{"id":414,"date":"2015-04-30T06:00:10","date_gmt":"2015-04-30T06:00:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=414"},"modified":"2017-03-25T09:28:28","modified_gmt":"2017-03-25T09:28:28","slug":"duh-filozofsko-religijska-perspektiva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/duh-filozofsko-religijska-perspektiva\/","title":{"rendered":"Duh: filozofsko-religijska perspektiva"},"content":{"rendered":"

Kad govorimo o pojmu “teologije” va\u017eno je re\u0107i da taj pojam dolazi etimolo\u0161ki od gr\u010dkih rije\u010di “theos” \u0161to zna\u010di Bog i rije\u010di “logos” \u0161to zna\u010di rije\u010d, govor. Tako teologiju razumijevamo kao “govor o Bogu”. Ako teologiju gledamo kao govor o Bogu, kr\u0161\u0107anska je teologija kr\u0161\u0107anski govor o Bogu koji ima svoje posebnosti. Ono \u0161to je svojstveno kr\u0161\u0107anskoj teologiji jest da ona prenosi ono \u0161to govori Bog. Kr\u0161\u0107anska teologija polazi od temeljne stvarnosti, a to je da nam se Bog objavio u Isusu Kristu, to jest polazi od objave Boga koji u osobi Isusu Kristu objavljuje sebe. Kr\u0161\u0107anstvo se za razliku od nekih religija temelji na Bo\u017ejoj samoobjavi \u010dovjeku. U toj objavi sam Bog je djelatan subjekt koji uzima inicijativu u svojoj samoobjavi. “Objaviti se” zna\u010di uzeti inicijativu u samoobajvi koja uklju\u010duje “samoodricanje” i “samopredanje”, a sve to se jasno vidi u Isusu Kristu. Kad ka\u017eemo re\u010denicu “Bog nam se objavio u Isusu Kristu” u toj misli mislimo ne samo na povijesnog Isusa, Isusa iz Nazareta, nego gledamo pod vidom onih za koje je Isus mjerodavan i poslije smrti i uskrsnu\u0107a. Tek nakon Isusova uskrsnu\u0107a Bo\u017eja samoobjava o\u010dituje se u svom punom zna\u010denju gdje prema Ivanovom evan\u0111elju Duh Sveti postaje onaj koji svakog vjernika uvodi u istinu o Isusu iz Nazareta. Kad ka\u017eemo da se se Bog objavio nama to zna\u010di da se Bog objavio svakom pojedinom \u010dovjeku, ali i zajednici svih ljudi.<\/span><\/p>\n

Objava Boga u kr\u0161\u0107anstvu poseban je predmet prou\u010davanja fundamentalne teologije koja se posebno posve\u0107uje istra\u017eivanju onoga \u0161to nazivamo “Bo\u017eja samoobjava \u010dovjeku” ili \u0161to ozna\u010davamo izrazom “Bog nam se objavio u Isusu Kristu”. U sredi\u0161tu prou\u010davanja fundamentalne teologije jest dakle ono od \u010dega kr\u0161\u0107anstvo \u017eivi, a to je vjera u jednoga Boga o kojem kr\u0161\u0107anstvo ka\u017ee “Bog se objavio ljudima u Isusu Kristu”, ili “Bog se u povijesti govore\u0107i \u2013 djeluju\u0107i, na najuzvi\u0161eniji, nenadma\u0161iv na\u010din saop\u0107io u Isusu Kristu”. Fundamentalna teologija uklju\u010duje i povijest \u010ditave tradicije Crkve koja je nastojala objasniti i rastuma\u010diti ono \u0161to stoji u sredi\u0161tu kr\u0161\u0107anstva.<\/span><\/p>\n

Nezamislivo je govoriti o Bo\u017ejoj objavi, a da ne razumijemo pojam “duh” pomo\u0107u kojeg i \u010dijim djelovanjem mi razumijevamo Bo\u017eju objavu i ono \u0161to nam govori Bog. Ovim radom \u017eelim prikazati zna\u010denje pojma duha u religiji, filozofiji i kr\u0161\u0107anstvu. Prvo poglavlje rada donosi etimolo\u0161ko zna\u010denje pojma “duh” u gr\u010dkom i latinskom jeziku te u nekim poznatijim jezicima svijeta, te u biblijskoj perspektivi. Drugo poglavlje donosi razumijevanje pojma “duh” u filozofiji. U tome poglavlju donose se promi\u0161ljanja i definicije pojma duha kod neki gr\u010dkih filozofa te jedno op\u0107enito razmi\u0161ljanje filozofa koji pripadaju razdoblju novovjekovne filozofije. Tre\u0107e poglavlje kao glavnu misao donosi razumijevanje duha u religiji s osobitim pogledom na kr\u0161\u0107ansko poimanje pojma “duh” osobito kod sv. Augustina i Tome Akvinskog.<\/span><\/p>\n

