{"id":4400,"date":"2019-10-21T14:10:17","date_gmt":"2019-10-21T12:10:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=4400"},"modified":"2019-10-21T14:10:17","modified_gmt":"2019-10-21T12:10:17","slug":"zloupotreba-liturgije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/zloupotreba-liturgije\/","title":{"rendered":"Zloupotreba liturgije"},"content":{"rendered":"

Liturgija – ponekad tako daleka rije\u010d koju \u010dujemo u crkvi, ali ne znamo joj zna\u010denje. Mislimo kako znamo, ali ako bi u\u0161li u dublje promatranje svega onoga \u0161to ona jest, vrlo brzo bi zastali pred velikim otajstvom ne znaju\u0107i u kojem smjeru krenuti. Iz tih razloga mnogi danas kre\u0107u tim putem, \u017eele\u0107i istra\u017eiti to otajstvo, ali zavr\u0161avaju upravo pred tim zidom i lupaju\u0107i svojom glavom, ali \u010desto i tu\u0111im glavama.<\/span><\/p>\n

Liturgija – \u03bb\u03b5\u03b9\u03c4\u03bf\u03c5\u03c1\u03b3\u1f77\u03b1 <\/strong>dolazi od dviju gr\u010dkih rije\u010di: \u03bb\u03b5\u1fd6\u03c4\u03bf<\/strong>n<\/strong> (\u03bb\u03b1\u1f79\u03c2 – narod<\/strong>) + \u1f14\u03c1\u03b3\u03bf\u03bd(djelo) <\/strong>– \u201edjelo(vanje) naroda\u201c. Tako liturgija nije meditacija ili ne\u0161to tome sli\u010dno nego je ona djelatno udioni\u0161tvo. Djelovanje \u010dovjeka s jedne strane, ali jednako tako i Bo\u017eje djelovanje koje se doga\u0111a tijekom liturgije. Nikada ne mo\u017eemo odvojiti Boga i \u010dovjeka kada je u pitanju liturgija. Ono \u0161to Bog \u010dini u liturgiji, mo\u017eemo to nazvati \u201esila\u017eenje\u201c poma\u017ee \u010dovjeku pri njegovom uzdizanju prema Bogu. Kako nagla\u0161ava Sacrosanctum Concilium <\/em>liturgija se slavi radi nas i radi na\u0161eg spasenja. To ne isklju\u010duje onu obrednost koja je potrebna, ali ne stavlja na prvo mjesto to, nego ono \u0161to Bog \u010dini radi nas i radi na\u0161eg spasenja. Tako liturgija nije prvenstveno ljudsko djelovanje kako bi mo\u017eda mogli shvatiti iz naziva, nego je ona djelovanje Bo\u017eje.<\/span><\/p>\n

Kada poku\u0161amo do\u0107i do toga kako mi ne\u0161to \u010dinimo za Boga onda nastaju veliki problemi. Nastaju razne \u201estruje\u201c koje svojataju liturgiju \u017eele\u0107i pokazati kako ba\u0161 upravo oni proslavljaju Boga na ispravan na\u010din. Tako \u0107e se jedni svrstati na stranu tradicionalista, dok \u0107e drugi pobje\u0107i u drugu krajnost nekog la\u017enog modernizma koji ima veze sa svime osim sa liturgijom i katolicizmom. Onoga trenutka kada \u010dovjek sam sebe postavi mjerilom svih stvari onda nastaje problem. Jednako kao \u0161to je u pro\u0161losti \u010desto liturgija slu\u017eila za privatnu pobo\u017enost, danas mo\u017eemo vidjeti drugu krajnost u kojoj se svakome \u017eeli dodijeliti neka slu\u017eba tijekom liturgije kako bi svi sudjelovali. U obje situacije vidimo potpuno nerazumijevanje liturgije. Ona ne te\u017ei tome kako bi svi ne\u0161to radili tijekom jedne liturgije, nego te\u017ei k tome kako bi svi imali udjela u toj istoj liturgiji.<\/span><\/p>\n

\u00a0“Tebi nije na\u0161a hvala potrebna, ali je tvoj dar \u0161to smo ti zahvalni; po na\u0161im hvalospjevima ti ne biva\u0161 ve\u0107i nego mi stje\u010demo milost spasenja.” (Op\u0107e Predslovlje IV, Rimski misal). Ovo je meni jedna od najdra\u017eih re\u010denica koje mogu prona\u0107i u misalu, ali isto tako otkriva jednu dubinu i istinu liturgije. Bogu uistinu nisu potrebne sve na\u0161e ceremonije, ali su potrebne nama. Potrebne su nama kako bi shvatili veli\u010danstvo otajstva pred kojim se nalazimo. Iz te potrebe javlja se jedna krajnost koja te\u017ei za normiranjem svega, \u017eele\u0107i tako iskazati sve ono \u0161to mi \u010dinimo za Boga kao najsavr\u0161enije te tako zapravo jako malo prostora ostavlja onome bo\u017eanskom elementu u tome svemu. Na\u010delno, sve se odvija zbog Boga, ali \u010desto puta se izostavi samoga \u010dovjeka koji \u017eeli pristupiti tome otajstvu. Tada liturgija postaje privatna pobo\u017enost sve\u0107enika ili nekolicine ljudi.<\/span><\/p>\n

