{"id":5016,"date":"2021-03-24T14:50:59","date_gmt":"2021-03-24T13:50:59","guid":{"rendered":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/?p=5016"},"modified":"2021-03-25T11:17:08","modified_gmt":"2021-03-25T10:17:08","slug":"sv-toma-akvinski-o-vjeri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/sv-toma-akvinski-o-vjeri\/","title":{"rendered":"\u0160to sv. Toma Akvinski ka\u017ee o vjeri?"},"content":{"rendered":"

SA\u017dETAK<\/span><\/h1>\n

Pojam vjere je za Tomu proizi\u0161ao iz kr\u0161\u0107anskog uvjerenja i iz njegovog razumijevanja \u010dovjeka kao stvorenog bi\u0107a koje prihva\u0107a stvari koje je Bog objavio njemu kako bi mu se pridru\u017eio i postigao vje\u010dno bla\u017eenstvo. Ukratko, vjera je za njega dobra navika koja ima za cilj dati pristanak na stvari koje se ti\u010du Boga i Bo\u017eje objave. Ona prebiva u intelektu kojeg volja svojim pokretima poti\u010de da daje pristanak na istinu. Znati i vjerovati je razli\u010dito jer vjera podrazumijeva nemogu\u0107nost spoznaje od strane onog koji spoznaje. Vjeru u \u010dovjeku poti\u010de Bog nadnaravnim putem, tj. poticajima milosti te je zbog toga \u0161to joj je objekt Bog sigurnija spoznaja od razumske. Vjera se kao svaka krepost mo\u017ee vje\u017ebati, smanjivati i pove\u0107avati, a zbog toga \u0161to je teolo\u0161ka krepost, gubi se zbog samo jednog \u010dina suprotnog vjeri. Za vjeru su potrebne dvije stvari: da \u010dovjeku bude ponu\u0111en predmet vjere te da \u010dovjek da pristanak potaknut vanjskim faktorima i milo\u0161\u0107u.<\/p>\n

UVOD<\/span><\/h1>\n

Rije\u010d fides <\/em>Toma Akvinski koristio je za vjeru kao teolo\u0161ku ulivenu krepost i za vjernost kao plod Duha Svetoga. Krenut \u0107emo od njegove antropologije, vidjeti kako on misli \u010dovjeka, na koji na\u010din djeluje te kako se odnosi prema Bogu da bismo u svemu tome osvijetlili zna\u010denje kreposti i bolje razumjeli definiciju vjere. Zatim \u0107emo iznijeti neke aspekte vjere te na kraju spomenuti zna\u010denje vjernosti kao ploda Duha Svetoga.<\/p>\n

1.\u00a0\u00a0\u00a0 Tomina misao o \u010dovjeku kao polazi\u0161te za razumijevanje pojma vjere<\/span><\/h1>\n

Tomina antropologija je kr\u0161\u0107anska, \u0161to uvelike zna\u010di da \u0107e pojam vjere biti odre\u0111en naukom o Bogu Stvoritelju, uzroku i svrsi svih stvari[1]<\/a>, koji je stvorio \u010dovjeka na svoju sliku i priliku te ga pozvao u zajedni\u0161tvo sa samim sobom. To zna\u010di da se \u010dovjek odnosi prema Bogu kao svome uzroku, to\u010dnije djelatnom (causa efficiens<\/em>) i svr\u0161nom (causa finalis<\/em>). Toma, na tragu Aristotela \u010dovjeka misli kao animal rationale<\/em> te ga definira kao kompozit du\u0161e i tijela[2]<\/a> u kojem je tijelo materijalni uzrok i element, a du\u0161a \u2013 formalni uzrok te nematerijalni i besmrtni element.<\/p>\n

1.1.\u00a0\u00a0 Mo\u0107i ili sposobnosti du\u0161e (potentiae animae)<\/span><\/h2>\n

