{"id":5052,"date":"2021-04-26T16:30:11","date_gmt":"2021-04-26T14:30:11","guid":{"rendered":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/?p=5052"},"modified":"2021-04-28T11:40:01","modified_gmt":"2021-04-28T09:40:01","slug":"pripovijest-o-pocetku-i-povratku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/pripovijest-o-pocetku-i-povratku\/","title":{"rendered":"Pripovijest o po\u010detku i povratku"},"content":{"rendered":"

Danas si mnogi uzimaju za pravo donositi presude o postanku \u010dovjeka, ali postajanje \u010dovjekom uzdignu\u0107e je duha kojeg se ne mo\u017ee iskopati lopatom ili izmjeriti kojim instrumentom. \u010covjek postaje \u010dovjekom u trenutku kad Bogu mo\u017ee re\u0107i Ti<\/em>.[1]<\/a> Isti taj \u010dovjek koji je Bogu mogao re\u0107i Ti<\/em> bio je potpuno uronjen u Boga, u Bo\u017eji Ti<\/em>, imao je savr\u0161en odnos s Bogom. Bio je to odnos \u010distog i potpunog povjerenja, ljubavi i slobode, slobode u pravom smislu te rije\u010di \u2013 mogu\u0107nost rasti i sazrijevati u istini i dobroti (usp. KKC 1731). Za \u010dovjeka je tada postojalo samo dobro, ni\u0161ta drugo doli dobro. Bog koji potpuno i savr\u0161eno ljubi \u010dovjeka pokazuje mu ipak da je njegov stvoritelj, da je \u010dovjek njegovo stvorenje \u2013 postavlja mu jednu jedinu granicu koju ne smije prije\u0107i. Ne smije naime jesti samo s jednog drveta dok sa svog ostalog drve\u0107a u ogromnom zelenom vrtu smije jesti (usp. Post 2,16-17). \u010covjeku je ta jedna jedina granica zasmetala. Htio je biti kao Bog. Htio je biti Bog. Sam je htio odlu\u010divati \u0161to je dobro, a \u0161to zlo. Htio je biti emancipiran od Boga i potpuno autonoman. To je i dobio. Adam i njegova \u017eena Eva isplivali su tako iz oceana Bo\u017eje miline i milosti. Isplivali su iz savr\u0161ene svetosti i pravednosti. Prvotna svetost koja je ozna\u010davala odijeljenost od svega onoga \u0161to nije Bog ili od Boga nestala je. Pravednost koja se o\u010ditovala kao potpuno davanje Bogu onoga \u0161to mu pripada sru\u0161ila se. Golotinja je \u010dovjeku otkrila poreme\u0107en odnos i s Bogom i s bli\u017enjim. Znoj mu je otkrio tegobu dana, a poro\u0111ajne boli kazale su kako je \u017ealostan i tjeskoban \u017eivot koji ima kraj, kraj i duhovni i fizi\u010dki<\/em>[2]<\/a>.<\/p>\n

Unato\u010d neposluhu i odbijanju Bo\u017ejeg poziva Bog ih se nije odrekao. Odjenuo ih je krznom te nastanio izvan edenskog vrta (usp. Post 3,21.24). Po\u010dela je te\u0161ka i krvava povijest \u010dovjeka. Narav \u010dovje\u010dja sve je gora i gora, pogor\u0161anje nakon svakog ponovnog pada u grijeh, a padova i ljudi sve vi\u0161e. Kako je te\u0161ko Bo\u017ejem \u010dovjeku bez Boga\u2026<\/p>\n

