{"id":439,"date":"2015-05-11T06:07:11","date_gmt":"2015-05-11T06:07:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=439"},"modified":"2017-03-25T09:36:47","modified_gmt":"2017-03-25T09:36:47","slug":"oprastanje-put-u-slobodu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/oprastanje-put-u-slobodu\/","title":{"rendered":"Opra\u0161tanje – put u slobodu"},"content":{"rendered":"

Mnogi kr\u0161\u0107ani, unato\u010d redovitom ispunjavanju svojih vjerskih \u201eobveza\u201c i dalje djeluju kao tu\u017ena pogrebna povorka koja u Kristovoj patnji nalazi kakvu takvu utjehu za svoj napa\u0107eni \u017eivot. Prizor koji ovakvo kr\u0161\u0107anstvo ostavlja svijetu suvremenog se \u010dovjeka ne doti\u010de, a kako i mo\u017ee. Suvremeni je \u010dovjek \u017eedan Boga, i \u0161to ga svijet u kojem \u017eivi sve agresivnije od njega udaljuje, to je \u010de\u017enja za Bogom u \u010dovjeku ve\u0107a. I to je posve prirodno, budu\u0107i da je Bog temelj svakog \u010dovjeka, bio on toga svjestan ili ne. No mo\u017ee li umorno kr\u0161\u0107anstvo u dana\u0161njem \u010dovjeku pobuditi ikakva interesa. U \u010demu je problem?<\/span><\/p>\n

Toliki kr\u0161\u0107anski vjernici na nedjeljnim misama, ispovijedima i redovitim pobo\u017enostima, a nikakve promjene. Duge godine prakti\u010dnog kr\u0161\u0107anstva, a da se na licima istih ne primijeti niti iskrica od onog silnog bljeska Kristova uskrsnu\u0107a koje raspr\u0161i tamu grijeha i \u010dovjeku u svome Duhu daruje novi \u017eivot. Ne \u010dudi stoga da upravo Sabor II. vatikanski, tra\u017ee\u0107i uzroke ateizma i nevjere dana\u0161njeg \u010dovjeka, isti\u010de kako su upravo kr\u0161\u0107ani koji nedosljedno \u017eive svoj \u017eivot, mo\u017eda najve\u0107a prepreka svijetu da povjeruje. Kada ka\u017eem nedosljednost, ne mislim toliko na ljudske slabosti kojih niti kr\u0161\u0107ani nisu po\u0161te\u0111eni, ve\u0107 na prizor koji ostavljaju pred svijetom. Ne bi li svjetlo Kristova uskrsa trebalo \u017ear\u010de sjati na licima onih koji sebe smatraju Kristovim u\u010denicima?<\/span><\/p>\n

Pi\u0161em ovo potaknut prvenstveno vlastitom nemo\u0107i da \u017eivim visoki ideal koji Krist pred mene stavlja, jer ako smo iskreni, po\u0107i nam je od nas samih, ne biti zagledani u pogre\u0161ke drugih, koliko se truditi ispravljati svoje, a eto onda i plodne kateheze onima oko nas. U \u010demu je, dakle, problem dana\u0161njeg Kristova u\u010denika? Gdje je, pa makar i sjena onog duha koji je prve kr\u0161\u0107ane tjerao u dragovoljnu smrt sa pjesmom na usnama, koji je kroz povijest podizao tolike \u201elude\u201c za Krista da ih je svijet uistinu takvima i smatrao. Mnogo je \u010dimbenika i razloga ovakvoj situaciji, a ovo kratko razmi\u0161ljanje nije dostatno da se dublje bavi ovim, po mom sudu, goru\u0107im problemom dana\u0161njeg kr\u0161\u0107anstva. No, poku\u0161at \u0107u uhvatiti samo jednu nit koja mo\u017ee biti od presudne va\u017enosti za na\u0161 \u017eivot, a to je opra\u0161tanje.<\/span><\/p>\n

Suvremeni je \u010dovjek izuzetno osjetljiv kada su u pitanju njegova prava, kada se zadire u njegovu slobodu ili ga se na bilo koji na\u010din \u017eeli ograni\u010diti, no pri tome zaboravlja da svoju slobodu on ima u vlastitim rukama. Stara izreka ka\u017ee kako je \u010dovjek sam kova\u010d svoje sre\u0107e i to u ovom slu\u010daju smatram ispravnim. Ve\u0107 nam Stari Zavjet govori o ponudi koja je stavljena pred nas, dobro i zlo, ali jasno ka\u017ee, biraj dobro i \u017eivjet \u0107e\u0161.<\/span><\/p>\n

\u017delio bih ne\u0161to re\u0107i o opra\u0161tanju, koje donosi \u017eivot, nasuprot neopra\u0161tanju koje odnosi \u017eivot, radost i slobodu, a navla\u010di na nas krivicu i strah. Mislim da se upravo u ovom krije i veliki problem dana\u0161njeg vjernika, koji \u0107e nerijetko s ve\u0107om lako\u0107om prohodo\u010dastiti cijeli svijet negoli oprostiti pa i najmanju uvredu svom bli\u017enjemu. Priro\u0111ena religioznost navodit \u0107e ga na silna odricanja i pokore, i ne znam kakve sve ne vrste pobo\u017enosti, ali kada je rije\u010d o Kristovom govoru na gori nerijetko se \u010duje kako je to ipak samo visoko postavljeni ideal i nije za svakoga ostvariv. Mislim da bi trebali ponizno priznati da smo potrebni ozdravljenja i to ba\u0161 od ove zlokobne bolesti od koje ve\u0107ina bolujemo, a to je nepra\u0161tanje. Kao bi\u0107a duha to je prvenstveno duhovna zada\u0107a.<\/span><\/p>\n