Sredstva pomo\u0107u kojih \u010dovjek djeluje nazivamo mo\u0107ima ili sposobnostima du\u0161e[3].<\/a> One nu\u017eno proizlaze iz \u010dovjekove biti[4]<\/a> i vlastita su \u010dovjeku. Mogu biti sastavljena od materijalnih i nematerijalnih elemenata zajedno kao \u0161to su tjelesna osjetila: vid, sluh, njuh, okus i opip; te mogu biti posve nematerijalna kao \u0161to su volja i intelekt[5]<\/a>.<\/p>\n

Mo\u0107i du\u0161e su usmjerene i odre\u0111ene prema vlastitom objektu na kojeg se obaziru. Tako je volja usmjerena na dobro, a intelekt na istinu. Mo\u0107i se mogu razlikovati me\u0111u sobom prema vlastitom objektu.[6]<\/a> Na primjer, mo\u0107 vida je usmjerena prema bojama dok je po\u017eudni poriv usmjeren prema posjedovanju tjelesnih u\u017eitaka.<\/p>\n

1.2.\u00a0\u00a0 Dispozicija mo\u0107i<\/span><\/h2>\n

Dispozicija[7]<\/a> u mo\u0107i je raspolo\u017eivost \u010dinitelja za djelovanje<\/em> ili raspolo\u017eivost materije za recepciju forme<\/em>.[8]<\/a> Dispozicija po\u010diva u mo\u0107i i odre\u0111uje kvalitetu odnosa prema objektu. Nekad se mo\u0107 ne odnosi ispravno prema svome objektu. Primjerice, neki ljudi imaju po\u017eudni poriv koji je skloniji svome objektu nego kod drugih ljudi. Zato \u0107e oni koji imaju ja\u010di po\u017eudni poriv biti skloniji pretjerivanju u hrani. Prema tome, dispozicija je sposobnost izvr\u0161iti ili pretrpjeti ne\u0161to prema uro\u0111enoj spremnosti za odre\u0111enu aktivnost. Kad je dispozicija dobra, djeluje se s lako\u0107om, a kad je lo\u0161a, djeluje se ote\u017eano. Primjerice, onaj koji ima ozljedu mozga te\u017ee \u0107e zaklju\u010divati kao \u0161to \u0107e i onaj koji ima spaljenu ko\u017eu na prstima te\u017ee osje\u0107ati ispravno. \u010covjek mo\u017ee svojim \u010dinima usavr\u0161iti dispozicije svojih mo\u0107i, tj. sklonosti prema objektu. Na\u0161i \u010dini koje ponavljamo lako prije\u0111u u navike, a iz iskustva znamo da nas one mijenjaju, pove\u0107avaju ili smanjuju spremnosti na djelovanje.[9]<\/a><\/p>\n

1.3.\u00a0\u00a0 Krepost<\/span><\/h2>\n

Za Tomu Akvinskog krepost je trajna sklonost i vje\u0161tina za moralno dobra djela. Definira se tako\u0111er kao dobra navika koja \u010dini da sposobnost du\u0161e djeluje dobro i usavr\u0161uje tu sposobnost, tj. pove\u0107ava kapacitet sposobnosti da djeluje na odre\u0111eni na\u010din. Ako se krepost dosti\u017ee moralno dobrim djelima, onda ona privla\u010di volju samo na takva djela te joj tako\u0111er poma\u017ee da ih vr\u0161i.[10]<\/a><\/p>\n

Toma razlikuje tri vrste kreposti: moralne (morales<\/em>), intelektualne (intellectuales<\/em>) i teolo\u0161ke (theologicae<\/em>). Moralne se zovu i kardinalnima, a u njih se ubrajaju razboritost, pravednost, hrabrost i umjerenost; u intelektualne pak: znanje (scientia<\/em>), mudrost (sapientia<\/em>) i razum (intellectus<\/em>); a teolo\u0161ke su: vjera (fides<\/em>), ufanje (spes<\/em>) i ljubav (caritas<\/em>). Teolo\u0161ke su ulivene i razlikuju se od ostalih koje zovemo ste\u010denima. Da su ulivene zna\u010di da ih je Bog ulio u du\u0161u. One su dar, dolaze samo od Boga i ne mogu se ste\u0107i ponavljanjem dobrih dijela kao \u0161to se mogu ste\u010dene. One su nadnaravne po svom izvoru, posvetnoj milosti, dok su ste\u010dene naravne i ne moraju nu\u017eno biti povezane s milo\u0161\u0107u.[11]<\/a><\/p>\n

