{"id":4030,"date":"2019-03-18T07:36:46","date_gmt":"2019-03-18T06:36:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=4030"},"modified":"2019-03-31T19:56:20","modified_gmt":"2019-03-31T17:56:20","slug":"vendelin-vosnjak-odgojitelj-provincije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/vendelin-vosnjak-odgojitelj-provincije\/","title":{"rendered":"Vendelin Vo\u0161njak – odgojitelj Provincije"},"content":{"rendered":"

\u201eRedovni\u010dka \u0107e obnova uspjeti samo onda ako zapo\u010dne odozdo, od mladih.\u201c[1]<\/a> Tako je znao govoriti sluga Bo\u017eji Vendelin Vo\u0161njak, otac, utemeljitelj Hrvatske franjeva\u010dke provincije svetih \u0106irila i Metoda. Ovdje \u0107e biti govora prvenstveno o njegovom o\u010dinstvu u smislu odgoja i podizanja franjeva\u010dke mlade\u017ei me\u0111u kojima je proveo \u010ditav svoj redovni\u010dki \u017eivot, kako u Zagrebu tako i u Rimu, borave\u0107i uvijek u samostanima gdje su bili i oni, da bi naposljetku i duh svoj predao Gospodinu okru\u017een zagreba\u010dkim klericima.<\/span><\/p>\n

Kao mladi redovnik na vlastitoj ko\u017ei osjetio je posljedice jozefinizma, nedostatka zajedni\u010dkog \u017eivota i redovni\u010dke discipline tako da je, primiv\u0161i prvu slu\u017ebu lektora filozofije i magistra klerika, imao priliku izravno utjecati na pobolj\u0161anje redovni\u010dkog \u017eivota, odnosno vratiti izgubljeni Franjin duh u samostane. Bio je duboko svjestan \u010dinjenice da ukoliko \u017eeli biti u\u010ditelj duha i intelekta nu\u017eno mora posjedovati autoritet vlastitog \u017eivota tako da je neprestano prikazivao brojne \u017ertve i pokore za svoju mla\u0111u bra\u0107u, \u0161to se odrazilo i na njegovo zdravlje. Sretna okolnost bila je upravo ta \u0161to su navedene dvije slu\u017ebe bile objedinjene u jednoj osobi tako da je mogao istovremeno bdjeti nad duhovnim i intelektualnim razvojem svojih gojenaca.<\/span><\/p>\n

Kao lektor filozofije znao je isticati: \u201euloga filozofije je u stalnim pravcima odgoja od presudne va\u017enosti. Ona \u0107e iz du\u0161e odgajanika odstraniti taloge sumnje i skepse, ako ih je mo\u017eda okolina time zarazila.\u201c[2]<\/a> Iskustvo Provincije ukazivalo je na to da najvi\u0161e unutarnjih neprilika dolazi upravo od onih \u010dlanova koje su lektori lako propu\u0161tali na ispitima stoga je Vendelin bio strog i neumoljivo ru\u0161io na ispitima. Onomu tko je pao na ispitima iz filozofije, u neku ruku je to bio put za otpu\u0161tanje iz Reda. Razlog vi\u0161e da je potpuno predano i posve\u0107eno predavao i bdio nad mla\u0111om bra\u0107om. Vendelin je stoga redovito i podrobno izvje\u0161tavao o nadarenosti, a prije svega o nastojanju i zalaganju pojedinog pitomca, ne libe\u0107i se predo\u010diti poglavarima i negativan sud bez obzira na negodovanja. Ovo danas mo\u017ee zvu\u010dati pregrubo no \u201ekoga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, \u0161iba sina koga voli\u201c (Heb 12,6).<\/span><\/p>\n

Postavljao je visoke zahtjeve od kojih nije lako odustajao. Do konca \u017eivota zadr\u017eao je nazor: lo\u0161 \u0111ak, lo\u0161 redovnik. O istinskoj o\u010dinskoj brizi za svoje klerike svjedo\u010di i \u010dinjenica da je znao dolaziti na ispite kako bi ih bodrio \u010dak i kada vi\u0161e nije obna\u0161ao navedene slu\u017ebe, uklju\u010duju\u0107i i obna\u0161anje najvi\u0161e du\u017enosti u provinciji, slu\u017ebu provincijala.<\/span><\/p>\n

