{"id":3729,"date":"2018-10-16T14:36:22","date_gmt":"2018-10-16T14:36:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3729"},"modified":"2018-10-16T14:36:22","modified_gmt":"2018-10-16T14:36:22","slug":"crkveni-nauk-o-dusi-1-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/crkveni-nauk-o-dusi-1-4\/","title":{"rendered":"Crkveni nauk o du\u0161i [1\/4]"},"content":{"rendered":"

\u0160to je du\u0161a? Za\u0161to je va\u017ena? Je li uop\u0107e va\u017ena? Ukoliko se pone\u0161to ozbiljnije uhvatimo u ko\u0161tac s doti\u010dnim pitanjima postat \u0107e vrlo brzo razvidno kako je te\u0161ko prona\u0107i potpune odgovore. Ako na ova pitanja dodamo druga, usko povezana, poput primjerice onoga kako i gdje nastaje te \u0161to \u0107e s njom biti nakon smrti, situacija postaje zamr\u0161enijom. Ipak, ukoliko je du\u0161a stvarnost svakog \u010dovjekovog \u017eivota na ovoj zemlji (a i kasnije), \u0161to Crkva nau\u010dava, odgovori na gore postavljena pitanja tada doti\u010du egzistenciju svake osobe. \u0160tovi\u0161e, odgovori se tada ne \u010dine samo po\u017eeljnima, nego i nu\u017enima.<\/span><\/p>\n

Stoga ovaj rad donosi sa\u017eeti pregled definicija crkvenog u\u010diteljstva vezanima za stvarnost \u010dovjekove du\u0161e. Rije\u010d je o nimalo jednostavnoj stvarnosti o \u010demu osobito svjedo\u010di \u010dinjenica kako je crkveno u\u010diteljstvo uglavnom reagiralo na protivna nau\u010davanja nemaju\u0107i namjeru sustavno izlo\u017eiti nauk o du\u0161i. Ovaj rad podijeljen je na dva glavna dijela. U prvom dijelu se donosi pregled nauka crvenog u\u010diteljstva veznima za op\u0107enite stvari koje se ti\u010du isklju\u010divo du\u0161e dok drugi dio donosi sve ono \u0161to je izravno vezano uz du\u0161u bez \u010dega ne mo\u017eemo potpunije razumjeti doti\u010dnu stvarnost.<\/span><\/p>\n

Usredoto\u010denost ne\u0107e biti toliko na povijesnim podacima koliko na teolo\u0161kim implikacijama, uzrocima i obja\u0161njenjima gdje \u0107emo za svaku definiranu stavku donijeti teolo\u0161ku pozadinu kako bismo mogli potpunije razumjeti nauk. Kako \u0107e se to pokazati, kada je rije\u010d o du\u0161i, nije samo posrijedi teolo\u0161ka ve\u0107 i filozofska problematika. Za teolo\u0161ka razja\u0161njenja najvi\u0161e \u0107emo se poslu\u017eiti komentarima Tome Akvinskog budu\u0107i da je on op\u0161irno pisao o stvarnosti du\u0161e, ali je i siguran od crkve progla\u0161eni nau\u010ditelj stoga i mjerodavan kada je u pitanju obrazlo\u017eenje crkvenog nauka.<\/span><\/p>\n

Jer su primarna zanimanja ovoga rada iskazi crkvenog u\u010diteljstva ovdje se ne\u0107e obra\u0111ivati suvremena teolo\u0161ka promi\u0161ljanja o stvarnosti \u010dovjekove du\u0161e, ve\u0107 se rad ograni\u010dava isklju\u010divo na ono \u0161to je Crkva definirala kroz svoje u\u010diteljstvo. Cilj je ukratko izlo\u017eiti crkveni nauk o du\u0161i.<\/span><\/p>\n

1. TEMELJNE POSTAVKE O DU\u0160I<\/strong><\/span><\/p>\n

U prvom dijelu slijedi kratki pregled izjava crkvenog u\u010diteljstva o pitanjima koja se ti\u010du izravno i isklju\u010divo du\u0161e kao takve. Ovdje je najvi\u0161e pote\u0161ko\u0107a stvaralo pitanje porijekla i nastanka du\u0161e te njezinog odnosa prema tijelu. Pitanje du\u0161e, kao \u0161to \u0107emo vidjeti u nastavku, nije isklju\u010divo pitanje teologije ve\u0107 i filozofije jer \u0107e s obje strane do\u0107i nau\u010davanja na koja \u0107e reagirati crkveno u\u010diteljstvo kako bi nauk o du\u0161i o\u010duvalo \u0161to \u010di\u0161\u0107im.<\/span><\/p>\n