Mo\u0107i u kojima stanuju kreposti su volja ili neka druga koja se pokre\u0107e voljom. To zna\u010di da su kreposti uzrokovane slobodno, tj. da kreposti pripadaju u domenu slobode. Toma ka\u017ee da ako netko ne zna \u0161to radi, ne gradi krepost. Nagla\u0161ava kontrolu voljom zbog toga \u0161to ho\u0107e re\u0107i da su kreposti u suglasju s dobrom mo\u0107i u kojoj djeluju te da mnoge kreposti pripadaju u domenu moralnosti.[12]<\/a><\/p>\n

2.\u00a0 Definiranje vjere<\/span><\/h1>\n

Teolo\u0161ke kreposti se zovu teolo\u0161kim jer sve na neki na\u010din imaju Boga za materijalni objekt pa tako i vjera. S time da se materijalni objekt vjere ne odnosi samo na Boga, ve\u0107 i na ono \u0161to je Bog objavio. Predmet vjere ne mora samo biti samo Bog. Predmeti vjere mogu biti npr.: Sveto Pismo, sakramenti Crkve, an\u0111eli ili neka istina stvorenog svijeta (veritas creata<\/em>). Utoliko je objekt za vjeru prihvatljiviji ukoliko se usredoto\u010duje na Boga. Tako je formalni objekt vjere ono \u0161to se odnosi na bo\u017eanstvo \u2013 veritas prima <\/em>\u2013 iskonska istina, tj. ona istina koja obuhva\u0107a samo ono \u0161to je usmjereno prema Bogu. Ovime se implicira kako vjera nije neki iracionalan \u010din, nego \u010din koji se odnosi na istinu i ne mo\u017ee biti u suprotnosti s istinom.[13]<\/a><\/p>\n

Svaka krepost nas poti\u010de na djelovanje, a vjera na djelovanje iz pristanka na predmet vjere. Pristanak je \u010din intelekta u kojem on pristaje dr\u017eati neku tvrdnju istinitom. Zato mo\u017eemo definirati vjeru kao krepost ili naviku koja prebiva u intelektu po kojem subjekt daje pristanak na od Boga objavljene istine.[14]<\/a><\/p>\n

\u010cin kreposti vjere po kojem se daje pristanak naziva se vjerovanje (actus fidei<\/em>), a onaj koji daje pristanak na ono \u0161to Bog objavljuje je onaj koji vjeruje<\/em>. S obzirom na vjeru i Boga postoje tri aspekta:[15]<\/a><\/p>\n

    \n
  1. Subjekt vjeruje Bogu (credere Deo<\/em>) i u tom pogledu subjekt vjeruje ono \u0161to je Bog objavio zato \u0161to je Bog s\u00e2m onaj koji objavljuje. Kako je Bog istina sama njemu je vjerovati sve \u0161to nama ka\u017ee ili objavi. U tom pogledu Toma ka\u017ee da bi \u010dovjek postigao bla\u017eeno gledanje treba vjerovati kao \u0161to u\u010denik vjeruje u\u010ditelju. \u010covjek mora vjerovati u vjerodostojnost Bo\u017eju te kako ne mo\u017ee svojim snagama posti\u0107i bla\u017eeno gledanje, mora vjerovati da mu Bog otkriva put to bla\u017eenog gledanja.<\/li>\n
  2. Bog je tako\u0111er objekt vjerovanja kada ka\u017eemo da vjerujemo da Boga ima (credere Deum<\/em>). Ovaj na\u010din ima nagla\u0161en materijalni objekt vjerovanja.<\/li>\n
  3. Ka\u017eemo da vjerujemo u Boga kao cilj na\u0161eg \u010dina vjere (credere in Deum<\/em>).<\/em> Drugim rije\u010dima, vjerujemo u Boga u smislu da kroz na\u0161a vjerovanja \u010deznemo posti\u0107i Boga. U tom pogledu sv. Toma primje\u0107uje da se vjerovanje u Boga odnosi na pokret volje.<\/li>\n<\/ol>\n

