{"id":5110,"date":"2021-09-08T13:47:53","date_gmt":"2021-09-08T11:47:53","guid":{"rendered":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/?p=5110"},"modified":"2021-09-08T13:50:52","modified_gmt":"2021-09-08T11:50:52","slug":"lady-anne-conway-prikaz-i-prinos-metafizici-jedne-filozofkinje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/lady-anne-conway-prikaz-i-prinos-metafizici-jedne-filozofkinje\/","title":{"rendered":"Lady Anne Conway \u2013 prikaz i prinos metafizici jedne filozofkinje (1\/2)"},"content":{"rendered":"

Sa\u017eetak<\/strong>:<\/p>\n

U ovom \u010dlanku \u017eelimo predstaviti \u017eivot i djelo filozofkinje s naglaskom na njezinu metafiziku. Njezina metafizika je zanimljiva jer se, izme\u0111u ostalog, u njoj poku\u0161ava rije\u0161iti problem dualizma Descartesove ontologije (odnos um \u2013 tijelo). Uz to \u0107emo nastojati prona\u0107i poveznicu izme\u0111u Anne Conway i Gottfrieda Wilhelma Leibniza, kako je ona utjecala na njega i \u0161to im je zajedni\u010dko (to je jedna od stvari zbog koje joj daju na va\u017enosti). Tako\u0111er, \u017eelimo ovim radom prikazati probleme i nedore\u010denosti njezinog sustava te ponuditi potencijalna rje\u0161enja na otkrivene probleme unutar samog sustava njezine misli. Na ovakav na\u010din isti\u010demo zasluge jednog \u017eenskog filozofa u vrijeme prije nego \u0161to su \u017eene stupile na scenu kao va\u017ene filozofkinje. Time se \u017eeli pokazati va\u017enost \u017eenske misli u povijesti filozofije.<\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

Anne Conway je me\u0111u rijetkim \u017eenama svojega vremena koja je svojom bistrinom misli poku\u0161ala doprinijeti intelektualnom toku misli svojega vremena. Uspje\u0161no, \u010dini se, jer joj je ostao trag, no ipak ne dovoljno jer je kao tema prou\u010davana od strane malobrojnih u\u010denjaka. Ona je, tako\u0111er, me\u0111u rijetkim \u017eenama koje su uspjele ostvariti svoje intelektualne interese, ovdje specifi\u010dno je rije\u010d o interesu za filozofiju i filozofske teme i problematiku. Njezin intelektualni rad je povezan s Platonistima s Cambridgea, osobito s Henry Moreom. Njezino va\u017eno djelo Principi Najdrevnije i Moderne Filozofije<\/em>[1]<\/a> (\u010dak i najva\u017enije, tj. jedino djelo) objavljeno je tek nakon njezine smrti. Ovdje \u0107e ona izlo\u017eiti cijeli svoj metafizi\u010dki sustav. Va\u017eno je istaknuti da je u svojim filozofskim promi\u0161ljanjima odlu\u010dila parirati velikim umovima u povijesti filozofije kao \u0161to su Hobbes, Descartes i Spinoza. Jedan od velikih umova filozofije, Gottfried Wilhelm Leibniz, je pozitivno i afirmativno gledao na njezinu filozofiju.<\/p>\n

