{"id":4560,"date":"2020-04-26T10:06:41","date_gmt":"2020-04-26T08:06:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=4560"},"modified":"2020-04-26T10:07:38","modified_gmt":"2020-04-26T08:07:38","slug":"na-putu-sa-kristom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/na-putu-sa-kristom\/","title":{"rendered":"Na putu sa Kristom"},"content":{"rendered":"

Onog istog dana \u2013 prvog u tjednu \u2013 dvojica Isusovih u\u010denika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema \u0161ezdeset stadija. Razgovarahu me\u0111usobno o svemu \u0161to se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, pribli\u017ei im se Isus i po\u0111e s njima. Ali prepoznati ga \u2013 bija\u0161e uskra\u0107eno njihovim o\u010dima. On ih upita: \u00bb\u0160to to putem pretresate me\u0111u sobom?\u00ab Oni se snu\u017edeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: \u00bbZar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne zna\u0161 \u0161to se u njemu dogodilo ovih dana?\u00ab A on \u0107e: \u00bb\u0160to to?\u00ab Odgovore mu: \u00bbPa ono s Isusom Nazare\u0107aninom, koji bija\u0161e prorok \u2013 silan na djelu i na rije\u010di pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari sve\u0107eni\u010dki i vije\u0107nici na\u0161i predali da bude osu\u0111en na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je ve\u0107 tre\u0107i dan \u0161to se to dogodilo. A zbuni\u0161e nas i \u017eene neke od na\u0161ih: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu na\u0161le njegova tijela pa do\u0111o\u0161e te reko\u0161e da su im se ukazali an\u0111eli koji su rekli da je on \u017eiv. Odo\u0161e nato i neki na\u0161i na grob i na\u0111o\u0161e kako \u017eene reko\u0161e, ali njega ne vidje\u0161e.\u00ab A on \u0107e im: \u00bbO bezumni i srca spora da vjerujete \u0161to god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te u\u0111e u svoju slavu?\u00ab Po\u010dev\u0161i tada od Mojsija i svih proroka, protuma\u010di im \u0161to u svim Pismima ima o njemu. Uto se pribli\u017ee selu kamo su i\u0161li, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: \u00bbOstani s nama jer zamalo \u0107e ve\u010der i dan je na izmaku!\u00ab I uni\u0111e da ostane s njima. Dok bija\u0161e s njima za stolom, uze kruh, izre\u010de blagoslov, razlomi te im dava\u0161e. Uto im se otvore o\u010di te ga prepozna\u0161e, a on im i\u0161\u010deznu s o\u010diju. Tada reko\u0161e jedan drugome: \u00bbNije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?\u00ab U isti se \u010das digo\u0161e i vrati\u0161e u Jeruzalem. Na\u0111o\u0161e okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im reko\u0161e: \u00bbDoista uskrsnu Gospodin i ukaza se \u0160imunu!\u00ab Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepozna\u0161e u lomljenju kruha.<\/span><\/p>\n

Lk 24, 13-35<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja me\u0111u njima<\/em>. (Mt 18,20).<\/span>
\nDvojica u\u010denika bila su zajedno u ime Isusovo, a da toga nisu bili ni svjesni. Raspravljaju\u0107i o svemu \u0161to se dogodilo, bili su zajedno u ime Isusovo. Oni nisu razgovarali, nego raspravljali. O\u010dito se nisu slagali, jedan je vjerovao \u017eenama, drugi nije ili bilo koji drugi razlog, ali rasprava je postojala. Usred te rasprave Krist dolazi me\u0111u njih, dolazi u njihovu stvarnost, bez da ga oni prepoznaju. Kleofa i drugi u\u010denik bili su sa u\u010denicima na uskrsno jutro, ali su i prije toga bili Kristovi u\u010denici. Kleofina \u017eena, Marija, bila je na brdu Kalvarije tijekom raspe\u0107a (Iv 19,25) \u0161to nam govori kako su oni bili bliski Isusu, ali ne mogu u ovome \u201estrancu\u201c prepoznati Krista. Ne mogu ga prepoznati, jer oni imaju svoju sliku kakav Krist treba biti. O\u010dekivali su kralja, a on je zavr\u0161io na kri\u017eu, a zatim u grobu. Mo\u017eda su i o\u010dekivali uskrsnu\u0107e, ali njihove su nade potonule.<\/span><\/p>\n

