{"id":3739,"date":"2018-11-16T10:08:32","date_gmt":"2018-11-16T09:08:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3739"},"modified":"2018-11-16T10:08:32","modified_gmt":"2018-11-16T09:08:32","slug":"crkveni-nauk-o-dusi-4-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/crkveni-nauk-o-dusi-4-4\/","title":{"rendered":"Crkveni nauk o du\u0161i [4\/4]"},"content":{"rendered":"

2.3 Va\u017enost stvarnosti grijeha za potpunije razumijevanje du\u0161e<\/strong><\/span><\/p>\n

Nema govora o potpunijem razumijevanju stvarnosti \u010dovjekove du\u0161e ukoliko se isklju\u010di govor o grijehu. Ve\u0107 iz objave je jasno da tijelo \u017eudi protiv duha, i da se to jedno drugome protivi. Ovo bi moglo nagnati na pomisao da u \u010dovjeku vlada odre\u0111eni dualizam, napetost, borba. Me\u0111utim, \u010dovjek je opet, s druge strane, cjelovito bi\u0107e. I upravo je zato va\u017eno razumjeti stvarnost grijeha. Jer navedeni dualitet u \u010dovjeku, koji jo\u0161 mo\u017eemo nazvati neskladom i podijeljeno\u0161\u0107u, zapravo proizlazi iz grijeha. Prvotno od Boga \u010dovjek nije bio zami\u0161ljen u stanju u kojem se danas nalazi – stanju pale naravi.<\/span><\/p>\n

O tome nam govori Katekizam citiraju\u0107i Gaudium et Spes: “Ustru\u010davaju\u0107i se \u010desto priznati Boga svojim po\u010delom, \u010dovjek je tako\u0111er poremetio du\u017eno usmjerenje prema svojem posljednjem cilju i ujedno sav sklad sa samim sobom<\/em>, s drugim ljudima i sa svim stvorenjem. Tako je \u010dovjek sam u sebi podijeljen<\/em>. Zbog toga sav \u017eivot ljudi, i pojedina\u010dni i kolektivni, pru\u017ea sliku borbe – i to dramati\u010dne – izme\u0111u dobra i zla, izme\u0111u svjetla i tmina”[1]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Na drugom mjestu se ka\u017ee: “U \u010dovjeku, jer je bi\u0107e sastavljeno, duh i tijelo, ve\u0107 postoji odre\u0111ena napetost,<\/em> vodi se odre\u0111ena borba nagnu\u0107a izme\u0111u duha i tijela. Ta je borba zapravo ba\u0161tina grijeha: u isti mah mu je posljedica i potvrda<\/em>“[2]<\/a> te jo\u0161 jednom u Gaudium et Spesu: “\u010covjek, ranjen grijehom, osje\u0107a pobune tijela<\/em>. Stoga samo \u010dovjekovo dostojanstvo zahtijeva da on proslavlja Boga u svome tijelu i ne dopusti da ono slu\u017ei izopa\u010denim sklonostima njegova srca”[3]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Dakle, dualitet (kako je ranije istaknuto – mo\u017eda sretniji pojam nego dualizam) vlada u \u010dovjeku. Njega je prouzrokovao grijeh, zato je i smrt kao odvajanje du\u0161e od tijela posljedica grijeha, ina\u010de, ukoliko ne bi bilo grijeha, ne bi bilo ni odvajanja du\u0161e i tijela u \u010dasu smrti.\u00a0 Ovdje se \u010dini najva\u017enijim, u razumijevanju du\u0161e i njezinog odnosa prema tijelu, istaknuti kako nismo prvotno stvoreni s podijeljeno\u0161\u0107u koja je izri\u010dita posljedica grijeha, te nam je zato te\u0161ko objasniti dualizam-dualitet. Slijede\u0107i ovu logiku mo\u017eemo zaklju\u010diti barem ovo: utje\u0161no je \u0161to u nebu, gdje grijeha nema, nakon uskrsnu\u0107a tijela, s ovom stavkom ne\u0107emo imati problema.<\/span><\/p>\n

2.4. Odnos du\u0161e i tijela nakon smrti<\/strong><\/span><\/p>\n

Ostalo je jo\u0161 zaviriti u eshatologiju kada je u pitanju stvarnost \u010dovjekove du\u0161e. Jasno, jer je ovo izvan \u010dovjekova dohvata, na ovom podru\u010dju ne\u0107emo na\u0107i bogate formulacije crkvenog u\u010diteljstva, ali ipak sasvim dostatno za jedan okvir. Katekizam govori da du\u0161a “ne propada kad se tijelo odvaja smr\u0107u i ponovno \u0107e se ujediniti s tijelom u kona\u010dnom uskrsnu\u0107u”[4]<\/a>. O kona\u010dnom uskrsnu\u0107u, odgovore na pitanja “tko”, “kako” i “kada” donosi Katekizam u ostalim brojevima: 990, 991, 997 i 1001.<\/span><\/p>\n

