem po\u010diva totalitarna ideologija i sustav je pretjerano veli\u010danje tradicije i zahtjev povratka na izvore. Taj prenagla\u0161en poziv vra\u010danju na po\u010detke argumentira se time da \u010dovjek kroz to ponovno zadobiva osije\u0107aj za autoritet.[12]<\/a> Sljede\u0107i stup se naslanja na ovaj prvi, a on je mit o postojanju partije tj. neke skupine ili vo\u0111e koji imaju vlast temeljenu na vlastitom prosvjetljenju da vodi revolucionarne promijene za dobrobit naroda. U provedbi revolucionarnih promjena dozvoljeno je nasilje nad onima koji nisu istomi\u0161ljenici. Postojanje monopolisti\u010dke dr\u017eavne partije jedna je od nu\u017enosti totalitarnih sistema.[13]<\/a> Ona zapravo u\u010dvr\u0161\u0107uje poredak i stvara jednu zaokru\u017eenu cjelinu. Uloga vo\u0111e u totalitarnim sustavima mo\u017eda je najzanimljivije pitanje . Vo\u0111a je nepogre\u0161iv neograni\u010den u vlasti njegova volja se positovje\u0107uje sa vrhovnim zakonom. On zapravo postaje neka vrsta idola. Npr. u biv\u0161oj Jugoslaviji se ro\u0111endan Josipa Broza slavio kao dan mladosti povodom kojeg se nosila \u0161tafeta. No\u0161enje \u0161tafete se je odvijalo po odre\u0111enom ritualu kojeg je pratio odre\u0111eni ushit i veselje kao da je posrijedi crkveni blagdan. Za vrijeme kulturne revolucije u Kini komunisti\u010dki re\u017eim tj. maiozam je totalno sakralizirao svoga vo\u0111u; poznata je praksa prino\u0161enja molitava Mao ce Tungu da po\u0161alje ki\u0161u i podari obilan urod ri\u017ee. Sljede\u0107a karakteristika koja je specifi\u010dna za totalitarne re\u017eime je veli\u010danje dr\u017eave koji je svoj vrhunac dostiglo u nacionalsocijalizmu. Dr\u017eava u takvim sustavima zapravo postaje vrhovna svijest nacije, eti\u010dka bit, apsolutna moralna vrijednost kojoj se svaki pojedinac mora podvrgnuti. Dr\u017eava zapravo postaje prostor spasenja za svaku jedinku.<\/span><\/p>\n

          \n
        1. Fa\u0161izam, nacizam, komunizam<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

          3.1. Fa\u0161izam<\/em><\/span><\/p>\n

          Parola fa\u0161isti\u010dke omladine u Italiji bila je: \u201eVjerovati, slu\u0161ati i boriti se\u201c. Komunitarizam, zajedni\u0161tvo, dr\u017eava osnova je talijanskog fa\u0161izma. Gledaju\u0107i ovu krilaticu fa\u0161isti\u010dke mlade\u017ei mo\u017eemo primijetiti kako totalitarni sustav mobilizira u \u010dovjeku upravo religiozni osje\u0107aj kroz koji mu stvara osje\u0107aj odanosti ideji. Svaka religija ima jedan odre\u0111eni moralni konsenzus po kojem se \u010dovjek ravna. Svaka religija ima svoja pravila svoj \u201edekalog\u201c. Iznevjeriti to zna\u010di po\u010diniti grijeh. Krepost solidarizacije svih slojeva u dru\u0161tvu koja tra\u017ei izjedna\u010davanje svih u trpljenu, atraktivna je za mnoge slojeve dru\u0161tva. Fa\u0161izam je pogodio onaj mobilizacijski faktor naroda tada\u0161nje Italije. Talijanski filozof Giovani Gentile, neohegelijanac, poku\u0161ao je fa\u0161izam zaokru\u017eiti u filozofsku teoriju. Gentile je tvrdio kako fa\u0161izam nastoji ostvariti vi\u0161i zajedni\u010dki cilj naroda, a ne sebi\u010dne interese pojedinca koja nagla\u0161avaju liberalizam i demokracija[14]<\/a>. Po njemu je fa\u0161izam bio izrazito idealisti\u010dan i duhovan sustav. Fa\u0161izam je gledao na dr\u017eavu kao ostvarenje najvrijednijih duhovnih ciljeva naroda. Mussolini je Gentileovom nacrtu fa\u0161izma koji je odisao neohelegijanizmom pridodao i elemente preuzete od krajnje ljevi\u010darskih mislilaca osobito Georgea Sorela, Charlesa Peguyja te anarhista. Mussoliniju se kod anarhista jako svidjela ideja nasilja. Mussolini je smatrao kako je nasilje sredstvo osvje\u017eenja naroda. Iz toga bismo mogli pobli\u017ee propitati fenomen nasilja posebno rata kao organiziranog nasilja koje se pretvara u religijski obred[15]<\/a>. Ako pogledamo iz perspektive sociologijske \u0161kole funkcionalizma rat bismo mogli uvrstiti u obred. On na prvi pogled remeti redovito funkcioniranje dru\u0161tva. Da bi se rat izbjegao i preduhitrio njega je ve\u0107 \u010dovjek primitivnih zajednica smjestio u prostor obreda. Tako ga poku\u0161ava nadzirati i nadvladati jer rat zapravo preokre\u0107e pravila pona\u0161anja i obi\u010daje. U vrijeme rata religija pak budi sna\u017ean osije\u0107aj vjere, nade, odva\u017enosti, pouzdanja. Da bi ljudi \u0161to lak\u0161e podnijeli razaraju\u0107e stanje rata pretvaraju ga u obred, krvavu borbu u svetu igru, pobjede u rasko\u0161ne vjerske blagdane, a poraz u tabue. Besmisao rata dobiva smisao u njegovoj transformaciji u obred tj. religijski \u010din. Na taj na\u010din religija tj. religiozni \u010dini slu\u017ee u\u010dvr\u0161\u0107ivanju naroda, dru\u0161tva, te mobilizaciji svih vrlina i sposobnosti.<\/span><\/p>\n

