{"id":3520,"date":"2018-03-30T06:33:56","date_gmt":"2018-03-30T06:33:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3520"},"modified":"2018-03-30T06:33:56","modified_gmt":"2018-03-30T06:33:56","slug":"sto-se-dogodilo-u-getsemanskom-vrtu-2-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/sto-se-dogodilo-u-getsemanskom-vrtu-2-2\/","title":{"rendered":"\u0160to se dogodilo u Getsemanskom vrtu? [2\/2]"},"content":{"rendered":"

Je li Isus mogao i kako osjetiti napu\u0161tenost od Oca?<\/strong><\/span><\/p>\n

Isus je “u na\u0161u izgubljenost u\u0161ao kao onaj koji po svojoj biti nema ni\u0161ta zajedni\u010dko s njome. Zbog toga ne zna ni\u0161ta o njoj sa stanovi\u0161ta vlastitog \u010dovje\u010djeg palog \u017eivota, nego znade o njoj kao Bog. Odatle ta zastra\u0161uju\u0107a jasno\u0107a znanja. Odatle i njegova beskona\u010dna osamljenost. On je stvarno jedini koji vidi me\u0111u slijepima, koji osje\u0107a me\u0111u u\u010dmalima, slobodan i sre\u0111en me\u0111u smu\u0161enjacima.”[1]<\/a><\/span><\/p>\n

Prema tome, Isus je osamljen s obzirom na sve ljude jer nema \u010dovjeka koji bi mogao razumjeti bo\u017eansku patnju, ali i s obzirom na Boga, Oca svoga, od \u010dije strane se tako\u0111er pojavljuje osamljenost. Dakako da moramo biti svjesni da je “Muka Kristova Bo\u017eja tajna i to najdublja. Samo Duh, koji je bio u njemu, pozna tu tajnu i nitko drugi, ni na zemlji ni na nebu jer patnju uistinu ne pozna i ne mo\u017ee o njoj govoriti osim onaj tko ju je podnio.”[2]<\/a><\/span><\/p>\n

Isusova napu\u0161tenost od Oca<\/em><\/span><\/p>\n

“Isus se pojavljuje kao osu\u0111enik, prokletnik: Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom u\u010dini (2 Kor 5,21); Krist je sam postao za nas prokletstvom (Gal 3,13). On je stvarno na\u0161e bolesti ponio, na\u0161e je boli na se uzeo (Iz 53,4).”[3]<\/a> Isus je na sebe uzeo svu ljudsku oholost, svu pobunu protiv Boga. Grijesi su bili natovareni na njega jer ih je slobodno uzeo na sebe; On – pisano je – u tijelu svom grijehe na\u0161e ponese (1 Pt 2,24). Osje\u0107ao se na neki na\u010din grijehom svijeta.[4]<\/a><\/span><\/p>\n

Isusovu je du\u0161u pritiskao \u010ditav moralni svijet krivice, koji nije manje neograni\u010den od fizi\u010dkoga. Na njega se mogu primijeniti rije\u010di proroka Izaije: Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju (Iz 53,6). Budu\u0107i da Isus na sebi nosi grijeh, Bog je daleko. Bog zbog toga postaje uzrok njegove najve\u0107e muke. Ne u smislu da je on za nj odgovoran, nego u smislu da svojom jednostavnom egzistencijom osvjetljuje i pokazuje grijeh nepodno\u0161ljivim.[5]<\/a><\/span><\/p>\n

Isus je okrivljen<\/em> kod svoga Oca za svaki grijeh koji postoji na svijetu. Iskusio je u najvi\u0161em stupnju najstra\u0161niji, ukorijenjeni i op\u0107i uzrok ljudske patnje a to je osje\u0107aj krivice. [6]<\/a> Gdje je grijeh, tu Bog ne mo\u017ee ne uspraviti svoj sud protiv njega, ina\u010de bi se Bog izlo\u017eio nagodbi s grijehom te bi pala sama razlika izme\u0111u dobra i zla. Sada, u Maslinskom vrtu Isus je bezbo\u017enost, \u010ditava svjetska bezbo\u017enost. On je \u010dovjek postao grijehom. Kako je pisano, umro je za bezbo\u017enike, na njihovu mjestu, ne samo njima na korist. Prihvatio je biti odgovoran za sve grijehe te je kao takav krivac pred Bogom, stoga se protiv njega objavljuje Bo\u017eji gnjev, a to zna\u010di ispiti kale\u017e.[7]<\/a> “\u010cas i kale\u017e zna\u010di prihva\u0107anje grijeha svijeta u duhovno-tjelesno-osobnu egzistenciju zastupnika i posrednika”.[8]<\/a> Isus je “ako se tako smije kazati, vidio srd\u017ebu O\u010devu uperenu protiv sebe zbog grijeha kojega je preuzeo te je osjetio okretanje Svetog Boga od ostavljena Sina.”[9]<\/a><\/span><\/p>\n

