{"id":4133,"date":"2019-04-25T19:00:39","date_gmt":"2019-04-25T17:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=4133"},"modified":"2019-04-25T19:05:08","modified_gmt":"2019-04-25T17:05:08","slug":"zasto-je-tako-tesko-voljeti-papu-franju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/zasto-je-tako-tesko-voljeti-papu-franju\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je tako te\u0161ko voljeti papu Franju?"},"content":{"rendered":"

Revolucija u nauku, novost u Crkvi, prekid s tradicijom \u2013 samo su neki od senzacionalisti\u010dkih naslova koje \u010ditamo u novinama kada se radi o papi Franji. S druge strane: izdaja nauka Crkve, okretanje suvremenom ateisti\u010dkom humanizmu, antikrist \u2013 primjeri su naslova koji donose neki \u201ekatoli\u010dki\u201c portali kada komentiraju rad dana\u0161njeg Petrovog nasljednika. Pretjerivanje i jednih i drugih, lako \u0107emo se slo\u017eiti. No slo\u017eit \u0107emo se i da su novi naglasci. Papa obilazi muslimanske zemlje, prima predsjednike deklarirane ateiste, pere noge imigrantima na obredima velikog \u010detvrtka, vrlo \u010desto proziva kler i laike. \u201eNova li i sna\u017ena nauka\u201c<\/em> (Mk 1, 27). Nov nauk nije, ali toliko promijenjeni naglasci da je zaista sna\u017ean.<\/span><\/p>\n

\u010citamo u Evan\u0111elju na Veliki \u010detvrtak (usp. Iv 13, 1-15) da je Isus prao noge u\u010denicima. \u00a0Posao jednog sluge kada do\u0111u gosti u ku\u0107u. Petar se naravno tome usprotivio: \u201eZar ti da meni pere\u0161 noge?\u201c<\/em> (Iv 13, 6). Nije to ne\u0161to \u0161to je protivno Petrovoj naravi. \u010citamo u Matejevom evan\u0111elju njegovu reakciju na Isusov navje\u0161taj kakvom \u0107e smr\u0107u umrijeti (Mt 16, 22): \u201eGospodine, to se tebi ne smije dogoditi.\u201c<\/em> Vatren \u010dovjek je bio Petar, rekli bismo danas temperamentan. Lako je povukao ma\u010d na slugu Velikog sve\u0107enika (Iv 18, 10), bio je spreman biti pravedniji od farizeja, ali i dalje nije smatrao da je potrebno oprostiti vi\u0161e od sedam puta (Mt 18, 21). To, i jo\u0161 puno toga mo\u017eemo saznati o naravi prvog pape, svetog Petra (npr. Gal 2) koji je, svemu unato\u010d, dobio nalog da utvrdi svoju bra\u0107u (Lk 22, 32). Nikako ne \u017eelimo umanjivati njegovu ulogu u nastajanju kr\u0161\u0107anstva niti sumnjati u njegovu svetost koja se dokazala vatrenom ljubavlju prema svome Spasitelju za kojega je umro mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u. No iz njegovih intervenata, napose onoga na posljednjoj ve\u010deri, mo\u017eemo vidjeti za\u0161to je tako te\u0161ko voljeti papu Franju.<\/span><\/p>\n

Petar na posljednjoj ve\u010deri s gnu\u0161anjem odbija Isusov \u010din poniznosti. Iz njegovo pitanja: \u201eZar ti da meni pere\u0161 noge?\u201c<\/em> vidljivo je Petrovo zgra\u017eanje nad tim \u010dinom. \u201eKrist, pomazanik, Sin Boga \u017eivoga\u201c<\/em> (Mt 16, 16) kako je Petar Isusa prozvao u Cezareji Filipovoj ne mo\u017ee, \u0161tovi\u0161e, ne smije \u010diniti ono \u0161to se pomazaniku Boga \u017eivoga ne dolikuje. A svakako vr\u0161enje posla jednog roba nije doli\u010dno Petrovoj slici Krista. U toj sceni vidimo dva suprotstavljena gledi\u0161ta na Isusa. S jedne strane Petar koji u njemu vidi kralja, pomazanika, Sina Boga \u017eivoga, onoga koji dolazi vladati nad zemljom, nad svim ljudima, te \u0107e tu vlast vr\u0161iti kao pravi kralj. S druge strane, Isus koji priznaje da on to sve je (Iv 13, 13; sli\u010dno Mt 16, 17), ali ne vidi svoje vladanje onako kako Petar to pri\u017eeljkuje. Isus svoje vladanje vidi potpuno druga\u010dijim o\u010dima, vidi ga ovako kako je upravo pokazao: kao slu\u017eenje, a \u017eeli da ga tako shvate i njegovi u\u010denici. Zato i ka\u017ee: \u201ePrimjer sam Vam dao \u0161to ja vama u\u010dinih, i vi \u010dinite jedni drugima\u201c<\/em> (Iv 13, 15) U ovom \u010dinu le\u017ee problemi u shva\u0107anju Isusa i Crkve kroz povijest koje \u0107emo poku\u0161ati na temelju navedenih biblijskih mjesta analizirati.<\/span><\/p>\n

