{"id":4061,"date":"2019-04-03T08:33:46","date_gmt":"2019-04-03T06:33:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=4061"},"modified":"2019-04-03T08:33:46","modified_gmt":"2019-04-03T06:33:46","slug":"o-relativizmu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/o-relativizmu\/","title":{"rendered":"O relativizmu"},"content":{"rendered":"

Relativizam, aktualna pojava na\u0161eg vremena, zapravo je vrlo star. Sokrat ve\u0107 argumentira o njemu. Ukoliko bi \u017eeljeli definirati, ne bi trebali smetnuti s uma vi\u0161e vrsta relativizma: u odnosu na istinu, onaj koji u\u010di da ono \u0161to je za jednoga istinito ne mora biti za drugoga, \u010dime se negira jedna apsolutna istina koja vrijedi za sve; u odnosu na moralnost, onaj koji u\u010di da su sve moralnosti jednako dobre, \u010dime se poni\u0161tava razlika izme\u0111u dobra i zla; u odnosu na vjerovanje, onaj koji u\u010di da su svi sustavi vjerovanja jednako (ne)istiniti. U kona\u010dnici, sve vrste relativizma imaju jednu zajedni\u010dku to\u010dku: ne dozvoljavaju apsolutna na\u010dela, tj., pori\u010du da je bilo koje stajali\u0161te, vjerovanje, uvjerenje ili istina iznad nekog drugog stajali\u0161ta, vjerovanja, uvjerenja ili istine.<\/span><\/p>\n

Za relativizam ne postoji objektivna istina, objektivni kriterij koji \u0107e re\u0107i \u0161to je dobro a \u0161to lo\u0161e. Posljedi\u010dno proizlazi da svatko mo\u017ee slagati moralnost kako mu odgovara ravnaju\u0107i se prema vlastitim kriterijima. U praksi bi to zna\u010dilo sljede\u0107e: za ono za \u0161to ka\u017eem da je dobro to je dobro, a za ono za \u0161to ka\u017eem da je lo\u0161e to je lo\u0161e i to vrijedi samo za mene, dok drugi slobodno smije imati neku svoju postavku istine. Po\u0161tivati \u0107emo se i tolerirati. Ja imam svoju istinu, ti svoju. Ja tebe ne\u0107u dirati, ti ne diraj mene. Dobro do\u0161li u relativizam! Ono \u0161to je ovdje \u010dovjeku primamljivo jest da nema objektivnog kriterija koji ga \u010desto ko\u010di<\/em>, gu\u0161i<\/em>, ograni\u010dava<\/em>, kako \u010dovjek smatra, te ovako mo\u017ee napokon imati svoju slobodu<\/em>. Na ovaj mamac relativizam peca.<\/span><\/p>\n

Promotrimo li pone\u0161to pa\u017eljivije postavke relativizma uo\u010dit \u0107emo kako je rije\u010d o zapravo vrlo radikalnoj<\/em> doktrini koja drasti\u010dno mijenja sve. Kako? Ako nema objektivnog, to doslovno zna\u010di ovo: kako god ne\u0161to napravim do\u0111e mi na isto, svejedno je – napravio ne\u0161to na ovaj ili onaj na\u010din. Iz ovoga proizlazi sljede\u0107e: mogu \u010diniti \u0161to ho\u0107u i kako ho\u0107u, jer ionako nema razlike (sve je relativno). Stoga je relativizam poprili\u010dno \u0161okantan<\/em> jer \u010dini ogromni zaokret, no zanimljivo kako se u dana\u0161njoj kulturi ova pojava tretira kao ne\u0161to sasvim uobi\u010dajeno.<\/span><\/p>\n

Ako \u0107emo pitati razum, on \u0107e re\u0107i sljede\u0107e: ako je sve relativno onda je i tvrdnja “da je sve relativno” relativna, prema tome, nije sve relativno. I tako razum u vrlo kratkom roku pokopava u grob relativizam kao ne\u0161to proturje\u010dno u sebi. Me\u0111utim, doti\u010dna doktrina ustaje iz groba<\/em> i danas aktualno dominira. Postavlja se pitanje – kako je to mogu\u0107e osobito s \u010dinjenicom da se dana\u0161nji nara\u0161taj toliko di\u010di znano\u0161\u0107u, znanstveno\u0161\u0107u i tim istim razumom koji je pokopao relativizam?<\/span><\/p>\n