Ta povijest \u010dovjeka do\u0161la je tako do dana dana\u0161njeg, dalekog od dana Adama i Eve, ali jo\u0161 uvijek s posljedicama njihova \u010dina. Adam i Eva danas se \u010dine toliko daleko da ih se brka[3]<\/a> s pukim stilskim figurama, simbolima, slikama, prenesenim zna\u010denjem, samo nekim od prvih ljudi ili mo\u017eda najobi\u010dnijom la\u017ei, ali po pitanju posljedica grijeha i zla u svijetu nema zabune, svima je jasno da ne\u0161to nije u redu, da \u010dovjekova narav ima neki feler, a svaki \u010dovjekov poku\u0161aj stvaranja edenske utopije postane tiranija i teror. Gdje je ona la\u0111a spasenja u ovom op\u0107em potopu svijeta koja plovi k mirnim vodama Bo\u017ejeg bla\u017eenstva, u njegove prekrasne vrtove? Ima li je uop\u0107e?<\/p>\n

U vrijeme potopa bila je jedna Noina la\u0111a, koja predstavlja jednu Crkvu; ostvarena u jednom laktu, imala je jednog vo\u0111u i upravlja\u010da, to jest Nou; \u010ditamo da je sve bilo uni\u0161teno \u0161to je na zemlji bilo izvan nje. Na zahtjev vjere moramo prihvatiti i vjerovati u jednu svetu Crkvu, katoli\u010dku, a i apostolsku, a mi u nju, izvan koje nema spasenja niti opro\u0161tenja grijeha … \u010dvrsto vjerujemo i jednostavno ispovijedamo; ona predstavlja jedno misti\u010dno tijelo, \u010dija je glava Krist, a Kristova pak Bog<\/em>.[4]<\/a> Budu\u0107i da je \u010dovje\u010danstvo nakon Adamova grijeha prestalo biti spasenjskom zajednicom[5]<\/a>, Gospodin je sam do\u0161ao ustanoviti novu kao op\u0107i sakrament spasenja za sve ljude. Poznato je nama i vama, da oni koji se nalaze u nesavladivom neznanju oko na\u0161e presvete religije, i koji revno obdr\u017eavaju naravni zakon i njegove zapovijedi koje je Bog upisao u srca svih ljudi, i koji su spremni pokoravati se Bogu, koji provode po\u0161ten i ispravan \u017eivot, mogu snagom bo\u017eanskog svjetla i uz pomo\u0107 milosti, posti\u0107i vje\u010dni \u017eivot, jer Bog koji u potpunosti vidi, istra\u017euje i pozna duh, du\u0161e, misli i sklonosti svih, po svojoj najve\u0107oj dobroti i milosr\u0111u ne mo\u017ee nikako trpjeti, da itko bude ka\u017enjen vje\u010dnim mukama tko nema krivnje slobodno po\u010dinjenog grijeha.<\/em>[6]<\/a><\/p>\n

Kako se ukrcati na tu jedinu la\u0111u spasenju, kako se ugraditi u \u017eivo misti\u010dno tijelo na\u0161ega Spasitelja i Otkupitelja?<\/p>\n

Ima li ljep\u0161eg urona u beskrajno prostranstvo Bo\u017eje milosti od samog uranjanja u Bo\u017ee Ime!? Uroniti svoje Ja<\/em> u Bo\u017eje Ti<\/em>. Odgovoriti Bo\u017ejem pozivu da budemo jedno. Predati se kri\u017eu da nas zakopa zajedno s na\u0161im Gospodinom Isusom da bi s njime uskrsnuli na vje\u010dno bla\u017eenstvo. Bla\u017eeni roditelji koji uranjanju (gr\u010d. baptizo <\/em>\u2013 uroniti, krstiti) svoju djecu u Bo\u017eje Ime, u Boga samoga. Bla\u017eeni oni koji neprestance obnavljaju svoja krsna obe\u0107anja i iz dana u dan sve dublje zaranjaju u Bo\u017eju intimu i\u0161\u010dekuju\u0107i Kristov drugi dolazak da ih zajedno sa svim iskrenim bogotra\u017eiteljima dovede u mirnu luku vje\u010dne slave. Doista, kao \u0161to su neposluhom jednoga \u010dovjeka mnogi postali gre\u0161nici tako \u0107e i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici<\/em> (Rim 5,19).<\/p>\n

