{"id":3518,"date":"2018-03-28T06:02:03","date_gmt":"2018-03-28T06:02:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3518"},"modified":"2018-03-28T06:02:03","modified_gmt":"2018-03-28T06:02:03","slug":"sto-se-dogodilo-u-getsemanskom-vrtu-1-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/sto-se-dogodilo-u-getsemanskom-vrtu-1-2\/","title":{"rendered":"\u0160to se dogodilo u Getsemanskom vrtu? [1\/2]"},"content":{"rendered":"

O patnji u Getsemanskom vrtu imamo pet biblijskih izvje\u0161\u0107a; tri od sinoptika (Mt 26,36-46; Mk 14,32-42; Lk 22,29-46) kod Ivana (12,27) iako je on to uvrstio u zbirku hramskih govora na Cvjetnicu te jedan tekst iz poslanice Hebrejima (5,7).[1]<\/a> Getsemani se spominje i u SZ na dva mjesta kao Maslinska gora (2 Sam 15,30-32 i Ez 11,23) kao mjesto prikladno za molitvu.[2]<\/a><\/span><\/p>\n

Getsemani je etimologija imena gath \u0161emanim<\/em> \u0161to zna\u010di tijesak za ulje, \u0161to daje naslutiti da je to bilo imanje s tijeskom za ulje u kojem su se gnje\u010dile masline[3]<\/a>, \u0161to indicira na Kristovu patnju, “gnje\u010denje” koje \u0107e on pro\u0107i u tom vrtu. Prema svetom Jeronimu, Getsemani zna\u010di “najplodnija uvala”[4]<\/a> \u0161to nu\u017eno ne mora biti u suprotnosti s prethodnim zna\u010denjem ve\u0107 ga nadopuniti uzmemo li simboli\u010dke konotacije jer \u0107e ono \u0161to zapo\u010dinje u vrtu imati znatne plodove koji \u0107e obuhvatiti \u010ditavo \u010dovje\u010danstvo.<\/span><\/p>\n

“Ve\u0107ina suvremenih autora prihva\u0107a povijesnost getsemanskog doga\u0111aja i da Mk 14,32-42 nije literarna kreacija, nego da opisuje stvarni doga\u0111aj. Na povijesnost ukazuje samo mjesto doga\u0111anja – Getsemani. Ako je Isus tu proveo posljednju no\u0107 u kojoj je bio uhap\u0161en, tada je vrlo vjerojatno autenti\u010dna Isusova intenzivna molitva. \u010cinjenica da se oslovljavanje s Abba <\/em>susre\u0107e isklju\u010divo na ovom mjestu u opisu muke ukazuje na autenti\u010dnost prizora koji je sa\u010duvala rana Crkva. U prilog autenti\u010dnosti odnosno povijesnosti odlomka govori tako\u0111er nestilizirani opis same Isusove molitve. Naime, ne govori se izri\u010dito o Isusovoj triputnoj molitvi.”[5]<\/a><\/span><\/p>\n

Sinoptici vi\u0161e osvjetljuju Isusovo ljudsko dr\u017eanje; Marko ga prikazuje kao osamljenog patnika; Matej kao dugo o\u010dekivanog i odba\u010denog Mesiju; Luka kao Spasitelja svih ljudi koji kre\u0107e kroz muku u slavu, ali je ovaj prizor do\u010darao u molitvenoj atmosferi, naime, pet puta u \u0161est redaka spominje rije\u010d molitva. Ivan, naprotiv, isti\u010de to kao objavu slave; on pozna Isusove boli i patnje, ali je kod njega naglasak na Isusovu uzvi\u0161enju i pobjedi.[6]<\/a><\/span><\/p>\n

Isus redovito ne govori o svojoj molitvi a ovdje po prvi put evan\u0111elje donosi sadr\u017eaj njegove molitve.[7]<\/a> Isus moli za svoje osobne te\u0161ko\u0107e i u molitvi izri\u010de svoje nutarnje osje\u0107aje[8]<\/a>, stoga, njegovo isku\u0161enje u Getsemanskom vrtu sastoji se u strahu od muke i stra\u0161noga iskustva prividne odsutnosti O\u010deve.[9]<\/a> “Isusova molitva u Getsemaniju (Mk 14,32-42) mo\u017ee poslu\u017eiti kao konkretni pokazatelj potrebe i va\u017enosti, ukorijenjenosti i usmjerenosti kr\u0161\u0107anske molitve uop\u0107e, jer u Isusu Kristu ukorijenjen je sav kr\u0161\u0107anski \u017eivot, a u njegovoj molitvi svaki kr\u0161\u0107anski molitveni oblik i izri\u010daj.”[10]<\/a> Zanimljivo je uo\u010diti poveznicu izme\u0111u muke i molitve – kada je Isusova patnja mo\u017eda i najintenzivnija tada imamo prvi put sadr\u017eaj Isusove molitve, dakako, uzimaju\u0107i u obzir isklju\u010divo sinopti\u010dka evan\u0111elja.<\/span><\/p>\n