Mogu\u0107e je jer je problem relativizma daleko dublji od samog pitanja razuma. Pitanje relativizma je puno vi\u0161e pitanje volje<\/em>.\u00a0<\/span>Jeste li primijetili da je u dana\u0161njim argumentiranjima i raspravama puno lak\u0161e biti relativist nego onaj koji brani odre\u0111enu istinu? Puno lak\u0161e je sve dovoditi u pitanje, u sumnju, preispitivati nego zauzeti odre\u0111eni stav i braniti ga. Za\u0161to je tomu tako? Jer, ukoliko ne postoji objektivna istina onda ne moram uzeti tvoje argumente i stavove za ozbiljno. Mogu do beskona\u010dnosti sve dovoditi u pitanje. Stoga, osobito u na\u0161e vrijeme, debate nerijetko ne slu\u017ee da se do\u0111e do neke istine, nego radije za pokazivanje umije\u0107a razmi\u0161ljanja. Dijalog tada nije radi toga da se do\u0111e do istine, ve\u0107 je dijalog radi dijaloga, \u010dime se gubi bit, smisao i svrha dijaloga. Dok je dana\u0161nji \u010dovjek istovremeno tako \u017eedan istine, tako neumorno traga.<\/span><\/p>\n

Relativizam govori da je jedina opcija koju mo\u017ee\u0161 izabrati “\u010dini \u0161to ho\u0107e\u0161”;<\/em>\u00a0zapravo ne daje prostora za druge mogu\u0107nosti. Moglo bi se ovako re\u0107i: prema relativizmu definicija istine bi bila –\u00a0\u010dini \u0161to ho\u0107e\u0161<\/em>. To je taj dio koji uklju\u010duje volju<\/em> koja bi \u010desto \u010dinila \u0161to ho\u0107e, dok bi pri tome zanemarila je li to \u0161to \u017eeli uraditi dobro ili lo\u0161e, ve\u0107 radije posvetila pa\u017enju ovome: \u0161to trebam napraviti da u\u010dinim kako ja ho\u0107u<\/em>.\u00a0<\/span>Krilatica relativizma: “mo\u017ee\u0161 \u010diniti \u0161to god ho\u0107e\u0161 bez ikakvih posljedica”<\/em> vrlo je zamamna i primamljiva za \u010dovjeka, osobito za \u010dovjeka u stanju pale naravi.<\/span><\/p>\n

Velika zabluda koju relativizam povla\u010di za sobom jest\u00a0la\u017eni osje\u0107aj slobode<\/em>. \u010covjek misli da ga napokon ne gu\u0161e<\/em>, ko\u010de<\/em> i ograni\u010davaju<\/em> objektivni kriteriji ve\u0107 sada di\u0161e punim plu\u0107ima. \u010covjek je uvjeren kako mo\u017ee \u010diniti \u0161to \u017eeli i kako nema nikakvih posljedica za to, jer sve je relativno. Relativizam tako dokida posljedice<\/em> za postupke. A nije li to ono \u0161to svatko od nas negdje u dubini srca \u017eeli – \u010diniti \u0161to ho\u0107e bez posljedica? Evo jo\u0161 jednog mamca. No koji je ovdje problem? Kada nema objektivne istine preostaje ti samo postati robom svojih \u017eelja. Tvoje \u017eelje vladaju nad tobom. Je li to sloboda?<\/span><\/p>\n

