{"id":4166,"date":"2019-05-14T10:07:31","date_gmt":"2019-05-14T08:07:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=4166"},"modified":"2019-05-14T10:08:44","modified_gmt":"2019-05-14T08:08:44","slug":"progledaj-srcem-3-dana-poslije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/progledaj-srcem-3-dana-poslije\/","title":{"rendered":"Progledaj srcem – 3 dana poslije\u2026"},"content":{"rendered":"

18 000 ljudi slavilo je Boga u Areni. Bilo je duhovito, duhovno. Organizacijski, perfektno, za \u010distu peticu. Takve organizacije ne bi se posramili niti najve\u0107i izvo\u0111a\u010di koji su nastupali u Areni. Publika raspjevana, raspolo\u017eena. Tekstovi vi\u0161e-manje poznati, ma \u010dista idila.<\/span>Bilo je iznad svih mojih o\u010dekivanja vidjeti 18 000 ljudi na koncertu duhovne glazbe, slavljenju ili kako god to htjeli nazvati. Kao \u0161to je rekao voditelj, mo\u017ee se Duha Svetoga dotaknuti na trenutke. I krenuli smo sa pjesmom Duhu Svetom, pa smo nastavili sa razno raznim hitovima, razno raznih izvo\u0111a\u010da. Bilo je stvarno lijepo u pojedinim trenucima, pogotovo dok je vl\u010d. Boris imao nagovor; ljudi su slu\u0161ali, oslu\u0161kivali, \u010dak je i ti\u0161ina bila. Tko god je bio ne mo\u017ee re\u0107i gotovo ni\u0161ta lo\u0161e na sam koncert kao takav.<\/span><\/p>\n

Pi\u0161u\u0107i ovaj tekst tri dana poslije ipak po\u010dinju dolaziti neka pitanja, po\u010dinjem propitivati svaki trenutak toga dana. Moju motivaciju dolaska, moje prisustvo, moje \u201eslavljenje\u201c, moj odlazak. Po\u010dinjem se prisje\u0107ati ljudi oko sebe, cijele atmosfere. Osje\u0107aji su splasnuli, razum je po\u010deo propitivati. \u0160to je to \u0161to moj razum ne mo\u017ee shvatiti, \u0161to ga je to \u201euznemirilo\u201c ve\u0107 tu ve\u010der s pojedinim taktovima odre\u0111enih pjesama? Gdje je nastao problem u razumijevanja ne\u010dega \u0161to je bilo tako veli\u010danstveno, grandiozno? Za\u0161to se danas ne osje\u0107am tako ispunjeno kao tu ve\u010der? Za\u0161to, bar sa prisje\u0107anjem na tu atmosferu, ne mogu imati jednake emocije? Za\u0161to su se ve\u0107 tamo javili problemi u razumijevanju atmosfere?<\/span><\/p>\n

Gledao sam oko sebe za vrijeme koncerta, promatrao sam ljude u razno raznim pozama i ekstazama. Pitao sam samoga sebe koliko \u0107e njih zapravo biti sutra u svojoj \u017eupi. Koliko \u0107e njih do\u017eivljavati \u201eekstazu\u201c (ne nu\u017eno vidljivu) primaju\u0107i \u017eivoga Boga u sebe? Na\u017ealost, znam ljude koji su idu\u0107i dan propustili sv. Misu (nap. idu\u0107i dan je bila nedjelja – \u201espomeni se da svetkuje\u0161 dan Gospodnji). Razlozi su razno razni, ali niti jedan nije opravdan. Bilo je super, osje\u0107aji su bili na vrhuncu, a zatim surova realnost – \u201emoj \u017eupnik ne propovijeda kao vl\u010d. Boris, \u017eupni zbor nije ni blizu niti jednom od izvo\u0111a\u010da. \u017dupljani nisu nimalo sli\u010dni kao \u0161to je ekipa pokraj mene na koncertu.\u201c. Eto samo neki od razloga koji nisu javno izre\u010deni, ali su mi\u0161ljeni kao dovoljno dobar razlog.<\/span><\/p>\n

