{"id":3732,"date":"2018-10-26T06:13:34","date_gmt":"2018-10-26T06:13:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3732"},"modified":"2018-10-26T06:13:34","modified_gmt":"2018-10-26T06:13:34","slug":"crkveni-nauk-o-dusi-2-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/crkveni-nauk-o-dusi-2-4\/","title":{"rendered":"Crkveni nauk o du\u0161i [2\/4]"},"content":{"rendered":"

1.3. Du\u0161a jest forma tijela<\/strong><\/span><\/p>\n

Nakon \u0161to je definirano tko i kada stvara du\u0161u, trebalo je definirati ono \u0161to nekako po logici stvari dolazi sljede\u0107e – odnos du\u0161e i tijela. Ovo je tek ne\u0161to kasnije definirano, zapravo, prvi put u dokumentima crkvenog u\u010diteljstva nalazimo na 4. lateranskom saboru (1215. godine) razlikovanje du\u0161e i tijela: “…jer je svojom svemogu\u0107om snagom zajedno od po\u010detka vremena iz ni\u010dega stvorio oba stvorenja, duhovno i tjelesno, an\u0111eosko naime i svjetovno, a zatim ljudsko kao zajedno ustrojeno iz du\u0161e i tijela<\/em>“[1]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Tek na Saboru u Vienni (1311.-1312. godine) koristi se izri\u010daj “du\u0161a kao forma tijela”[2]<\/a> \u0161to se preuzima od Tome Akvinskog. Kasnije se to samo potvr\u0111ivalo[3]<\/a>. Neko ve\u0107e produbljenje imamo u Dekretu Svete kongregacije za studije iz 1914. godine: “Ista se razumska du\u0161a tako spaja s tijelom, da mu je jedina supstancijalna forma; i \u010dovjek ima po njoj da je \u010dovjek, i \u017eivotinja i \u017eivo bi\u0107e i tijelo i supstancija i bi\u0107e. Dakle, du\u0161a daje \u010dovjeku svaki stupanj bitne savr\u0161enosti; \u0161tovi\u0161e, ona daje tijelu zbiljnost postojanja kojom i sama jest”[4]<\/a>. Vjerojatno najjednostavnije i najrazumljivije dana\u0161njem \u010dovjeku definirano imamo u dokumentu Gaudium et Spes: “\u010covjek, tijelom i du\u0161om jedan”[5]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Tako ovaj nauk crkva najvi\u0161e zahvaljuje Tomi Akvinskom. Ovdje je posrijedi vi\u0161e filozofski problem. Kako osim materije u \u010dovjeku dokazati i ne\u0161to duhovno? Kako je \u010dovjek dvoje a istovremeno zapravo jedno?<\/span><\/p>\n

Jedna od dviju krajnosti koja ovdje vreba jeste da je \u010dovjek samo ne\u0161to jedno u sebi, pa s ove to\u010dke gledi\u0161ta treba dokazati (uvjetno re\u010deno) du\u0161u, ono duhovno u \u010dovjeku, \u0161to nije jednostavno jer imamo jo\u0161 upetljanu stvarnost grijeha koji dodatno komplicira stvari jer kao posljedica grijeha du\u0161a i tijelo \u017eude jedno protiv drugoga (o \u010demu vi\u0161e ne\u0161to ni\u017ee) pa se tako \u010dini da smo vrlo blizu druge krajnosti – dualizma, gdje bi se \u010dovjeka rastavilo na du\u0161u i tijelo ili na du\u0161u koja je u tijelu kao u tamnici. Kako izbje\u0107i dualizam a opet \u010dovjeka ne svesti na ne\u0161to jedno u sebi? \u010cini se da je jedina prikladna rije\u010d dualitet<\/em>. \u010covjek jest jedno ali dvoje unutar sebe. Mo\u017eemo kao slabu analogiju uzeti sliku Trojstva gdje imamo jednog Boga, ali unutar kojega su tri osobe. Name\u0107e se i analogija Isusa Krista koji je jedna osoba, ali unutar kojega su dvije naravi – ljudska i bo\u017eanska. Iako jo\u0161 jednom nagla\u0161avamo kako je ovo vrlo blijeda analogija no u nedostatku bolje ovo bi moglo pone\u0161to rasvijetliti stvari.<\/span><\/p>\n

