{"id":3794,"date":"2018-11-10T10:38:04","date_gmt":"2018-11-10T10:38:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3794"},"modified":"2018-11-10T19:46:01","modified_gmt":"2018-11-10T19:46:01","slug":"sv-leon-veliki","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/sv-leon-veliki\/","title":{"rendered":"Sv. Leon Veliki"},"content":{"rendered":"

Danas se u Katoli\u010dkoj Crkvi spominjemo sv. Leona I. Velikog, pape i crkvenog nau\u010ditelja. Jo\u0161 za \u017eivota je bio iznimno cijenjen kako na Zapadu, tako i na Istoku. Njegovi spisi nam govore o va\u017enoj ulozi ne samo po pitanju crkvenog nauka, ve\u0107 i po pitanju dru\u0161tvenih i politi\u010dkih odnosa. <\/span><\/p>\n

To\u010dan datum i mjesto Leonova ro\u0111enja ne znaju se sa sigurno\u0161\u0107u. Neki navode da je ro\u0111en u Toskani krajem IV. stolje\u0107a, tj. u staroj Etruriji gdje su nekada \u017eivjeli Etru\u0161\u010dani, dok neki navode da je ro\u0111en u Rimu isto krajem IV. stolje\u0107a. Prof. Marijan Mandac navodi: \u201ekako Leonova obitelj potje\u010de iz Toskane, ali se vjerojatno zbog dru\u0161tvenih nemira i politi\u010dke nesigurnosti preselila u Rim. Leon se mogao roditi u Toskani ili Rimu.\u201c<\/em>.[1]<\/a><\/span><\/p>\n

Leona se prvi put spominje kao rimskog akolita kojeg neki povezuju s pismom sv. Augustina rimskome sve\u0107eniku Sikstu iz 418.g. Oko 430.g. biva zare\u0111en za \u0111akona Rimske Crkve i ta godina se smatra kada Leon dolazi do izra\u017eaja. Iste godine semipelagijanci [2]<\/a> su napali Augustinov nauk o spasenju te se smatra da je upravo Leon pribavio ota\u010dke spise kojima je papa Celestin obranio Augustinov nauk. Leon je odigrao va\u017enu ulogu teolo\u0161kom sporu izme\u0111u \u0106irila Aleksandrijskog i Nestorija gdje je Leon prosu\u0111ivao teolo\u0161ke nesuglasice koje je imao \u0106iril s Nestorijem. 440.g. slu\u017ebom odlazi u Galiju gdje ga je poslao car Valentinijan III. da rije\u0161i tamo\u0161nje te\u0161ko stanje gdje je Leon uspio uspostaviti mir, ali 19. kolovoza iste godine umire papa Siksto III. te su rimski vjernici i sve\u0107enstvo za papinog nasljednika izabrali Leona koji je za papu zare\u0111en 29. rujna 440. godine. <\/span><\/p>\n

Leon je za vrijeme svog pontifikata koji je trajao preko dvadeset i jedne godine u\u010dinio zaista mnogo. Njegovo djelovanje nam je najbolje poznato iz njegovih 143 sa\u010duvanih pisma te 96 govora odr\u017eanih prigodom razli\u010ditih liturgijskih sve\u010danosti. Osim \u0161to se u svom ranijem \u017eivotu borio protiv pelagijanaca, za vrijeme svog pontifikata o\u0161tro se borio protiv maniheizma[3]<\/a> i osobito monofizitizma[4]<\/a>. Za\u010detnik monofizitizma je isto\u010dni monah Eutih koje je nastalo kao radikalna opreka nestorijanizmu koje prenagla\u0161ava Isusovu \u010dovje\u010dnost. Eutih je uspio progurati svoj monofitizam na Efe\u0161kom saboru kojeg je sazvao car Teodozije II. 449.g. Taj sabor je zapo\u010deo s radom bez papinih poslanika koje je papa bio poslao jer papa sam nije mogao prisustvovati. Po poslanicima je poslao svoj glasoviti Tomus<\/em>[5]<\/a> kojeg je sabor odbio pro\u010ditati te je Eutih na nepravedan i nepravan na\u010din progla\u0161en pravovjernim, stoga papa Leon proziva taj sabor \u201erazbojstvom, a ne sudom\u201c . Na papin zahtjev car Marcijan saziva novi sabor u Kalcedonu 451. godine uz sudjelovanje od 350 biskupa i taj je sabor bio jedan od najzna\u010dajnijih skupova koji se do tada odr\u017eao u povijesti Crkve. Na tom saboru se pro\u010ditao Leonov Tomus<\/em> te su ga sudionici sabora svesrdno prihvatili govore\u0107i: \u201eNa Leonova je usta govorio Petar\u201c. Kalcednoski sabor je osudio Eutihovo krivovjerje i donijelo je zaklju\u010dak o hipostatskoj uniji, tj. da je u osobi Isusa Krista jedinstvo dviju naravi, ljudske i bo\u017eanske, bez mije\u0161anja i bez dijeljenja.<\/span><\/p>\n