Koja zabluda \u010dovjeka koji tako razmi\u0161lja, koji tako do\u017eivljava svoju vjeru, a na\u017ealost ne radi se samo o statisti\u010dkim gre\u0161kama. Jer gledaju\u0107i realnost, 18 000 (osamnaest tisu\u0107a) ljudi mo\u017ee preokrenuti svijet, a ne samo jednu Hrvatsku, a vidimo da se to ne doga\u0111a. Vidimo da crkve i nisu ba\u0161 u toj mjeri posje\u0107ene (ne sve crkve). Posje\u0107eni su razno razni projekti, akcije, kateheze, propovjednici. Kao da iz dana u dan zaboravljamo za\u0161to dolazimo na misu, tko je zapravo centar svake euharistije. I ne, tu se ne radi o pitanjima kada je bilo bolje ili \u010dija \u201estruja\u201c je u pravu. Ovdje se radi o problemu odnosa, o problemu shva\u0107anja biti oko koga se okupljamo svake euharistije.<\/span><\/p>\n

Zbog toga su se pojavila i mnoga pitanja s po\u010detka teksta, pitao sam se koliko \u0107e trajati to \u201edoticanje Duha Svetoga\u201c onoga istoga Duha kojega svatko od nas prima po sakramentima kr\u0161tenja i potvrde, jer mi smo hram Duha Svetoga (1Kor 6,19). Govorio sam o ljudima koje ja poznajem da nisu oti\u0161li, ali sigurno ih ima jo\u0161 (osim ako jedino ja znam te \u201elo\u0161e katolike\u201c). Tu ve\u010der su bili u ekstazi, ali osje\u0107aji brzo odu, dobiju jedan energetsko-duhovni impuls koji ne traje dugo, koji u sebi ne sadr\u017ei dovoljno snage da nosi te ljude dalje. Tim ljudima je potrebno ne\u0161to vi\u0161e. Ako se vratim na motivaciju dolaska na koncert logi\u010dno pitanje je za\u0161to smo do\u0161li, koji je prvotni razlog? Je li to uistinu proslava Boga? Je li to materijalna egzistencija Laudata? Ili je to ne\u0161to sasvim drugo? Zasigurno je bilo svega pomalo, re\u0107i \u0107e mnogi.. Bit \u0107emo zadivljeni brojkom ljudi (pa \u0107emo je pove\u0107ati ili smanjiti, ovisi \u0161to nam treba), no je li brojka uistinu mjerilo? Definitivno jest pokazatelj da ljudima treba ne\u0161to ovakvog sadr\u017eaja ili barem ne\u0161to sli\u010dno. Pokazatelj je tako\u0111er da ljudi \u017eele Boga mo\u017eda i vi\u0161e nego ikad; u vrtlogu razno raznih ponuda, tra\u017ee Put, Istinu i \u017divot. Ono \u0161to se ja pitam je li ovo uistinu pravi put ka ostvarenju toga cilja? I ne, ovo nije kritika Laudatu, bilo kojem izvo\u0111a\u010du ili zajednici nego pitanje za Crkvu. Mo\u017eemo li graditi Crkvu isklju\u010divo na duhovnim Coca-Colama i Red Bullovima? Jer temelj \u010dvrste vjere itekako nadilazi samo to. Ne govorim da ovo nije potrebno i da nije lijepo, ali pitam se uistinu je li trenutno dovoljno dobro? Vjera bez emocija nije ono \u0161to bi trebala biti, ali ni vjera bazirana samo na takvim osje\u0107ajima nije dobra. Gledaju\u0107i samo tekstove pjesma koje su izvedene pitam se, koji je njihov cilj, kakav u\u010dinak one proizvode u \u010dovjeku? Ne dovodim u pitanje nakanu autora ili izvo\u0111a\u010da nego pitam za posljedicu. Ne \u017eelim re\u0107i da je prije bilo bolje i da se treba vratiti negdje u pro\u0161lost i \u017eivjeti u nekim drugim stvarnostima, to nipo\u0161to, jer tako\u0111er i tamo bi trebalo napraviti \u010distku; ali pitam se ovo upravo zbog budu\u0107nosti koja nam slijedi. Jer \u010dovjek koji ne gradi svoju vjeru na stijeni osu\u0111en je da kad-tad ona postane ru\u0161evina pod navalama problema.<\/span><\/p>\n