Krist koji se ukazuje razli\u010ditim skupinama ljudi, ne biva prepoznat od onih koji su mu najbli\u017ei. Jednom je vrtlar, drugi put stranac na putu, ali ne prepoznaju ga na prvu. Vide u njemu mnoge uloge, ali ne prepoznaju svoga Boga. \u0160to nam to govori? Krist ne ispunja moje kriterije, zato ga i ne prepoznajem? Mo\u017eda je moje o\u010dekivanje o Kristu krivo. Htio bih da bude kralj koji \u0107e nas osloboditi tiranije, ali on je kralj koji me osloba\u0111a grijeha. Moja o\u010dekivanja su \u010desto razli\u010dita od Bo\u017ejih, ali zar to zna\u010di da on ne\u0107e u\u0107i u moj \u017eivot? Iz primjera ove dvojice u\u010denika vidimo kako on ulazi upravo u na\u0161u stvarnost, na\u0161u muku i zbunjenost. Kada ga najmanje o\u010dekujem on dolazi.<\/span><\/p>\n

Krist se zanima za na\u0161e probleme i rasprave, jednako kao \u0161to se zanima za raspravu dvojice u\u010denika, on \u017eeli \u010duti \u0161to mi mislimo. Kao \u0161to u\u010denici odgovaraju Kristu na pitanje, pri\u010daju\u0107i o njemu samome i mi smo potrebni razgovora o Bogu, s Bogom. Samo u tom dijalogu on mo\u017ee mijenjati na\u0161u sliku o njemu samome. U\u010denici “navije\u0161taju” Kristu, mrtvoga Krista. Zato im i mora re\u0107i o bezumni i srca spora<\/em>, ali on \u0107e to srce zapaliti tuma\u010de\u0107i Pisma, jer u njima je sve ve\u0107 navije\u0161teno, ali oni toga nisu svjesni (Lk 16,29). Sjetimo se kako i u nama gori srce kada netko gorljivo govori o Bogu, kada me netko “zapali” za istinu. \u017delimo onda da taj susret nikada ne zavr\u0161i, kao \u0161to u\u010denici nisu htjeli da Krist nastavi svoj put, nego da ostane s njima.<\/span><\/p>\n

\u201eOn kao da htjede dalje, ali oni navaljivahu\u201c. Dogodilo se zasigurno svakome da nam je bilo lijepo u molitvi, predavanju, nagovoru, srce zapaljeno, a onda pri povratku ku\u0107i kao da Bog odlazi od mene. \u010cija je krivica? Mene jer sam malen i gre\u0161an ili Bo\u017eja? Iskustvo u\u010denika na putu daje nam odgovor na pitanje. Krist je zapalio vatru u njihovim srcima, a sad je red na njima da je nastave odr\u017eavati. Njihovo navaljivanje, mo\u017eemo slobodno tuma\u010diti kao gorljivo moljenje. Ba\u0161 kada se \u010dini da Bog \u017eeli oti\u0107i od mene, trebam moliti jo\u0161 vi\u0161e. Trebam ustrajati i “nagovorit ga” da ostane. On to \u017eeli, ali pitanje je, \u017eelim li ja ili \u017eelim samo kratke izljeve emocija, neki oganj u sebi koji \u0107e su ugasiti jednako brzo kao \u0161to se upalio?<\/span><\/p>\n

Dolazimo do vrhunca, Bog se otkriva u euharistiji. Bog se daje vidjeti u sakramentima, ne vi\u0161e o\u010dima tjelesnim, nego o\u010dima vjere. Kao i za vrijeme mise, pre\u0161li smo od oltara Rije\u010di do oltara Tijela. Svaki doga\u0111aj koji je prethodio lomljenju kruha, bio je priprema za euharistiju. Nije bilo dovoljno slu\u0161ati Krista, bilo je potrebno blagovati njegovo tijelo.<\/span><\/p>\n

