{"id":3735,"date":"2018-10-30T06:48:26","date_gmt":"2018-10-30T06:48:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3735"},"modified":"2018-10-30T06:48:26","modified_gmt":"2018-10-30T06:48:26","slug":"crkveni-nauk-o-dusi-3-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/crkveni-nauk-o-dusi-3-4\/","title":{"rendered":"Crkveni nauk o du\u0161i [3\/4]"},"content":{"rendered":"

2. NAUK POVEZAN UZ DU\u0160U<\/strong><\/span><\/p>\n

Drugi dio rada donosi nauk crkvenog u\u010diteljstva koji je neposredno povezan uz nauk o du\u0161i. Ovo je, mo\u017eemo re\u0107i, neodvojivo od prvog dijela da bi se potpunije shvatila zamr\u0161ena stvarnost du\u0161e. Nu\u017eno je shvatiti i izjave u\u010diteljstva koje slijede budu\u0107i da se \u010dovjek nalazi u stvarnosti ranjenoj grijehom, a tako\u0111er su \u010desto postavljanja pitanja o po\u010detku i kraju, tako \u0107e ovdje biti govora o monogenizmu te stvarnosti du\u0161e nakon smrti.<\/span><\/p>\n

2.1. Svojstva du\u0161e<\/strong><\/span><\/p>\n

U izjavama crkvenog u\u010diteljstva o stvarnosti du\u0161e\u00a0 na nekoliko mjesta nailazimo na detalje gdje se progovara o pojedinim svojstvima koja proizlaze iz du\u0161e. Dakako, nigdje nije nakana sustavno razlo\u017eiti sve mo\u0107i du\u0161e, nego su one vi\u0161e usputno spomenute: “Iz ljudske du\u0161e po prirodnom slijedu izlaze svojstva dvostrukog reda, organskoga i neorganskoga; prva, me\u0111u koja spadaju osjeti, temelje se na slo\u017eenosti, druga (svojstva) se temelje na samoj du\u0161i. Razum<\/em> je dakle svojstvo koje je iznutra neovisno o organima.”[1]<\/a>, “Volja<\/em> dolazi iza razuma a ne prethodi mu…” [2]<\/a>, “Crkva tvrdi, da duhovni element obdaren svije\u0161\u0107u<\/em> i voljom<\/em>…”[3]<\/a>. Sve ovo sa\u017eima Katekizam: “Po svojoj du\u0161i i duhovnim mo\u0107ima, razumu<\/em> i volji<\/em>, \u010dovjek je obdaren slobodom<\/em>, izuzetnim znakom slike Bo\u017eje”[4]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Iz dosada\u0161njega uo\u010davamo kako bi neka od svojstva du\u0161e bila razum, svijest, sloboda i volja. Ovo je u ovom kontekstu va\u017eno radi potonjega – volje – koja za sobom povla\u010di eshatolo\u0161ko pitanje: \u0161to biva s voljom nakon smrti, kad du\u0161a promijeni stanje iz vremenitog u vje\u010dni \u017eivot? Katekizam definira da je volja nepromjenjiva nakon smrti: “Nema kajanja za njih [an\u0111ele] nakon pada kao \u0161to nema kajanja za ljude nakon smrti”[5]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Ovo potvr\u0111uje, ili kronolo\u0161ki ispravnije re\u010deno, puno prije, nau\u010dava i Toma Akvinski, najprije govore\u0107i o nepromjenjivosti volje svetih du\u0161a: “Iz toga je jasno da du\u0161e, \u010dim se odijele od tijela, postaju nepromjenjive u volji, tako da se \u010dovjekova volja vi\u0161e ne mo\u017ee mijenjati, niti iz dobra u zlo niti iz zla u dobro. Naime, dok se du\u0161a mo\u017ee