Druga krajnost daje na va\u017enost tako\u0111er \u010dinjenju \u010dovjeka, odbacuju\u0107i sve norme i pravila te tako poku\u0161ava opet postaviti \u010dovjeka normom svega, ali ovaj put izbacuju\u0107i Boga iz liturgije. \u017dele\u0107i pribli\u017eiti ovo otajstvo liturgije zaboravlja se kako nismo mi jedini tvorci liturgije, odnosno kreiramo jedan dio, ali u velikom \u201emilosr\u0111u\u201c i \u017eele\u0107i pribli\u017eiti liturgiju svima izbacujemo bo\u017eanski element i postajemo vladari onoga \u0161to nam ne pripada, barem ne u potpunosti.<\/span><\/p>\n

Zgodno je primijetiti kako obje skupine po\u010dinju u istome, \u017eele pribli\u017eiti Boga \u010dovjeku; zatim pronalaze opre\u010dne putove kako to ostvariti; jedni u anarhiji dok drugi u skrupuloznoj normiranosti. Naposljetku obje skupine zavr\u0161avaju u istome, postali su vladari onoga \u0161to nije njihovo. Kada shvatite ovu stvarnost vidite kako \u010dovjek mo\u017ee u\u010diniti mnogo toga dobroga, a opet toliko toga lo\u0161ega upravo iz \u017eelje pribli\u017eavanja Boga drugome \u010dovjeku. Takvim djelovanjem liturgija postaje oru\u017eje sukoba ideologija unutar Crkve i svoju pripadnost izra\u017eava\u0161 “voljenjem” jedne od dviju krajnosti. Koliko jadno razumijevanje liturgije i onoga \u0161to Bog \u010dini za nas. Iskreno se divim Bo\u017ejoj dobroti koja \u0107e se iz dana u dan darovati po sve\u0107enikovim rukama bez obzira kojoj \u201estruji\u201c on pripadao ili kako se pona\u0161ao za vrijeme liturgije.<\/span><\/p>\n

Liturgija uvijek te\u017ei spajanju bo\u017eanskog i ljudskog elementa. Nikada ne mo\u017eemo odvojiti to! Ljudske norme su nu\u017ene, ali ne mo\u017eemo normirati svaku sitnicu, niti je to potrebno. Jednako tako ne mo\u017eemo sve prepustiti anarhiji i ljudskom osje\u0107aju; potrebno je prona\u0107i konstruktivnu sredinu koja \u0107e uistinu voditi \u010dovjeka k susretu s Bogom u liturgiji. Ukoliko se to ne doga\u0111a, ukoliko \u010dovjek u liturgiji ne pronalazi \u017eivoga Boga; ukoliko se ne susre\u0107e s njim u pri\u010desti onda smo zasigurno proma\u0161ili \u010ditavu poruku evan\u0111elja koju nam Krist \u0161alje u toj istoj liturgiji.<\/span><\/p>\n

Svaka krajnost ima definitivno ono ne\u0161to \u0161to ju \u010dini privla\u010dnom ljudima, ali to ne zna\u010di kako je u potpunosti ispravna. Sve navedeno odraz je susreta sa obje krajnosti s kojima sam imao doticaj. Obje krajnosti proizlaze iz nerazumijevanja liturgije, ali tako\u0111er jedna uzrokuje drugu. Dokle god \u0107e bje\u017eati jedna od druge, istovremeno \u0107e ra\u0111ati jednu drugu i tome nema kraja. Svima nam je potrebno razumijevanje liturgije. Ona proizlazi iz Bo\u017eje rije\u010di koja nam je lako dostupna svakoga dana. Ta Rije\u010d, ra\u0111a liturgiju i od nje treba polaziti. Kada se prestanemo baviti Bo\u017ejom rije\u010di, kada maknemo Boga malo sa strane kako bi pokazali \u0161to sve mi mo\u017eemo onda nastaju devijacije. Takvo stanje nikome ne koristi i bilo bi itekako po\u017eeljno kada bi nau\u010dili \u017eivjeti s Bogom, a iz toga odnosa nastat \u0107e i ispravna liturgija. Crkva \u017eivi od euharistije i to je itekako dobro znao sv. Ivan Pavao II. koji je napisao encikliku istoga naziva. Kada zaboravimo kako Crkva \u017eivi od euharistije, Krista prisutnog u euharistiji; zaboravit \u0107emo sve obrednosti ili \u0107emo ih nagomilati, ali smo opet izostavili ono najva\u017enije; susret \u010dovjeka i \u017eivoga Boga u euharistiji. O tome nam Krist progovara toliko puta u evan\u0111elju, za\u0161to onda to toliko puta zaboravljamo?<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Liturgija – ponekad tako daleka rije\u010d koju \u010dujemo u crkvi, ali ne znamo joj zna\u010denje. Mislimo kako znamo, ali ako bi u\u0161li u dublje promatranje svega onoga \u0161to ona jest, vrlo brzo bi zastali pred velikim otajstvom ne znaju\u0107i u kojem smjeru krenuti. Iz tih razloga mnogi danas kre\u0107u tim putem, \u017eele\u0107i istra\u017eiti to otajstvo, … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":4401,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[],"class_list":["post-4400","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-liturgija"],"views":2238,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4400","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4400"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4400\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4403,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4400\/revisions\/4403"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4401"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}