Problematika Isusovog do\u017eivljaja napu\u0161tenosti od Oca<\/em><\/span><\/p>\n

Ovdje prisutna problematika poti\u010de na pitanje mogu\u0107nosti Sina da osjeti ili do\u017eivi O\u010devu odsutnost budu\u0107i da je, kako smo dosad vidjeli, povezan s Ocem ne samo po bo\u017eanskoj naravi ve\u0107 i perihorezom<\/em>. Zbog te veze s Ocem koju uvijek ima, \u010dini se da je Kristova du\u0161a i u vrijeme trpljenja ostala u stanju gledanja Oca, po \u010demu bi onda bilo isklju\u010deno da bi Krist u muci postao u punome smislu nosilac i iskusitelj grijeha.<\/span><\/p>\n

Balthasar citiraju\u0107i svetog Bonaventuru tvrdi da “bla\u017eeno gledanje Boga nije zapreka da duhovni dijelovi Kristove du\u0161e budu zahva\u0107eni trpljenjem, budu\u0107i da \u010ditava gre\u0161na du\u0161a treba ozdravljenje.”[10]<\/a> Bonaventura uvodi razliku izme\u0111u trpljenja i sutrpljenja (compassio): “\u0160to se ti\u010de boli trpljenja Krist je vi\u0161e trpio u svojoj tjelesnosti; \u0161to se pak ti\u010de sutrpljenja vi\u0161e u svojoj du\u0161evnosti, a bol sutrpljenja bija\u0161e ve\u0107a od boli trpljenja.”[11]<\/a><\/span><\/p>\n

\u0160to to zna\u010di? Krist je dakle trpio i sutrpio. Kao u trpljenju, tako je i u sutrpljenju trpio na dvije razine – duhovnoj i tjelesnoj. Kada paralelno promatramo trpljenje i sutrpljenje u Krista je intenzivnije bilo sutrpljenje i to na duhovnoj razini. Zbog toga jer je sutrpljenje iz suosje\u0107anja s drugim, sutrpljenje je ja\u010de jer Krist trpi onako kako bi morao trpjeti onaj koji je po\u010dinio grijeh dok je on sasvim nedu\u017ean. Sutrpljenje upravo zbog toga postaje te\u017ee za Krista jer on sutrpi za ne\u0161to za \u0161to nije kriv, a ipak trpi kao da je kriv, jo\u0161 vi\u0161e, kao da je on sam po\u010dinio krivicu.<\/span><\/p>\n

Sutrpljenje je bilo ja\u010de u du\u0161evnosti nego u tjelesnosti ponajprije zato \u0161to je uzrok s ja\u010dim temeljom: uvreda Bogu i na\u0161e odvajanje od njega, najve\u0107eg dobra \u0161to se ne mo\u017ee usporediti s tjelesno\u0161\u0107u te stoga \u0161to je sklonost prema trpljenju bila ve\u0107a zbog prevelike mjere ljubavi. Jer, \u0161to je ljubav prema onome koga volimo ve\u0107a, tim su ve\u0107e i boli nanesene od strane onoga koga volimo.[12]<\/a> “I tako njegovo sutrpljenje nadilazi svako drugo sutrpljenje mnogo vi\u0161e nego je njegovo trpljenje nadilazilo svako drugo (tjelesno) trpljenje jer, usporedimo li ga s drugima, prevelika mjera njegove ljubavi jasno nadma\u0161uje mjeru njegova trpljenja iako on na oba na\u010dina sve visoko nadma\u0161uje.”[13]<\/a> “Zbog \u010dinjenice da mu je natovaren grijeh svijeta Isus sebe i svoju sudbinu ne razlikuje od sudbine gre\u0161nika – to manje, veli Bonaventura, \u0161to je ljubav ve\u0107a – i do\u017eivljava takav strah i jezu kakve bismo po pravu morali mi osje\u0107ati.”[14]<\/a><\/span><\/p>\n

