{"id":4002,"date":"2019-02-27T16:40:22","date_gmt":"2019-02-27T15:40:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=4002"},"modified":"2019-02-27T16:40:22","modified_gmt":"2019-02-27T15:40:22","slug":"2-euharistijska-sluzba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/2-euharistijska-sluzba\/","title":{"rendered":"2. Euharistijska slu\u017eba"},"content":{"rendered":"
\n

Slavljenje euharistije jest sredi\u0161te cjelokupnog kr\u0161\u0107anskog \u017eivota.. Presveta euharistije naime sadr\u017ei svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista, na\u0161 Vazam i \u017eivi Kruh[1].<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Za sam obred pri\u010desti unutar euharistijskog slavlja, koji slijedi nakon euharistijske molitve, priprema se nizom obreda. A to su molitva Gospodnja, obred mira te lomljenje kruha nakon \u010dega slijedi sama pri\u010dest.<\/span><\/p>\n

Molitvom Gospodnjom molimo za kruh svagda\u0161nji koji kr\u0161\u0107ane upu\u0107uje poglavito na euharistijski kruh te opro\u0161tenje grijeha jo\u0161 jednom prije same pri\u010desti tako da se zaista sveto daje svetima[2]. Mala napomena: moljenje molitve Gospodnje ra\u0161irenih ruku nije u skladu s tradicijom molitvenih gesti u na\u0161im krajevima te vi\u0161e proizlazi iz svojevoljnog preno\u0161enja geste iz dru\u0161tvenog konteksta slavlja u onaj liturgijski kojemu ne pripada[3].<\/span><\/p>\n

Potom slijedi obred mira kojim Crkva moli za mir i jedinstvo unutar same zajednice. Iskazuje se pru\u017eanjem ruke te je dovoljno dati mir najbli\u017eima ina\u010de postoji opasnost da se poremeti ravnote\u017ea, prirodan tijek obreda te sklad i dostojanstvenost[4]. Ova gesta nije tek uljudan pozdrav, ona je Kristov mir: pozdrav i dar Gospodnji. Ova gesta kao bratsko-sestrinska i euharistijska gesta govori prije negoli primimo Krista kao dar u pri\u010desti, moramo prihvatiti jedni druge[5].<\/span><\/p>\n

Nadalje sve\u0107enik lomi euharistijski kruh, a poma\u017ee mu, ako je potrebno, \u0111akon. Lomljenje koje je Krist u\u010dinio na Posljednjoj ve\u010deri i koje je u apostolsko doba dalo ime \u010ditavomu euharistijskomu \u010dinu, ozna\u010duje da mno\u0161tvo vjernika u pri\u010desti jednoga kruha \u017eivota, tj. Krista umrloga i uskrsnuloga za spasenje svijeta, tvori jedno tijelo (1 Kor 10,17).\u00a0<\/span>Sve\u0107enik lomi kruh i dio hostije stavlja u kale\u017e kako bi ozna\u010dio jedinstvo Tijela i Krvi Kristove u spasenjskome djelu, a tako i Tijela Isusa Krista \u017eivoga i proslavljenoga. <\/span><\/p>\n

Molitveni zaziv Jaganj\u010de Bo\u017eji po obi\u010daju pjevaju zbor ili pjeva\u010d, a narod odgovara, ili se barem moli naglas. Taj zaziv prati lomljenje kruha te se zato mo\u017ee ponavljati koliko je potrebno sve dok se obred ne zavr\u0161i. Zadnji se put zaklju\u010di rije\u010dima daruj nam mir<\/em>[6]. Kao \u0161to je i u prija\u0161njim tekstovima bilo nagla\u0161eno, ni Jaganj\u010de Bo\u017eji kao nepromjenjivi dio mise nije dopu\u0161teno zamjenjivati nekim drugim pjesmama ili recitacijama.<\/span><\/p>\n

Napokon najpotpunije sudjelovanje u euharistijskom slavlju jest sakramentalna pri\u010dest primljena u misi. Sve\u0107enik zatim uzme pliticu ili ciborij i po\u0111e k pri\u010desnicima koji, po obi\u010daju, pristupaju u procesiji. Nije dopu\u0161teno da vjernici sami uzimaju posve\u0107eni kruh i sveti kale\u017e niti da ga iz ruke u ruku proslje\u0111uju jedan drugomu. Vjernici se pri\u010de\u0161\u0107uju kle\u010de\u0107i ili stoje\u0107i, kako to odredi konferencija biskupa. Kad se pri\u010de\u0161\u0107uju stoje\u0107i, preporu\u010duje se da se, prema istim odredbama, iska\u017ee du\u017eno po\u0161tovanje prije nego se primi Sakrament[7].<\/span><\/p>\n