    \n
  1. Etimolo\u0161ki Duh <\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Duh (gr\u010dki- nous, pneuma; latinski- animus, spiritus; francuski- esprit; njema\u010dki- Geist) <\/em>je mnogozna\u010dni izraz, koji se razli\u010dito odre\u0111uje prema odnosu, u kojemu se upotrebljava. Isto tako, kao psiholo\u0161ki pojam ozna\u010duje onaj dio psihi\u010dkog \u017eivota koji se o\u010dituje kao mi\u0161ljenje odnosno razumu ili umu. Duhom se naziva i sam misaoni sadr\u017eaj. Upravo po tome prelazi taj pojam i u ontologiji.[1]<\/a> Gr\u010dki nous <\/em>ima svoje zna\u010denje, a to je: pamet, kao mo\u0107 du\u0161evnoga opa\u017eanja: svijest, razbor, razum, jasna pamet, promi\u0161ljanje, razboritost. Tako\u0111er duh kao u bo\u017eanstvu koji sve ure\u0111uje i svijet stvara, razum imati, biti razuman. U psihologiji, duh je promi\u0161ljanje na pametan na\u010din npr. do\u0161ao sam k sebi, svoje mi\u0161ljenje na \u0161to obratiti, na \u0161to paziti. Tako\u0111er tu spada i volja, ka kome naginjati, za kim pristajati. Duh ima mo\u0107 htjenja, mi\u0161ljenje, ne\u0161to uzeti k srcu, promisliti, opominjati se, snovati. U\u010dinak te mo\u0107i je misao, mi\u0161ljenje, svrha, namjera, odluka, tako\u0111er smisao zna\u010denja (tuma\u010denje).[2]<\/a> Dok pneuma<\/em> ima druga\u010dije zna\u010denje, koja se odnosi na dah, miris, dahtanje, zra\u010dna struja, vjetar, plin, udisan zrak, sve se to prepisivalo nekoj sili.[3]<\/a> Duh na latinskom; animus, spiritus,<\/em> etimolo\u0161ki zna\u010di, vezano uz vjetar, \u017eivotni dah, disanje. Tako\u0111er ozna\u010duje du\u0161u koji je unutarnji princip \u010dijom snagom neko bi\u0107e \u017eivi i djeluje, ona je princip svijesti.[4]<\/a> Duh za francuski jezik ima izri\u010daj esprit<\/em>, \u0161to je takav naziv, danas jako poznat kao brand u svijetu npr. u modi. U hrvatskom prijevodu esprit<\/em> ima sli\u010dno zna\u010denje kao u ostalim jezicima, a to su: razum, o\u0161troumnost, dosjetljivost, narav, smisao, sklonost. A \u0161to je najzanimljivije u zna\u010denju esprit<\/em> spada i alkohol, \u017eestoka pi\u0107a, kiselina, dakle, sve ono \u0161to ubija \u010dovjeka.[5]<\/a> Geist<\/em> na njema\u010dkom jeziku zna\u010di duh, duhovitost, um, o\u0161touman, biti razborit itd. A zanimljivo je to kako za duh pi\u0161u velikim slovom, osim za neka tuma\u010denja u negativnom smislu kao \u0161to su naprezanje duha, \u017eestok, siroma\u0161an duhom.[6]<\/a> Dakle, etimolo\u0161ki zna\u010denje za duh u svim jezicima ima veliko bogatstvo tuma\u010denja duha, naravno uz oprez deklinacija i u kojem kontekstu se govori. U Ivanovu evan\u0111elju se spominje duh kao Branitelj, <\/em>koji se odnosi na Duha Svetoga (Iv, 14, 15-31), dolazi od gr\u010dkoga izraza Paraklet <\/em>\u0161to bi ozna\u010davalo njegovu funkciju; onaj koji je prizvan da stane uz nekoga. Ona dobiva djelatnu ulogu pomo\u0107nika, odvjetnika, zagovornika. Ruah hakode\u0161<\/em> dolazi od hebrejskog izraza. (Ruah hebr. zna\u010di: vjetar, oluja, dah, a hakode\u0161 hebr. Svetost)<\/em>, u Bibliji i \u017eidovstvu, Bo\u017eja stvarala\u010dka sila, duh Bo\u017eji koji djeluje prema svijetu i prema \u010dovjeku; nevidljiva, bo\u017eanska sila koja \u010dovjeka nadahnjuje, posve\u0107uje i upravlja preko Zakona. U biblijskom opisu stvaranja (Post 1)<\/em> duh Bo\u017eji lebdi nad vodama i sudjeluje u stvaranju i oblikovanju svijeta i \u010dovjeka (Post 2,7)<\/em>. On nadahnjuje suce, kraljeve, proroke, (Iz 61,1)<\/em>, sav ga narod treba primiti (Ez 39,29)<\/em>.<\/span><\/p>\n