U \u010demu se sastojala Isusova patnja?<\/strong><\/span><\/p>\n

Mnogi autori tvrde da je Isus u Getsemanskom vrtu do\u017eivio vrhunac patnje, tako primjerice Joseph Ratzinger pi\u0161e da “upravo zbog toga \u0161to je Sin, krajnjom jasno\u0107om vidi svu prljavu poplavu zla, svu mo\u0107 la\u017ei i oholosti, svu lukavost i strahotu zla”[11]<\/a>, “najdublje osje\u0107a sav u\u017eas, svu prljav\u0161tinu i ru\u017eno\u0107u koju mora ispiti u kale\u017eu koji mu je namijenjen: svu mo\u0107 grijeha i smrti”[12]<\/a>, “ovdje je Isus iskusio krajnju osamljenost, svu nevolju \u010dovje\u010danstva. Ovdje mu je u dubinu du\u0161e prodro bezdan grijeha i svega zla. Ovdje ga je dodirnula potresenost zbog blize smrti. Ovdje ga je izdajnik poljubio. Ovdje su ga napustili svi u\u010denici. Ovdje se on borio i za mene.”[13]<\/a> Stoga zaklju\u010duje: “Nigdje drugdje u Svetome pismu ne gledamo tako duboko u Isusovu unutarnju tajnu kao u molitvi na Maslinskoj gori.”[14]<\/a> Guardini pi\u0161e da bi uvijek “On, On sam, znao \u0161to je sveti Bog, Bo\u017eja ljubav; uvijek bi on mogao izmjeriti \u0161to grijeh pred njim zna\u010di i nedoku\u010divo sam podnosio bi tu strahotu. U \u010dasu Getsemanskog vrta dostigla je ta vje\u010dna patnja svoju najgor\u010du o\u0161trinu.”[15]<\/a><\/span><\/p>\n

“Primio je na sebe – prema Izaijinim rije\u010dima – na\u0161e grijehe i na\u0161e patnje. Pritislo ga je zlo svake savjesti i \u010ditave povijesti. Nitko mu nije bio tu\u0111, a svi su grje\u0161nici bili tada njegovi du\u0161mani.”[16]<\/a> Osim ljudskog uma imao je i bo\u017eansku pamet zbog \u010dega su mu patnje bile jo\u0161 ve\u0107e: “Nitko nije vidio \u017eivot onako kako ga je Isus u tom \u010dasu vidio; ni prije njega ni poslije njega.”[17]<\/a><\/span><\/p>\n

Uzeo je sve nepravde cijelog svijeta i tako postao nositelj grijeha. Bio je ka\u017enjen kao gre\u0161nik iako na njemu nije bilo grijeha – tako je Otkupitelj gledao kako na sve grijehe u pro\u0161losti po\u010dinjene tako i na one koji imaju biti u budu\u0107nosti sve do dovr\u0161etka svijeta, a tako i na moje vlastite koji su tako\u0111er bili ovdje prisutni.[18]<\/a> Ovo otajstvo stoga osobito doti\u010de i svakoga od nas.<\/span><\/p>\n

Isusovu patnju u Getsemanskom vrtu dodatno je poja\u010dala jo\u0161 jedna \u010dinjenica: “dok su prija\u0161nja proricanja muke izri\u010dito spominjala uskrsnu\u0107e na tre\u0107i dan, a time i uzvi\u0161enje nakon poni\u017eenja, na Maslinskoj je gori zaprije\u010den bilo kakav pogled na budu\u0107u proslavu.”[19]<\/a> Ovdje nema najave uskrsnu\u0107a nakon kri\u017ea, nema najave pobjede nakon patnje, nema govora o svjetlu nakon tame, \u0161to dakako dodatno pove\u0107ava o\u0161trinu situacije, kao da je svaka nada u budu\u0107e dobro otklonjena.<\/span><\/p>\n