mijenjati iz dobra u zlo, ili iz zla u dobro, nalazi se u stanju borbe i vojske; treba, doista, da se bri\u017eno opire zlu da je ono ne pobijedi, ili da se trudi od njega se osloboditi. No \u010dim se du\u0161a odijeli od tijela, nije vi\u0161e u stanju vojevanja ili borbe, nego u polo\u017eaju da primi nagradu ili kaznu, ve\u0107 prema tome da li se borila zakonito ili nezakonito”[6]<\/a>. Jer se bla\u017eenstvo sastoji u trajnom gledanju Boga “nu\u017eno je da volja u bla\u017eenoj du\u0161i bude trajno ispravna, tako da se ne mo\u017ee promijeniti iz dobra u zlo”[7]<\/a>. Jo\u0161 jedan argument: “Onaj komu je dovoljno ono \u0161to ima, ne tra\u017ei ne\u0161to izvan toga. A tko god je bla\u017een, njemu je dovoljno ono u \u010demu je pravo bla\u017eenstvo, ina\u010de se njegova \u017eelja ne bi ispunila. Dakle tko god je bla\u017een, ne tra\u017ei ni\u0161ta drugo \u0161to ne bi pripadalo onomu u \u010demu se sastoji pravo bla\u017eenstvo”[8]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Oznaka ljubavi je “da su volje onih koji se vole uskla\u0111ene. Prema tome volje bla\u017eenika u najve\u0107oj su mjeri uskla\u0111ene s Bogom; to \u010dini da je volja ispravna, budu\u0107i da je Bo\u017eja volja prvo pravilo svih volja. Prema tome volje onih koji vide Boga ne mogu biti izopa\u010dene”[9]<\/a>. Nadalje govori da je tako\u0111er volja du\u0161a onih koji su propali tako\u0111er nepromjenjiva: “No ne bi ta kazna du\u0161a koje su osu\u0111ene bila trajna kad bi one mogle svoju volju promijeniti nabolje; jer bi bilo nepravedno da budu ka\u017enjene tajno premda bi imale dobru volju. Prema tome volja se osu\u0111ene du\u0161e ne mo\u017ee mijenjati na dobro”[10]<\/a>. Tako zaklju\u010duje da “kao \u0161to volja dobrih ne\u0107e mo\u0107i postati zla, tako ni volja zlih ne\u0107e mo\u0107i postati dobra”[11]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Jednako vrijedi i za du\u0161e u \u010distili\u0161tu: “Ali du\u0161e koje sa sobom nose ne\u0161to \u0161to treba o\u010distiti, ne razlikuju se od bla\u017eenika glede svrhe: one, doista, umiru s ljubavlju, po kojoj prianjaju uz Boga kao svrhu. I one \u0107e dakle imati nepomi\u010dnu volju”[12]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Tako dolazimo do zaklju\u010dka: “Du\u0161a je, dodu\u0161e, u promjenjivom stanju dok je sjedinjena s tijelom, ali ne po\u0161to se odijeli od tijela. Naime raspolo\u017eenost du\u0161e mijenja se stjecajem okolnosti ve\u0107 prema promijeni u tijelu: doista, budu\u0107i da tijelo slu\u017ei du\u0161i za njoj svojstvene radnje, po prirodi joj je dano da se, dok u njemu postoji, usavr\u0161i, kao pokretana prema savr\u0161enstvu. Prema tome, kad se odijeli od tijela, ne\u0107e biti u stanju da bude pokretana prema svrsi, nego da u postignutoj svrsi po\u010diva. Dosljedno, njezina \u0107e volja biti nepomi\u010dna glede \u017eelje za kona\u010dnom svrhom”[13]<\/a>.<\/span><\/p>\n