Jer se ovim na\u0161iroko bavio upravo Toma Akvinski donosimo ne\u0161to od njegovog nau\u010davanja. Najprije razla\u017ee kako nije mogu\u0107e da se du\u0161a i tijelo mije\u0161aju: “Doista, stvari koje se mije\u0161aju treba da jedna drugu preina\u010duju. A to se ne mo\u017ee dogoditi doli kod onih stvari koji je tvar ista, koje mogu biti me\u0111usobno djelatne i trpne. Me\u0111utim umska bivstva nemaju zajedni\u010dke tvari s tjelesnim stvarima; ona su naime netvarna, kako je pokazano. Prema tome ne mogu se mije\u0161ati s tijelom”[6]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Zatim nazna\u010duje razliku izme\u0111u du\u0161e i tijela: “Ono \u010dime neka stvar od bi\u0107a u mogu\u0107nosti postaje bi\u0107e u zbiljnosti, jest njezin lik i zbiljnost. Me\u0111utim tijelo od bi\u0107a u mogu\u0107nosti, po du\u0161i postaje bi\u0107e u zbiljnosti. Naime \u017eivjeti je bitak \u017eivog bi\u0107a, a sjeme je prije produ\u0161evljenja samo u mogu\u0107nosti \u017eivo, dok po du\u0161i postaje \u017eivo u zbiljnosti. Prema tome du\u0161a je lik produ\u0161evljenog tijela”[7]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Tako na koncu u Katekizmu imamo izri\u010daj: “To jedinstvo du\u0161e i tijela tako je duboko da se du\u0161a mora smatrati formom tijela, tj. zahvaljuju\u0107i duhovnoj du\u0161i tijelo sastavljeno od\u00a0 tvari jedno je i \u017eivo ljudsko tijelo. Duh i tvar u \u010dovjeku nisu dvije zdru\u017eene naravi, nego njihova povezanost tvori jednu jedinu narav<\/em>“[8]<\/a> te na drugom mjestu: “Ljudska osoba, stvorena na sliku Bo\u017eju, bi\u0107e je u isti mah tjelesno i duhovno<\/em>. Biblijski izvje\u0161taj izra\u017eava tu stvarnost simboli\u010dkim jezikom izjavljuju\u0107i da je Bog napravio \u010dovjeka od praha zemaljskog te mu u nosnice udahnuo dah \u017eivota; tako postade \u010dovjek \u017eiva du\u0161a. Bog je dakle htio<\/em> cijeloga \u010dovjeka kao takvoga”[9]<\/a>. Ponovno se uo\u010dava ono \u0161to je bilo primjetno i kod prija\u0161njih definicija vezanih uz du\u0161u, a to je da i ovaj nauk o du\u0161i kao formi tijela crkveno u\u010diteljstvo crpi izravno iz objave, Svetog pisma.<\/span><\/p>\n

1.4. Jednost i besmrtnost ljudske du\u0161e<\/strong><\/span><\/p>\n

Definiranje jednosti ljudske du\u0161e dolazi kao reakcija na suprotna nau\u010davanja onih koji su “tvrdili kako \u010dovjek ima dvije du\u0161e i svoje su krivovjerje \u017eeljeli potvrditi nekim nerazumnim poku\u0161ajima”[10]<\/a>. Kasnije u\u010diteljstvo ponovno nagla\u0161ava kako se odbacuje i osu\u0111uje nauk po kojem bi du\u0161a bila jedinstvena kod svih ljudi[11]<\/a>. I ovdje nailazimo na dvije krajnosti; prvu koja tvrdi bi \u010dovjek imao vi\u0161e du\u0161a (dvije ili tri), te ona po kojoj bi sve bila jedna du\u0161a koja bi bila jedinstvena kod svih ljudi.<\/span><\/p>\n

Iako je u ovom slu\u010daju problematika potjecala s podru\u010dja filozofije, bilo je i teolo\u0161kih nastojanja. Valerijanska gnoza kao krivovjerje prema \u010dijem nau\u010davaju se “\u010dovjek sastoji od dva razli\u010dita po\u010dela: iz vje\u010dne preegztistiraju\u0107e du\u0161e, i prolaznoga, gre\u0161nog tijela”[12]<\/a> nau\u010davala je da je du\u0161a “podijeljena na razli\u010dite sfere ili podru\u010dja”[13]<\/a>.<\/span><\/p>\n