Je li Otac patio?<\/strong><\/span><\/p>\n

Ve\u0107 je u najstarijoj crkvenoj teologiji bila poznata tvrdnja da je Bog Otac trpio[20]<\/a>, me\u0111utim, osu\u0111ena je kao krivovjerna pod imenom Patripasionizam (Otac = Bog koji trpi) ili Sabelijanizam (po Sabeliju koji ga je \u0161irio u 3. st.) ili Modalisti\u010dki monarhijanizam. Prema njihovu shva\u0107anju, jedan jedini Bog se o\u010dituje na tri razli\u010dita na\u010dina (modusa): kao Otac, Sin i Duh Sveti. U tom slu\u010daju se Bog Otac utjelovio i pretrpio muku. Dakle, rije\u010d je o trinitarnoj herezi<\/em>. Za njih je Bog jedna osoba, a ne tri, i u tom smislu je izri\u010daj da je Bog trpio krivovjeran.[21]<\/a><\/span><\/p>\n

Kako bi se pobli\u017ee istra\u017eila O\u010deva patnja treba krenuti od patnje Isusa Krista koji ima dvije naravi, kako je to definirano na Kalcedonskom saboru: “…Krist, jedinoro\u0111eni Sin i Gospodin, za koga se priznaje da je u dvije naravi nepomije\u0161an, nepromjenjiv, nepodvojen i nedjeljiv.”[22]<\/a> Prema tome, Isus je trpio po ljudskoj naravi, ne po bo\u017eanskoj jer je ona netrpljiva[23]<\/a> te ovdje problem predstavlja \u0161to je Isus jedino po bo\u017eanskoj, a ne po ljudskoj naravi povezan s Ocem, pa ostaje pitanje kako je onda Otac mogao trpjeti kada je jedina veza Sina s Ocem netrpljiva bo\u017eanska narav?<\/span><\/p>\n

Odgovor je perihoreza<\/em>. To je jo\u0161 jedna veza Oca sa Sinom, osim bo\u017eanske naravi. Taj pojam se pojavljuje u zna\u010denju me\u0111usobnog pro\u017eimanja (gr\u010dka rije\u010d \u03c0\u03b5\u03c1\u03b9\u03c7\u03c9\u03c1\u03ad\u03c2\u03b9\u03c2<\/em> – obila\u017eenje, pronicanje, kru\u017eenje unaokolo, pro\u017eimanje), uzajamnog bivanja trojstvenih osoba jedne u drugoj, pri \u010demu one obitavaju jedna u drugoj u jedinstvenoj biti, kao kolanje ljubavi, bez mije\u0161anja ili nerazlikovanja osoba. Bo\u017eanske hipostaze<\/em> su jedna u drugoj a da se ne mije\u0161aju, one obitavaju i nalaze se uvijek zajedno, te ih nije mogu\u0107e misliti odvojeno. U Svetome Trojstvu stoga postoje tri osobe koje ujedinjuje njihova perihoresis<\/em>, koje izra\u017eavaju najvi\u0161e me\u0111usobno pro\u017eimanje i zajedni\u0161tvo ljubavi u najvi\u0161oj razli\u010ditosti.[24]<\/a><\/span><\/p>\n

Tako je i Otac trpio, ali na druga\u010diji na\u010din od Sina. Kako, ostaje nam otajstvo. Ovdje um posr\u0107e, dodiruje svoje granice mogu\u0107nosti jer je prema gr\u010dkoj filozofskoj misli bo\u017eanska narav netrpljiva, a Bog ima samo bo\u017eansku narav, a ipak je trpio, posredstvom perihoreze<\/em>, kako smo netom vidjeli. Ovdje, dakle, treba odbaciti ljudsku logiku koja se \u010dini druga\u010dijom od one Bo\u017eanske.<\/span><\/p>\n