Za njega je klerikat sveta zajednica, a zakon kleri\u010dke svetosti, kako on to vidi, temelji se na kleri\u010dkoj stezi, podlo\u017enosti, posluhu i ljubavi prema poglavarima, a cilj odgoja je svetost, jer \u201esamo sveci su oni koji svojim \u0107udorednim zakonom pro\u010di\u0161\u0107uju ovu nezdravu atmosferu \u0161to je oku\u017euju tolike bludnje i opa\u010dine i na taj na\u010din \u010dine najve\u0107u uslugu ljudskom dru\u0161tvu.\u201c[3]<\/a> Neprestano je nagla\u0161avao i poticao da iz zajednice proiza\u0111e barem jedan bla\u017eenik, naravno, po\u010dev\u0161i prvo od samoga sebe. Iz ovoga se jasno vidi kako je na odgoj primarno gledao nadnaravno i kao prvotnu brigu Provincije jer \u201eako li se tkogod za svoje, navlastito za uku\u0107ane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika\u201c (1 Tim 5,8).<\/span><\/p>\n

Primjenjivao je propise i savjete Crkve o odgoju, a kada je u poznijim godinama ponovno prihvatio slu\u017ebu magistra, nikada se nije pozivao na vlastito iskustvo ve\u0107 na naputke Majke Crkve. Uz to, znao je govoriti: \u201etrebamo slo\u017enim silama poraditi da se, osim redovitog na\u010dina rada, upotrijebi i na\u010din koji hic et nunc<\/em> odgovara dana\u0161njim prilikama\u201c[4]<\/a>, anticipiraju\u0107i tako potrebu \u201eaggiornamenta\u201c paze\u0107i da se pritom lo\u0161 utjecaj svijeta ne uvu\u010de unutar samostanskih zidina o \u010demu svjedo\u010di njegov biograf: \u201eupliv ulice na odgoj je ono \u010demu on trajno \u017eeli zatvoriti vrata odgojnih zavoda\u201c[5]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Dr\u017eao je nemogu\u0107im dobro odgajati redovni\u010dku mlade\u017e ukoliko se ne odgaja na temelju vjerskih istina jer mladi\u0107 koji se odgaja da postane apostol treba biti odgojen u duhu Kristovu. Tako je 1927., kada je bio provincijal, zapo\u010deo gradnju Kolegija u Vara\u017edinu unato\u010d nebrojenim te\u0161ko\u0107ama i opiranjima, dr\u017ee\u0107i dr\u017eavnu \u0161kolu nedovoljno dobrom za odgoj i obrazovanje redovni\u010dkog, tj. sve\u0107eni\u010dkog podmlatka jer je u njoj prepoznavao religioznu ravnodu\u0161nost te elemente materijalizma. Zadojenost katoli\u010dkim duhom i vrhunsko poznavanje klasi\u010dnih jezika smatrao je, uz filozofiju, prijekom nu\u017eno\u0161\u0107u za razvoj mladih Franjinih sinova.<\/span><\/p>\n

Nije se libio ulaziti i provjeravati sobe odgajanika, osobito duhovno \u0161tivo kojim se hrane, tako da ga se moglo na\u0107i i u oratoriju kako provjerava molitvenike i duhovnu literaturu svojih gojenaca. Uvijek bi se ra\u017ealostio kada bi opazio da koji gojenac \u010dita nekatoli\u010dko \u0161tivo pored tolikog bogatstva katoli\u010dke literature. Zastranjenosti je lije\u010dio odmah opomenama koje su odisale fino\u0107om, ugla\u0111eno\u0161\u0107u, ali i redovni\u010dkom ozbiljno\u0161\u0107u. Nije poznavao polovi\u010dnost. I u teoriji i u praksi zastupa radikalizam u dobru, osobito u vodstvu mlade\u017ei i obdr\u017eavanju svetog Pravila. \u201eAko protivnici Crkve radikalno ru\u0161e kr\u0161\u0107anske svetinje, zar da mi zaostanemo za njima u izgradnji franjeva\u010dkog nara\u0161taja koji u svemu nastoji u \u017eivotu afirmirati na\u0161e propise.\u201c[6]<\/a><\/span><\/p>\n

