Uvod<\/b><\/p>\n
<\/a><\/a><\/a> Sto\u017eerne kreposti razboritost, jakost, pravednost i umjerenost, glavne su \u010detiri kreposti u koje se mogu svrstati sve pojedina\u010dne moralne kreposti. Na te se pojedina\u010dne kreposti mo\u017ee gledati kao k\u0107eri, dijelove ili djelovanja tih \u010detiriju sto\u017eernih kreposti, ovisno o pojmovlju kojim pojedini autori pristupaju temi. Prema Rippergeru, na primjer, pravednost ima devetnaest integralnih dijelova.[1]<\/sup><\/a><\/u><\/span> Jedan od tih dijelova je krepost bogo\u0161tovlja. Drugi autori te istu krepost nazivaju krepo\u0161\u0107u religije[2]<\/sup><\/a><\/u><\/span> ili pobo\u017enosti.[3]<\/sup><\/a><\/u><\/span> S toga prvo valja ne\u0161to re\u0107i o sto\u017eernoj kreposti pravednosti kako bismo bolje razumjeli krepost bogo\u0161tovlja. Tako\u0111er treba razlikovati krepost bogo\u0161tovlja od dara Duha Svetoga \u201epobo\u017enosti\u201c \u0161to je razlog za\u0161to neki autori druga\u010dije navode ovu krepost.<\/p>\n Krepost pravednosti<\/b><\/p>\n <\/a><\/a><\/a> U Svetom Pismu rije\u010di pravda<\/em> i pravednost<\/em> \u010desto se poistovje\u0107uju sa sveto\u0161\u0107u. Isus ka\u017ee da su bla\u017eeni oni koji gladuju i \u017ee\u0111aju za pravedno\u0161\u0107u, odnosno sveto\u0161\u0107u (usp. Iv 3, 13-18). Definicija pravednosti po sv. Tomi jest: \u201ehabitus iz kojega proizlaze odre\u0111ena djelovanja pravednika, i pomo\u0107u kojega oni djeluju i \u017eele pravedne stvari.\u201c[4]<\/a><\/u><\/span> Ovu definiciju preuzima i Katekizam Katoli\u010dke Crkve u broju 1807. Malo jasnija definicija je ona Adolphea Tanquereya koji ka\u017ee da je pravednost moralna nadnaravna krepost koja naginje volju da d\u00e2 drugome u sve vrijeme ono \u0161to strogo njima pripada.[5]<\/a><\/u><\/span> Nadodaje kako pravednost prebiva u volji i regulira du\u017enosti koje su strogo odre\u0111ene prema bli\u017enjemu. Razlikuje se od kreposti ljubavi po tome \u0161to nam ljubav pru\u017ea \u010diniti usluge i djela prema drugima kao bra\u0107i u Kristu, ona nas naginje \u010diniti usluge koje pravednost ne tra\u017ei.[6]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n <\/a><\/a><\/a> Kroz pravednost vlada red i mir me\u0111u pojedincima i skupinama, a bez pravednosti zavladali bi sukobi, nepravda, anarhija, tla\u010denje slabijih te bi nastupio trijumf zla.[7]<\/a><\/u><\/span> U odnosu na broj subjekata, pravednost mo\u017eemo podijeliti ugrubo na dvoje: socijalnu pravednost koja ure\u0111uje odnose pojedinca prema zajednici i individualnu pravednost koja ure\u0111uje obveze i du\u017enosti pojedinca prema drugome. Pravednost uklju\u010duje sva prava, ne samo pravo privatnog vlasni\u0161tva, nego i sva tjelesna i duhovna dobra, pravo na \u017eivot, slobodu, \u010dast i ugled.[8]<\/a><\/u><\/span> Tanquerey dr\u017ei da se vjernici trebaju vje\u017ebati u kreposti pravednosti vi\u0161e nego svjetovni ljudi. Ako ne bismo \u010deznuli prema savr\u0161enosti u kreposti pravednosti to bi uzrokovalo zapreku u duhovnom \u017eivotu. Svepravedni Bog ne mo\u017ee imati intimna prijateljstva s ljudima koji kr\u0161e njegove formalne zapovijedi koje se odnose na pravednost.