Petrov stav jest logi\u010dan stav jednog \u010dovjeka prema ne\u010demu bo\u017eanskom. Svaki \u010dovjek, da ne ulazimo previ\u0161e u razvojnu psihologiju, potreban je ne\u010deg \u010dvrstog, stabilnog \u0161to je iznad njega i \u010demu je podlo\u017ean. Mi vjernici u toj potrebi imamo Boga s kojim kroz vjeru uspostavljamo odnos. Problem nastaje kada \u010dovjek u svojem razvoju zastane na poimanju mo\u0107i. Prestane mu tada biti va\u017eno da je to njegovo upori\u0161te stabilno, on sada \u017eeli da se to upori\u0161te poka\u017ee kao mo\u0107no, kao, da upotrijebim stru\u010dan izraz, misterium tremendum<\/em> (misterij pred kojim strahujem i koji mene tjera da ga se bojim). Kako bih ja tada imao ja\u010di osje\u0107aj sigurnosti, nagla\u0161avat \u0107u ba\u0161 te karakteristike svoga Boga koje \u0107e pokazati da trebam strahovati pred tim ‘vrhovnim despotom’. Tada, ako si umislim da sam na\u0161ao na\u010din kako da tog ‘despota’ na nebesima umilim, mo\u0107i \u0107u drugima prijetiti njime i takvog ga navje\u0161\u0107ivati kao Boga kr\u0161\u0107anske objave. I zato je takvom \u010dovjeku potreban Bog koji nemilosrdno gospoduje, koji je pantokrator<\/em> (svevladar), vlada sna\u017enom palicom gvozdenom <\/em>(Ps 2, 9) i uni\u0161tava sve druge koji nisu na na\u0161oj strani. Zbog takve potrebe \u010dovjeka, Petar ne mo\u017ee dopustiti da njemu Mesija opere noge, jer bi to zna\u010dilo da je onaj za kojim je on po\u0161ao slabi\u0107, sluga. Mi ljudi \u017eelimo da se mo\u0107 jasno poka\u017ee, sa uzdignutom pesnicom kako bih ja znao da sam za\u0161ti\u0107en, a drugi se bojali moga za\u0161titnika. (Vidimo li tu dje\u010dji iskaz: \u201eMoj tata je ja\u010di od tvog tate?\u201c samo drugim, odraslijim jezikom.)<\/span><\/p>\n

Me\u0111utim, logika Evan\u0111elja nije ljudska logika. Isus je Mesija, Sin Bo\u017eji, ovdje radi vladanja, ali njegovo vladanje ne ide logikom koja je nama potrebna. Na po\u010detku sam njegov \u010din utjelovljenja jest silazak me\u0111u gre\u0161ne ljude. On je sam sebe oplijenio<\/em> (Fil 2, 7 \u2013 glagol je \u03ba\u03b5\u03bd\u03cc\u03c9 [kenoo], jo\u0161 doslovniji prijevod bio bi poni\u0161tio, obeskrijepio, ispraznio, orobio, ponizio<\/em>) kako bi \u010dovjeka spasio. Krist nad \u010dovjekom vlada slu\u017eenjem, vodi ga ljubavlju, a otkupljuje umiranjem. Tako je Bo\u017eja pobjeda u o\u010dima svijeta njegov poraz, njegova vlast jest ludost, odnos prema ljudima je slu\u017eenje njima, a u svemu se o\u010dituje ljubav.<\/span><\/p>\n