\u0160to je Platon tvrdio pi\u0161e Toma Akvinski: “Platon naime tvrdi da u nama ista du\u0161a nije umska, hranidbena i osjetilna”[14]<\/a> te obrazla\u017ee za\u0161to to nije mogu\u0107e: “Bi\u0107e od istog po\u010dela ima bitak i jednotu: jedno naime prati bi\u0107e. Prema tome, ako svaka pojedina stvar bitak ima od lika, od lika \u0107e imati i jednotu. Dosljedno, ako se u \u010dovjeku postavi vi\u0161e du\u0161a kao razni likovi, \u010dovjek ne\u0107e biti jedno bi\u0107e, nego vi\u0161e njih. A za \u010dovjekovu jednotu ne\u0107e dostajati odnos likova. Jer biti jedno na osnovi tog odnosa ne zna\u010di biti jedno naprosto, budu\u0107i da je jednota odnosa najmanja me\u0111u jednotama”[15]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Platon je tri vrste du\u0161a povezivao s tri tjelesna organa; razumsku je smje\u0161tao u mozak, hranidbenu u jetra, a \u017eudljivu u srce.[16]<\/a> Da je to pogre\u0161no tuma\u010di Toma Akvinski: “Prvo, zato \u0161to ima neki dio du\u0161e koji se ne mo\u017ee pripisati nekom dijelu tijela; to je um, za koji je pokazano da nije zbiljnost nekog dijela tijela. Drugo, zato \u0161to je o\u010dito da se u istom dijelu tijela pojavljuju radnje raznih dijelova du\u0161e, kao \u0161to je jasno kod \u017eivotinja koje \u017eive rasje\u010dene, jer jedan te isti dio ima gibanje, osjetilo i te\u017enju na osnovi koje se giblje. Sli\u010dno se isti dio biljke, makar odsje\u010den, hrani, raste i tjera izdanke. Iz toga se vidi da se razni dijelovi du\u0161e nalaze u jednom te istom dijelu tijela. Prema tome ne postoje u nama razne du\u0161e koje bi odgovarale raznim dijelovima tijela”[17]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Zanimljivo je kako jednost du\u0161e nigdje nije posebno nagla\u0161ena u Katekizmu Katoli\u010dke Crkve. \u010cini se zbog toga jer se podrazumijeva ako Bog stvara du\u0161u, da svakome stvara pojedina\u010dnu jer je svaki originalno bi\u0107e, jer je to princip Bo\u017ejeg stvaranja. Ovo pitanje danas nije toliko aktualno, obi\u010dno nemamo problema s tim jer nam i iskustvo nala\u017ee da je svaki \u010dovjek originalan, neponovljiv, jedinstven.<\/span><\/p>\n

Slijede definicije u\u010diteljstva crkve o besmrtnosti du\u0161e: “odbacujemo sve one koji tvrde, da je razumna du\u0161a smrtna”[18]<\/a>, “ljudska du\u0161a… po svojoj je naravi nepropadljiva i besmrtna”[19]<\/a>, “\u010dovjek ima duhovnu i besmrtnu du\u0161u”[20]<\/a>, “Stoga priznavaju\u0107i u sebi duhovnu i besmrtnu du\u0161u…”[21]<\/a> te u Katekizmu: “…i da je du\u0161a besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smr\u0107u…”[22]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Ako je Bog stvorio du\u0161u tada ista ne mo\u017ee biti propadljiva, \u017eivi vje\u010dno, te tako uo\u010davamo povezanost s naukom da ju Bog stvara.\u00a0 Ako prihvatimo nauk da Bog stvara du\u0161u, posljedi\u010dno proizlazi da je ista besmrtna. Ovo je va\u017eno radi eshatologije, jer za posljedicu ima nauk da du\u0161a i u paklu opstaje, ne uni\u0161tava se. Smr\u0107u dolazi do promjena stanja, ali ne do prestanka postojanja, kakvo god stanje zateklo du\u0161u – bilo vje\u010dna slava ili vje\u010dna propast.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> DH 800.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> DH 902.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> DH 1440 i 3002.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> DH 3616.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et Spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu<\/em> (7. XII. 1965.), br. 14, u: Drugi vatikanski koncil. Dokumenti<\/em>, KS, Zagreb, 7<\/sup>2008. (dalje: GS).<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak prvi (knjiga I-II), 581.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> Isto<\/em>, 591.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> KKC 365.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> KKC 362.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> DH 657.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> Usp. DH 1440.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> Ladislav NEMET, Teologija stvaranja<\/em>, 120.<\/span><\/p>\n

[13]<\/a> Isto.<\/em><\/span><\/p>\n

[14]<\/a> Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak prvi (knjiga I-II), 593.<\/span><\/p>\n

[15]<\/a> Isto<\/em>, 595.<\/span><\/p>\n

[16]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 597.<\/span><\/p>\n

[17]<\/a> Isto<\/em>, 599.<\/span><\/p>\n

[18]<\/a> DH 1440.<\/span><\/p>\n

[19]<\/a> DH 3615.<\/span><\/p>\n

[20]<\/a> DH 3771.<\/span><\/p>\n

[21]<\/a> DH 4314.<\/span><\/p>\n

[22]<\/a> KKC 366.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1.3. Du\u0161a jest forma tijela Nakon \u0161to je definirano tko i kada stvara du\u0161u, trebalo je definirati ono \u0161to nekako po logici stvari dolazi sljede\u0107e – odnos du\u0161e i tijela. Ovo je tek ne\u0161to kasnije definirano, zapravo, prvi put u dokumentima crkvenog u\u010diteljstva nalazimo na 4. lateranskom saboru (1215. godine) razlikovanje du\u0161e i tijela: “…jer … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3733,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-3732","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":2923,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3732","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3732"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3732\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3733"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3732"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3732"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3732"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}