[9]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n <\/a> No ipak, tradicionalno, pravednost dijelimo na drugi na\u010din, budu\u0107i da osoba ostvaruje sto\u017eernu krepost pravednosti jedino kada uzvra\u0107a dugovanu obvezu nekom drugom. Svaka situacija koja zahtijeva \u010dine kao \u0161to su raspodjela ili razmjena uklju\u010duje jedan dio pravednosti. Dijelovi kreposti pravednosti jesu istinske kreposti jer oblikuju i upravljaju \u010dine ispravnog \u010dovjeka. Tako kr\u0161\u0107anska tradicija dijeli te potencijalne dijelove pravednosti u kreposti koje ure\u0111uju odnose u kojima postoji nejednakost polo\u017eaja te kreposti koje ure\u0111uju ispravno pona\u0161anje u situacijama u kojima postoji nejednakost. Prva kategorija uklju\u010duje kreposti vjere, milosr\u0111a i po\u0161tovanja prema Bogu, roditeljima i zakonitim vlastima.[10]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n Krepost bogo\u0161tovlja<\/b><\/p>\n <\/a><\/a><\/a> Bogo\u0161tovlje je krepost povezana s kreposti pravednosti jer nas obvezuje prema Bogu u davanju \u0161tovanja koje mu pripada.[11]<\/a><\/u><\/span> Ono spada u kategoriju gdje postoji nejednakost polo\u017eaja. \u0160tovi\u0161e, ovdje je rije\u010d o najve\u0107oj mogu\u0107oj nejednakosti, onoj izme\u0111u Boga kao nu\u017enog, apsolutnog te \u010dovjeka kao nenu\u017enog, stvorenog od Boga. Motivi nejednakosti u bogo\u0161tovlju nalaze se u ontolo\u0161kim kategorijama. Ova razlika proizlazi iz temeljnog na\u010dela uzro\u010dnosti.[12]<\/a><\/u><\/span> Razlog obveze prema Bogu nalazi se u samom postojanju (actus essendi<\/em>) i taj ontolo\u0161ki dug uzrokuje oblik pravednosti koji nadilazi odnos roditelj \u2013 dijete, radi se o odnosu Stvoritelj \u2013 stvorenje.[13]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n <\/a><\/a><\/a><\/a> Krepost bogo\u0161tovlja poti\u010de razvoj \u010dovjeka i olak\u0161ava razvoj drugih kreposti kao \u0161to su krepost po\u0161tovanja, poniznosti, podlo\u017enosti, strahopo\u0161tovanja i zahvalnosti.[14]<\/a><\/u><\/span> Tanquerey definira krepost bogo\u0161tovlja (pobo\u017enosti) kao \u201emoralnu i nadnaravnu krepost koja naginje volju prema davanju \u0161tovanja Bogu koje mu pripada zbog njegove beskona\u010dne savr\u0161enosti i zbog njegove suverene vlasti nad nama\u201c[15]<\/a><\/u><\/span>. Toma Akvinski definira krepost bogo\u0161tovlja, ako je ona prva me\u0111u bogo\u0161tovnim krepostima, kao davanje du\u017ene \u010dasti Bogu.[16]<\/a><\/u><\/span> Toma nastavlja: \u201ebilo da bogo\u0161tovlje (religio<\/em>) proizlazi iz opetovanog i\u0161\u010ditavanja (relectio<\/em>), bilo iz uvijek novog izabiranja (reeligere<\/em>), ili iz ponovnog povezivanja (religare<\/em>), ova krepost na prikladan na\u010din iskazuje Bogu \u010dast\u201c[17]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n Priroda kreposti bogo\u0161tovlja<\/b><\/p>\n <\/a> Bogo\u0161tovlje kao krepost razlikuje se od teologalnih kreposti u tome \u0161to za objekt ima \u0161tovanje Boga, bilo vanjskim bilo unutarnjim \u010dinima, dok je teologalnim krepostima neposredan objekt sam Bog. Krepost bogo\u0161tovlja pretpostavlja teologalnu krepost vjere koja nas prosvjetljuje prema Bo\u017ejim zakonima. Kada bogo\u0161tovlje dosegne savr\u0161enost, tada je o\u017eivotvorena ljubavlju i postaje iskazivanje i manifestacija tri teologalne kreposti (vjera, ufanje i ljubav).[18]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n <\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a> Njezin formalni objekt ili motiv je priznanje bezgrani\u010dne Bo\u017eje savr\u0161enosti, da je On prvi uzrok i zadnji cilj, savr\u0161eno Bi\u0107e o kojemu sve ovisi i kojemu je sve usmjereno.