Djelovanje Leona kao pape posebno se isti\u010de u susretu izme\u0111u njega i Atile koji je bio vo\u0111a barbara. Barbari su prodrijeli u Italiju prvih mjeseci 452. g. i Atila je nakanio zauzeti Rim. Car Valentinijan je poslao papu da se susretne s Atilom \u0161to se i dogodilo u Mantovi u jesen 452. Papa je uspio odgovoriti Atilu od napada na Rim, ali na\u017ealost tri godine kasnije mu to ne uspijeva s vandalskim vo\u0111om Genezerikom koji je 455. u\u0161ao sa svojim \u010detama u Rim te ga plja\u010dkao, palio i pusto\u0161io, a papa je uspio nagovoriti Genezerika da ne ubija stanovni\u0161tvo i da sve ne razori.<\/span><\/p>\n

Posljednje godine Leonova \u017eivota su nam slabo poznate. Iako se dr\u017ei da je preminuo 10. studenog 461., ali taj datum je nepouzdan. Pokopan je u predvorju crkve sv. Petra, a kosti u samu baziliku dao je prenijeti papa Sergije 688. godine. Papa Benedikt XIV. 1754. ga je proglasio crkvenim nau\u010diteljem.<\/span><\/p>\n

Mo\u017eemo re\u0107i da je Leon svojim razboritim i odva\u017enim \u017eivotom uistinu bio nasljednik sv. Petra kojemu je Krist rekao: \u201eTi si Petar- Stijena i na toj stijeni sagradit \u0107u Crkvu svoju i vrata paklena ne\u0107e je nadvladati\u201c (Mt 16, 18-19). Unato\u010d tome \u0161to je bio svjestan svoga autoriteta, znao je pristupiti i onima najmanjima i najpotrebnijima kroz svoje govore te ih na taj na\u010din pou\u010davao. Zavr\u0161it \u0107u ovaj \u010dlanak rije\u010dima Benedikta XVI.: \u201e Nau\u010dimo dakle sa svetim Leonom Velikim vjerovati u Krista, pravoga Boga i pravoga \u010dovjeka, te ovu vjeru svakoga dana ostvarivati u djelovanju za mir i ljubav prema bli\u017enjemu.\u201c[6]<\/a> <\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/span><\/em><\/span>Kori\u0161tena literatura<\/span><\/p>\n

Stipe LEDI\u0106, Pape kroz povijest<\/em>, Sveti Ivan Zelina, 2005.<\/span>
\nSilvije TOMA\u0160EVI\u0106, Pape kroz povijest<\/em>, Rijeka, 2003.<\/span>
\nMarijan MANDAC, Leon Veliki- govori<\/em>, Makarska, 1993.<\/span>
\nJosip ANTOLOVI\u0106, Duhovni velikani<\/em>, Zagreb, 1998.<\/span>
\nJuraj PAVI\u0106- Tomislav Zdenko TEN\u0160EK, Patrologija<\/em>, Zagreb, 1993.<\/span>
\nBENEDIKT XVI., U\u010ditelji- oci i pisci prvoga tisu\u0107lje\u0107a<\/em>, Split, 2011.<\/span>
\nwww.enciklopedija.hr<\/span><\/span>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/em><\/span><\/p>\n

[1]<\/a> Marijan MANDAC, Uvod, u: Leon Veliki- Govori, Makarska, 1993., 9.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> Podr\u017eavatelji nauka koji nije\u010de isto\u010dni grijeh te nau\u010dava kako \u010dovjeku nije potrebna Bo\u017eja milost da bi se spasio, nego \u010dovjekovo spasenje ovisi o njegovoj slobodnoj volji.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> Maniheizam<\/strong>– dualisti\u010dka soteriolo\u0161ka religija \u010dije je nau\u010davanje dualizam, usporedno postojanje dvaju po\u010dela, vje\u010dnih i neovisnih, po\u010dela dobra (Bog) i zla (materija), pa u svijetu postoji neprestana borba izme\u0111u svjetla i tame, izme\u0111u duha i materije.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Monofizitizam-<\/strong> kristolo\u0161ko nau\u010davanje po kojem u Kristu postoji samo jedna narav, i to bo\u017eanska, a ne dvije i odvojene, bo\u017eanska i \u010dovje\u010dja.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> Rije\u010d je o glasovitome pismu koje je Leon uputio Flavijanu u svezi s Eutihovim krivovjerjem.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a>\u00a0 Op\u0107a audijencija u Auli Pavla VI., 5. o\u017eujka 2008.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas se u Katoli\u010dkoj Crkvi spominjemo sv. Leona I. Velikog, pape i crkvenog nau\u010ditelja. Jo\u0161 za \u017eivota je bio iznimno cijenjen kako na Zapadu, tako i na Istoku. Njegovi spisi nam govore o va\u017enoj ulozi ne samo po pitanju crkvenog nauka, ve\u0107 i po pitanju dru\u0161tvenih i politi\u010dkih odnosa. To\u010dan datum i mjesto Leonova ro\u0111enja … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":3795,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-3794","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogadanja"],"views":2629,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3794","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3794"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3794\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3795"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3794"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3794"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3794"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}