1.1. Bog stvara du\u0161u<\/strong><\/span><\/p>\n

Kada je rije\u010d o izjavama crkvenog u\u010diteljstva o stvarima koji se ti\u010du isklju\u010divo du\u0161e kao takve, kroz povijest je najvi\u0161e definicija i napora ulo\u017eeno u obranu nauka da Bog stvara du\u0161u. Uistinu, ni\u0161ta nije tako \u010desto definirano, vezano uz stvarnost \u010dovjekove du\u0161e, kao njezino porijeklo. Crkveno u\u010diteljstvo se na ovom podru\u010dju susretalo s, mo\u017eemo re\u0107i, dvije krajnosti. S jedne strane je bilo onih koji su tvrdili da je du\u0161a dio Boga, dok je opre\u010dno na drugoj strani bilo onih koji su smatrali da roditelji stvaraju i du\u0161u i tijelo.<\/span><\/p>\n

Da je du\u0161a dio Boga tvrdili su Manihej i Priscilijan[1]<\/a>, a kasnije kroz povijest Albigenzi i Katari[2]<\/a>. Albigenzi se javljaju u 12. i 13. stolje\u0107u kao oni strogoga na\u010dina \u017eivljenja, a njihov nauk po\u010diva na dualizmu koji kasnije prelazi u radikalni dualizam (dva jednaka po\u010dela)[3]<\/a>. Nauk o dualizmu slijede i Katari a upravo je to veza s Manihejem i Priscilijanom. Manija se povezuje s maniheizmom koji je sinkretizam judeokr\u0161\u0107anskih i indoiranskih nauka[4]<\/a>. Svima je zajedni\u010dki nauk o dualizmu a na primjeru priscilijanizma uo\u010dit \u0107emo kakve to implikacije ima na u\u010denje o stvaranju du\u0161e. Kristolo\u0161ki gledano, priscilijanizam je slijedio nauk apolinarizma kada je u pitanju bo\u017eanska stvarnost Kristove du\u0161e[5]<\/a>. \u010cini se da je svaku ljudsku du\u0161u smatrao bo\u017eanskom supstancijom iz \u010dega je proizlazilo oholo preziranje materijalnog[6]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Ovaj detalj je bitan jer u ovom slu\u010daju iz kristolo\u0161ke hereze dolazi do krivog poimanja du\u0161e. Jer Krist, prema priscilijanizmu, nije imao ljudsku du\u0161u, nego bo\u017eansku du\u0161u, iz toga proizlazi da je i svaka ljudska du\u0161a bo\u017eanska supstancija. Ovo za posljedicu ima nauk da bi onda i sva stvorena bi\u0107a bila istobitna<\/em> s Bogom. Me\u0111utim, to ne mo\u017ee biti, jer istobitnost se odnosi isklju\u010divo na osobe unutar Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga. Sada mo\u017eemo potpunije razumjeti definiciju crkvenog u\u010diteljstva o porijeklu du\u0161e: “…da oni tvrde, da je \u010dovjekova du\u0161a od bo\u017eanske supstancije, i da se narav Stvoritelja ne razlikuje od naravi na\u0161ega ustroja. Tu bezbo\u017enost… osu\u0111uje katoli\u010dka vjera, znaju\u0107i da nema tako uzvi\u0161enog i tako osobitog stvorenja, kome bi Bog bio njegova narav. Ono naime \u0161to je od njega isto je \u0161to i on, a to nije ne\u0161to drugo nego Sin i Duh Sveti. Osim te jedne istobitnosti najuzvi\u0161enijeg Trojstva, te vje\u010dnog i nepromjenjivog bo\u017eanstva, ne postoji nikakvo stvorenje koje na svom po\u010detku ne bi bilo stvoreno od ni\u010dega”[7]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Kontinuitet nau\u010davanja imamo i u ostalim izjavama u\u010diteljstva: “A ljudska du\u0161a nije bo\u017eanska supstancija, niti dio Boga…”[8]<\/a>, “Tko …vjeruje da je ljudska du\u0161a dio Boga, ili Bo\u017eja supstancija, neka bude ka\u017enjen anatemom”[9]<\/a>, “Tko vjeruje da su ljudske du\u0161e ili an\u0111eli nastali iz Bo\u017eje biti, kao \u0161to su govorili Manihej i Priscilijan, neka bude ka\u017enjen anatemom”[10]<\/a>, “Vjerujem i ispovijedam da du\u0161a nije dio Boga, nego je stvorena iz ni\u010dega, a bez kr\u0161tenja ima krivnju isto\u010dnoga grijeha”[11]<\/a>, “…jer je svojom svemogu\u0107om snagom zajedno od po\u010detka vremena iz ni\u010dega stvorio oba stvorenja, duhovno i tjelesno, an\u0111eosko naime i svjetovno, a zatim ljudsko kao zajedno ustrojeno iz du\u0161e i tijela”[12]<\/a>, “…ljudska du\u0161a postoji po sebi, Bog je stvara”[13]<\/a>, “…dok nas vjera obvezuje vjerovati kako su du\u0161e izravno stvorene od Boga”[14]<\/a> te i u Katekizmu Katoli\u010dke Crkve: “Crkva u\u010di da Bog svaku duhovnu du\u0161u neposredno stvara…”[15]<\/a> i “…\u010dovjekova du\u0161a mo\u017ee imati svoje porijeklo samo u Bogu”[16]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Toma Akvinski teolo\u0161ki argumentira protiv istobitnosti du\u0161e s Bogom, tuma\u010de\u0107i stvaranje \u010dovjeka, iz \u010dega se mo\u017ee vidjeti kako Crkva upravo iz objave crpi nauk o tome da Bog stvara du\u0161u: “Prema tome ka\u017ee se da je Bog udahnuo dah u \u010dovjekovo lice jer je \u010dovjeku darovao dah \u017eivota, a da ga nije otkinuo od vlastitog bivstva. Jer i onaj koji tjelesno pu\u0161e nekom u lice – odakle je uzet slikovit izraz – u njegovo lice tjera zrak, a ne ubacuje u njega dio svoga bivstva”[17]<\/a>.<\/span><\/p>\n