[19]<\/a><\/u><\/span> Djelovanje, odnosno \u010din na koji nas krepost bogo\u0161tovlja poti\u010de mo\u017ee biti unutarnji ili vanjski. Unutarnji \u010dini su: adoracija, zahvalnost, pokora i molitva.[20]<\/a><\/u><\/span> Ovi nutarnji sentimenti manifestiraju se kroz vanjske \u010dine i \u0161to vi\u0161e odgovaraju nutarnjim \u010dinima time vanjski \u010dini postaju savr\u0161enijim. Vanjski \u010dini su \u017ertva i javne molitve.[21]<\/a><\/u><\/span> \u017drtva je najva\u017eniji vanjski \u010din kreposti bogo\u0161tovlja. Tanquerey \u017ertvu definira kao vanjski i dru\u0161tveni \u010din u kojem sve\u0107enik prikazuje Bogu u ime Crkve \u017ertvu kako bi obznanio Bo\u017eju svemo\u0107, vlast; kako bi dao zadovolj\u0161tinu za uvrede Njegovom veli\u010danstvu te kako bi u\u0161ao u zajedni\u0161tvo s Njim.[22]<\/a><\/u><\/span> Javne molitve su vanjski \u010dini prikazani u ime Crkve preko njezinih predstavnika.[23]<\/a><\/u><\/span> U prvom redu to je Bo\u017eanski \u010dasoslov, odnosno liturgija \u010dasova kao slu\u017ebena molitva Crkve kojom Crkva posve\u0107uje vrijeme. Ovo je toliko va\u017ean vanjski \u010din Crkve da Crkva obvezuje pod te\u0161ki grijeh klerike i redovnike koji ne izvr\u0161avaju svoju du\u017enost posvete vremena.[24]<\/a><\/u><\/span> Tako\u0111er se ovdje ubrajaju blagoslovi s Presvetim oltarskim sakramentom, privatne usmene molitve, zavjeti i zakletve dane na Bo\u017eju slavu prema propisima Crkve.[25]<\/a><\/u><\/span> Prema svemu ovome Tanquerey zaklju\u010duje da je krepost religije najsavr\u0161enija me\u0111u svim moralnim krepostima jer uzrokuje da damo Bogu \u010dast, \u0161to nazivamo bogo\u0161tovlje, i pribli\u017eava nas Bogu vi\u0161e od ostalih kreposti.[26]<\/a><\/u><\/span> Ono stvara habitus<\/em> sposoban urediti \u010ditav niz kreposnih \u010dina u ime bogo\u0161tovlja.[27]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n <\/a><\/a> \u010cinjenica je, na\u017ealost, da zbog prezaposlenosti ili zbog odabira svjetovnih u\u017eitaka mali dio ljudi ula\u017ee vrijeme u davanju \u010dasti Bogu. Zato je bilo nu\u017eno da iz mno\u0161tva ljudi budu izabrani pojedinci koji \u0107e biti Bogu ugodni predstavnici pred narodom; koji \u0107e u ime zajednice i u svoje vlastito pred Bogom vr\u0161iti religijske obveze, davati Bogu \u010dast koju on zaslu\u017euje. Tako krepost bogo\u0161tovlja ponajprije obvezuje sve\u0107enike. Sve\u0107enik je naime izabran od Boga iz naroda kako bi bio posrednik izme\u0111u neba i zemlje, veli\u010dao Boga, davao Bogu \u010dast, donosio na zemlju Bo\u017eji blagoslov i milost. To je njegova stale\u0161ka zada\u0107a, prava zada\u0107a pravednosti kako pi\u0161e u Poslanici Hebrejima: \u201eSvaki veliki sve\u0107enik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i \u017ertve za grijehe.\u201c<\/em> (Heb 5, 1)[28]<\/a><\/u><\/span>. Zbog svega ovoga Tanquerey za sve\u0107enike ka\u017ee slijede\u0107e: \u201eZbog tog razloga Crkva je povjerila sve\u0107eniku dva velika sredstva vje\u017ebanja kreposti bogo\u0161tovlja, Bo\u017eanski \u010dasoslov i svetu Misu. Ovu dvostruku zada\u0107u mora izvr\u0161avati s velikim \u017earom, kako bi podao slavu Bogu i istovremeno prikazao to dvoje Bo\u017eanskom Viso\u010danstvu kako bi bio sklon na\u0161im molbama. Tako sve\u0107enik dobiva na vlastitoj svetosti du\u0161e i du\u0161a koje su mu povjerene.