2.2 Povezanost monogenizma s naukom o du\u0161i<\/strong><\/span><\/p>\n

Iako danas “me\u0111u prirodoznanstvenicima i op\u0107enito me\u0111u ljudima ipak prevladava uvjerenje o poligenizmu, mogu\u0107nosti da se ljudski \u017eivot pojavio istodobno na nekoliko to\u010daka kugle zemaljske, i to me\u0111usobno neovisno”[14]<\/a> valja istaknuti, budu\u0107i da ovaj rad ima primarni fokus na izjavama crkvenog u\u010diteljstva, kako nigdje nije zabilje\u017eeno kako bi u\u010diteljstvo nau\u010davalo poligenizam, nego je iz crkvenih dokumenata (koje \u0107emo izlo\u017eiti u nastavku) sasvim jasna postavka monogenizma[15]<\/a>. Stoga poligenizam mo\u017ee biti stav ljudi i znanstvenika, ali, kako \u0107emo to vidjeti, nikako stav crkvenog u\u010diteljstva.<\/span><\/p>\n

Najjasnije se to o\u010dituje u enciklici Humani Generis: “A kad se radi o drugoj mogu\u0107oj postavci, to jest o poligenizmu, kako ga zovu, tada sinovi Crkve nipo\u0161to ne u\u017eivaju takvu slobodu. Kristovi vjernici naime ne mogu prihvatiti ono mi\u0161ljenje, za koje tvrde oni koji ga iznose, da je ovdje na zemlji bilo pravih ljudi poslije Adama, koji ne vuku porijeklo prirodnim ra\u0111anjem od njega kao praroditelja sviju, ili da Adam ozna\u010dava neki skup praroditelja; nikako se naime ne vidi, kako bi se takve tvrdnje mogle slo\u017eiti s onim \u0161to se nalazi u izvorima objavljene istine i dokumentima crkvenog u\u010diteljstva o izvornom grijehu, koji proizlazi iz uistinu u\u010dinjenog grijeha jednog Adama, koji se ra\u0111anjem prenosi na sve, tako da ga svaki pojedinac ima kao svoj”[16]<\/a>. Ovo nau\u010davanje se potvr\u0111uje i u dekretu o isto\u010dnom grijehu na Tridentskom saboru[17]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Nadalje, u Katekizmu stoji: “Zbog zajedni\u010dkog porijekla ljudski rod je jedinstven: Bog od jednoga sazda cijeli ljudski rod”[18]<\/a>. Jasno je re\u010deno da ljudski rod ima zajedni\u010dko porijeklo, dakle implicitno se uklju\u010duje nauk o monogenizmu. Ovdje jo\u0161 valja primijetiti kako Katekizam donose\u0107i ovu stavku citira dva biblijska mjesta: Dj 17,26: “Od jednoga sazda cijeli ljudski rod…” te Tob 8,6: “Ti si stvorio Adama i dao mu pomo\u0107nicu Evu: od njih je proizi\u0161ao ljudski rod” \u010dime se neizravno govori kako i po ovom pitanju crkveno u\u010diteljstvo nauk crpi iz objave. Tako, ukoliko bi htjeli dokinuti monogenizam morali bi mijenjati Sveto pismo. Ne vidi se kako bi se nauk o poligenizmu pomirio s navedena dva biblijska citata. Zajedni\u010dko porijeklo, odnosno monogenizam, indirektno je spomenut na jo\u0161 jednom mjestu u Katekizmu: “Svi su ljudi stvoreni na sliku jednoga Boga, obdareni su istom razumnom du\u0161om te imaju istu narav i isto porijeklo”[19]<\/a>.<\/span><\/p>\n

U dogmatskoj konstituciji Dei Verbum pi\u0161e: “Bog, koji po Rije\u010di sve stvara i uzdr\u017eava, u\u00a0 stvorenjima pru\u017ea ljudima\u00a0 trajno\u00a0 svjedo\u010danstvo o sebi, a budu\u0107i da je nakanio otvoriti put vi\u0161njega spasenja, on se povrh toga ve\u0107 od po\u010detka o\u010ditovao praroditeljima<\/em>“[20]<\/a>. Nama je ovdje va\u017ean pojam praroditelji.<\/em> Kako god se on razumijevao i tuma\u010dio ne vidi se da bi se druga\u010dije moglo protuma\u010diti osim da jasno sugerira da svi vu\u010deno isto porijeklo od prvih ljudi, ina\u010de ne bi bili nazvani praroditeljima.<\/span><\/p>\n