Prepoznav\u0161i Krista u euharistiji, u\u010denici su sada istinski evangelizirani, njihova nada je prerasla u iskustvo susreta sa \u017eivim Bogom. \u017dele shvatiti \u0161to se dogodilo, ali\u00a0 se odmah vra\u0107aju u zajednicu, jer moraju svoju sre\u0107u podijeliti s drugima. Osoba koja je susrela \u017eivoga Krista ne smije to iskustvo zadr\u017eati za sebe. Svaki kr\u0161\u0107anin ima poslanje od Krista na koje mora odgovoriti (Mk 16,15-16). \u00a0Dvojicu u\u010denika sada prima Crkva i navije\u0161ta “vidjeli smo ga, \u017eiv je!”. Sada im zajednica daje potvrdu vjere u sve ono \u0161to se dogodilo, a oni svoju vjeru, one “komade ugljena” bacaju na zajedni\u010dku \u017eeravicu i tako odr\u017eavaju vjeru Crkve \u017eivom. Sv. Pavao pi\u0161e Korin\u0107anima o ku\u0161njama i kako ih Bog ne\u0107e ku\u0161ati vi\u0161e, nego \u0161to mogu podnijeti. U tim ku\u0161njama koje podnose on im daje lijek, a to je euharistija. Sv. Pavao jako dobro zna kako euharistija izgra\u0111uje Crkvu, to im pi\u0161e i poti\u010de ih na ispravno blagovanje Kristova tijela koje je na izgradnju (1Kor 10, 11-22).<\/span><\/p>\n

\u010citava Crkva \u017eivi od euharistije, od svakoga slavlja misne \u017ertve izgra\u0111uje se misti\u010dno tijelo Kristovo. Ne \u017eivi samo sve\u0107enik, nego \u010ditava zajednica mora blagovati Tijelo Kristovo, za nas to nije opcija nego jedina mogu\u0107nost (Iv 6, 22-58). Zadesila su nas te\u0161ka vremena koja su odvojila vjernike od sakramenata, nadamo se kako se ovakvo ne\u0161to ne\u0107e vi\u0161e nikada ponoviti. Blaguju\u0107i Krista, postajemo njemu sli\u010dni, primamo \u017eivot u sebe i neka nam ovo vrijeme bude opomena za budu\u0107nost, jer zaista ne znamo ni dana ni \u010dasa.<\/span><\/p>\n

Po primjeru u\u010denika na putu u Emaus, budimo svakoga trenutka na oprezu, ne znamo kada bi Krist mogao do\u0107i me\u0111u nas. Nemojmo se suzdr\u017eavati rasprave, razgovora o Bogu, jer to \u0107e biti svima na izgradnju. Krist njima ne brani raspravu, iako su oni u krivu, dapa\u010de poti\u010de ih na izno\u0161enje onoga \u0161to je u njima. Kada znamo \u0161to \u010dovjek nosi u sebi tek tada mo\u017eemo i raditi na promjeni njegova mi\u0161ljenja ili stava, ako je krivo. Sv. Pavao nas poti\u010de na propitivanje i zadr\u017eavanje onoga \u0161to je dobro (1Sol 5,21), ali ne zaboravimo to raditi unutar Crkve. Jednako kao i u\u010denici, vratimo se uvijek u zajednicu Crkve, jer tamo se Krist dao vidjeti kakav jest. Unutar Crkve ga je Toma prona\u0161ao i unutar te iste Crkve svi su se napunili Duha Svetoga. Krist je predao zajednicu u ruke Petru i ta zajednica hoda istim putem do dana dana\u0161njega. Molimo za sve na\u0161e pastire kako bi nas vodili k nebeskom Jeruzalemu gdje se nadamo gledati Boga licem u lice (1Kor 13,12). \u00a0<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Onog istog dana \u2013 prvog u tjednu \u2013 dvojica Isusovih u\u010denika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema \u0161ezdeset stadija. Razgovarahu me\u0111usobno o svemu \u0161to se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, pribli\u017ei im se Isus i po\u0111e s njima. Ali prepoznati ga \u2013 bija\u0161e uskra\u0107eno njihovim o\u010dima. On … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":4561,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-4560","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kutak-tisine"],"views":1756,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4560","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4560"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4560\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4564,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4560\/revisions\/4564"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4561"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4560"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4560"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4560"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}