Javit \u0107e se sigurno lokalni \u201edu\u0161obri\u017enici\u201c koji \u0107e re\u0107i da je ovaj impuls koji su ljudi \u00a0dobili dovoljan i poticajan te da bi onda \u017eupnici trebali po\u010deti raditi iste stvari kako bi tu \u201evatru\u201c odr\u017eavali u ljudima. No ne\u0107u se slo\u017eiti s time; ima \u017eupnika koji ne rade dobro, ne trude se dovoljno, ali ima onih koji itekako dobro rade, ali ni oni ne mogu uta\u017eiti tu \u201eglad\u201c. Zahtjeva se da se uvedu na mise slavljeni\u010dki timovi koji \u0107e na neki njima svojstven na\u010din animirati tu misu. Tra\u017ee se molitvene zajednice koje \u0107e voditi u \u201eekstaze\u201c i tome sli\u010dno. Kada se to ne dogodi, onda ti isti klasificiraju \u017eupnika kao nekoga koji nema razumijevanja, zatvoren je i tra\u017ee nekoga drugoga\u2026 Sla\u017eem se da treba raditi s ljudima, da im treba u odre\u0111enim trenucima ponuditi neke druge stvari, ali to nikako ne mo\u017ee biti na na\u010din da zanemarujemo ono prvo, a to je Euharistija i Evan\u0111elje. Bez toga nema ni\u010dega drugoga. Bez toga postajemo samo jo\u0161 jedna u nizu sekti koja je zaboravila svoj put. Kako je mogu\u0107e da se tra\u017ee stalno novi oblici slavljenja, a sama bit se zanemaruje? Bit \u0107u vrhunski raspjevan, ali ne\u0107u oti\u0107i na pri\u010dest? Prije ili poslije sv. Mise zahtjeva se neka vrsta slavljenja koje se prote\u017ee na sv. Misu, ali samo u vidu emocionalnih \u201eekstaza\u201c pojedinaca koji se najrazli\u010ditije manifestiraju. Ne do\u017eivljava se uistinu slavlje sakramenta, nego neka druga vrsta slavlja koja u sebi nije lo\u0161a, ali u kontekstu Euharistije itekako mo\u017ee odvesti u pogre\u0161nom smjeru. Stoga se uvijek treba pitati koji je cilj ne\u010dega, koja je nakana istoga. Centar i ishodi\u0161te svakog slavlja mora biti Krist, \u017eivi i prisutni u Euharistiji. Sve drugo je itekako sporedno. Kao \u0161to mo\u017ee glazba privesti k Bogu isto tako mo\u017ee odvesti od njega ili proizvesti osje\u0107aj da mu ne mo\u017eemo do\u0107i blizu zbog utjecaja na na\u0161e osje\u0107aje.<\/span><\/p>\n

Ovaj tekst nije bio napad na nikoga nego samo jedno razmi\u0161ljanje \u010dovjeka koji je bio prisutan. \u010covjeka koja je u ova tri dana \u010duo takva pitanja i sam ih sebi postavljao. Jer ne gledam sada\u0161njost, pitam se za budu\u0107nost. Pitam se dokle \u0107emo do\u0107i, koji je to duhovni procvat koji nam slijedi i koji se toliko dugo najavljuje? Kako se on o\u010dituje? Koji su njegovi plodovi? Jesu li plodovi u besmislenim raspravama po Facebooku? Je li on tu da bi lupio razno razne portale koji mu nisu skloni? Ili je on ipak tu kao posljedica povratka Bogu? Jer ne mo\u017ee duhovni procvat biti uzrok povratka Bogu, on mora biti isklju\u010divo plod povratka!<\/span><\/p>\n

Ne nudim rje\u0161enja, pu\u0161tam svakome od Vas da do\u0111ete do njega, ali pitam sebe i Vas\u2026 Jer ako doti\u010demo u jednom trenutku Duha Svetoga ne mogu ve\u0107 idu\u0107i dan \u0161amarati tom istom rukom drugoga. To je znak da nisam dotaknuo nikoga, a na\u017ealost ovo drugo se pre\u010desto doga\u0111a..<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

18 000 ljudi slavilo je Boga u Areni. Bilo je duhovito, duhovno. Organizacijski, perfektno, za \u010distu peticu. Takve organizacije ne bi se posramili niti najve\u0107i izvo\u0111a\u010di koji su nastupali u Areni. Publika raspjevana, raspolo\u017eena. Tekstovi vi\u0161e-manje poznati, ma \u010dista idila.Bilo je iznad svih mojih o\u010dekivanja vidjeti 18 000 ljudi na koncertu duhovne glazbe, slavljenju ili … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":4167,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-4166","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nekategorizirano"],"views":6897,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4166","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4166"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4166\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4170,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4166\/revisions\/4170"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4167"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4166"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4166"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4166"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}