    Toma primje\u0107uje da dok vjera omogu\u0107uje intelektu vidjeti istinu objavljenih tvrdnji, nema davanja pristanka na temelju tvrdnje same. To\u010dnije, potreban je pristanak volje kako bi potaknuo intelekt da dade pristanak na stvari koje vidi kao istinite kroz vjeru. Pokret volje koji pokre\u0107e intelekt da dade pristanak nadnaravnom objektu ili tvrdnji mora tako\u0111er biti nadnaravan. Kako teolo\u0161ka krepost razmatra nadnaravni objekt, samo nadnaravni \u010din intelekta je razmjeran tom objektu. Vjera je teolo\u0161ka ili nadnaravna krepost koja omogu\u0107uje intelektu vr\u0161iti tu radnju. Kako bi pokrenuo intelekt za nadnaravno djelo, nadnaravan pokret volje je potreban i zbog tog razloga sv. Toma primje\u0107uje da je volja, kad pokre\u0107e intelekt da vjeruje, potaknuta milo\u0161\u0107u. Vidimo da je vjera \u010din intelekta pretpostavljaju\u0107i \u010din volje, jer volja mora pokrenuti intelekt da bi dala pristanak objektu vjerovanja kojeg vidi istinitim pomo\u0107u vjere.[16]<\/a><\/p>\n

    3.\u00a0 Znati i vjerovati<\/span><\/h1>\n

    Kako je actus fidei <\/em>\u010din intelekta, onda vjera uklju\u010duje znanje (scientia<\/em>). Znanje koje se odnosi na vjeru ti\u010de se Bo\u017eje objave. Iako je istina da oni koji vjeruju objavi znaju \u0161to je objavljeno, ipak postoje neki koji znaju \u0161to je objavljeno i ne vjeruju da je istina.[17]<\/a><\/p>\n

    Znati za sv. Tomu zna\u010di da subjekt spoznaje istinitost tvrdnje pomo\u0107u prirodnog svjetla razuma, dok vjerovati zna\u010di da tvrdnja prema\u0161uje sposobnost prirodnog svjetla razuma u spoznavanju istinitosti tvrdnje. Stoga vjerovati i znati je u tom smislu me\u0111usobno isklju\u010divo. Kada govorimo o razumijevanju znanja o objavi kao istinitog, ne smijemo shvatiti u istom smislu kao ostalo znanje koje slijedi prirodno svijetlo razuma.[18]<\/a><\/p>\n

    Me\u0111utim, to ne nije\u010de \u010dinjenicu da neke stvari ne mogu biti spoznate od jednih, a vjerovane od drugih. Ovdje imamo na umu da ima odre\u0111enih stvari koje mogu biti znane o Bogu kroz prirodno svjetlo razuma. Primjerice, slijede\u0107i odre\u0111ene argumente, \u010dovjek mo\u017ee spoznati da Bog postoji kroz prirodno svjetlo razuma. \u0160tovi\u0161e, mnogi Bo\u017eji atributi mogu biti spoznati kroz prirodno svjetlo razuma, primjerice svemogu\u0107nost. Me\u0111utim, neki ljudi nemaju intelektualni kapacitet niti formaciju da slijede argumente pa ne\u0107e mo\u0107i do\u0107i do tog znanja prirodnim svjetlom razuma. Stoga, Bo\u017eje postojanje i atributi za te ljude ostaju u domeni vjere. Ipak, neke stvari o Bogu se ne mogu znati razumski, primjerice da je Bog trojstven. To indicira da za sve ljude neke istine o Bogu ostaju u domeni vjere.[19]<\/a><\/p>\n