Patnja Oca mo\u017ee se pojasniti uz pomo\u0107 kori\u0161tenja analogije iz svakodnevnog \u017eivota – kao \u0161to otac ili majka trpe zbog patnje svoje djece, ali ipak na druga\u010diji na\u010din jer ne trpe oni ve\u0107 njihovo dijete no povezani su krvnom linijom, tako je sli\u010dno Bog Otac trpio u odnosu na svojega Sina, dakako, imaju\u0107i u vidu kako je rije\u010d tek o slaba\u0161noj analogiji koja nije sposobna izraziti svu dubinu trojstvenog odnosa osoba unutar bo\u017eanstva.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> Usp. Joseph RATZINGER, Isus iz Nazareta – Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnu\u0107a<\/em>, Verbum, Split, 2011., 149.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> Usp. Marinko VIDOVI\u0106, Isusova molitva u Getsemaniju, Mk 14,32-42, u: Crkva u svijetu<\/em>, 30 (1995.) 2, 146.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> Usp. Augustin AUGUSTINOVI\u0106, Povijest Isusova II<\/em>, KS, Zagreb-Sarajevo, 1984., 336.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Usp. Sveti JERONIM, Tuma\u010denje Matejeva evan\u0111elja<\/em>, Slu\u017eba Bo\u017eja, Makarska, 1996., 291.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> Anto POPOVI\u0106, Biblijske teme – Egzegetsko-teolo\u0161ka analiza odabranih tekstova Starog i Novog zavjeta s Dodatkom<\/em>, KS, Zagreb, 2004., 138.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Usp. Celestin TOMI\u0106, Isus iz Nazareta – Gospodin slave<\/em>, Zagreb, 1992., 135.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> Usp. Marinko VIDOVI\u0106, Isusova molitva u Getsemaniju, Mk 14,32-42, u: Crkva u svijetu<\/em>, 30 (1995.) 2, 146.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> Usp. Mario CIFRAK – Stanko \u0106OSI\u0106, Molitva u Getsemanskom vrtu (Mk 14,32-42), u: Rije\u010dki teolo\u0161ki \u010dasopis<\/em>, 42 (2013.) 2, 506.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 494.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> Anto POPOVI\u0106, Biblijske teme – Egzegetsko-teolo\u0161ka analiza odabranih tekstova Starog i Novog zavjeta s Dodatkom<\/em>, 129.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> Joseph RATZINGER, Isus iz Nazareta – Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnu\u0107a<\/em>, 151-152.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> Isto<\/em>, 152.<\/span><\/p>\n

[13]<\/a> Isto<\/em>, 146.<\/span><\/p>\n

[14]<\/a> Isto<\/em>, 153.<\/span><\/p>\n

[15]<\/a> Romano GUARDINI, Gospodin – razmatranja o osobi i \u017eivotu Isusa Krista<\/em>, \u0110akovo, 2000., 416.<\/span><\/p>\n

[16]<\/a> Mijo \u0160KVORC, Isus-Spasitelj – \u017divotni put i Tajna osobe<\/em>, Zagreb, 1998., 277.<\/span><\/p>\n

[17]<\/a> Romano GUARDINI, Gospodin – razmatranja o osobi i \u017eivotu Isusa Krista, <\/em>417.<\/span><\/p>\n

[18]<\/a> Usp. Joseph RATZINGER, Isus iz Nazareta – Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnu\u0107a<\/em>, 152.<\/span><\/p>\n

[19]<\/a> Hans Urs Von BALTHASAR, Mysterim Paschale – Sveto trodnevlje smrti, pokopa i uskrsnu\u0107a na\u0161ega Spasitelja<\/em>, KS, Zagreb, 1993., 81-82.<\/span><\/p>\n

[20]<\/a> Usp. Raniero CANTALAMESSA, \u017divot u Kristovu Gospodstvu<\/em>, Duh i Voda, Jelsa, 2000., 123.<\/span><\/p>\n

[21]<\/a> Usp. Luigi PADOVESE, Monarhijanizam, u: Enciklopedijski teolo\u0161ki rje\u010dnik<\/em>, KS, Zagreb, 2009., 669-670.<\/span><\/p>\n

[22]<\/a>KALCEDONSKI SABOR, Kalcedonski sa\u017eetak vjerovanja<\/em> (22. X. 451.), u: Heinrich DENZINGER – Peter H\u00dcNERMANN, Zbirka sa\u017eetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i \u0107udore\u0111u<\/em>, \u0110akovo, 2002. (dalje: DH).<\/span><\/p>\n

[23]<\/a> Usp. DH 635<\/span><\/p>\n

[24]<\/a> Usp. Nicola CIOLA, Perihoreza, u: Enciklopedijski teolo\u0161ki rje\u010dnik<\/em>, KS, Zagreb, 2009., 833-834.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O patnji u Getsemanskom vrtu imamo pet biblijskih izvje\u0161\u0107a; tri od sinoptika (Mt 26,36-46; Mk 14,32-42; Lk 22,29-46) kod Ivana (12,27) iako je on to uvrstio u zbirku hramskih govora na Cvjetnicu te jedan tekst iz poslanice Hebrejima (5,7).[1] Getsemani se spominje i u SZ na dva mjesta kao Maslinska gora (2 Sam 15,30-32 i … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3522,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,3],"tags":[],"class_list":["post-3518","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost","category-teologija-i-filozofija"],"views":8028,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3518","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3518"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3518\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3522"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3518"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3518"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3518"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}