Ovdje ponovno moramo ustupiti mjesto vjeri kako bi nam ona obasjala ovo otajstvo. Svakako, gledaju\u0107i s O\u010deve strane, Otac nikada nije napustio Sina, oni su vje\u010dno povezani kako bo\u017eanskom naravi tako perihorezom<\/em>, me\u0111utim, od Sina je uklonio svoju prisutnost u smislu da je uklonio iskustvo i do\u017eivljaj svoje blizine i prisutnosti te je tako Sin uistinu mogao do\u017eivjeti napu\u0161tenost O\u010devu. Koriste\u0107i analogiju ova napu\u0161tenost se mo\u017ee usporediti, iako u ograni\u010denom smislu, sa slikom jednog uda tijela, npr. noge koja je primila anesteziju te je tako umrtvljena. Osobi \u0107e se \u010diniti da joj je noga amputirana jer joj je uklonjen svaki osje\u0107aj i do\u017eivljaj noge, iako, me\u0111utim, to ne odgovara stvarnosti.<\/span><\/p>\n

Kristovo poznavanje straha od pakla<\/strong><\/span><\/p>\n

Jo\u0161 jedno pitanje koje se postavljalo vezano uz Kristovu patnju u Getsemanskom vrtu jeste pitanje poznavanja timor gehennalis<\/em> (straha od pakla)[15]<\/a>. Je li Krist mogao poznavati strah od pakla budu\u0107i da je znao da ne\u0107e tamo nikada zavr\u0161iti? \u010cini se da taj strah nije iskusio, me\u0111utim, ako to nije iskusio i uzeo na sebe onda se ipak nije s nama ljudima sjedinio u svemu osim u grijehu. Ako pak jeste osjetio taj strah, postavlja se pitanje kako je to mogu\u0107e, jer kako osje\u0107ati strah od ne\u010dega od \u010dega zna\u0161 da si po\u0161te\u0111en, bez obzira koliko to stra\u0161no bilo?<\/span><\/p>\n

Imamo dva rje\u0161enja za ovu problematiku. Prvo ka\u017ee da je Isus taj strah poznavao “u svojoj vlastitoj osobi, no ne za sebe, ve\u0107 za svoje udove. Ako je on ve\u0107 zbog vremenite smrti Lazara do\u017eivio pravu pomutnju i bol i prolijevao istinske suze, tad je mogao to vi\u0161e u sebi osje\u0107ati strah i bol zbog vje\u010dne propasti, kad je unaprijed vidio da \u0107e ta propast zbog njega \u017didovima biti sudbinom. Zamijenimo i to odve\u0107 mudro “da \u0107e biti” uvjetnim na\u010dinom “da bi mogla biti”, tada smo kod Pavla: Krist nadvlada u svojoj muci upravo i krivnju (a time i predvi\u0111enu kaznu) svojih ubojica (Rim 5,16).”[16]<\/a><\/span><\/p>\n

Drugo je potpomognuto analogijom iz svakodnevnog \u017eivota. Krist je mogao osje\u0107ati strah od pakla kao da \u0107e u njemu zavr\u0161iti iako je znao da u njemu ne\u0107e zavr\u0161iti jednako kao \u0161to se mi \u010desto stra\u0161imo od onoga o \u010demu po razumu znamo da se ne\u0107e dogoditi. Nave\u010der se mo\u017eda bojimo da \u0107emo susresti mrtvaca, iako znamo da se to ne\u0107e dogoditi. Ili, kad stojimo na velikoj visini iako daleko od ruba, potpuno nas zahvati osje\u0107aj vrtoglavice i strah da \u0107emo se strmoglaviti, a razum nam pak govori kako stojimo na sigurnom i kako je na\u0161 strah neosnovan.[17]<\/a><\/span><\/p>\n

Dakle, Kristu nije bio nepoznat strah od pakla, me\u0111utim, nije ga mogao osje\u0107ati u sebi<\/em> upravo zbog toga jer je Bog, jer ima apsolutnu spoznaju (jer je kontradiktorno da bi on mogao zavr\u0161iti u paklu), nego samo u svojim<\/em> (misti\u010dnim) udovima<\/em>[18]<\/a> zbog toga jer je preuzeo sve grijehe svih svojih (misti\u010dnih) udova na sebe. Kako nam i samo osobno iskustvo svjedo\u010di, iako razumski znamo da smo od ne\u010dega po\u0161te\u0111eni, to nu\u017eno ne mora otkloniti strah od istoga.<\/span><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/span><\/p>\n