    4.\u00a0 Sigurnost vjere<\/span><\/h1>\n

    Toma ka\u017ee da je vjera sigurnija od intelektualnih kreposti od strane uzroka jer intelektualne kreposti imaju \u010dovjeka za uzrok dok vjera ima Boga kao uzrok, a Bog je sigurniji od \u010dovjeka. Me\u0111utim, od strane subjekta, vjera nije sigurnija od intelektualnih kreposti. Od strane uzroka vjere, sigurniji smo za stvari koje se ti\u010du vjere nego \u0161to smo za stvari koje se ti\u010du intelektualnih kreposti. Ipak, zbog naravi na\u0161eg intelekta i zbog toga \u0161to objekti intelektualnih kreposti pripadaju u domenu prirodnih sposobnosti ljudskog intelekta, te stvari koje pripadaju u domenu prirodne sposobnosti ljudskog intelekta, sigurnije su spoznate od intelektualnih kreposti. Zbog toga \u0161to se sigurnost uzima od strane uzroka, vjera je sigurnija jednostavno re\u010deno, a intelektualne kreposti su sigurnije u odre\u0111enom pogledu.[20]<\/a><\/p>\n

    5.\u00a0 O Vjeri kao kreposti<\/span><\/h1>\n

    Vjera, budu\u0107i da je krepost, mo\u017ee biti pove\u0107ana u subjektu kada ponavlja radnje koje su u podudarnosti s krepo\u0161\u0107u. Tako vjera mo\u017ee biti ve\u0107a kod jednoga nego kod drugoga od strane intelekta (subjekta) jer jedan ima ve\u0107u sigurnost ili \u010dvrsto\u0107u (bolju naviku) nego drugi. To indicira da vjera mo\u017ee biti ve\u0107a u jednome nego u drugome ovisno o tome koliko je pojedinac krepostan. Dok vjera ne mo\u017ee biti ve\u0107a u pojedincu prema formalnom objektu koji je Bog, mo\u017ee biti ve\u0107a prema materijalnom objektu, jer \u010dlanci vjere su shva\u0107eni vi\u0161e ili manje eksplicitno u jednom nego u drugom. U drugom smislu, vjera mo\u017ee biti utoliko ve\u0107a u jednom nego u drugom od strane volje, ukoliko pokre\u0107e intelekt ve\u0107om brzinom, predanosti i uvjereno\u0161\u0107u.[21]<\/a><\/p>\n

    Vjera je tako\u0111er i ulivena krepost \u0161to zna\u010di da ne mo\u017ee biti pokrenuta ljudskim snagama ve\u0107 je uzrokovana od Boga. Toma ka\u017ee da odbaciti \u010dlanak vjere (biti u herezi) uzrokuje gubitak kreposti. Svaka navika se iskvaruje sa protivnom radnjom pa se tako i vjera kvari sa svakom radnjom koja je u suprotnosti s krepo\u0161\u0107u vjere. Teolo\u0161ke kreposti nisu kao ste\u010dene kreposti (moralne ili intelektualne) u tome \u0161to ste\u010dene kreposti nisu izgubljene zbog jednog suprotnog \u010dina dok teolo\u0161ke kreposti jesu (jedna hereza iskvari vjeru).[22]<\/a><\/p>\n

    Krepost vjere zahtjeva pristajanje uz nepogre\u0161ivo pravilo Crkve (infallibili regulae<\/em>), onoj kojoj je u\u010denje o objavi povjereno. Ako pojedinac ne postavi kao pravilo rasu\u0111ivanja Crkvu, tj. povjerenje u autoritet nad onime \u0161to ima pravo u\u010diti, onda je pravilo prosu\u0111ivanja u njegovoj volji, \u0161to pripada domeni mi\u0161ljenja. Mi\u0161ljenje se razlikuje od vjerovanja u tome \u0161to se vjerovanje bavi time je li subjekt dao pristanak na pojedinu tvrdnju ili ne, dok se mi\u0161ljenje doga\u0111a kada imamo dva kontradiktorna stava i subjekt mo\u017ee dati pristanak na jednu od tvrdnji. Tako\u0111er, volja kod vjere pristaje sa sigurno\u0161\u0107u i bez straha, dok kod mi\u0161ljenja pristanak se odvija sa sumnjom i strahom.[23]<\/a> Dvije stvari su potrebne za vjeru:[24]<\/a><\/p>\n