Ako kona\u010dno primijenimo sve navedeno na na\u0161e pitanje iz naslova, zaklju\u010dit \u0107emo kako je zapravo prvo shva\u0107anje Boga puno ljudskije i nama prirodnije, a time i lak\u0161e. Ako ja slu\u017eim Bogu koji je strogi vladar, a sam si umislim da sam njegov najbli\u017ei suradnik na zemlji, i ja postajem ‘mali Bog’ onima kojima sam poslan te tada imam pravo nad njima ‘vladati’. U tom kontekstu jest daleko jednostavnije obu\u0107i se u najskuplje tkanine, odmaknuti se od naroda \u0161to dalje i u\u017eivati u svom povla\u0161tenom polo\u017eaju, nego iza\u0107i iz sigurnosti sakristije na periferije po ljude kojima sam poslan donijeti Krista koji im ho\u0107e slu\u017eiti. Puno je lak\u0161e odre\u0111ivati \u0161to \u017eelim da ljudi misle, kako da se pona\u0161aju, nego ih upoznati sa Kristom koji se orobio kako bi njih spasio, jer tada vi\u0161e ne\u0107u ja mo\u0107i biti vladar nad tim ljudima, ve\u0107 \u0107u morati i ja njima biti sluga. Daleko je lak\u0161e mrziti sve druge i druga\u010dije, sve koji nisu na ‘mojoj strani’ nego i njih poku\u0161ati voljeti onako kako je Isus volio one koji nisu iz njegovog naroda (usp. samo Mk 7, 24 \u2013 30; Iv 4, 3 – 42) jer je mogu\u0107e da \u0107u shvatiti da ipak nisam toliko poseban i izabran koliko sada mislim. Iz toga slijedi da, budu\u0107i da smo toliko izabrani i sveti (sic!), jednostavnije je okriviti vanjske razloge za probleme koje imamo, nego \u010dinjenicu da ipak mo\u017eda nismo toliko sveti. (je li za pedofiliju prvenstveno kriv klerikalizam ili seksualna revolucija?)<\/span><\/p>\n

I zbog svega navedenog, vidimo da je zaista te\u0161ko podr\u017eavati papu Franju u njegovom radu. On se trajno o\u010dito nadahnjuje duhovno\u0161\u0107u svetog Franje i svim silama \u017eeli svijetu pokazati ne Krista koji nemilosrdno vlada, nego Krista koji u poniznosti ljubi. Papa se trudi ne \u010dekati ljude da do\u0111u, nego i\u0107i po ljude, trudi se Crkvu prikazati kao majku i u\u010diteljicu, ali ne onu koja pod prijetnjom vje\u010dne kazne odre\u0111uje \u0161to se ima misliti i govoriti, nego kao dobru majku koja \u201epropovijeda rije\u010d\u2026.uvjerava prijeti, zapovijeda\u201c<\/em> (2 Tim 4, 2), ALI, \u201esa svom strpljivo\u0161\u0107u i poukom\u201c<\/em> (Ibidem<\/em>). Na\u0161em papi je stalo da i drugi koji nisu dio katoli\u010dke Crkve, vide pru\u017eenu ruku mira i dijaloga, ne odstupanja od svojih stavova \u010dega se mnogi boje, nego dijaloga u ljubavi. Takvo \u0161to jest te\u0161ko podr\u017eavati, posebno jer je Petrov stav s po\u010detka teksta daleko ljudskiji. No, eto za neke na \u017ealost, ako se \u017eeli nasljedovati Krista, mora se prihvatiti stav poniznosti i slu\u017eenja, a ukoliko je nekome to neprihvatljivo, neka otvoreno prizna da treba srednjovjekovnog monarha kojemu \u0107e se klanjati, a ne da Krista stavlja na carsku stolicu koju on sam ne \u017eeli jer je \u201eradi nas ljudi i radi na\u0161ega spasenja si\u0161ao s nebesa\u201c<\/em>, \u201eoplijenio sam sebe\u201c<\/em> i na koncu, kako sam Krist ka\u017ee za sebe: \u201enije do\u0161ao da bude slu\u017een, nego da on slu\u017ei drugima i \u017eivot svoj dade kao otkupninu za mnoge\u201c<\/em> (Mt 20, 28).<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Revolucija u nauku, novost u Crkvi, prekid s tradicijom \u2013 samo su neki od senzacionalisti\u010dkih naslova koje \u010ditamo u novinama kada se radi o papi Franji. S druge strane: izdaja nauka Crkve, okretanje suvremenom ateisti\u010dkom humanizmu, antikrist \u2013 primjeri su naslova koji donose neki \u201ekatoli\u010dki\u201c portali kada komentiraju rad dana\u0161njeg Petrovog nasljednika. Pretjerivanje i jednih … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":4137,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-4133","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kutak-tisine"],"views":3123,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4133","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4133"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4133\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4138,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4133\/revisions\/4138"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4137"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4133"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4133"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4133"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}