            \n
          1. 2. Nacizam<\/em><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

            \u00a0Nacizam bi mogli okarakterizirati kao ekstremnu verziju fa\u0161izma koja se razvila u Njema\u010dkoj. Nacizam na prvo mjesto stavlja rasu za razliku od talijanskog fa\u0161izma koji veli\u010da dr\u017eavu. Umjesto povijesnog prava nacizam uzima prirodni zakon koji daje narodu osje\u0107aj nadmo\u0107i izabiranja i posebnosti. Nacizam njema\u010dkom narodu pripisuje apsolutnu nadmo\u0107, a toj nadmo\u0107i pridru\u017euje i ideju o \u010distoj rasi koja je neka vrsta izabranog naroda. U srcu nacizma je antisemitizam i potreba za eliminacijom svih ni\u017eih rasa. U nacizmu vo\u0111a ima daleko sna\u017eniju ulogu nego u fa\u0161izmu. Hitler je bio jedan i nepogre\u0161iv sa gotovo svetim pravom vladanja \u010dije se odluke ne preispitivaju. Dok je u Italiji kao organ neke vlasti i kontrole barem formalno postojao kralj te Veliko fa\u0161isti\u010dko vije\u0107e stoga bi se dalo pozabaviti pitanjem u kojoj mjeri je jaka uloga vo\u0111e u talijanskom fa\u0161izmu. Veliku ulogu u nacisti\u010dkoj vladavini tako\u0111er je imao rat koji je zapravo sakraliziran putem ideologije . Primjer za to je stvaranje slike kri\u017earskog rata od strane njema\u010dkog propagandnog stroja pri pohodu na istok. A zanimljiv primjer su i rije\u010di koje su njema\u010dki vojnici nosili na svojim odorama. \u201eGott mit uns\u201c zapravo su one klasi\u010dni primjer manipuliranja \u010dovjekovim religioznim osje\u0107ajem.[16]<\/a> U fa\u0161izmu i nacizmu nasilje je sakralizirano i zapravo je neka vrsta o\u010ditovanja \u017eivota. Mogli bismo zaklju\u010diti kako je mitska i ritualna sastavnica u nacizmu bile najzastupljenija. Sjetimo se velikih nacisti\u010dkih skupova poput onoga u N\u00fcnbergu, a i sama svastika dolazi iz hinduisti\u010dke tradicije.<\/span><\/p>\n

              \n
            1. 3 Komunizam<\/em><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

              Prema Marxisti\u010dkom mi\u0161ljenju ishodi\u0161te ljudskog \u017eivota nalazi se u materijalnoj proizvodnji.[17]<\/a><\/span><\/p>\n