\u201c[29]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n Vje\u017ebanje u kreposti bogo\u0161tovlja<\/b><\/p>\n <\/a> Do sada smo spomenuli prirodu kreposti bogo\u0161tovlja i njezinu nu\u017enost, no potrebno je navesti kako tu krepost vje\u017ebati. Potrebno je dakle gajiti pravu pobo\u017enost (bogo\u0161tovlje) koja je habitualno raspolo\u017eenje volje te uzrokuje da se damo spremno i velikodu\u0161no za sve \u0161to pripada slu\u017eenju Bogu. Ova dispozicija je u stvarnosti manifestacija ljubavi prema Bogu i na taj je na\u010din bogo\u0161tovlje povezano s kreposti ljubavi.[30]<\/a><\/u><\/span> Po\u010detnici se vje\u017ebaju u ovoj kreposti:<\/p>\n (1) opslu\u017euju\u0107i Zakon Bo\u017eji i zakon Crkve u vezi posvete dana Gospodnjeg, obveznih svetkovina i molitve.<\/p>\n (2) Izbjegavaju\u0107i rastresenost i distrakcije u molitvi, bilo unutarnje, bilo vanjske.<\/p>\n <\/a> (3) Unutarnjim rekolekcijama prije molitve radi postizanja ve\u0107e pa\u017enje i vje\u017ebanja bivanja u Bo\u017ejoj prisutnosti.[31]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n <\/a><\/a><\/a><\/a><\/a> Napredni u ovoj kreposti trebaju \u010deznuti za duhom pobo\u017enosti (bogo\u0161tovlja) u jedinstvu s Kristom, vrhovnim bogoslu\u017enikom Oca, koji slavi Oca u svom \u017eivotu i smrti na beskrajan na\u010din.[32]<\/a><\/u><\/span> Taj duh pobo\u017enosti sadr\u017ei u sebi dvije dispozicije \u2013 revnost i ljubav. Revnost je profinjen osjet po\u0161tovanja u kojem priznajemo Bogu da je na\u0161 stvoritelj i suvereni Gospodar i veselimo se u proslavljanju na\u0161e ovisnosti o njemu.[33]<\/a><\/u><\/span> Osjet ljubavi nas usmjerava Bogu, najvi\u0161e ljubljenom Ocu koji nas je osmislio i posvojio kao svoju djecu i okru\u017euje nas roditeljskom nje\u017eno\u0161\u0107u.[34]<\/a><\/u><\/span> Iz ova dva osjeta proizlaze ostali: divljenje, zahvalnost i davanje hvale.[35]<\/a><\/u><\/span> Tanquerey preporu\u010duje da se zagledamo u Presveto Srce Isusovo koje je izvor svih navedenih sjetila.[36]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n <\/a> Gospodin od nas tra\u017ei suradnju i to ne smijemo zaboraviti. On je do\u0161ao da bismo dijelili s njim njegov \u017eivot, muku i \u017ertvu. Trebamo biti poslu\u0161ni nadahnu\u0107u milosti, a prikazuju\u0107i \u017ertvu progla\u0161ujemo superiornost Bo\u017eju nad na\u0161im ni\u0161tavilom. Ovo konkretnije \u010dinimo u djelima bogo\u0161tovlja kao \u0161to je sudjelovanje na svetoj Misi ili recitiranjem liturgijskih molitava ili drugih molitvi. Savr\u0161ene du\u0161e vje\u017ebaju ovu krepost pod nadahnu\u0107em dara pobo\u017enosti. [37]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n Razlika moralne kreposti bogo\u0161tovlja i dara pobo\u017enosti<\/b><\/p>\n <\/a><\/a><\/a><\/a> Kada se promatra samo naravni odnos Boga i stvorenja, dakle bez op\u0107eg poziva na spasenje koje se ostvaruje u bo\u017eanskoj ljubavi, taj odnos nema u sebi oznaku prijateljstva. Radi se o odnosu nu\u017enog i kontingentnog (nenu\u017enog). To je razlog za\u0161to bogo\u0161tovlje obvezuje i onoga koji je uveden u svete tajne, u bo\u017eansku dobrohotnost, onoga koji ima prijateljski odnos s Bogom.[38]<\/a><\/u><\/span> Milost osobnog prijateljstva s Bogom ne osloba\u0111a nikoga duga kojeg ima prema Bogu. Krepost bogo\u0161tovlja dio je pravednosti, te stoga razli\u010dit od milosnog dara pobo\u017enosti i zadr\u017eava svoje specifi\u010dnosti.