{"id":3789,"date":"2018-11-29T07:55:46","date_gmt":"2018-11-29T06:55:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3789"},"modified":"2018-11-29T07:55:46","modified_gmt":"2018-11-29T06:55:46","slug":"bog-hoce-da-se-svi-ljudi-spase","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/bog-hoce-da-se-svi-ljudi-spase\/","title":{"rendered":"Bog ho\u0107e da se svi ljudi spase"},"content":{"rendered":"

Bog ho\u0107e da se svi ljudi spase. No zato \u0161to Bog ne\u0161to ho\u0107e – ho\u0107e li se to zaista dogoditi? Iskustvo i Bo\u017eja objava nam pokazuju da ne mo\u017eemo s “da” ili “ne” odgovoriti na ovo pitanje. Postoje situacije u kojima \u0107e Bog, bez obzira na sve, izvr\u0161iti ono \u0161to ho\u0107e, no postoje situacije u kojima ne ide onako kako je Bog to zamislio (ovo se ti\u010de pojedinca). Stoga, k<\/span>ada u ovom smislu govorimo o Bo\u017ejoj volji (o onome \u0161to Bog ho\u0107e) treba razlikovati dvije razine<\/em>. <\/span><\/p>\n

Prva razina (tako ju nazivam u nedostatku boljeg izri\u010daja) je kad Bog ne\u0161to ho\u0107e \u0161to \u0107e se uistinu i ostvariti bez obzira na sve. To je za one stvari koje izravno Bog upravlja i vodi, njegova providnost. Primjerice, ovdje bi potpadalo to da vrata paklena ne\u0107e Crkvu nadvladati<\/em>, da \u0107e na kraju biti drugi Kristov dolazak<\/em>. Ovdje potpada, izme\u0111u ostaloga, i to da je Isus htio podnijeti muku za nas i napravio je to<\/em>. Na ove stvari apsolutno nitko i ni\u0161ta ne mo\u017ee utjecati – to \u0107e se uistinu dogoditi jer Bog to ho\u0107e. Dakle, ova prva razina<\/em> kako ju nazivam, tu se uvijek ostvari Bo\u017eja volja – to bi mogli nazvati i njegovim sveop\u0107im planom spasenja.<\/span><\/p>\n

Me\u0111utim, postoji i druga razina<\/em> a to je kada izravnije smjeramo na ljudske postupke. Primjerice, je li Bog htio da Adam i Eva sagrije\u0161e? Nije. Ali ipak su sagrije\u0161ili. Je li Bog htio da Lucifer padne? Nije. Ali je ipak postao pali an\u0111eo. Ho\u0107e li Bog da ja sagrije\u0161im svaki puta kada padnem u grijeh? Ne\u0107e. A ipak se doga\u0111a. Mo\u017eemo li re\u0107i za prvi i drugi svjetski rat da ih je Bog htio? Naravno da nije, a ipak su se dogodili. Dakle, postoje stvari koje Bog ne \u017eeli, a ipak se doga\u0111aju mimo njegove volje. Na ovoj drugoj razini<\/em> mogu\u0107e je da ne ide kako Bog ho\u0107e, upravo zbog slobodne volje koju \u010dovjek ima, s pomo\u0107u koje mo\u017ee sasvim slobodno u\u010diniti\u00a0 i \u0161to Bog ne \u017eeli (u tome je drama ljudske slobode, ali i neizmjerna ljepota kada se izabire ono \u0161to Bog ho\u0107e).<\/span><\/p>\n

Kad je \u010dovjek u pitanju ne mora zna\u010diti da \u0107e biti kako Bog ho\u0107e \u0161to se ti\u010de sudbine tog \u010dovjeka (druga razina), ali onaj vi\u0161i plan koji ide iznad \u010dovjeka (prva razina), to uvijek bude po Bo\u017ejem, u tom smislu ka\u017eemo da \u0107e Bog na koncu uvijek izvesti na dobro i pobijediti. Bog mo\u017ee i iz onoga lo\u0161ega izvu\u0107i dobro, \u0161to i \u010dini, no na koncu uvijek ovisi i o \u010dovjeku \u017eeli li on ne\u0161to od toga prihvatiti ili uporno odbijati. Ovdje pomalo ulazimo u dinamizam \u010dovjekova spasenja<\/em>. Kad \u010dovjek sagrije\u0161i \u010dini ne\u0161to mimo volje Bo\u017eje, no Bog opet zahva\u0107a i nudi \u010dovjeku priliku da se vrati na ono \u0161to Bog ho\u0107e, me\u0111utim, dok Bog uvijek iznova zahva\u0107a u \u010dovjeka nude\u0107i mu da bude po Bo\u017ejem<\/em>, \u010dovjek je na koncu taj koji glede vlastite sudbine odlu\u010duje ho\u0107e li biti po Bo\u017ejem<\/em> ili po njegovom<\/em>. Na sveop\u0107em planu \u0107e biti po Bo\u017ejem jer njegova providnost vodi ovaj svijet, koliko god se ponekad \u010dinilo te\u0161kim vjerovati u to. Dobro \u0107e na koncu svladati zlo, samo ne onako kako mi to \u010desto pretpostavljamo.<\/span><\/p>\n