    \n
  1. \u017divotopis<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

    Anne Conway rodila se 1631. godine u Londonu kao k\u0107er Sir Heneage Fincha i njegove \u017eene Elizabeth Cradock. Kao najmla\u0111e dijete odgajano u velikoj obitelji u Kensington Palace-u u vlasni\u0161tvu obitelji Finch, imala je velike prilike i uvjete da krene intelektualnim stopama za kojima je kasnije u \u017eivotu i krenula. Malo je poznato o njezinom obrazovanju. Povezanost s njezinim polubratom Johnom Finchom je klju\u010dna jer ju je to dovelo u kontakt s Platoni\u010darima s Cambridgea, ovdje se osobito misli na Henryja Morea. Henry More joj je davao instrukcije iz filozofije[2]<\/a> po\u0161to je \u017eenama bilo zabranjeno poha\u0111ati fakultet. Instrukcije je primala kroz pisma koja je izmjenjivala s Moreom. Nekoliko pisama koji su ostali iz rane faze dopisivanja svjedo\u010de da je Kartezijanski mentalitet obilje\u017eavao ove instrukcije. Time je stvoreno prijateljstvo izme\u0111u njih dvoje koje je trajalo sve do kraja njezina \u017eivota. Ovo je bila ulaznica u intelektualni svijet gdje \u0107e ostaviti veliki trag. 1651. se udala za Edwarda Conwaya koji posjedovao imanja u Irskoj. Obitelj Conway je u svojem vlasni\u0161tvu imala vrlo dobru privatnu knji\u017enicu za to vrijeme, \u0161to je jedan od dobrih znakova za daljnji razvoj misli Anne Conway, uz to, njezin mu\u017e ju poti\u010de da se bavi intelektualnim stvarima koje joj odgovaraju. Od svoje mladosti je bila sklona obolijevanju. Kroz vrijeme se takvo stanje pogor\u0161avalo. Tra\u017ee\u0107i pomo\u0107 upoznaje flamanskog lije\u010dnika i filozofa Francisa Mercuryja van Helmonta. U periodu njezinih zadnjih godina, van Helmont je \u017eivio u ku\u0107anstvu obitelji Conway. Kroz njega je do\u0161la u dodir s Kabalom i Kvekerizmom. Nakon \u0161to je odlu\u010dila prou\u010davati Kabalu, odbacuje Kartezijanski sustav, Kvekerizam ju je privukao te se obratila na njega netom prije svoje smrti 1679. godine.[3]<\/a><\/p>\n

      \n
    1. Njezina metafizika<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

      Sada \u017eelimo ocrtati njezin metafizi\u010dki sustav. Postoje nam dva klju\u010dna izvora koja olak\u0161avaju potragu. Prvi izvor je njezino djelo Principia philosophiae antiquissimae et recentissime<\/em> koje je kasnije prevedeno i izdano u Londonu 1692. pod nazivom koji smo spomenuli u uvodu. Drugi izvor su njezina dopisivanja s Henryjem Moreom. Njezina metafizika vi\u0161e odi\u0161e teolo\u0161kim nego \u010distim filozofskim elementom, \u0161to nam je lako povezati s utjecajem Kvekerizma kao i Kabale na njezin misaoni tok. Naravno, ovdje je ostavio u\u010dinak i Henry More od kojega je preuzela racionalisti\u010dki pristup teologiji. Lady Anne stoji u metafizi\u010dkoj tradiciji platonizma i od tamo povla\u010di svoj filozofski sustav usmjeravaju\u0107i se najvi\u0161e na postojanje Boga kao i njegove atribute. Trostruka je njezina ontolo\u0161ka podjela \u2013 Bog, Krist, Stvorenje. Ona se predstavlja kao zagovornik monizma, ipak taj monizam nije primjenjiv na sva tri elementa stvarnosti, tj. na sva tri dijela njezinog ontolo\u0161kog sustava.[4]<\/a> Spomenuli smo i prije kako se Bogu pripisuju osobine koje specifi\u010dno povezujemo s govorom o Bogu, a ta su: beskona\u010dna dobrota, mudrost i pravednost. Naravno, nepromjenjivost i cjelovitost, tako\u0111er. Kako povezati stvorenje i Boga? Anne Conway to \u010dini po principu sli\u010dnosti, iz toga zaklju\u010dujemo da su stvorenja u svojoj b\u00eeti dobra i pravedna. Bog je duh (usp. Iv 4, 24), ali je i stvorenje duh. Povezuje ih ponovno princip sli\u010dnosti. Sada imamo tri stvari u kojima se podudaraju stvorenje i Bog. Conway ne mo\u017ee dopustiti izjedna\u010davanje stvorenja i Boga. To je nedopustivo. Zato ipak nastoji element duha koji posjeduje stvorenje druga\u010dije prikazati. Stvorena supstanca posjeduje duh koji je sastavljen od beskona\u010dno mnogo duhovnih \u010destica koji se u svojoj mno\u017enosti ujedinjuju u jedno. Conway zastupa monizam supstance, ali s tihim osje\u0107ajem za distinkciju izme\u0111u fizi\u010dkih i mentalnih sposobnosti supstancije.[5]<\/a> Sve stvorene stvari (tj. one koje nisu Bog) nastaju emanacijom iz Boga te su sposobne za pokret i percepciju.<\/p>\n