Temeljni problem relativizma<\/span><\/strong><\/p>\n

Koji je zapravo temeljni problem relativizma? Kad bi svatko rekao: “ja \u0107u u\u010diniti ono \u0161to ho\u0107u”<\/em> postavlja se pitanje kako bi to izgledalo kada bi zajedno stavili 10 osoba koji bi se vodili tim na\u010delom. Kako bi njihov su\u017eivot izgledao? Kad svatko ima svoje \u017eelje i nastoji ih ostvariti, vrlo brzo \u0107e uvidjeti da postoje drugi ljudi i njihovo mno\u0161tvo \u017eelja od kojih su neke \u010dak potpuno opre\u010dne mojim – i \u0161to \u0107emo onda? Nalazimo se u izravnom sukobu sa svim onima koji imaju druga\u010dije \u017eelje. Dobivamo kaos. Dobivamo dru\u0161tvo u kojem je nemogu\u0107e zajedni\u010dko \u017eivljenje. A \u010dovjek nije pozvan da \u017eivi kao izolirana jedinka. Nijedno zajedni\u0161tvo ne mo\u017ee opstati ako nema objektivnih na\u010dela, kriterija koji vrijede za sve. Bez tog nekog okvira, bez ne\u010deg objektivnog, ne mo\u017eemo govoriti o redu. Imamo samo kaos. I to je temeljni problem relativizma. Zavr\u0161ava\u0161 bez ikakve strukture, bez ikakvog reda i okvira u svome \u017eivotu. \u010cak ne mo\u017ee\u0161 ni sam sebi valjano odgovoriti na pitanje: “Za\u0161to sam to \u0161to jesam i za\u0161to radim to \u0161to radim?”<\/span><\/p>\n

U kona\u010dnici, postavka u kojoj nema objektivne istine uni\u0161tava \u017eivote. Kako pojedina\u010dne tako i zajedni\u010dke. Zato je relativizam o\u0161tri protivnik zajedni\u010dkog \u017eivljenja i drugoga. \u0160to je drugo onda relativizam nego stavljanje svojih \u017eelja ispred, uga\u0111anje sebi, prikriveno sebeljublje? Promotrim li svoj nastanak dolazim do nekoliko \u010dvrstih \u010dinjenica: nisam mogao sam sebe stvoriti, nisam mogao birati datum niti mjesto ro\u0111enja, nisam mogao birati tko \u0107e mi biti roditelji. Bacim li pogled na kraj dolazim do sigurne istine da ne mogu produ\u017eivati svoj \u017eivot koliko ho\u0107u. Iz svega ovoga \u010dvrsto proizlazi da ima podosta stvari koje me nadilaze. \u0160to u kona\u010dnici dovodi do zaklju\u010dka da sam ograni\u010deno bi\u0107e pa je pitanje mogu li kao takav, ograni\u010den, biti mjerilo sam sebi ili ima Netko<\/em> iznad koji je postavio doti\u010dne granice i nudi objektivne kriterije?<\/span><\/p>\n

Stoga ne iznena\u0111uju rije\u010di kardinala Roberta Saraha: “Relativizam je ra\u0161ireno zlo i nije ga lako pobijati. (…) Usmjeruje \u010dovjeka privla\u010dnom logikom, koja se na kraju otkriva kao totalitarni izopa\u010deni sustav”<\/em> (Bog ili ni\u0161ta<\/em>) te rije\u010di kardinala Josepha Ratzingera:\u00a0“Na putu je \u010dak i uspostava diktature relativizma koji ne priznaje ni\u0161ta kao definitivno, a koji kao kona\u010dnu mjeru name\u0107e jedino svoju sebi\u010dnost i svoje \u017eelje”<\/em>\u00a0(iz homilije 18.4.2005.).<\/span><\/p>\n

\n

“Moderni relativizam ide dotle da si umi\u0161lja da je on utjelovljenje slobode. U tome smislu, taj relativizam postaje agresivnom obvezom da se vjeruje kako ne postoji nikakva vi\u0161a istina; u tome novom Edenu \u010dovjek postaje slobodan samo ako odbije istinu koju je objavio Krist. \u017divjeti zajedno poprima oblik nezaobilaznoga vidokruga u kojemu svaka jedinka mo\u017ee raspolagati vlastitim moralnim, filozofskim i religioznim vi\u0111enjem. Dosljedno tomu, relativizam sili \u010dovjeka da stvara vlastitu religiju, napu\u010denu brojnim, vi\u0161e-manje pateti\u010dnim bo\u017eanstvima, koja se ra\u0111aju i umiru ovisno o nagonima, u svijetu koji ina\u010de ne propu\u0161ta zazivati stare poganske religije”. <\/span><\/p>\n