Osim vanjskih neprijatelja Crkve uvijek je prisutan i destruktivni unutarnji element od strane pojedine bra\u0107e, stoga je nastojao samostane gdje su boravili novaci i klerici uvijek snabdjeti najboljim \u010dlanovima obitelji, osobito paze\u0107i na izbor magistra koji je trebao biti bolji od najboljih. Ako odgajanici nisu mogli dobiti dobar primjer radije je premjestio odgojne zavode nego ih ostavio pod lo\u0161im utjecajem. Inzistirao je i na slanju odgajanika u druge provincije u Europi, ali samo u one koje su resile jaki franjeva\u010dki duh i redovni\u010dka stega kako bi se mlada bra\u0107a ispravno formirala. Vode\u0107i se prvenstveno nastojanjima oko stjecanja nadnaravnih kreposti ne gubi iz vida i naravne, odnosno gra\u0111anske kreposti kako bi njegovi klerici bili od koristi domovini i narodu, \u201eda se svatko mo\u017ee osvjedo\u010diti da ljubimo narod i da mu se uvijek i u svakoj zgodi poka\u017eemo uslu\u017enima i naklonima.\u201c[7]<\/a><\/span><\/p>\n

Plodovi Vendelinova odgoja, \u0161to izravni \u0161to neizravni, prepoznaju se \u010dak i u brojkama. Naime, 1900. godine Provincija je imala 131 \u010dlana, a nakon 9 godina njegova provincijalovanja<\/em> broj se popeo na 182 \u010dlana, dok se posljednji put kada je upravljao Provincijom 1927. taj broj popeo na 209 \u010dlanova. Kao najsjajniji plod Vendelinova odgoja sjaji fra Aleksa Benigar, sluga Bo\u017eji, koji je i sam bio magister klerika te odgojio i obrazovao brojne sve\u0107enike, napose u Kini, gdje mu je \u017eivot svakoga trenutka bio ugro\u017een progonima i zvjerstvima kineskih komunista. Ovdje je potrebno istaknuti kako niti jedan jedini sve\u0107enik koji je pro\u0161ao Aleksinu \u0161kolu nije apostazirao te pre\u0161ao u tzv. patriotsku, narodnu crkvu. \u0160tovi\u0161e, odgojio je nekoliko mu\u010denika. Na Aleksinu \u017eivotu najljep\u0161e se vidi Vendelinova maksima kojom se sam vodio, a koju je i njemu neprestano ponavljao: \u201ebudi radikalan u svemu.\u201c[8]<\/a><\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a>Iz Vendelinove kauze, svjedo\u010danstvo broj 53.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a>Majstorovi\u0107, S. (1967) Sluga Bo\u017eji otac Vendelin. <\/em>2. izd. Slavonski Brod: Plamen, str. 42.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> Isto, str. 44.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Isto, str. 132.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> Isto, str. 43.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Isto, str. 131.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> Iz pismene ostav\u0161tine o. Vendelina<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> Sgarbossa, M. (2002) Zagrep\u010danin o. Aleksa Benigar, franjevac misionar u Kini<\/em>. Zagreb: Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, str. 20.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eRedovni\u010dka \u0107e obnova uspjeti samo onda ako zapo\u010dne odozdo, od mladih.\u201c[1] Tako je znao govoriti sluga Bo\u017eji Vendelin Vo\u0161njak, otac, utemeljitelj Hrvatske franjeva\u010dke provincije svetih \u0106irila i Metoda. Ovdje \u0107e biti govora prvenstveno o njegovom o\u010dinstvu u smislu odgoja i podizanja franjeva\u010dke mlade\u017ei me\u0111u kojima je proveo \u010ditav svoj redovni\u010dki \u017eivot, kako u Zagrebu tako … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1013,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-4030","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogadanja"],"views":1881,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4030","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4030"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4030\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1013"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4030"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4030"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4030"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}