Jedan SZ primjer: Bog je htio da Mojsije uvede izabrani narod u obe\u0107anu zemlju, me\u0111utim, Mojsije je posumnjao i nije mogao zbog toga uvesti izabrani narod u obe\u0107anu zemlju, pa je to u\u010dinio Jo\u0161ua. Dakle, \u0161to se ti\u010de sudbine Mojsija nije se dogodilo kako je Bog htio zbog njegove sumnje, no \u0161to se ti\u010de op\u0107enito plana Bo\u017ejeg i Bo\u017eje volje, plan se ispunio – izbrani narod je uveden u obe\u0107anu zemlju. Bog \u0107e ostvariti svoj plan (prva razina) ali je samo stvar preko koga – preko mene i tebe \u0161to on tako\u0111er ho\u0107e, no ako mi ne\u0107emo, mi mo\u017eemo sebe isklju\u010diti (druga razina), ali Bo\u017eji plan ne\u0107e propasti, on \u0107e pozvati i na\u0107i druge tako da plan ne trpi zbog nas, ali mi \u0107emo trpjeti zbog nas, tj. zbog na\u0161ih odluka ukoliko se protive Bo\u017ejim.<\/span><\/p>\n

Kad je Bo\u017eje u pitanju bit \u0107e po Bo\u017ejem u kona\u010dnici, no \u0161to je s nama ljudima uvelike ovisi o nama, mi mo\u017eemo poremetiti taj Bo\u017eji plan i i\u0107i protiv njegove volje i tako se isklju\u010diti iz spasenja, i u tom smislu ne mora biti po Bo\u017ejem planu, premda nas on nikada ne isklju\u010duje. S njegove strane On uvijek ho\u0107e na\u0161e spasenje, \u010dak i kada po\u010dinimo najte\u017ei grijeh, On stoji ispru\u017eenih ruku spreman oprostiti – no ostaje ono \u0161to \u0107emo mi na koncu odabrati, za \u0161to \u0107emo se boriti. Lijepo je to davno sro\u010dio sveti Augustin: “Bog, koji te je stvorio bez tebe, ne\u0107e te i spasiti bez tebe”<\/em>. Spasenje je darovano, ste\u010deno nama krvlju Kristovom, ipak, mi biramo ho\u0107emo li tu ponudu prihvatiti. Utoliko je spasenje besplatna milost od Boga koju nitko ne mo\u017ee zaslu\u017eiti, ali istovremeno i na\u0161 izbor u \u010dijem se \u010dinu sastoji na\u0161a zasluga.\u00a0<\/em><\/span><\/p>\n

\n

Mi ne mo\u017eemo svojim djelima – da se poslu\u017eimo klasi\u010dnom terminologijom – “zaslu\u017eiti”<\/em> nebo. Ono je uvijek vi\u0161e od onoga \u0161to zaslu\u017eujemo, isto kao \u0161to \u010dinjenica da smo ljubljeni nije nikada ne\u0161to \u0161to smo “zaslu\u017eili”<\/em>, ve\u0107 je uvijek dar. Ipak, \u010dak i kada smo potpuno svjesni da je nebo puno vi\u0161e od onoga \u0161to smo zaslu\u017eili, to ni\u0161ta ne mijenja na \u010dinjenici da Bog nije ravnodu\u0161an prema na\u0161im djelima niti je ravnodu\u0161an prema tijeku kojim idu povijesna zbivanja.<\/span><\/p>\n

papa Benedikt XVI. (Spe salvi, 35)<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

U nebu ne\u0107e nitko zavr\u0161iti slu\u010dajno. Tamo se treba htjeti i\u0107i (a to se najkonkretnije i najautenti\u010dnije o\u010dituje na\u010dinom \u017eivljenja) i u tome se sastoji \u010din na\u0161e zasluge. No da Krist nije umro za nas i nije nam otvorio vrata Neba, ova na\u0161a \u017eelja i nastojanje da zavr\u0161imo u nebu bilo bi uzaludno. Dakle, potrebna su dva faktora – \u010dovje\u010dji i Bo\u017eji. Bog je svoj dio u\u010dinio. A \u010dovjeku je darovano vrijeme ovozemaljskog \u017eivota kao prilika da se sa svoje strane izjasni i svojim na\u010dinom \u017eivota potvrdi odabir.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bog ho\u0107e da se svi ljudi spase. No zato \u0161to Bog ne\u0161to ho\u0107e – ho\u0107e li se to zaista dogoditi? Iskustvo i Bo\u017eja objava nam pokazuju da ne mo\u017eemo s “da” ili “ne” odgovoriti na ovo pitanje. Postoje situacije u kojima \u0107e Bog, bez obzira na sve, izvr\u0161iti ono \u0161to ho\u0107e, no postoje situacije u … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3818,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-3789","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost"],"views":2452,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3789","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3789"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3789\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3818"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3789"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3789"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3789"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}