(kardinal Robert Sarah, Bog ili ni\u0161ta<\/em>)<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Ako bi netko \u017eivio u uvjetima u kojima ne bi snosio nikakve posljedice ukoliko bi ne\u0161to krivo u\u010dinio, ako bi neprestano dobivao sve \u0161to po\u017eeli, bez ikakvih ograni\u010denja, ako bi mu se svaki zahtjev ispunjavao, takav bi imao izvrsnu podlogu za postati relativist. Poku\u0161ajte prona\u0107i relativista tamo gdje su patnja i bijeda. Ne\u0107ete uspjeti. Jer stvarni i realni \u017eivot nije \u017eivot bez posljedica \u0161to oni koji trpe najbolje znaju. Zato je opasan odgoj bez posljedica za ono lo\u0161e u\u010dinjeno. Jedan je profesor rekao: “Relativizam je privilegija nekoga koji se ujutro probudi i dobije sve na gotovo, ne mora ni\u0161ta brinuti”.<\/em> Zato na zapadu, gdje vlada velika udobnost, i jest najve\u0107i problem s relativizmom. Upravo iz toga proizlazi da \u0107e to nekome nanijeti trpljenje, \u0161tetu i patnju i taj \u0107e onda na te\u017ei na\u010din nau\u010diti da je relativizam katastrofalan.<\/span><\/p>\n

Relativizam zapravo i od Isusa pravi la\u0161ca: “Danas se relativizam pojavljuje kao filozofska osovina zapadnih demokracija koje odbijaju priznati da bi kr\u0161\u0107anska istina mogla biti odli\u010dnija od bilo koje druge. Preuzimaju\u0107i posvema\u0161nji relativizam, one nije\u010du Kristovu tvrdnju: Ja sam Put i Istina i \u017divot; nitko ne dolazi Ocu osim po meni”<\/em> (kardinal Robert Sarah, Bog ili ni\u0161ta<\/em>).<\/span><\/p>\n

Relativisti\u010dko i katoli\u010dko poimanje vjere<\/em> i ljubavi<\/em><\/strong><\/span><\/p>\n

Poimanje vjere<\/em> i ljubavi<\/em>\u00a0u na\u0161e je vrijeme pod velikim udarom relativizma, u smislu \u0161to ih se unutar Katoli\u010dkog poimanja \u017eeli svesti na relativisti\u010dko, stoga \u0107emo ih se posebno dotaknuti. Pod pojam ljubiti<\/em> \u010desto se sva\u0161ta gura. Relativizam glede ovog pojma jasnije dolazi do izra\u017eaja u tvrdnji da je va\u017eno biti dobar \u010dovjek, \u010diniti svima dobro, bez obzira u \u0161to vjeruje\u0161 i da li uop\u0107e vjeruje\u0161<\/em> i to je ljubav na tragu one Isusove. No je li to na tragu ljubavi Isusove?<\/span><\/p>\n

“Ina\u010de ne ignoriramo Kristov poziv za ljubavlju, ali ignoriramo koliko je ta ljubav razli\u010dita od svih samo ljudskih ljubavi. On je rekao: “Po ovom \u0107e svi znati da ste moji u\u010denici: ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13,35). Ako bi ta ljubav bila naravna, prirodna, univerzalna ljubav ve\u0107 prisutna u \u010dovjeku, onda su ove rije\u010di kontradiktorne. Zna\u010dilo bi: “Svijet \u0107e vidjeti razliku izme\u0111u vas i njih po \u010dinjenici da vi svi dijelite istu vrstu ljubavi”. Dakako, upravo je suprotno”<\/em> (Peter Kreeft, Isusova filozofija<\/em>).<\/span><\/p>\n