              Iako komunizam karakterizira ateizam i borba protiv svake svjetske religije paradoks se nalazi upravo u tome da je komunizam mo\u017eda i najvi\u0161e obilje\u017een religiozno\u0161\u0107u. Pri poku\u0161aju ukidanja starih religija i brisanja onostranosti komunizam je zapravo sam postajao kultom, sam je sebe stavio na mjesto religija. Umjesto da pod naletom ateisti\u010dkog komunizma religija izumre ona je samo promijenila formu. Transcedentno je zapravo izgubiv\u0161i formu postalo imanentno. Komunizam je sve vi\u0161e postajao kult, a pogotovo nakon Lenjinove smrti 1924. Mumificirani Lenjin zapravo je postao bo\u017eanstvo, a njegov mauzolej hodo\u010dasni\u010dko mjesto. Za mnoge intelektualce izme\u0111u dva svjetska rata Moskva je postala obe\u0107ana zemlja u kojoj su se doga\u0111ala mnoga obra\u0107enja na komunizam, ali i gubici vjere u taj sustav. Mesija je zapravo postao Marx, izabrni narod postaje proleterijat, Crkva zapravo postaje Partija koja nadilazi definiciju organizacije, partija postaje \u201emisti\u010dna osoba\u201c u kojoj se spajaju njezini \u010dlanovi, partija postaje utjelovljenje naroda. Drugi Kristov dolazak zamijenila je svjetska revolucija. Komunisti\u010dki Pakao bi mogli opisati kao ka\u017enjavanje kapitalista, a Raj kao ostvarenje besklasnoga dru\u0161tva.[18]<\/a> Za sve totalitarne re\u017eime karakteristi\u010dno je preuzimanje obrednih radnji i njihovo posvjetovljenje. Brojni su svjetovni obredi u komunisti\u010dkim zemljama obavljani kako bi zamijenili ili potisnuli kr\u0161\u0107anske sakramente. Prvomajski mimohodi, kult udarnika, simbolizam crvene zvijezde, razne borbene pjesme. Mogli bismo povu\u0107i paralele izme\u0111u kr\u0161tenja i sve\u010danog upisivanja imena novoro\u0111enog djeteta ili primanja u pionire i prve pri\u010desti. U isto\u010dnoj Njema\u010dkoj je bila poznata i svjetovna ceremonija potvrde koja je zapravo bila zamjena za kr\u0161\u0107ansku krizmu.[19]<\/a> Sveto zapravo nije ostalo samo u podru\u010dju religioznog nego je iza\u0161lo izvan njega. Na primjeru komunizma najbolje vidimo o\u010ditovanje svjetovne religije i sakralizacije dru\u0161tva te manipuliranja sa religioznim fenomenom. U Marxizmu je religija zapravo preuzeta i dobila je obli\u010dje ideologije. Kao \u0161to \u017deljko Marde\u0161i\u0107 u svojoj knjizi Lice i maske svetoga ka\u017ee: \u201e\u2026.redukcionizam, sadr\u017eajna kritika la\u017ene svijesti, povlastica spoznaje i povlastica novog ontolo\u0161kog stanja u besklasnom dru\u0161tvu ustvari je religijskog podrijetla. Dobri \u0107e poznavaoci povijesti religije u tim ideolo\u0161kim sadr\u017eajima prepoznati \u010detiri temeljne sakralne kategorije: teodiceja, dogmatiku, gnozu i eshatologiju[20]<\/a>.\u201c<\/span><\/p>\n

              ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/span><\/p>\n

              Iz svega iznesenog mo\u017eemo zaklju\u010diti kako su se totalitarni re\u017eimi u velikoj mjeri koristili naravnom religiozno\u0161\u0107u \u010dovjeka. Mogli bismo postaviti pitanje u kojoj se mjeri religiozni fenomen sam spontano o\u010ditovao u promijenjenoj formi kroz te re\u017eima, a koliko su glavni akteri tih re\u017eima smi\u0161ljeno manipulirali sa njim. U uvodu ovoga rada navedena je izjava Platonovca Plutarha koja ukazuje na naravnost religioznog fenomena. Svaki \u010dovjek ima potrebu za svetim ima potrebu za religioznim jer putem religioznosti obja\u0161njava svijet i tra\u017ei smisao postojanja. Povijesni trenutak u kojem su se pojavili totalitarni re\u017eimi vrlo je znakovit za budu\u0107nost te nam mo\u017eda ukazuje kako je opasno potiskivanje religioznog u samom \u010dovjeku te poziva na preispitivanje dana\u0161njih vrednota te smjerova u kojem ide ovaj na\u0161 globalizirani svijet. Totalitarni sustavi razvili su se zapravo na ru\u0161evinama starog poretka kada se dogodila razgradnja svih starih monarhija, klasne strukture koja je pojedincima osiguravala ulogu u zajednici te ih osposobljavala da se zapravo smjeste jedni naspram drugih u vremenu kada onostranost i Bog postaju ne\u0161to strano i nepostoje\u0107e kada se religiozni fenomen mo\u017eemo re\u0107i potiskuje u vremenu, kada nastaje dru\u0161tvena dezintegracija totalitarni re\u017eimi su zauzeli svoje mjesto. U trenutku kada se stare vrijednosti uru\u0161avaju i gube, a nove ih ne zamjenjuju tada\u0161nji \u010dovjek se na\u0161ao u procjepu koji mu nije pru\u017eao smisao i identitet. Mnogi autori govore kako je jedan od korijena totalitarizama zapravo sekularizacija. Stoga bi bilo zanimljivo pozabaviti i pitanjem koliki je procjep na tlu Europe nastao ve\u0107 nakon francuske revolucije. Slika \u010dovjeka je pod utjecajem racionalizma sve vi\u0161e gubila religiozne temelje. \u010covjek je zapravo izgubio tisu\u0107ljetno metafizi\u010dko utemeljenje svoje naravi. A mo\u017eda su upravo totalitarizmi popunili taj vakuum stvoren nagla\u0161avanjem vrijednosne neutralnosti. [21]<\/a><\/span><\/p>\n