Definiranje iskustva patnje i trpljenja uvijek je nepotpuno koliko god se o tome pisalo i raspravljao, posebice onda kada je govor o Bogu i me\u0111usobnom odnosu osoba unutar trojstva. U agoniji Getsemanskog vrta Sin je trpio uzev\u0161i sve na\u0161e grijehe na sebe postav\u0161i sam grijehom. Budu\u0107i da je Bog patnje su mu bile vi\u0161estruko ve\u0107e jer posjeduje bo\u017eansko znanje ali i zahva\u0107a puno \u0161ire – sve grijehe od prvih ljudi do dovr\u0161etka svijeta. Ne zanemarimo pri tome da se ovo otajstvo doti\u010de i svakoga od nas, jer i moji su grijesi bili prisutni u ovome otajstvu! Sve se u tom mu\u010dnom \u010dasu sru\u0161ilo na njega, stoga \u010dovjek ne mo\u017ee shvatiti patnju Boga koji ga nadilazi. Patnja Boga u Getsemanskom vrtu uvijek \u0107e ostati otajstvo \u0161to pak ne treba obeshrabriti da se uvijek iznova odva\u017eimo produbiti koliko je to mogu\u0107e, prije svega pogledom vjere.<\/span><\/p>\n

Iako nerazdvojivo povezan i istobitan s Ocem, Sin je iskusio napu\u0161tenost od Oca uzev\u0161i sve grijehe na sebe zbog \u010dega je postao grijehom, zbog \u010dega je, naposljetku, li\u0161en do\u017eivljaja i iskustva prisutnosti Oca koji nikako nije onaj koji ravnodu\u0161no sa strane promatra \u0161to se doga\u0111a. Vezom perihoreze<\/em> i Otac je trpio skupa sa Sinom, ali na druga\u010diji na\u010din koji nam goli razum upotpunosti ne mo\u017ee otkriti.<\/span><\/p>\n

Otajstvo patnje u Getsemanskom vrtu ne ostavlja drugog izbora ve\u0107 ponizno priznati kako um ima svoje granice koje u ovoj temi dodirujemo te da za dublje razumijevanje ovih otajstava treba ustupiti vi\u0161e mjesta vjeri. Mo\u017eemo skupa sa svetim Bonaventurom zaklju\u010diti: “Ako pak traga\u0161 za tim kako se to mo\u017ee zgoditi, pitaj milost, a ne nauk; \u017eelju, a ne razum; vapaj molitve, a ne napor u\u010denja; Zaru\u010dnika, a ne u\u010ditelja; Boga, a ne \u010dovjeka; tamu, a ne jasno\u0107u; ne pitaj svjetlo, nego oganj koji potpuno raspaljuje i prenosi u Boga izvanrednim pomazanjima i naj\u017ear\u010dim \u010duvstvima.”[19]<\/a><\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> Romano GUARDINI, Gospodin – razmatranja o osobi i \u017eivotu Isusa Krista<\/em>, 415.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> Raniero CANTALAMESSA, \u017divot u Kristovu Gospodstvu<\/em>, 73.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> Isto<\/em>, 74.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Usp. Isto, <\/em>78.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> Usp. Isto, <\/em>79.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 85.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 77-78.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a>Hans Urs Von BALTHASAR, Mysterim Paschale – Sveto trodnevlje smrti, pokopa i uskrsnu\u0107a na\u0161ega Spasitelja<\/em>, 78.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> Romano GUARDINI, Gospodin – razmatranja o osobi i \u017eivotu Isusa Krista<\/em>, 417.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> Hans Urs Von BALTHASAR, Mysterim Paschale – Sveto trodnevlje smrti, pokopa i uskrsnu\u0107a na\u0161ega Spasitelja<\/em>, 80.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> Usp. Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[13]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[14]<\/a> Isto<\/em>, 81.<\/span><\/p>\n

[15]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 79.<\/span><\/p>\n

[16]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[17]<\/a> Usp. Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[18]<\/a> Usp. Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[19]<\/a>BONAVENTURA, Tria Opuscula<\/em>, KS, Zagreb, 2009., 506.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Je li Isus mogao i kako osjetiti napu\u0161tenost od Oca? Isus je “u na\u0161u izgubljenost u\u0161ao kao onaj koji po svojoj biti nema ni\u0161ta zajedni\u010dko s njome. Zbog toga ne zna ni\u0161ta o njoj sa stanovi\u0161ta vlastitog \u010dovje\u010djeg palog \u017eivota, nego znade o njoj kao Bog. Odatle ta zastra\u0161uju\u0107a jasno\u0107a znanja. Odatle i njegova beskona\u010dna … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3523,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,3],"tags":[],"class_list":["post-3520","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost","category-teologija-i-filozofija"],"views":3747,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3520","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3520"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3520\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3523"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3520"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3520"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3520"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}