      \n
    1. Da objekt vjere bude eksplicitno ponu\u0111en \u010dovjeku.<\/li>\n
    2. Pristanak od strane onoga kojemu je vjera ponu\u0111ena.<\/li>\n<\/ol>\n

      Za prvo, Bog mora objaviti \u0161to treba biti vjerovano jer se vjera ti\u010de znanja koje nadilazi \u010dovjeka. \u0160to se ti\u010de drugog, pristanak ima dvostruki uzrok, vanjski i unutarnji:<\/p>\n

        \n
      1. Vanjski povodi, npr. \u010duda, svjedo\u010danstva, itd. koja nisu dovoljni razlozi budu\u0107i da mnogi vide i \u010duju istu stvar te neki vjeruju, a neki ne.<\/li>\n
      2. Nutarnji povodi u kojima Bog poti\u010de pojedinca milo\u0161\u0107u na pristanak. U tom pogledu Bog je uzrok vjere ukoliko je teolo\u0161ka ulivena krepost.<\/li>\n<\/ol>\n

        5.\u00a0 Vjernost kao plod Duha Svetoga<\/span><\/h1>\n

        Pojam plod (lat. fructus<\/em>) koristi se u kontekstu biljke koja ga proizvodi te implicira savr\u0161enost jer je zadnji stupanj razvoja biljke.[25]<\/a> Tako\u0111er, pojam ploda implicira neku slatko\u0107u \u2013 ono \u0161to je posljednje i slasno, nazivamo plodom[26]<\/a>. U teologiji pojam se koristi analogno za duhovne stvarnosti te ozna\u010duje bogatstvo milosti, slatko\u0107u \u010dinjenja i cvjetanje duhovnog \u017eivota.<\/p>\n

        U stvorenim stvarima prvi \u010din je bivanje, a djelovanje je sekundarni \u010din vr\u0161itelja radnje koja je slatka ako mu pristaje.[27]<\/a> Tako za \u010dovjeka koji posjeduje posvetnu milost[28]<\/a> (prvi \u010din), djelovanje plodova Duha Svetoga (drugi \u010din) izaziva slatko\u0107u. Znamo da su kreposni \u010dini ponekad gorki ali kad se priviknemo, osje\u0107amo slatko\u0107u u kreposti i \u010dinjenju kreposti.[29]<\/a> Na\u0161i \u010dini koji su posljedica djelovanja Duha Svetoga u nama imaju utisak ploda. U \u010dovjeku, plod Duha Svetoga je kreposno djelo u kojem \u010dovjek u\u017eiva.<\/p>\n

        Postoji 12 plodova Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodu\u0161nost, uslu\u017enost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, suzdr\u017eljivost i \u010disto\u0107a.[30]<\/a> Konkretno, vjernost je plod koji spada u skupinu onih plodova u kojima se du\u0161a odnosi prema onome \u0161to je pokraj nje, tj. prema bli\u017enjem.<\/p>\n

        Vjernost kao plod Duha Svetoga mo\u017ee biti shva\u0107ena na dva na\u010dina:<\/p>\n

          \n
        1. Plod po kojem ne \u0161tetimo bli\u017enjem varaju\u0107i ga ili podvaljuju\u0107i mu. U tom smislu razumije se kao lojalnost. Onaj koji je vjeran je privr\u017een drugom \u010dovjeku tako da mu uvijek \u017eeli najbolje. Kako takav \u010dovjek uvijek tra\u017ei \u0161to je dobro drugoga, plod ga \u010dini pouzdanim jer \u010dovjek zna da onaj u kojemu djeluje taj plod ne\u0107e u\u010diniti ni\u0161ta \u0161to je protivno duhovnom dobru bli\u017enjega.<\/li>\n
        2. Plod po kojem je \u010dovjek vjeran Bogu. \u010covjek je usmjeren prema stvarima koje su iznad njega te podla\u017ee svoj intelekt i sve svoje Bogu. Po tom podlaganju intelekta Bogu dobiva sigurnost vjere.<\/li>\n<\/ol>\n