O drugoj krajnosti saznajemo iz definicija gdje se spominje Mechitriz kao onaj koji je \u0161irio doti\u010dni nauk[18]<\/a>. Ovdje je pak posrijedi nau\u010davanje da se i du\u0161a i tijelo prenose ra\u0111anjem i oboje nastaju od roditelja pri \u010demu Bog nije potreban kao stvoritelj. Opravdanje za takav nauk bio je isto\u010dni grijeh. Jer se svaki \u010dovjek ra\u0111a u stanju pale naravi, podr\u017eavatelji tog nauka u tome vide potvrdu da su ljudi ti koji stvaraju i du\u0161u, jer da ju je Bog stvorio ne bi imala ljage isto\u010dnoga grijeha na sebi. Zato ovdje vi\u0161e nije bilo dovoljno definirati da Bog stvara du\u0161u, ve\u0107 i objasniti kako je mogu\u0107e da Bog stvara du\u0161u, a da ona bude u stanju pale naravi. Trebalo je to dvoje pomiriti.<\/span><\/p>\n

Stoga se ka\u017ee da “neki krivovjernici tvrde da roditelji ljudskom pokoljenju predaju tako\u0111er i duh \u017eivotvorne du\u0161e, kao \u0161to iz tvarnog sastojka predaju tijela. Dakle, kako to oni, protivno Bo\u017ejim rije\u010dima i previ\u0161e tjelesnim razumom tuma\u010de, da se du\u0161a koja je na\u010dinjena na Bo\u017eju sliku, prenosi i usa\u0111uje sjedinjenjem ljudi…”[19]<\/a> te nadalje: “Ukoliko oni mo\u017eda misle, da pobo\u017eno i dobro govore, i da s pravom ka\u017eu da roditelji prenose du\u0161e jer su one vezane grijesima, ipak to moraju razlu\u010divati pametnim razlikovanjem: Oni (roditelji) naime ne mogu ni\u0161ta drugo predati osim onoga \u0161to je po\u010dinjeno njihovom zlom preuzetno\u0161\u0107u, to jest krivnju i kaznu za grijeh, \u0161to jasno pokazuje potomstvo ro\u0111eno naslje\u0111ivanjem, tako da se ra\u0111aju optere\u0107eni i iskvareni ljudi. Jasno se vidi da upravo u tom Bog nema nikakvog udjela; da ne bi upali u tu nesretnu kob on im je to zabranio prijete\u0107i im kaznom smrti koju je prorekao. I tako se pokazuje o\u010ditim \u0161to se prenosi nasljedstvom od roditelja, a \u0161to je od po\u010detka radio Bog i \u0161to \u0107e raditi do kraja”[20]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Pomirenje isto\u010dnog grijeha i stavke da Bog stvara du\u0161u vjerojatno je ponajbolje opisano u Katekizmu gdje se ipak po\u0161tuje transcendentnost objave u smislu priznanja da ne mo\u017eemo dati odgovore na sva pitanja: “Ipak je preno\u0161enje isto\u010dnoga grijeha tajna koju ne mo\u017eemo potpuno shvatiti. Po Objavi znamo da je Adam primio izvornu svetost i pravednost ne samo za sebe, nego za svu ljudsku narav: popu\u0161taju\u0107i zavodniku Adam i Eva \u010dine osobni grijeh, ali taj grijeh zarazuje svu ljudski narav koju \u0107e oni prenijeti u palom stanju”[21]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Definiranjem da du\u0161u Bog stvara, \u0161to je od svega vezanoga uz du\u0161u naj\u010de\u0161\u0107e definirano od u\u010diteljstva, izbjegavaju se dvije krajnosti; prva koja proizlazi iz krivog kristolo\u0161kog shva\u0107anja da bi du\u0161a bila istobitna s Bogom, te druga kojoj je problem spojiti ljagu isto\u010dnoga grijeha s du\u0161om, zato se najprije definiralo da du\u0161a nije iz Bo\u017eje biti, a \u00a0potom dodalo da du\u0161a ima i ljagu isto\u010dnoga grijeha na sebi.<\/span><\/p>\n