              fra Marijan Vidovi\u0107<\/span><\/p>\n

              ___________________________________<\/p>\n

              [1]<\/a> Ivan MACAN, Filozofska analiza totalitarizama, u: Obnovljeni \u017eivot<\/em>, 51 ( 1996.) 1\/2, 45.<\/span><\/p>\n

              [2]<\/a> usp. Ivan MACAN, Filozofska analiza totalitarizama, u: Obnovljeni \u017eivot<\/em>, 51 ( 1996.) 1\/2, 45.<\/span><\/p>\n

              [3]<\/a> Jakov JUKI\u0106, Lice i maske svetoga<\/em>, Zagreb, 1997., 21 – 22.<\/span><\/p>\n

              [4]<\/a> usp. Isto,<\/em> 22.<\/span><\/p>\n

              [5]<\/a> usp. Isto<\/em>, 23.<\/span><\/p>\n

              [6]<\/a> Juraj KRI\u0160TO, Neki povijesni izvori totalitarizama xx. st. U: Obnovljeni \u017eivot<\/em>, 51 ( 1996 ) 1\/2, 51.<\/span><\/p>\n

              [7]<\/a> usp. Isto<\/em>, 51.<\/span><\/p>\n

              [8]<\/a> usp. Isto, 52.<\/em><\/span><\/p>\n

              [9]<\/a>\u00a0\u00a0 Josip JELINI\u0106, Totalitarizam i njegovo o\u010ditovanje,<\/em> u: Obnovljeni \u017eivot<\/em>, 51 ( 1996 ) 1\/ 2, 34.<\/span><\/p>\n

              [10]<\/a> usp. Isto, 15-34.<\/span><\/p>\n

              [11]<\/a> usp. Isto, 15-34.<\/span><\/p>\n

              [12]<\/a>Josip Jelini\u0107, Totalitarizam: politi\u010dko, sociolo\u0161ko i gospodarsko o\u010ditovanje, u: Obnovljeni \u017eivot<\/em>, 51 (1996.), 18.<\/span><\/p>\n

              [13]<\/a> usp, Isto<\/em>, 19.<\/span><\/p>\n

              [14]<\/a> Juraj KRI\u0160TO, Neki povijesni izvori totalitarizama xx. st. u: Obnovljeni \u017eivot<\/em>, 51 ( 1996 ) 1\/2, 8.<\/span><\/p>\n

              [15]<\/a> usp. Isto<\/em>, 8.<\/span><\/p>\n

              [16]<\/a> Mijo NIKI\u0106, Psiholo\u0161ka analiza totalitarizama u: Obnovljeni \u017eivot<\/em> 51 ( 1996. ) 1\/ 2, 52.<\/span><\/p>\n

              [17]<\/a>Jakov JUKI\u0106, Lice i maske svetoga<\/em>, Zagreb, 1997., 108.<\/span><\/p>\n

              [18]<\/a> usp. Isto<\/em>, 62.<\/span><\/p>\n

              [19]<\/a> usp, Isto<\/em>, 62<\/span><\/p>\n

              [20]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 63.<\/span><\/p>\n

              [21]<\/a> Ivan MACAN, Filozofska analiza totalitarizama, u: Obnovljeni \u017eivot<\/em> 51 ( 1996 ) 1\/ 2, 43.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

              U ovom radu poku\u0161at \u0107emo pobli\u017ee analizirati dva fenomena koji su uvelike utjecala na razvoj \u010dovjekove svijesti i njegovog pogleda na vlastitu egzistenciju. Kako uop\u0107e pristupiti toj temi? Prije svega \u0107emo se pozabaviti definiranjem i analizom pojmova religija i totalitarizam u onoj mjeri u kojoj nam to dopu\u0161ta sama tema ovog rada. A zatim \u0107emo … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":355,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-347","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":6502,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=347"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/355"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=347"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=347"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=347"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}