          BILJE\u0160KE<\/span><\/h1>\n

          [1]<\/a> Usp. Thomas AQUINAS, The Summa Theologica<\/em> (Latin & English)<\/em>, Benziger Bros. edition, 1947. na: https:\/\/isidore.co\/aquinas\/summa\/index.html<\/a>, pars I, q. 44, a. 4. (dalje ST)<\/p>\n

          [2]<\/a> Usp. ST I, q. 76, a. 1.<\/p>\n

          [3]<\/a> Usp. ST I, q. 77, a. 1.<\/p>\n

          [4]<\/a> Bit \u010dovjeka je da je on kompozit du\u0161e i tijela.<\/p>\n

          [5]<\/a> Intelekt ili um (gr\u010d. \u03bd\u03bf\u1fe6\u03c2<\/em>) je filozofski naziv kojim se ve\u0107 od antike ozna\u010duje najvi\u0161a ljudska spoznajna mo\u0107. Funkcija intelekta nadovezuje se na osjetne podatke svijesti (senzacije), koje intelekt uspore\u0111ivanjem, apstrahiranjem, su\u0111enjem i zaklju\u010divanjem prera\u0111uje i tako stvara apstraktne pojmove. Usp. Intelekt u: http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=27594<\/a> (14. 3. 2021.)<\/p>\n

          [6]<\/a> Usp. ST I, q. 77, a. 3.<\/p>\n

          [7]<\/a> Lat. dispositio<\/em> \u2013 dispozicija, unutarnja rasporedba, stanje.<\/p>\n

          [8]<\/a> Usp. Thomas AQUINAS, Disputed Question on the Virtues in General (Latin & English)<\/em>, Indiana, 1999, na: https:\/\/isidore.co\/aquinas\/QDdeVirtutibus.htm<\/a>, q. 1, a. 1.<\/p>\n

          [9]<\/a> Usp. Chad RIPPERGER, Introduction to Science of Mental Health<\/em>, Torrazza Piemonte, 2007., 15-16.<\/p>\n

          [10]<\/a> Usp. ST I-II, q. 55.<\/p>\n

          [11]<\/a> Usp. ST I-II, q. 54-63.<\/p>\n

          [12]<\/a> Usp. Chad RIPPERGER, Introduction to Science of Mental Health<\/em>, 207.<\/p>\n

          [13]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 360.<\/p>\n

          [14]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 361.<\/p>\n

          [15]<\/a> Tri aspekta razlo\u017eena su u: ST II-II, q. 2, a. 2.<\/p>\n

          [16]<\/a> Usp. ST II-II, q. 4.<\/p>\n

          [17]<\/a> Usp. Chad RIPPERGER, Introduction to Science of Mental Health<\/em>, Torrazza Piemonte, 2007., 363.<\/p>\n

          [18]<\/a> Usp. Isto<\/em>.<\/p>\n

          [19]<\/a> Usp. Isto<\/em>.<\/p>\n

          [20]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 364.<\/p>\n

          [21]<\/a> Usp. Isto<\/em>.<\/p>\n

          [22]<\/a> Usp. Isto<\/em>.<\/p>\n

          [23]<\/a> Usp. Ivica RAGU\u017d, Neki vidovi teologije vjere Tome Akvinskoga, u: Diacovensia 21(2013.)2., 292.<\/p>\n

          [24]<\/a> Usp. Chad RIPPERGER, Introduction to Science of Mental Health<\/em>, Torrazza Piemonte, 2007., 365.<\/p>\n

          [25]<\/a> ST I-II, q. 70, a. 1.<\/p>\n

          [26]<\/a> Usp. Adolphe TANQUEREY, The spiritual life<\/em>, Baltimore, 1930., 1359.-1360.<\/p>\n