U drugoj dogmatskoj konstituciji II. vatikanskog sabora, Lumen Gentium, pi\u0161e: “Vje\u010dni je Otac posve slobodnom i tajnom odlukom svoje mudrosti i dobrote stvorio sav svijet. On je odlu\u010dio uzdi\u0107i ljude da imaju udjela u bo\u017eanskom \u017eivotu, a kad su u Adamu pali<\/em>, nije ih napustio…”[21]<\/a>. Dogmatski izri\u010daj da su svi u Adamu pali<\/em> implicira monogenizam, i ako \u0107emo gledati \u0161ire, u potpunom je kontinuitetu sa svim dosada\u0161njim izjavama u\u010diteljstva glede ove stavke.<\/span><\/p>\n

Iako monogenizam nigdje nije sustavno definiran, na temelju dosada pokazanoga, sasvim je jasno da je on sastavni dio u\u010denja crkve, jer posve logi\u010dno proizlazi iz objave, stoga se i ne vidi potreba da bi ga se posebno definiralo. Na koncu, monogenizam je va\u017ean za nauk o du\u0161i jer je jasno kako sve du\u0161e vuku isto\u010dni grijeh od prvoga para[22]<\/a>. \u010cak se preno\u0161enje isto\u010dnog grijeha i sam nauk o isto\u010dnom grijehu vrlo skladno poklapa s naukom o monogenizmu. Ukoliko bi dokinuli monogenizam, onda bi – hipotetski – mogli do\u0107i do nau\u010davanja da neke du\u0161e nemaju ljage isto\u010dnoga grijeha jer nisu povezane ni na koji na\u010din s prvim parom koji je po\u010dinio isto\u010dni grijeh.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> DH 3617.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> DH 3621.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> DH 4653.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> KKC 1705.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> KKC 393.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak drugi (knjiga III-IV), KS, Zagreb, 1994., 1187.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak drugi (knjiga III-IV), 1187.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> Isto<\/em>, 1189.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> Isto<\/em>, 1189-1191.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> Isto<\/em>, 1191.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> Isto<\/em>, 1193.<\/span><\/p>\n

[13]<\/a> Isto<\/em>, 1195.<\/span><\/p>\n

[14]<\/a> Ladislav NEMET, Teologija stvaranja<\/em>, 139.<\/span><\/p>\n

[15]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 140.<\/span><\/p>\n

[16]<\/a> DH 3897.<\/span><\/p>\n

[17]<\/a> Usp. Franz COURTH, Kr\u0161\u0107anska antropologija<\/em>, \u0110akovo, 1998., 140.<\/span><\/p>\n

[18]<\/a> KKC 360.<\/span><\/p>\n

[19]<\/a> KKC 1934.<\/span><\/p>\n

[20]<\/a> DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dei Verbum. Dogmatska konstitucija o bo\u017eanskoj objavi <\/em>(18. XI. 1965.), br. 3, u: Drugi vatikanski koncil. Dokumenti<\/em>.<\/span><\/p>\n

[21]<\/a> DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen Gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi <\/em>(21. XI. 1964.), br. 2, u: Drugi vatikanski koncil. Dokumenti<\/em>.<\/span><\/p>\n

[22]<\/a> Usp. KKC 404.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

2. NAUK POVEZAN UZ DU\u0160U Drugi dio rada donosi nauk crkvenog u\u010diteljstva koji je neposredno povezan uz nauk o du\u0161i. Ovo je, mo\u017eemo re\u0107i, neodvojivo od prvog dijela da bi se potpunije shvatila zamr\u0161ena stvarnost du\u0161e. Nu\u017eno je shvatiti i izjave u\u010diteljstva koje slijede budu\u0107i da se \u010dovjek nalazi u stvarnosti ranjenoj grijehom, a tako\u0111er … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3737,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-3735","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":1825,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3735","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3735"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3735\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3737"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3735"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3735"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3735"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}