{"id":3813,"date":"2018-11-23T08:30:36","date_gmt":"2018-11-23T07:30:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3813"},"modified":"2018-11-24T22:59:30","modified_gmt":"2018-11-24T21:59:30","slug":"bog-nas-dolazi-i-ne-suti-ps-503","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/bog-nas-dolazi-i-ne-suti-ps-503\/","title":{"rendered":"Bog na\u0161 dolazi… i ne \u0161uti (Ps 50,3)"},"content":{"rendered":"

Dodiruju\u0107i rukom patnju, dodirnuo sam svoju vlastitu ljudskost, svoju malenost. Bio sam prisiljen pru\u017eiti korak i shvatiti da ja ipak ne dr\u017eim pod kontrolom svoj vlastiti \u017eivot te da je Bog bio posve, posve druga\u010diji od onoga \u0161to sam si zami\u0161ljao o njemu. To zato, jer kad si netko zami\u0161lja Boga, zami\u0161lja si ga dobro. Budu\u0107i da On treba odgovarati svemu onome \u0161to ja trebam – svim mojim potrebama, Bog je netko tko bi nas trebao “osigurati” u svemu.<\/span><\/p>\n

Na primjer. \u010cesto se \u010duje: “Budi miran. Lo\u0161e stvari ti se ne\u0107e nikad dogoditi. Patnja te ne\u0107e nikada pogoditi. Kontradiktornost boli ne\u0107e\u0161 nikada osjetiti.” Zatim, kada ti se sve to dogodi, koje pitanje ostaje unutar tebe? “Dakle, Bog mo\u017eda ne postoji!? Ili ako postoji nije tako dobar? Ili, mo\u017eda sam si ja zamislio Boga na svoju sliku i priliku?” Stoga, osobno obra\u0107enje sastoji se u brisanju<\/em> svega onoga \u0161to sam si ja<\/em> zami\u0161ljao o Bogu te u “staviti se” u oslu\u0161kivanje<\/em> Boga Isusa Krista koji mi govori tako\u0111er kroz patnju, \u0161tovi\u0161e, upravo ondje. Za\u0161to? Zato jer, znamo, postoji vjerodostojnost<\/em> koja se ra\u0111a iz patnje. Jer kada neka osoba pati, strahovito stoji s nogama na zemlji. Ne vrijede vi\u0161e brbljanja, lijepe misli, obrazlaganja. To nije ni\u0161ta drugo doli gubitak vremena, jer kada neka osoba trpi ide odmah na bit pitanja. Ona \u017eeli doku\u010diti smisao svega i ne zanima ju vi\u0161e ono \u0161to je “okolo”, sporedno. Upravo tada treba dopusti da Gospodin sve ponovno poslo\u017ei prema nekom prioritetu, a da bi On to i u\u010dinio treba sru\u0161iti sve u svakom smislu i podru\u010dju.<\/span><\/p>\n

Ja ne znam razlog patnje i boli… ne znam odgovor na pitanje tisu\u0107u “za\u0161to” koji se ra\u0111aju u nama dok gledamo tu\u017ena lica ljudi u svijetu i sve njegove nevolje. Ne znam. Niti obra\u0107enje o kojemu govorim NE donosi odgovor na to. Ipak, mogu re\u0107i da je bol ona koja je promijenila mene, a ne moje odgovore. Promijenila je mene<\/em>. Promijenila je moja pitanja. Zato jer je mo\u017eda ipak lak\u0161e tra\u017eiti Boga da odgovori na sva moja pitanja, nego li si postaviti ta ista pitanja kako bih vidio \u0161to ja \u017eelim biti<\/em> pred svom tom svojom \u017eivotnom pri\u010dom.<\/span><\/p>\n

Uvijek sam se uvjerio da na\u010din na koji nas Bog ljubi jest “zdrav na\u010din” jer onaj koji te zaista ljubi ne suo\u010dava stvari umjesto tebe. Dobar roditelj nije netko tko otklanja \u017eivot sa svim njegovim problemima od djeteta \u010dine\u0107i sve da ih dijete nikad ne susretne. Jer kad se pojave problemi, a tamo su uvijek mama i tata da rije\u0161e te pote\u0161ko\u0107e… to dijete \u0107e istina imat rije\u0161en neki<\/em> problem, ali \u0107e (od)rasti kao jako nesigurno i nesposobno zato jer su upravo pote\u0161ko\u0107e one koje nas izgra\u0111uju izvla\u010de\u0107i ono najplemenitije pohranjeno u nama. Najte\u017ea iskustva umiju izvu\u0107i iz nas ono najbolje<\/em>. Pravi roditelj \u0107e re\u0107i djetetu: “Ne\u0107u suo\u010diti umjesto tebe ono \u0161to ti se doga\u0111a jer imam<\/em> povjerenja<\/em> u tebe, da si sposoban suo\u010diti se <\/em>s time. Vjerujem da mo\u017ee\u0161 vladati ovom krizom.” Onaj pretjerano za\u0161titni\u010dki stav koji tra\u017ei samo izbje\u0107i, izbje\u0107i, izbje\u0107i probleme, \u010dini da dijete (na)raste ne imaju\u0107i probleme, ali niti sre\u0107u.<\/span><\/p>\n