          [27]<\/a> ST I-II, q. 70, a. 1.<\/p>\n

          [28]<\/a> Milost je sudjelovanje u Bo\u017ejemu \u017eivotu; ona nas uvodi u intimnost trojstvenoga \u017eivota. (KKC 1997) Milost Kristova je nezaslu\u017een dar kojim nam Bog dariva svoj \u017eivot, \u0161to nam ga u du\u0161u ulijeva Duh Sveti da je ozdravi od grijeha i posveti. To je posvetna (posve\u0107uju\u0107a) ili pobo\u017eanstvenjuju\u0107a milost. (KKC 1999) Posvetna milost je stalan dar, postojano i nadnaravno stanje \u0161to usavr\u0161uje du\u0161u osposobljuju\u0107i je da \u017eivi s Bogom i djeluje po njegovoj ljubavi. Treba razlikovati trajnu (habitualnu) milost, <\/em>kao trajno osposobljenje da \u017eivimo i djelujemo prema bo\u017eanskom pozivu, od djelatnih (aktualnih) milosti, <\/em>koje ozna\u010duju Bo\u017eje zahvate bilo na po\u010detku obra\u0107enja, bilo u tijeku djela posve\u0107enja. (KKC 2000)<\/p>\n

          [29]<\/a> Usp. Adolphe TANQUEREY, The spiritual life<\/em>, 1930., 1360.<\/p>\n

          [30]<\/a> Usp. Gal 5, 22-23; ST I-II, q.70, a. 3.<\/p>\n

          LITERATURA<\/span><\/h1>\n

          AQUINAS Thomas, Disputed Question on the Virtues in General (Latin & English)<\/em>, Indiana, 1999., na: https:\/\/isidore.co\/aquinas\/QDdeVirtutibus.htm<\/a><\/p>\n

          AQUINAS Thomas, The Summa Theologica<\/em> (Latin & English)<\/em>, Benziger Bros. edition, 1947., na: https:\/\/isidore.co\/aquinas\/summa\/index.html<\/a><\/p>\n

          Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje,<\/em>\u00a0Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021., na: http:\/\/www.enciklopedija.hr\/<\/a> (14. 3. 2021)<\/p>\n

          Ivica RAGU\u017d, Neki vidovi teologije vjere Tome Akvinskoga, u: Diacovensia 21(2013.)2.<\/p>\n

          RIPPERGER Chad, Introduction to Science of Mental Health<\/em>, Torrazza Piemonte, 2007.<\/p>\n

          TANQUEREY Adolphe, The spiritual life<\/em>, Baltimore, 1930.<\/p>\n

          NASLOVNICA<\/strong>: File:Gentile da Fabriano 052.jpg – Wikimedia Commons<\/a><\/p>\n

          fra Antonio Tkalac<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

          Pojam vjere je za Tomu proizi\u0161ao iz kr\u0161\u0107anskog uvjerenja i iz njegovog razumijevanja \u010dovjeka kao stvorenog bi\u0107a koje prihva\u0107a stvari koje je Bog objavio njemu kako bi mu se pridru\u017eio i postigao vje\u010dno bla\u017eenstvo. Ukratko vjera je za njega dobra navika koja ima za cilj dati pristanak na stvari koje se ti\u010du Boga i Bo\u017eje objave. Ona prebiva u intelektu kojeg volja svojim pokretima poti\u010de da daje pristanak na istinu. Znati i vjerovati je razli\u010dito jer vjera podrazumijeva nemogu\u0107nost spoznaje od strane onog koji spoznaje. Vjeru u \u010dovjeku poti\u010de Bog nadnaravnim putem, tj. poticajima milosti te je zbog toga sigurnija spoznaja od razumske. Vjera se kao svaka krepost mo\u017ee vje\u017ebati, smanjivati i pove\u0107avati, a zbog toga \u0161to je teolo\u0161ka krepost, gubi se zbog samo jednog \u010dina suprotnog vjeri. Za vjeru su potrebne dvije stvari: da bude \u010dovjeku bude ponu\u0111en predmet vjere te da \u010dovjek da pristanak potaknut vanjskim faktorima i milo\u0161\u0107u.<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":5017,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[94,95,96],"class_list":["post-5016","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija","tag-toma-akvinski","tag-tomizam","tag-vjera"],"views":3584,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5016","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5016"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5016\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5036,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5016\/revisions\/5036"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5017"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5016"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5016"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5016"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}