      \n
    1. Duh u filozofiji<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      Duh u filozofiji zna\u010di nematerijalna supstancija, neprostorni princip stvaranja, koji prevodi mirovanje u gibanje, neodre\u0111enu mogu\u0107nost u odre\u0111enu stvarnost, stanje u sre\u0111en sustav pojava i pravilan tok doga\u0111anja. U opreci prema prirodi duh zna\u010di druga\u010diji princip stvaranja. Opreka se nekako dade svesti na razliku tvornoga i svr\u0161noga uzroka. Prirodom se naziva zbivanje po zakonu nu\u017ede, u stalnom i redovitom slijedu u\u010dinka i uzroka, dakle nastajanje, mijenjanje i nestajanje u okviru prostorno vremenske uvjetovanosti.<\/span><\/p>\n

      \u00a0Ka\u017eu za prirodu da ne radi ni promi\u0161ljeno ni izgledaju\u0107i zavr\u0161etak (svrhu), ona je u svakom trenutku na onom, \u0161to je prema stanju stvari i prema okolnostima moralo biti, bez obzira na to, slu\u017ei li \u010demu, da li je za dobro ili je dano za zlo. Duhovna nota je uvijek od subjekta “ja” no\u0161ena, no ne zadr\u017eava se na tom da je ona “moja”, ve\u0107 se ukazuje kao ne\u0161to u meni, ona se name\u0107e s “objektivnom” od moje samovolje i slu\u010dajnoga raspolo\u017eenja nezavisnom porukom. Psihi\u010dka funkcija do nadosjetnih objektivnih kvaliteta ozna\u010duje se i kao napuniti se duhom (nadahnu\u0107e, lat. Inspiratio<\/em>) ili kao okrepljivanje na vi\u0161em izvoru znanja i voljna odre\u0111ivanja, kao osvjetljavanje svijesti bo\u017eanskom iskrom ili zagrijavanje svetim \u017earom, kao bogodani genijalni uvid i ushit u kojemu se stvaraju izvanredna djela (po Platonu je gledanje ideja dar s neba). Duh djeluje primjerom, privla\u010dno\u0161\u0107u ugleda, nukanjem na djelovanje u umnoj i voljnoj zauzetosti i time se razlikuje od prirode. Silom se ne mo\u017ee stvarati duh jer duh je misao i volja.[7]<\/a><\/span><\/p>\n

      2.1. Ukratko zna\u010denje duha kod filozofa<\/em><\/span><\/p>\n

      Uloga duha u gr\u010dkoj filozofiji ve\u0107 kod Heraklita ima zna\u010denje, kao smisao (logos)<\/em> i zakon zbivanja, kod Anaksagore je duh, um<\/em> koji je reditelj, ne\u0161to poput discipline.[8]<\/a> Prema Platonu duh (nous<\/em>) je metafizi\u010dka praosnova svijeta i ljudske du\u0161e[9]<\/a>, carstvo idealnih likova, prema kojima se gradi pojavna stvarnost.[10]<\/a> Kod Aristotela duh je prvi pokreta\u010d <\/em>svega zbivanja, izvor svojstvenih na\u010dina postojanja. Stoicima je umno sjemenje iz kojega se sve razvija.[11]<\/a> Prema Descartesu duh je misaona supstancija, nedjeljiva, neprote\u017ena, i posve razli\u010dita od materije. Prema Schellingu duh je jedan od polova apsulutnoga<\/em>. Novovjekovna zapadnja\u010dka filozofija u trajnoj je dvojbi o supstancijalnosti i osobnosti duha, materija-tijelo-du\u0161a.[12]<\/a> (Npr. L. Feuerbach, K. Marx, M. Scheler).<\/span><\/p>\n