Rje\u0161avanjem pitanja stvara li Bog du\u0161u ili ne, tek je zapo\u010dela problematika vezana uz stvarnost \u010dovjekove du\u0161e. Ukoliko je Bog stvorio du\u0161u, sljede\u0107e pitanje koje razumski proizlazi jest: kada Bog stvara du\u0161u?<\/span><\/p>\n

1.2. Protiv preegzistencije du\u0161e<\/strong><\/span><\/p>\n

U prethodnom smo dobili izjavu crkvenog u\u010diteljstva na pitanje “tko stvara du\u0161u”, a sada treba razrije\u0161iti problematiku “kada Bog stvara du\u0161u”. Ovdje problematika nije samo teolo\u0161ke naravi kao u prethodnome, ve\u0107 i filozofske. Tako ovdje imamo s jedne strane teolo\u0161ke tvrdnje o preegzistenciji du\u0161e \u0161to su nau\u010davali Origen na istoku te Laktancije na zapadu[22]<\/a>, te s druge strane filozofske postavke o preegzistenciji du\u0161e koje su zastupali osobito Platon i Aleksandar iz Afrodizije[23]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Najprije \u0107emo razmotriti teolo\u0161ku problematiku. Origenizam koji se povezuje s Origenom nau\u010dava preegzistenciju du\u0161a u smislu da je du\u0161a borave\u0107i u nebu sagrije\u0161ila te za kaznu dobila tijelo na zemlji[24]<\/a>. Prema ovom nau\u010davanju ne samo da je Bog du\u0161u stvorio prije pa su “\u010dekale” da se sjedine s tijelom, nego je jo\u0161 problemati\u010dnije \u0161to bi te du\u0161e u nebu sagrije\u0161ile te za kaznu dobile tijelo[25]<\/a>. Ovdje mo\u017eemo u pozadini uo\u010diti kako se na tijelo gleda kao na ne\u0161to negativno, dakle, opet imamo naznake dualizma.<\/span><\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, prema Origenovom nau\u010davanju o preegzistenciji du\u0161e, \u010dini se kako bi okolnosti na ovome svijetu ovisile o postupcima na onom[26]<\/a>. Protiv ovog Origenovog nauka izja\u0161njava se u\u010diteljstvo: “Tko ka\u017ee ili tvrdi da su du\u0161e ljudi prethodno postojale tako da su bile duhovi ili svete sile, da su se me\u0111utim zasitile bo\u017eanskog motrenja, okrenule se prema ne\u010dem gorem, zbog \u010dega su se ohladile u ljubavi prema Bogu, pa su zato nazvane du\u0161e, a za kaznu su poslane u tijela, neka bude ka\u017enjen anatemom”[27]<\/a>. Kasnije tako\u0111er ponavlja: “Tko ka\u017ee da su ljudske du\u0161e ranije sagrije\u0161ile u nebeskom boravi\u0161tu i da su zato ba\u010dene na zemlju u ljudska tijela, kao \u0161to ka\u017ee Priscilijan, neka bude ka\u017enjen anatemom”[28]<\/a>.<\/span><\/p>\n