      Materijalna supstanca je promjenjiva naspram Boga koji je nepromjenjiv, njih dvoje spaja Krist koji je tzv. srednja zona. Stvorenja su tako promjenjiva sve do punine kako moralne tako i metafizi\u010dke savr\u0161enosti. Kada govori o supstanci dodaje naziv \u201cvrsta\u201d. No, to ne predstavlja istu vrstu u\u00a0 potpunosti. Prva je nepromjenjiva i ve\u0107 je u dobru, druga mo\u017ee te\u017eiti samo prema dobru dok tre\u0107a mo\u017ee biti i dobra i lo\u0161a, tj. mo\u017ee se usavr\u0161avati, ali i kvariti vi\u0161e i vi\u0161e.[6]<\/a> O njihovom odnosu pi\u0161e:<\/p>\n

      \u00bbDakle, imamo tri vrste bi\u0107a. Prva je potpuno nepromjenjiva. Druga se mo\u017ee mijenjati jedino prema dobru, pa ono \u0161to jest dobro po svojoj prirodi mo\u017ee postati bolje. Tre\u0107a vrsta je ona koja, iako je po svojoj prirodi dobra, se ipak mo\u017ee mijenjati od dobroga na dobro, ali isto tako i od dobroga na zlo.\u00ab[7]<\/a><\/p>\n

      Monizam Anne Conway mo\u017eemo promatrati kao jednu vrstu potpore filozofiji prirode onoga vremena. Monizam koji promi\u010de jedinstvo stvarnosti, koji promi\u010de kozmi\u010dko jedinstvo[8]<\/a>, to jedinstvo koje je potrebno da se sprije\u010di razdor koji se javlja pojavom Kartezijanskog dualizma koji razdvaja i time stvara razdor u shva\u0107anju stvarnosti koja sada vi\u0161e nije cjelina nego oblik prepun nespojivih i neispunjivih rupa. Jedno od obilje\u017eja njezinog metafizi\u010dkog sustava je i vitalisti\u010dka koncepcija svih bi\u0107a. \u0160to to zna\u010di? Ako se vratimo na princip sli\u010dnosti izme\u0111u Boga i stvorenja iz toga zaklju\u010dujemo da sva bi\u0107a, jer su stvorena od Boga koji je \u017eiv, moraju imati neku vrstu \u017eivota, neku vrstu vitalnosti u sebi. Tako su \u017eivotni i an\u0111eli i ljudi, \u017eivotinje, biljke pa \u010dak i pje\u0161\u010dana pra\u0161ina. Stvorenja posjeduju uz promjenjivost, oblik ili figuru te solidnost ili gusto\u0107u. Ona, naime mora tako postaviti svoja stvorenja u odnosu prema Bogu, da bi uvijek postojala razlika kojom se sprje\u010dava poistovje\u0107ivanje. Kada govorimo o promjenjivosti bi\u0107a, onda trebamo to povezati s onim beskona\u010dnim brojem stvorenja koje smo ve\u0107 i prije spominjali. Ova promjenjivost omogu\u0107uje postojanje beskona\u010dnog broja razli\u010ditih varijacija unutar samog stvorenja, tj. stvorene prirode. Vratimo se sada na vitalisti\u010dko shva\u0107anje stvorenja, ovime se tako\u0111er pobija na jedan na\u010din Descartesovo shva\u0107anje materije kao res extensa <\/em>(tj. da je ona samo prote\u017ena, ali inertna u svojoj naravi), Conway takvo stanje naziva \u201cmrtvim\u201d, a ako je tako ne\u0161to mrtvo onda nije sli\u010dno Bogu jer Bog je \u017eiv, a ako nije sli\u010dno Bogu, onda ne mo\u017ee postojati. Iz toga dalje proizlazi da su i tijelo i duh ne razli\u010dite supstance ve\u0107 razli\u010dite gradacije ili na\u010dini postojanja iste supstance.<\/p>\n

      Promjenjivost samih bi\u0107a se doga\u0111a unutar same \u201cvrste\u201d. Dakle, izme\u0111u onih koji su sli\u010dni jedni drugima. Mijenja se na\u010din, modus<\/em>, ali narav ostaje ista, ona temeljna supstanca se ne mijenja. Kako ovdje pomiriti princip sli\u010dnosti s promjenom kada povezujemo sli\u010dnost kao klju\u010dan element za stvaranje i opstojnost samog stvorenja naspram Boga? Ako se mogu mijenjati na temelju sli\u010dnosti, a stvorenja su sli\u010dna Bogu, zna\u010di li to da je i Bog promjenjiv? Na ovo pitanje \u0107emo poku\u0161ati prona\u0107i odgovor kasnije. Tijelo i duh se ne razlikuju po svojoj naravi, smatra Conway, oni se razlikuju prema gusto\u0107i.[9]<\/a><\/p>\n