        \n
      1. Duh u religiji<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        Zanimljivo kako duh djeluje u religiji, a isto tako i u razli\u010ditim manjim sektama. Npr. u spiritizmu i okultizmu, du\u0161a preminule osobe koja se zaziva preko medija na spiritisti\u010dkim seansama. Dok u monoteisti\u010dkim religijama, nematerijalno, netjelesno bi\u0107e, \u010disti duh odnosi se na Boga, an\u0111eo, \u0111avao. Pronalazimo u Starom Zavjetu bo\u017eanski duh \u0161to ozna\u010duje na hebrejskom (ruah<\/em>), duh koji nadahnjuje \u010dovjeka i priop\u0107uje mu objavu kao \u0161to su proroci.<\/span><\/p>\n

        Mo\u017eemo primijetiti i u Novom Zavjetu kako duh djeluje u otvorenosti ljudske osobe prema milosti, odgovornosti i kona\u010dnom ispunjenju u Bogu. U kr\u0161\u0107anskoj teologiji i filozofiji, nematerijalna supstancija (spiritus<\/em>) koja mo\u017ee biti stvorena (an\u0111eli i \u010dovjek) i nestvorena (Bog). Ljudski duh je nematerijalno po\u010delo, nositelj racionalnog mi\u0161ljenja i htjenja. Za zemaljskog \u017eivota u dubokoj je povezanosti u tijelu, prostorom i vremenom.<\/span><\/p>\n

        Prema sv. Augustinu, ljudski duh je bo\u017eansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskome, duh je dioni\u0161tvo ljudske du\u0161e u bo\u017eanskome. Moderna kr\u0161\u0107anska teologija nagla\u0161ava dvostruku otvorenost ljudskog duha, otvorenost prema svemu \u0161to postoji i prema sebi samom. Stoga je \u010dovjek sposoban sebe nadilaziti, nad sobom reflektirati i sa sobom druk\u010dije raspolagati, nego druga iskustvena bi\u0107a, a to je ono kada \u010dovjek spozna da je slobodan, da ne \u017eivi samo za sebe ve\u0107 da bude ispunjen duhom (Duh Sveti, nesebi\u010dna ljubav). Unato\u010d svojoj tjelesnosti, \u010dovjek zna za beskona\u010dno, koje ga nosi i na koje je usmjeren. Za religioznu filozofiju to beskona\u010dno je Bog, \u010disti, apsolutni, vje\u010dni i osobni duh.<\/span><\/p>\n

        Zaklju\u010dak<\/strong><\/span><\/p>\n

        Pojmom “duh<\/em>” u ve\u0107ini jezika ozna\u010duje se misaoni sadr\u017eaj, a sa psiholo\u0161ke strane ozna\u010duje onaj dio ljudskog \u017eivota tj. onaj sadr\u017eaj koji se nalazi u razumu ili umu kao i promi\u0161ljanje na pametan na\u010din. Pojmom duh ozna\u010duje se i mo\u0107 misaonog opa\u017eanja, odnosno ono \u0161to \u010dovjeka obilje\u017eava kao o\u0161troumno, misaono, razumno bi\u0107e. Pojam duh mo\u017ee ozna\u010divati, posebno u gr\u010dkom i latinskom jeziku dah, vjetar, strujanje zraka, ali prije svega nosi zna\u010denje unutra\u0161njeg principa po kojem neko bi\u0107e djeluje i egzistira. U biblijskom smislu pojam duh ozna\u010dava Bo\u017eju stvarateljsku snagu koja svemu daje \u017eivot, koja posve\u0107uje i nadahnjuje \u010dovjeka kao Bo\u017eje bi\u0107e da djeluje prema Bo\u017ejem zakonu.<\/span><\/p>\n

        Za gr\u010dku filozofiju, odnosno filozofsku misao prvih stolje\u0107a najrelevantnijim mi se \u010dine misli dvojice filozofa: Platona i Aristotela. Prema Platonu duh (nous<\/em>) je metafizi\u010dka praosnova svijeta i ljudske du\u0161e, carstvo idealnih likova, prema kojima se gradi pojavna stvarnost. Kod Aristotela duh je prvi pokreta\u010d svega zbivanja, izvor svojstvenih na\u010dina postojanja. Novovjekovna zapadnja\u010dka filozofija ostaje u trajnoj dvojbi o supstancijalnosti i osobnosti duha, materija-tijelo-du\u0161a i na tome temelji svoja promi\u0161ljanja o pojmu duha.<\/span><\/p>\n