\u010covjek ima neizmjeran potencijal u sebi, njegov duh nije ome\u0111en ni prostorom ni vremenom, i kada bi uistinu vjerovao ni\u0161ta mu ne bi bilo nemogu\u0107e. Najve\u0107a zapreka na putu da se na\u0111e unutarnji mir i do\u017eivi jedinstvo s ljubavlju jest na\u0161 strah od Boga. Budu\u0107i da mislimo da smo od Boga odvojeni, osje\u0107amo se krivima i nalazimo se u sukobu i nadmetanju me\u0111u sobom i to je temelj svih na\u0161ih pote\u0161ko\u0107a, svejedno kakve one naravi bile. Ozdravljenje je proces kojim se na\u0161 duh \u010disti od svojih negativnih misli o krivnji i strahu, onih osu\u0111uju\u0107ih osje\u0107aja koji nas \u010dine osjetljivima, osamljenima i rastrganima. Opra\u0161tanjem se taj proces stavlja u pokret. Njime se dopu\u0161ta duhu koji se sam shva\u0107a kao rascijepljen i odrije\u0161en da ponovno postane cijelim.<\/span><\/p>\n

Ozdraviti zna\u010di dovesti zajedno, dovesti do cjeline. Istinsko ozdravljenje ispravlja krivu procjenu da na\u0161 duh predstavlja ne\u0161to od svega drugog odvojeno i dovodi nas natrag u na\u0161e prirodno stanje u kojem se duh u ljubavi povezuje sa svima drugima i s Bogom. Ozdravljenje zahtijeva na\u0161e stalno prisje\u0107anje na to da se bez me\u0111usobnog osu\u0111ivanja uzajamno povezujemo. Ozdravljeni duh ne poznaje vi\u0161e odvojenosti. Budu\u0107i da nosi jo\u0161 samo Bo\u017eje ljube\u0107e misli u sebi, on je pomirljiv, bez krivnje, boli i sukoba. On stoji u savr\u0161enom skladu sa savr\u0161enstvom ljubavi. On ne negira svoje tijelo, nego ga promatra kao neutralnog nositelja za komunikaciju ljubavi, bez ometaju\u0107eg utjecaja sukoba. Smisao opra\u0161tanja je da ozdravi duh, ne tijelo. Kad smo jedanput drugoj osobi i sebi samima oprostili i time se oslobodili svojih agresivnih misli i svojih osje\u0107aja krivnje, vra\u0107a se duh svom izvornom, ljube\u0107em stanju natrag. Time i\u0161\u010dezava nu\u017enost patnje i tada i tijelo koje u harmoniji slijedi duh mo\u017ee biti iscijeljeno od boli i bolesti.<\/span><\/p>\n

Mi mo\u017eemo osjetiti mirnu nazo\u010dnost Bo\u017eju, kada za koji trenutak poduzmemo davati i opra\u0161tati \u2013 umjesto htjeti imati i okrivljavati. \u0160to vi\u0161e dajemo i otkrivamo da davati zna\u010di primati, to vi\u0161e spoznajemo za\u0161to je tako va\u017eno odustati od svojih ulaganja u krivnju i osu\u0111ivanje. Kad to \u010dinimo biva nam jasno da trebamo preuzeti odgovornost za svoju slobodu i svoju sre\u0107u, jer nam na\u0161e vlastite misli mogu nanijeti bol, ali i unijeti radost \u2013 o nama ovisi.\u00a0 Samo na\u0161e vlastite misli odre\u0111uju je li na\u0161 duh u ljubavi povezan s drugim ljudima, ili \u0107emo dalje htjeti \u017eivjeti u jednom svijetu koji se sastoji samo od razdvoja i u kome stalno ostajemo ranjivi spram napadaja. Ta svjesna zamjedba svoje vlastite ranjivosti spre\u010dava nam uistinu do\u017eivljavanje bo\u017eanskoga mira.<\/span><\/p>\n

U svom razmi\u0161ljanju poslu\u017eio sam se tekstovima iz knjige \u201eUmije\u0107e opra\u0161tanja \u2013 klju\u010d za mir sa sobom i drugima\u201c, dr. med. Geralda G. Jampolskog, psihijatra i psihologa koji je u svojim \u0161ezdesetima upravo putem opra\u0161tanja, prvenstveno sebi, a onda i drugima, do\u0161ao do velike tajne kr\u0161\u0107anske vjere, do beskrajne ljubavi Isusa iz Nazareta, koji poziva na bezuvjetno pra\u0161tanje i bezuvjetnu ljubav kako bi i mi ljubili jedni druge kao \u0161to je on nas ljubio. U tu svrhu donosim i neke prijedloge uva\u017eenog doktora koji nam mogu pomo\u0107i u procesu opra\u0161tanja sebi i drugima, te tako pustiti pro\u0161lost i njezinu sjenu koja se nad nama nadvija i \u010desto nas blokira da se otvorimo bezuvjetnoj ljubavi Kristovoj u kojoj imamo sve mogu\u0107nosti i snagu da opra\u0161tamo jedni drugima, te na taj na\u010din osvjetljujemo skriveno lice Kristovo na nama samima kao i na licima na\u0161e bra\u0107e. Mo\u017eda \u0107e tada, malo po malo i svijet prepoznati Kristovo lice radosti i ljubavi na licima onih koji se zovu Njegovima, te \u0107e nam pri\u0107i i bez na\u0161ih pompoznih govora, nagovora i razra\u0111enih metoda evangeliziranja, od kojih, \u010dini mi se, \u010desto puta nema nikakva odjeka, dokle god mi sami ne povjerujemo u ono, u \u0161to ponekad i nasilno druge uvjeravamo. Evo nekoliko korisnih savjeta:<\/span><\/p>\n