Ako se pri\u010dest dijeli samo pod prilikom kruha, sve\u0107enik hostiju malo podigne, poka\u017ee je svakomu pojedinom i ka\u017ee: Tijelo Kristovo<\/em>. Pri\u010desnik odgovori: Amen<\/em> te primi Sakrament na usta i, gdje je to dopu\u0161teno, na ruku ako to \u017eeli. Pri\u010desnik \u010dim primi svetu hostiju, odmah je u cijelosti blaguje[8].<\/span><\/p>\n

Svakako valja imati na umu da pri\u010desnici Tijela Gospodnjega moraju k njemu pristupati \u010diste savjesti i ispravna du\u0161evnog raspolo\u017eenja kako bi dobili plodove vazmenog sakramenta.\u00a0<\/span>Zato Crkva nala\u017ee da nitko svjestan smrtnoga grijeha ne pristupi k svetoj euharistiji bez prethodne sakramentalne ispovijedi, koliko god smatrao da je raskajan. Jedino u slu\u010daju nu\u017ede, ako nema mogu\u0107nosti da se ispovijedi, neka u sebi pobudi savr\u0161eno pokajanje i odlu\u010di pojedina\u010dno ispovjediti smrtne grijehe \u010dim bude mogao. Tako\u0111er, pri\u010desnici neka poste jedan sat od hrane i pi\u0107a, osim vode. Od ovog uvjeta su izuzeti bolesni i stariji koji ne bi mogli obdr\u017eavati ovaj post[9].<\/span><\/p>\n

Vjernici neka pri\u010dest smatraju zalogom oslobo\u0111enja od svakodnevnih pogre\u0161aka i \u010duvanja od smrtnih grijeha.\u00a0<\/span>Sjedinjenje s Kristom mora se protegnuti na sav kr\u0161\u0107anski \u017eivot, tako da vjerni kr\u0161\u0107ani, neprekidno razmatraju\u0107i u vjeri primljeni dar, u zahvaljivanju provede svakodnevni \u017eivot. Da bi lak\u0161e ostali u toj hvali koja se na osobit na\u010din iskazuje Bogu u misi, preporu\u010duje se da pri\u010desnici neko vrijeme ostanu mole\u0107i[10].<\/span><\/p>\n

Sveta Euharistija jest izvor i vrhunac kr\u0161\u0107anskog \u017eivota te nam Krist u \u0161estom poglavlju Ivanovog Evan\u0111elja razja\u0161njava: ako ne jedemo Tijelo Njegovo i ne pijemo Njegovu Krv, nemamo \u017eivota u sebi.\u00a0<\/span>Sveta je Pri\u010dest lijek besmrtnosti, protuotrov za smrt kako ka\u017ee sveti Ignacije Antiohijski. Va\u017enost euharistije za \u017eivot Crkve, od njezinih samih po\u010detaka, ne mo\u017ee biti dovoljno nagla\u0161ena. Po Svetoj Euharistiji na\u0161 nam je Gospodin omogu\u0107io da s njim postanemo jedno tijelo. Krist duboko \u010dezne da budemo u njegovu dru\u0161tvu te da On bude u na\u0161em, \u0161to se najbolje ispunjava upravo kroz euharistijsku gozbu i \u017ertvu.<\/span><\/p>\n

Stoga pristupajmo \u010desto svetoj pri\u010desti, ovoj gozbi na koju nas Krist svakodnevno poziva i rastimo u ljubavi prema Presvetom Oltarskom Sakramentu jer kako je povijest Crkve pokazala – gdje je rasla ljubav i po\u0161tovanje prema ovom divnom Sakramentu ondje je rasla i svetost.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1.] Rimski Obrednik, Sveta Pri\u010dest i \u0161tovanje euharistijskog otajstva izvan mise, 1974., 1<\/span>
\n[2.] Op\u0107a uredba rimskog misala 81<\/span>
\n[3.] http:\/\/studentski-pastoral.com\/index.php\/pitajteKapelana\/775<\/span>
\n[4.] Petar BA\u0160I\u0106, Slaviti euharistiju po misalu Pavla VI, 1992., 92-111.<\/span>
\n[5.] Ivan \u0160A\u0160KO, Liturgijski simboli\u010dki govor, 2004., 102.<\/span>
\n[6.] OURM, 83<\/span>
\n[7.] Isto, 160<\/span>
\n[8.] Isto, 161<\/span>
\n[9.] Rimski Obrednik, Sveta Pri\u010dest i \u0161tovanje euharistijskog otajstva izvan mise, 1974., 23<\/span>
\n[10.] Isto, 25<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slavljenje euharistije jest sredi\u0161te cjelokupnog kr\u0161\u0107anskog \u017eivota.. Presveta euharistije naime sadr\u017ei svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista, na\u0161 Vazam i \u017eivi Kruh[1]. Za sam obred pri\u010desti unutar euharistijskog slavlja, koji slijedi nakon euharistijske molitve, priprema se nizom obreda. A to su molitva Gospodnja, obred mira te lomljenje kruha nakon \u010dega slijedi sama pri\u010dest. … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":4003,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-4002","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":2399,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4002","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4002"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4002\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4003"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4002"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4002"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4002"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}