Prava ljubav je ona koja nikada ne suo\u010dava umjesto nas \u017eivot i patnju. Prava ljubav nam ne daje niti obja\u0161njenja na “za\u0161to patnja”. Ljubav koju Bog ima prema nama je ljubav koja ka\u017ee: “Ne dajem ti odgovor na tvoje “za\u0161to”, ali vjerujem ti da mo\u017ee\u0161 stajati pred tom stvari. Sposoban si. Mo\u017ee\u0161 pro\u0107i kroz taj mrak.” To je Bog koji nas ohrabruje<\/em>, ne koji nam obja\u0161njava. To je Bog koji nas poti\u010de na iskustvo<\/em> stvari. Nije netko tko nam, sjede\u0107i za stolom, otkriva karte. Ma kad bi nam netko i “otkrio karte”, ne bi nam to, dobro znamo, rije\u0161ilo niti jedan problem. Stoga, veliki dio stvari koje vrijede u na\u0161em \u017eivotu vrijede zato jer smo imali njihovo iskustvo. U tom smislu i papa Franjo ka\u017ee: “Stvarnost je superiornija od misli<\/em>“. To \u0107e re\u0107i, stvari koje ku\u0161amo vrijede vi\u0161e nego li ideje. Ideje slu\u017ee kao koordinate, ali one ne mogu nikada biti zamjena za stvarnost. To bi bilo kao da \u017eeli\u0161 putovati imaju\u0107i GPS, a da se u biti nisi uop\u0107e stavio na put. GPS, ne znam kako dobar, ne zamjenjuje putovanje. Tako je ponekad i s na\u0161im obja\u0161njenjima. Koristimo ih samo zato da ne u\u010dinimo nikakav put. <\/em>Ali ideje ne slu\u017ee tomu. Slu\u017ee zato da nas vode u<\/em> putovanju, a ne da budu njegova zamjena. Posjet nekom mjestu, dr\u017eavi ne mo\u017ee nikada biti zamijenjeno National Geograficom<\/em> pa gledao ga ti na HD-u, nije nikada isto.<\/span><\/p>\n

Tako, ljubav se hrani iz<\/em> iskustva, a ne iz ideje nekog iskustva. Upravo to nas je Isus \u017eelio nau\u010diti. To je logika utjelovljenja. Nau\u010dio nas je da sve ono \u0161to nam slu\u017ei da bismo \u017eivjeli, da bismo bili sretni se nalazi u<\/em> stvarnosti<\/em>, a ne u na\u0161oj glavi i to\u010dka. To jest, to (po)stoji u stvarnosti toliko sna\u017eno da ga ponekad ne razumije\u0161, ali mo\u017ee\u0161 imati njegovo iskustvo. Ne vidi\u0161 ga, ali ga osjeti\u0161. Ne uspijeva\u0161 ga zatvoriti u neku formulu, ali ku\u0161a\u0161 njegov okus. To je Evan\u0111elje. Evan\u0111elje ne daje odgovor na sve, ve\u0107 \u010dini mogu\u0107im \u017eivot. U njemu ne nalazi\u0161 obja\u0161njenja o svom \u017eivotu, ve\u0107 susre\u0107e\u0161 Nekoga tko ti govori da je tvoj \u017eivot mogu\u0107. Ne nalazi\u0161 u njemu formulu sre\u0107e, ali nalazi\u0161 Nekoga tko ti ka\u017ee da postoji sre\u0107a<\/em> i da si sposoban biti sretan<\/em>. Svi znaju biti sretni kada stvari dobro idu, ali Evan\u0111elje nas u\u010di da sre\u0107a postoji i onda kada svari ne idu dobro, kada Sunce izgubi na sjaju. Jer ako je ono istinito, istinito je upravo onda kada pati\u0161, kada vi\u0161e ni\u0161ta ne razumije\u0161. Istinito je u tom trenutku, jer ako to nije, dakle, nije Bog? \u00a0<\/span><\/p>\n

Cijelo Evan\u0111elje i sva kr\u0161\u0107anska egzistencija jest jedan trajni govor: Bog je istinit<\/em> i istinit je ba\u0161 onda kada je sve upereno protiv Njega<\/em> kao \u0161to je patnja, bol, kri\u017e. Kako mo\u017ee Otac dopustiti smrt Sina? Kako to mo\u017ee? Ipak najve\u0107e o\u010ditovanje ljubavi Oca je u kri\u017eu svoga Sina<\/em>. Znati to, otvara unutar nas jedan novi horizont<\/em>. Ne trebamo vi\u0161e tra\u017eiti rje\u0161enje<\/em> \u017eivota ukoliko ideje. Ne smijemo vi\u0161e govoriti: “Bo\u017ee, ovdje da i ovdje ne” jer nema toga djeli\u0107a na\u0161ega \u017eivota gdje Bog ne bi mogao u\u0107i. Nema toga dijela na\u0161e egzistencije u kojemu trpimo i u kojemu smo odgovorni, a da tamo Gospodin ne bi bio ve\u0107 prisutan. On je ve\u0107 ondje…<\/span><\/p>\n

Iz misli don Luigi Maria Epicocoa<\/span><\/p>\n

prijevod i dorada: fra Josip Ivki\u0107<\/span><\/p>\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dodiruju\u0107i rukom patnju, dodirnuo sam svoju vlastitu ljudskost, svoju malenost. Bio sam prisiljen pru\u017eiti korak i shvatiti da ja ipak ne dr\u017eim pod kontrolom svoj vlastiti \u017eivot te da je Bog bio posve, posve druga\u010diji od onoga \u0161to sam si zami\u0161ljao o njemu. To zato, jer kad si netko zami\u0161lja Boga, zami\u0161lja si ga dobro. … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3816,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-3813","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost"],"views":2303,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3813","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3813"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3813\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3816"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3813"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3813"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3813"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}