fra Mato Zirdum<\/em><\/p>\n

[1]<\/a> Usp. J. Ratzinger, Dogma i navje\u0161taj<\/em>, str. 55.<\/p>\n

[2]<\/a> H. Denzinger – P. Hunermann, Zbirka sa\u017eetaka vjerovanja definicija i izjava o vjeri i \u0107udore\u0111u<\/em>, DH 222, 15. sinoda u Kartagi: Odlu\u010dili su svi biskupi \u2026okupljeni na svetoj sinodi Crkve u Kartagi: Tko god ka\u017ee da je prvi \u010dovjek bio stvoren smrtan, tako da bi umro u tijelu, sagrije\u0161io ili ne sagrije\u0161io, to jest da bi napustio tijelo ne zbog grijeha nego po prirodnoj nu\u017enosti, neka bude ka\u017enjen anatemom.<\/p>\n

[3]<\/a> DH 3897, iz enciklike Humani generis<\/em> pape Pia XII: \u2026kad se radi o drugoj mogu\u0107oj postavci, to jest o poligenizmu , kako ga zovu, tada sinovi Crkve nipo\u0161to ne u\u017eivaju takvu slobodu. Kristovi vjernici naime ne mogu prihvatiti ono mi\u0161ljenje, za koje tvrde oni koji ga iznose, da je ovdje na zemlji bilo pravih ljudi poslije Adama, koji ne vuku porijeklo prirodnim ra\u0111anjem od njega kao praroditelja sviju, ili da Adam ozna\u010dava neki skup praroditelja; nikako se naime ne vidi, kako bi se takve tvrdnje mogle slo\u017eiti s onim \u0161to se nalazi u izvorima objavljene istine i dokumentima crkvenog u\u010diteljstva o izvornom grijehu, koji proizlazi iz uistinu u\u010dinjenog grijeha jednog Adama, koji se ra\u0111anjem prenosi na sve, tako da ga svaki pojedinac ima kao svoj (usp. Rim 5,12-19).<\/p>\n

[4]<\/a> Usp. DH 870, iz bule Unam sanctam<\/em> pape Bonifacija VIII.<\/p>\n

[5]<\/a> Usp. u N. Bi\u017eaca, Osobno i dru\u0161tveno u suvremenom govoru o isto\u010dnom grijehu<\/em>; R. Spaemann, \u00dcber einige Schwierigkeiten mit der Erbs\u00fcndenlehre, u: C. Sch\u00f6nborn i dr., Zur kirchlichen Erbs\u00fcndenlehre. Stellungnahmen zu einer brennenden Frage<\/em>, Johanner Verlag, Einsiedeln, 1991., str. 64.<\/p>\n

[6]<\/a> DH 2866, iz enciklike Quanto conficiamur moerore <\/em>pape Pija IX.<\/p>\n

Slika: Lucas Cranach, Edenski vrt<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas si mnogi uzimaju za pravo donositi presude o postanku \u010dovjeka, ali postajanje \u010dovjekom uzdignu\u0107e je duha kojeg se ne mo\u017ee iskopati lopatom ili izmjeriti kojim instrumentom. \u010covjek postaje \u010dovjekom u trenutku kad Bogu mo\u017ee re\u0107i Ti.[1] Isti taj \u010dovjek koji je Bogu mogao re\u0107i Ti bio je potpuno uronjen u Boga, u Bo\u017eji Ti, … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":5053,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[100,107,101,103,106,102,104,105,108],"class_list":["post-5052","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost","tag-adam","tag-crkva","tag-eva","tag-pocetak","tag-poligenizam","tag-postanak","tag-pripovijest","tag-prvi-ljudi","tag-spasenje"],"views":1397,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5052","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5052"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5052\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5060,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5052\/revisions\/5060"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5053"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5052"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5052"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5052"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}