      Kako smo ve\u0107 istaknuli, tijelo se mo\u017ee promijeniti u duh i obrnuto, Conway, s tim razmi\u0161ljanjem otkriva i jo\u0161 jednu stvar, stvorenje koje postaje vi\u0161e duhovno, ono je sposobnije da bude sposobnije za djelovanje i \u010din. Isto tako nam nudi i rje\u0161enje za zlo, zli duhovi tj. ona stvorenja koja \u010dine zlo mogu se kroz mnoge kazne vratiti na dobro[10]<\/a>. Isklju\u010duje li se ovom tvrdnjom kr\u0161\u0107ansko vjerovanje o vje\u010dnoj kazni i propasti? Iz navedenog mo\u017eemo re\u0107i da jest. To nam potvr\u0111uje ponovno princip sli\u010dnosti stvorenja s Bogom, Bog je dobar = stvorenje je dobro. Ujedno je i ovo poku\u0161aj shva\u0107anja i mo\u017eemo re\u0107i davanje svjetla pojmu i stanju zla u svijetu tj. da zlo nije vje\u010dni princip koji je traje nego da je i on usmjeren na kraju prema dobroti i pravednosti. Iako stvorenje kao tre\u0107a vrsta mo\u017ee i\u0107i i prema dobru i prema zlu, svrha stvorenja je zapravo usavr\u0161avanje. Sva stvorenja u sebi imaju potencijal da rastu u savr\u0161enosti:<\/p>\n

      \u00bbTo jest, uvijek je u stanju postati savr\u0161enije i izvrsnije do beskona\u010dnosti, iako nikada ne dohva\u0107a tu beskona\u010dnost. Jer koliko god daleko neko ograni\u010deno bi\u0107e mo\u017ee napredovati, ipak je uvijek kona\u010dno, iako nema ograni\u010denja njegovom napretku.\u00ab[11]<\/a><\/p>\n

      Zanimljiv je njezin govor o shva\u0107anju vremena, tematici koja je uvijek plodna za raspravu. Ona zapo\u010dinje poimanje vremena iz perspektive stvaranja \u2013 jesu li stvorenja stvorena u vremenu prije vremena ili u vremenu u kojem smo i mi danas?[12]<\/a> Nastoje\u0107i dati odgovor, ona formulira shva\u0107anje vremena u kojem ga stvorenja percipiraju kao sljede\u0107i niz doga\u0111aja koji te\u010de, i povezuju\u0107i ga s promjenjivo\u0161\u0107u. To vrijeme u sebi sadr\u017ei beskona\u010dnost i ona ovdje za to koristi argument dobrote Bo\u017eje za koju smatra da se kontinuirano i neprestano izlijeva i isijava (emanira) stvorenja, a jer stvorenja u sebi nose beskona\u010dnost, tako i vrijeme u sebi nosi beskona\u010dnost jer je vezano uz stvorenja i njihovu promjenu. Bog i njegova vje\u010dnost se razlikuju od beskona\u010dne vje\u010dnosti i ona daje do znanja koriste\u0107i naziv \u201cbo\u017eanska vje\u010dnost\u201d[13]<\/a>. Zato je Bog uvijek prisutan i cjelovit te ga se ne mo\u017ee smjestiti niti u pro\u0161lost, niti u sada\u0161njost, niti u budu\u0107nost. Razlika izme\u0111u \u201cbeskona\u010dne vje\u010dnosti\u201d i \u201cbo\u017eanske vje\u010dnosti\u201d nalazi se u tome da je vrijeme vezano uz stvorenja zapravo obilje\u017eeno gibanjem\/kretnjama koji slijede jedni iza drugih koji se kre\u0107u prema potpunoj savr\u0161enosti. Bog toga u sebi nema jer on se ne treba usavr\u0161avati, on jest potpuno savr\u0161en. Bog je, tako\u0111er, cjelovit i nedjeljiv, a vrijeme ima svoje dijelove koji se dijele u beskona\u010dno te zato ne mo\u017ee pripadati Bogu jer mu je opre\u010dno.<\/p>\n