Nauk o uskrsnu\u0107u tijela potvr\u0111uje Gaudium et Spes: “Stoga \u010dovjeku nije dopu\u0161teno da prezire tjelesni \u017eivot. Naprotiv, on svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim \u010dasti kao od Boga stvoreno i odre\u0111eno da uskrsne u posljednji dan<\/em>“[5]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Kako Crkva shva\u0107a kona\u010dno uskrsnu\u0107e? “Crkva to uskrsnu\u0107e shva\u0107a tako da se ono odnosi na \u010ditavog \u010dovjeka; to pak za izabrane nije ni\u0161ta drugo nego pro\u0161irenje Kristovog uskrsnu\u0107a na sve ljude”[6]<\/a>. Nadalje, Crkva tvrdi “da duhovni element obdaren svije\u0161\u0107u i voljom; nastavlja subzistenciju, tako da subzistira samo ljudsko ja, u me\u0111uvremenu bez tijela kao svog sastavnog dijela. Kako bi ozna\u010dila taj element, Crkva se slu\u017ei rije\u010dju du\u0161a, koja je prihva\u0107ena iz Svetoga pisma i iz upotrebe u predaji”[7]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Protiv onih koji ne vjeruju u uskrsnu\u0107e tijela svoj doprinos dao je i Toma Akvinski: “Ovu pak zabludu pobija sam Apostol. Ka\u017ee naime u 2 Tim 2,16-18: Svjetovnih se pak praznorje\u010dja kloni: sve \u0107e vi\u0161e provaljivati prema bezbo\u017enosti, i rije\u010d \u0107e njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, koji zastrani\u0161e od istine, tvrde\u0107i da je uskrsnu\u0107e ve\u0107 bilo te nekima prevra\u0107aju vjeru<\/em>. To se moglo shvatiti samo o duhovnom uskrsnu\u0107u. Dakle protiv istine vjere jest postaviti duhovno uskrsnu\u0107e, a nijekati tjelesno”[8]<\/a>. Zatim Toma Akvinski tuma\u010di 1 Kor 15: “Jer malo zatim dodaje, r. 44: Sije se tijelo naravno, uskr\u0161ava tijelo duhovno<\/em>, gdje o\u010dito cilja na uskrsnu\u0107e tijela; a poslije dodaje, r. 53: Jer ovo raspadljivo treba da se obu\u010de u neraspadljivost i ovo smrtno da se obu\u010de u besmrtnost<\/em>. A to raspadljivo i smrtno jest tijelo. Prema tome tijelo je ono \u0161to \u0107e uskrsnuti”[9]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Izdvajamo jo\u0161 dva argumenta. U prvom Toma pi\u0161e kako je o\u010dito “da se du\u0161a prirodno sjedinjuje s tijelom; ona je naime po svojoj naravi lik tijela. Prema tome biti bez tijela jest protiv naravi du\u0161e. A \u0161to je protiv naravi, ne mo\u017ee biti vje\u010dno. Prema tome du\u0161a ne mo\u017ee biti trajno bez tijela. Dosljedno, budu\u0107i da traje vje\u010dno, treba da se ponovno zdru\u017ei s tijelom: a to zna\u010di uskrsnuti. Prema tome \u010dini se da besmrtnost du\u0161a iziskuje budu\u0107e uskrsnu\u0107e tjelesa”[10]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Za drugi je polazi\u0161te kona\u010dna sre\u0107a koja je “savr\u0161enstvo sretna \u010dovjeka. Prema tome, komu god ne\u0161to nedostaje za savr\u0161enstvo, jo\u0161 nema savr\u0161enu sre\u0107u, jer njegova \u017eelja nije posve smirena; naime svako nesavr\u0161eno bi\u0107e po naravi \u017eeli posti\u0107i savr\u0161enstvo. No du\u0161a odvojena od tijela na neki je na\u010din nesavr\u0161ena, kao svaki dio koji postoji izvan svoje cjeline: du\u0161a je naime po prirodi dio ljudske naravi. Prema tome \u010dovjek ne mo\u017ee posti\u0107i kona\u010dnu sre\u0107u doli ako se du\u0161a ponovno zdru\u017ei s tijelom; osobito kad je pokazano da \u010dovjek u ovom \u017eivotu ne mo\u017ee dosti\u0107i kona\u010dnu sre\u0107u”[11]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Ovdje bismo dodali jedan zanimljiv detalj. Mo\u017eemo se pitati, skupa s Tomom: koju dob \u0107e na\u0161a preobra\u017eena tijela u nebu imati? Toma daje zanimljiv odgovor: “Svi pak moraju uskrsnuti u Kristovoj dobi, a to je dob mladena\u010dka, zbog savr\u0161enstva naravi, koje se dose\u017ee samo u toj dobi. Naime dje\u010dja dob jo\u0161 nije rastom dostigla savr\u0161enstvo naravi, a stara\u010dka dob se istro\u0161eno\u0161\u0107u od njega udaljila”[12]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Dakako da se o ovome potonjem u\u010diteljstvo crkve nije izja\u0161njavalo, \u0161tovi\u0161e, uo\u010dili smo da nema puno toga definiranoga, me\u0111utim, iz onoga \u0161to jeste razvidan je siguran nauk u uskrsnu\u0107e tijela, kako \u0107e se du\u0161a na koncu ponovno sjediniti s preobra\u017eenim tijelom.<\/span><\/p>\n

ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/span><\/p>\n

Teologija ve\u0107 jako dobro zna da Trojedinog Boga nikada ne\u0107e mo\u0107i jednozna\u010dno i kona\u010dno definirati nekom definicijom koja bi rekla sve o njemu. Kao onaj koji nas nadilazi, kao transcendentni, jedino je Bog onaj koji nas mo\u017ee obuhvatiti, dok mi, u obrnutom smjeru, to nikada ne\u0107emo mo\u0107i u\u010diniti. Posljedi\u010dno tomu, sve ono \u0161to proizlazi iz Boga kao \u0161to su ljubav, mir i \u010dovjek nikada ne\u0107e mo\u0107i biti kona\u010dno definirano jer ima ne\u0161to bo\u017eanskoga u sebi \u0161to nas nadilazi. Mo\u017eemo slobodno re\u0107i da je ista stvar s \u010dovjekovom du\u0161om. Prolaze\u0107i sve ove definicije u\u010diteljstva o du\u0161i zapravo se \u010dini sasvim logi\u010dnim i razumljivim \u0161to ni danas nemamo sustavnog nauka o du\u0161i. \u0160tovi\u0161e, \u010dini se jo\u0161 razumnijim da ga ne\u0107e ni biti.<\/span><\/p>\n

Kao \u0161to Boga ne mo\u017eemo potpuno obuhvatiti, nego tek odrediti odre\u0111ene okvire, reagirati na suprotna u\u010denja, radije re\u0107i ono \u0161to “nije”, tako isto vrijedi i za stvarnost \u010dovjekove du\u0161e, jer je to ne\u0161to od Boga stvoreno. Poku\u0161ati iscrpiti du\u0161u do kraja zna\u010dilo bi proniknuti i do kraja iscrpsti Boga, \u0161to je nemogu\u0107e, jer tada vi\u0161e ne bismo bili stvorenja nego bogovi, a ipak jedan je Bog.<\/span><\/p>\n

Istaknuli bi jo\u0161 jedan vrlo zanimljiv detalj kao zaklju\u010dak o istra\u017eivanju definicija crkvenog u\u010diteljstva o du\u0161i. Uo\u010dava se sna\u017ean kontinuitet u crkvenom nau\u010davanju o du\u0161i. Po pitanju svih stvari navedenih u \u010ditavom radu, sna\u017eno sjaji jasno podudaranje u nau\u010davanju. Niti jedna izjava u\u010diteljstva, kada su u pitanju stvarnosti koje se ti\u010du du\u0161e obra\u0111ene u ovom radu, ne ide protiv one ranije definirane, dapa\u010de, savr\u0161eno su komplementarne, koliko god da je vremena pro\u0161lo. Zaklju\u010dujemo da je tomu taku jer u\u010diteljstvo crkve nauk crpi iz objave koja je nepromjenjiva. Objava se, istina, mo\u017ee druga\u010dije formulirati, tuma\u010diti, produbljivati, me\u0111utim, bit uvijek ostaje ista, tako bih zaklju\u010dio upravo s objavom: “Isus Krist ju\u010der i danas isti je – i uvijeke” (Heb 13,8).<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> GS 13.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> KKC 2516.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> GS 14.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> KKC 366.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> GS 14.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> DH 4652.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> DH 4653.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> Toma AKVINSKI, Suma protiv pogana<\/em>, svezak drugi (knjiga III-IV), 1119.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> Isto<\/em>, 1121.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> Isto<\/em>, 1121-1123.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> Isto<\/em>, 1173.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

2.3 Va\u017enost stvarnosti grijeha za potpunije razumijevanje du\u0161e Nema govora o potpunijem razumijevanju stvarnosti \u010dovjekove du\u0161e ukoliko se isklju\u010di govor o grijehu. Ve\u0107 iz objave je jasno da tijelo \u017eudi protiv duha, i da se to jedno drugome protivi. Ovo bi moglo nagnati na pomisao da u \u010dovjeku vlada odre\u0111eni dualizam, napetost, borba. Me\u0111utim, \u010dovjek … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3740,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-3739","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":2300,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3739","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3739"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3739\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3740"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3739"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3739"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3739"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}