        U kr\u0161\u0107anskoj tradiciji pojam duha na\u0107i \u0107e svoje najzna\u010dajnije promi\u0161ljanje u misli sv. Augustina i Tome Akvinskog. Oni ostaju na liniji biblijskog poimanja duha kao Bo\u017eje stvarateljske i nadahniteljske mo\u0107i koja djeluje na \u010dovjeka i u kojem \u010dovjek kao Bo\u017eje bi\u0107e ima svoje udioni\u0161tvo i na liniji poimanja duha gr\u010dke filozofije kao unutra\u0161njeg principa u \u010dovjeku. Prema sv. Augustinu, ljudski duh je bo\u017eansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskome, duh je dioni\u0161tvo ljudske du\u0161e u bo\u017eanskome.<\/span><\/p>\n

        \"\"<\/a><\/p>\n

         <\/p>\n

        [<\/a><\/a>1]<\/a> Usp<\/em>.,MACAN, MI\u0160I\u0106, KRKA\u010c, “Mali filozofski rje\u010dnik u PDF-u<\/em>“, za studente FFDI i FTIDI\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

        [2]<\/a> Usp<\/em>., STJEPAN SENC, “Gr\u010dko hrvatski rje\u010dnik<\/em>“. 3.izd.,Zgb. 1991, str. 637<\/span><\/p>\n

        [3]<\/a> Isto. str. 757<\/span><\/p>\n

        [4]<\/a> Usp<\/em>., MACAN, MI\u0160I\u0106, KRKA\u010c, “Mali filozofski rje\u010dnik u PDF-u<\/em>“, za studente FFDI i FTIDI\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

        [5]<\/a> Usp<\/em>., BRANISLAV GRUJI\u0106, “Re\u010dnik francusko-srpskohrvatski<\/em>“, 4.izd., Izdava\u010dko \u0161tamparsko poduze\u0107e “Obod”, Cetinje 1962.,str. 94<\/span><\/p>\n

        [6]<\/a> Usp<\/em>., ANTUN HURM, “Njema\u010dko-hrvatski ili srpski rje\u010dnik<\/em>“, \u0160K., Zgb. 1978, str. 202<\/span><\/p>\n

        [7]<\/a> Usp<\/em>., DILATACIJA-ELEKTRIKA, “Hrvatska enciklopedija svezak V<\/em>“, naklada hrvatskog izdavala\u010dkog biblografskog zavoda, Zgb. 1945., str. 409-411<\/span><\/p>\n

        [8]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Usp<\/em>., DILATACIJA-ELEKTRIKA, “Hrvatska enciklopedija svezak V<\/em>“, naklada hrvatskog izdavala\u010dkog biblografskog zavoda, Zgb. 1945., str. 409<\/span><\/p>\n

        [9]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Usp<\/em>., “OP\u0106I RELIGIJSKI LEKSIKON<\/em>“, Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, Zgb., str. 212<\/span><\/p>\n

        [10]<\/a>\u00a0\u00a0 Usp<\/em>., DILATACIJA-ELEKTRIKA, “Hrvatska enciklopedija svezak V<\/em>“, naklada hrvatskog izdavala\u010dkog biblografskog zavoda, Zgb. 1945., str. 409<\/span><\/p>\n

        [11]<\/a> Isto<\/em>, str. 409<\/span><\/p>\n

        [12]<\/a> Usp<\/em>., “OP\u0106I RELIGIJSKI LEKSIKON<\/em>“, Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, Zgb., str. 212<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Kad govorimo o pojmu “teologije” va\u017eno je re\u0107i da taj pojam dolazi etimolo\u0161ki od gr\u010dkih rije\u010di “theos” \u0161to zna\u010di Bog i rije\u010di “logos” \u0161to zna\u010di rije\u010d, govor. Tako teologiju razumijevamo kao “govor o Bogu”. Ako teologiju gledamo kao govor o Bogu, kr\u0161\u0107anska je teologija kr\u0161\u0107anski govor o Bogu koji ima svoje posebnosti. Ono \u0161to je … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":417,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-414","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":5094,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/414","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=414"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/414\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/417"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}