      2.1 Zajedni\u010dki elementi Anne Conway i Gottfrieda Wilhelma Leibniza<\/em><\/p>\n

      Uspore\u0111uju\u0107i metafiziku Anne Conway s Leibnizovom metafizikom vidjet \u0107emo neke elemente na koji ih povezuju me\u0111usobno. Oboje stavljaju naglasak na jednost stvarnosti i jednost supstance. No, kao \u0161to smo ve\u0107 rekli, Conway druga\u010dija shva\u0107a monizam od njega. Za Leibniza monade u sebi sadr\u017ee svako mogu\u0107e svojstvo koje mo\u017ee o\u010ditovati u bilo koje vrijeme tj. bilo da se radi o pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti.[14]<\/a> Ovo povezujemo s konceptom razvitka stvorenja prema savr\u0161enosti tj. da ono u sebi nosi kapacitet punine, no ujedno nalazimo i razliku. To je ovo \u201csvako mogu\u0107e\u2026\u201d jer totalnost pripada jedino Bogu i njegovoj naravi. Drugo va\u017eno obilje\u017eje Leibnizove monade jest nedjeljivost jer npr. ako se krene dijeliti onda tijelo koje pripada monadi i u sebi izra\u017eava svu povezanost materije, ali i svemira dijeljenjem gubi povezanost i cjelovitost[15]<\/a>, a to ne pripada monadi kao takvoj. Stvorenja su za Conway beskona\u010dno djeljiva jer su sastavljena od dijelova, ali je Bog nedjeljiv jer je cjelovitost. Tre\u0107e va\u017eno obilje\u017eje monade jest to da je ona jednostavna dok to nije slu\u010daj kod supstancije stvorenja u sustavu Anne Conway. Jedina jednostavna supstanca jest Bog koji nije sastavljen od dijelova dok stvorenja to jesu i zato ne mogu biti jednostavna nego samo slo\u017eena. Ovdje vidimo i bliskost kao i razli\u010ditost poimanja monizma ovih dvaju filozofa.<\/p>\n

      fra Ivan Rozi\u0107<\/em><\/p>\n

      —- kraj prvog dijela —-<\/p>\n

       <\/p>\n

      [1]<\/a> Principles of the Most Ancient and Modern Philosophy<\/em>; u ovom izlaganju slu\u017eimo se njezinim tekstom iz izdanja na engleskom jeziku: Anne Conway, The Principles of the Most Ancient and Modern Philosophy<\/em>, prev. Allison P. Coudert, Taylor Corse, Cambridge University Press, Cambridge, 1996.<\/p>\n

      [2]<\/a> Ovo nas pomalo podsje\u0107a na scenarij iz romana Sofijin svijet<\/em> u kojem u\u010ditelj filozofije Alberto daje Sofiji te\u010daj iz filozofije.<\/p>\n

      [3]<\/a> Usp. Sarah Hutton, \u00bbLady Anne Conway\u00ab, The Stanford Encyclopedia of Philosophy<\/em>. Dostupno na: https:\/\/plato.stanford.edu\/archives\/spr2021\/entries\/conway\/<\/a> (pristupljeno 24. 5. 2021.).<\/p>\n

      [4]<\/a> Usp. Emily Thomas, \u00bbAnne Conway as a Priority Monist: A Reply to Gordon-Roth\u00ab, Journal of the American Philosophical Association <\/em>6 (2020) 3, str. 275-284. Ovdje str. 277. Dostupno na: https:\/\/www.cambridge.org\/core\/journals\/journal-of-the-american-philosophical-association\/article\/anne-conway-as-a-priority-monist-a-reply-to-gordonroth\/F429E75BDDF57AB228D85D357957AB60<\/a> (pristupljeno 25. 5. 2021.), doi: https:\/\/doi.org\/10.1017\/apa.2019.1<\/a> .<\/p>\n

      [5]<\/a> Usp. Andrew Fyffe, \u00bbA Panpsychist Interpretation of Anne Conway\u2019s Metaphysics\u00ab, Aporia<\/em> 20 (2020), str. 1-9. Ovdje\u00a0 str. 2. Dostupno na: https:\/\/philpapers.org\/rec\/FYFAPI<\/a> (pristupljeno 24. 5. 2021.).<\/p>\n