Protiv relativiziranja pojma ljubavi<\/em> govori i sveti Pavao u poznatom hvalospjevu ljubavi u 1 Kor 13. \u010covjek mo\u017ee biti jako pametan, imati dar prorokovanja, imati \u010dak i vjeru kojom bi brda premje\u0161tao, no sve to mu ni\u0161ta ne\u0107e koristiti ako je izostavljena ljubav. I Stari zavjet govori protiv relativiziranja ljubavi: “Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savr\u0161en, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ni\u010demu vrijedio”<\/em> (Mudr 9,6). Katoli\u010dka Crkva u\u010di da \u010dovjek tek kr\u0161tenjem dobiva teologalne kreposti: vjeru, ufanje i ljubav. Stoga, vrlo je va\u017eno ljubiti Kristovom ljubavlju, ne bilo \u010dijom.<\/span><\/p>\n

Druga stvar gdje danas \u010ditamo obrise relativizma jest\u00a0vjera<\/em>. Po ovom pitanju je reagirala Crkva izdav\u0161i dokument Dominus Iesus <\/em>za koji je kardinal Robert Sarah ustvrdio da je “velikim dijelom odgovor relativizmu”<\/em>. Vjerovati u Isusa i vjerovati u neka druga vjerovanja dva su razli\u010dita poimanja pojma vjerovati<\/em>. To nipo\u0161to nije isto:<\/span><\/p>\n

\n

Mora se zato \u010dvrsto obdr\u017eavati razlika izme\u0111u teologalne vjere i vjerovanja u ostalim religijama. Ako je Vjera milosno prihva\u0107anje objavljene istine, koja \u00bbdopu\u0161ta stupiti u nutrinu otajstva \u010dijem je srodnom razumijevanju sklona\u00ab, vjerovanje u ostalim religijama jest ona sveukupnost iskustava i shva\u0107anja, koja \u010dine ljudsku riznicu mudrosti i religijskog nadahnu\u0107a, koje je \u010dovjek u svome tra\u017eenju istine smislio i ostvario u odnosu prema Bogu i apsolutnom. U sada\u0161njim promi\u0161ljanjima ne vodi se uvijek ra\u010duna o toj razlici. Tako se teologalna vjera, koja je prihva\u0107anje istine koju je objavio Jedan i Trojedini Bog, poistovje\u0107uje s vjerovanjem u ostalim religijama, koje predstavlja religijska iskustvo koje je jo\u0161 uvijek na putu tra\u017eenja apsolutne istine i jo\u0161 uvijek li\u0161eno pristanka uz Boga koji se objavljuje. To je jedan od razloga zbog kojeg se razlike izme\u0111u kr\u0161\u0107anstva i ostalih religija nastoje umanjiti pa katkad \u010dak i potpuno ukloniti.<\/span><\/p>\n

(Dominus Iesus, 7)<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

* * *<\/p>\n

Na koncu, \u0161to bi Isus rekao o relativizmu? <\/span>Imaju li moji postupci ikakve posljedice ili je svejedno \u0161to god odaberem? Postoji li jedna ili nekoliko apsolutnih istina? U mno\u0161tvu citata dovoljno je izabrati jedan koji je uputio jedanaestorici iz kojega je jasan odgovor na sva ova i sli\u010dna pitanja: “Po\u0111ite po svem svijetu, propovijedate evan\u0111elje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit \u0107e se, a tko ne uzvjeruje, osudit \u0107e se”<\/em> (Mk 16,16).<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Relativizam, aktualna pojava na\u0161eg vremena, zapravo je vrlo star. Sokrat ve\u0107 argumentira o njemu. Ukoliko bi \u017eeljeli definirati, ne bi trebali smetnuti s uma vi\u0161e vrsta relativizma: u odnosu na istinu, onaj koji u\u010di da ono \u0161to je za jednoga istinito ne mora biti za drugoga, \u010dime se negira jedna apsolutna istina koja vrijedi za … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":4075,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-4061","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":4545,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4061"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4061\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4075"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}