S druge strane, u \u010demu se sastoji filozofska problematika opisuje nam Toma Akvinski: “Stoga su oni koji su postavili da su ljudske du\u0161e u svojoj mnogosti besmrtne, naime platonovci, postavili i to da su bile od vje\u010dnosti, pa se sad sjedinjuju s tjelesima, sad se od njih osloba\u0111aju; ta se izmjena doga\u0111a u skladu s odre\u0111enim nizovima godina”[29]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Tako bi Platonov nauk glede ovog pitanja i\u0161ao ovako: “Onaj koji je dobro pro\u017eivio vrijeme koje mu je pripadalo, opet bi po\u0161ao u boravi\u0161te na odgovaraju\u0107oj zvijezdi da provodi bla\u017een i skladan \u017eivot. A komu to nije po\u0161lo za rukom, u drugom \u0107e se ro\u0111enju pretvoriti u \u017eenu, a tko ni tada ne bi odustao od zlo\u0107e, prema na\u010dinu kojim bi pokazao svoju zlo\u0107u, tako, u skladu s podrijetlom svojega vladanja, uvijek \u0107e se mijenjati u neku odgovaraju\u0107u \u017eivotinjsku narav”[30]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Ovdje uo\u010davamo i jednu sitnu razliku izme\u0111u nau\u010davanja o preegzistenciji du\u0161e kod teologa i filozofa. Za filozofe du\u0161a od vje\u010dnosti preegzistira, dok teolozi dopu\u0161taju da je ona mo\u017eda stvorena skupa sa svijetom ili ne\u0161to ranije: “Doista, budu\u0107i da po katoli\u010dkoj vjeri nije ni\u0161ta vje\u010dno osim Boga, nisu postavili da su ljudske du\u0161e vje\u010dne, nego da su bile stvorene skupa sa svijetom, ili radije prije vidljivog svijeta, i da se kasnije pridru\u017euju tjelesima”[31]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Ipak je ovaj detalj sekundaran budu\u0107i da je preegzistencija kao takva, u kojem god obliku bila nau\u010dava, problemati\u010dna. Ovdje \u0107emo se poslu\u017eiti argumentima Tome Akvinskoga protiv preegzistencije du\u0161e: “Kazna se naime protivi dobrom stanju naravi, te se stoga ka\u017ee da je ne\u0161to lo\u0161e. Prema tome, ako je sjedinjenje du\u0161e i tijela kazna, nije za dobro stanje naravi. No to je nemogu\u0107e; k tome naime sama narav smjera: time se, doista, dovr\u0161uje naravno ra\u0111anje”[32]<\/a>. Kada bi du\u0161a radi kazne bila poslana na zemlju ne vidi se kako bi se u to mogle uklopiti rije\u010di objave iz Post 1,31: Vidjet Bog sve \u0161to u\u010dini i bija\u0161e veoma dobro. Jo\u0161 vi\u0161e, ne vidi se kako bi se onda moglo govoriti o stanju izvorne nevinosti i pravednosti na po\u010detku.<\/span><\/p>\n