      [6]<\/a> Usp. John Grey, \u00bbSpecies and the Good in Anne Conway\u2019s Metaethics\u00ab, u: Colin Marshall (ur.), Comparative Metaethics: Neglected Perspectives on the Foundations of Morality<\/em>, Routledge, New York 2020., str. 102-118. Ovdje str. 4 (neobjavljeni tekst). Dostupno na: https:\/\/philpapers.org\/rec\/GRESAT-29<\/a> (pristupljeno 25. 5. 2021.). U daljenjem ozna\u010davanju ovog teksta slu\u017eit \u0107emo se numeracijom stranica iz neobjavljenog \u010dlanka.<\/p>\n

      [7]<\/a> A. Conway, The Principles of the Most Ancient and Modern Philosophy<\/em>, str. 24. Citat: \u00bbTherefore there are three kinds of being. The first is altogether immutable. The second can only change toward the good, so that which is good by its very nature can become better. The third kind is that which, although it was good by its very nature, is nevertheless able to change from good to good as well as from good to evil.\u00ab<\/p>\n

      [8]<\/a> Usp. Christia Mercer, \u00bbPlatonism in Early Modern Natural Philosophy: The Case of Leibniz and Conway\u00ab, u: Christoph Horn, James Wilberding (ur.), Neoplatonic Natural Philosophy<\/em>, Oxford University Press, Oxford 2012., str. 103-125. Ovdje str. 112. Dostupno na: https:\/\/philpapers.org\/rec\/MERPIE<\/a> (pristupljeno 25. 5. 2021.).<\/p>\n

      [9]<\/a> Usp. S. Hutton, \u00bbLady Anne Conway\u00ab.<\/p>\n

      [10]<\/a> Usp. A. Conway, The Principles of the Most Ancient and Modern Philosophy<\/em>, str. 42.<\/p>\n

      [11]<\/a> Ibid., str. 33. Citat: \u00bbThat is, it is always able to become more perfect and more excellent to infinity, although it never reaches this infinity. For however far a certain finite being may progress, it is nevertheless always finite, although there are no limits to its progress.\u00ab<\/p>\n

      [12]<\/a> Usp. Ibid., str. 13.<\/p>\n

      [13]<\/a> Usp. Ibid., str. 13.<\/p>\n

      [14]<\/a> Usp. Douglas Burnham, \u00bbGottfried Leibniz: Metaphysics\u00ab, Internet Encyclopedia of Philosophy<\/em>. Dostupno na: https:\/\/iep.utm.edu\/leib-met\/<\/a> (pristupljeno 27. 5. 2021.).<\/p>\n

      [15]<\/a> Usp. Gotfrid Vilhelm Lajbnic, Monadologija<\/em>, prev. Du\u0161an Nedeljkovi\u0107, Kultura, Beograd 1957., str. 58.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      U ovom \u010dlanku \u017eelimo predstaviti \u017eivot i djelo filozofkinje s naglaskom na njezinu metafiziku. Njezina metafizika je zanimljiva jer se, izme\u0111u ostalog, u njoj poku\u0161ava rije\u0161iti problem dualizma Descartesove ontologije (odnos um \u2013 tijelo). Uz to \u0107emo nastojati prona\u0107i poveznicu izme\u0111u Anne Conway i Gottfrieda Wilhelma Leibniza, kako je ona utjecala na njega i \u0161to im je zajedni\u010dko (to je jedna od stvari zbog koje joj daju na va\u017enosti). Tako\u0111er, \u017eelimo ovim radom prikazati probleme i nedore\u010denosti njezinog sustava te ponuditi potencijalna rje\u0161enja na otkrivene probleme unutar samog sustava njezine misli. Na ovakav na\u010din isti\u010demo zasluge jednog \u017eenskog filozofa u vrijeme prije nego \u0161to su \u017eene stupile na scenu kao va\u017ene filozofkinje. Time se \u017eeli pokazati va\u017enost \u017eenske misli u povijesti filozofije.<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":5111,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[138,142,141,139,145,146,144,143,140],"class_list":["post-5110","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija","tag-anne-conway","tag-descartes","tag-leibniz","tag-metafizika","tag-ontoloski-dualizam","tag-prikaz","tag-tijelo","tag-um","tag-zenska-filozofkinja"],"views":1722,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5110","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5110"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5110\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5262,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5110\/revisions\/5262"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5111"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5110"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5110"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5110"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}