S druge strane, ne vidi se smisao boravka du\u0161e u nebu prije boravka na ovoj zemlji kada je ovozemaljski \u017eivot njezin odabir za vje\u010dnost. Zato i odijeljenost du\u0161e od tijela Toma Akvinski zove neprirodnim stanjem du\u0161e koji je prouzrokovao grijeh, a ovdje ga jo\u0161 ni nema a ve\u0107 bi du\u0161a bila u nebu bez tijela. Dakle, teolo\u0161ki je nemogu\u0107e da je du\u0161a sama prije egzistirala u nebu. Stoga, kada Katekizam Katoli\u010dke Crkve govori da Bog svaku duhovnu du\u0161u stvara, nadodaje da se to doga\u0111a neposredno<\/em>[33]<\/a>.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> Usp. 1. SINODA U BRAGI, Anateme protiv priscilijanaca i dr.<\/em> (1. V. 561.), u: Heinrich DENZINGER – Peter H\u00dcNERMANN, Zbirka sa\u017eetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i \u0107udore\u0111u<\/em>, \u0110akovo, 2002. (dalje: DH).<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> Usp. DH 800.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> Usp. Theo JANSEN, Albigenzi, u: Enciklopedijski teolo\u0161ki rje\u010dnik<\/em>, KS, Zagreb, 2009., 26-27.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Usp. Gennaro BOVE, Maniheizam, u: Enciklopedijski teolo\u0161ki rje\u010dnik<\/em>, 612.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> Usp. Luigi PADOVESE, Priscilijanizam, u: Enciklopedijski teolo\u0161ki rje\u010dnik<\/em>, 932-933.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 933.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> DH 285.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> DH 190.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> DH 201.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> DH 455.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> DH 685.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> DH 800.<\/span><\/p>\n

[13]<\/a> DH 3615.<\/span><\/p>\n

[14]<\/a> DH 3896.<\/span><\/p>\n

[15]<\/a> HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Katekizam Katoli\u010dke Crkve<\/em>, Zagreb, 1994., br. 366 (dalje: KKC).<\/span><\/p>\n

[16]<\/a> KKC 33.<\/span><\/p>\n

[17]<\/a> Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak prvi (knjiga I-II), KS, Zagreb, 1993., 793.<\/span><\/p>\n

[18]<\/a> Usp. DH 360 i 1007.<\/span><\/p>\n

[19]<\/a> DH 360.<\/span><\/p>\n

[20]<\/a> DH 361.<\/span><\/p>\n

[21]<\/a> KKC 404.<\/span><\/p>\n

[22]<\/a> Usp. Ladislav NEMET, Teologija stvaranja<\/em>, KS, Zagreb, 2003., 121-122.<\/span><\/p>\n

[23]<\/a> Usp. Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak prvi (knjiga I-II), 769.<\/span><\/p>\n

[24]<\/a> Usp. Luigi PADOVESE, Origenizam, u: Enciklopedijski teolo\u0161ki rje\u010dnik<\/em>, 786-787.<\/span><\/p>\n

[25]<\/a> Usp. Ladislav NEMET, Teologija stvaranja<\/em>, 121-122.<\/span><\/p>\n

[26]<\/a> Usp. Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak prvi (knjiga I-II), 769.<\/span><\/p>\n

[27]<\/a> DH 403.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

[28]<\/a> DH 456.<\/span><\/p>\n

[29]<\/a> Usp. Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak prvi (knjiga I-II), 769.<\/span><\/p>\n

[30]<\/a> Isto<\/em>, 769.<\/span><\/p>\n

[31]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[32]<\/a> Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak prvi (knjiga I-II), 777.<\/span><\/p>\n

[33]<\/a> Usp. KKC 366.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160to je du\u0161a? Za\u0161to je va\u017ena? Je li uop\u0107e va\u017ena? Ukoliko se pone\u0161to ozbiljnije uhvatimo u ko\u0161tac s doti\u010dnim pitanjima postat \u0107e vrlo brzo razvidno kako je te\u0161ko prona\u0107i potpune odgovore. Ako na ova pitanja dodamo druga, usko povezana, poput primjerice onoga kako i gdje nastaje te \u0161to \u0107e s njom biti nakon smrti, situacija … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3731,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-3729","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":5517,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3729","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3729"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3729\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3731"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3729"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3729"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3729"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}