[39]<\/a><\/u><\/span> Va\u017eno je naglasiti razliku izme\u0111u moralne kreposti bogo\u0161tovlja i teologalne kreposti. Teologalna krepost stavlja neku osobu u izravni i osobni odnos s Bogom. Vjera nas sjedinjuje s najvi\u0161om istinom, a nada i ljubav s najvi\u0161im dobrom, a sve tri zajedno \u010dine nas istinskim poznavateljem i ljubiteljem Boga.[40]<\/a><\/u><\/span> Ali moralne kreposti nisu takve, one upravljaju na\u0161im pona\u0161anjem, ne stavljaju nas u osobni odnos s Bogom. Krepost bogo\u0161tovlja ure\u0111uje kult i molitve koje osoba ili zajednica upu\u0107uje Bogu. Ona se bavi ljudskim du\u017enostima te je sastavni dio moralne kreposti pravednosti. Ali svaka moralna krepost biva poduprta milostima, u\u017eiva posebnu pomo\u0107 Duha Svetoga te \u017eivot bo\u017eanske ljubavi uzdi\u017ee \u010dovjeka preko granica puke vje\u0161tine. Dar pobo\u017enosti poma\u017ee nam da postanemo sinovi Oca nebeskog.[41]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n Problem bogo\u0161tovlja i bogoslu\u017eja<\/b><\/p>\n <\/a><\/a><\/a><\/a> Bogoslu\u017eje je specifi\u010dan oblik bogo\u0161tovlja, ono je konkretna realizacija, akt, vanjski \u010din onoga \u0161to krepost bogo\u0161tovlja nala\u017ee. Ve\u0107 smo rekli da moralne kreposti odre\u0111uju na\u0161e pona\u0161anje. Krepost pobo\u017enosti ili bogo\u0161tovlja ima svoje \u010dine i propise, a oni su sredstva za postizanje cilja, a ne s\u00e2m cilj.[42]<\/a><\/u><\/span> Ova krepost duboko se urezuje u na\u0161 unutarnji \u017eivot. Sveti Toma ka\u017ee: \u201eBoga \u0161tujemo i \u010dastimo ne zbog njega samog, koji je u sebi tako pun slave, da mu nikakvo stvorenje ne mo\u017ee ni\u0161ta pridodati, nego radi sebe: budu\u0107i da se, kroz \u0161tovanje i \u010dast koje dajemo Bogu, na\u0161 duh podvrgava njemu, posti\u017eu\u0107i tako vlastito savr\u0161enstvo.\u201c[43]<\/a><\/u><\/span> Iako izvr\u0161enje zadataka koje nala\u017ee krepost bogo\u0161tovlja je nu\u017eno, ono ipak doprinosi na\u0161em posve\u0107enju, a duhovni pisci nau\u010davaju da izvanjsko pona\u0161anje, ispravno vo\u0111eno, ima ulogu u izgradnji religiozne du\u0161e.[44]<\/a><\/u><\/span> Komentiraju\u0107i Boetijevo djelo De Trinitate<\/em>, sveti Toma sa\u017eima ono bitno u vezi vjere, bogo\u0161tovlja i kulta. Toma pi\u0161e: \u201eBogo\u0161tovlje se sastoji u djelovanju po kojemu \u010dovjek iskazuje \u0161tovanje Bogu podla\u017eu\u0107i se njemu; to djelovanje treba biti prikladno bilo onomu koji je \u0161tovan bilo onome koji iskazuje \u0161tovanje. Budu\u0107i da je onaj, koji je \u0161tovan, duh, ne mo\u017ee biti dohva\u0107en tijelom, nego jedino du\u0161om, zbog \u010dega se \u0161tovanje prema njemu sastoji ponajprije u duhovnim \u010dinima preko kojih je du\u0161a upravljena Bogu. [\u2026] Ali, budu\u0107i da mi, koji \u0161tujemo Boga, imamo tijelo i imamo spoznaju preko tjelesnih osjetila, trebamo, kako bismo Bogu iskazali \u010dast, i neke tjelesne \u010dine, ne samo zato \u0161to mo\u017eemo iskazati \u0161tovanje Bogu \u010ditavim na\u0161im bi\u0107em, nego jer tim tjelesnim \u010dinima tako\u0111er mo\u017eemo potaknuti, u nama samima i u drugima, duhovne \u010dine upravljene Bogu.\u201c[45]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n <\/a> Na\u0161a djelovanja nisu neovisna o moralnosti osobe. Moralnost \u010dina duboko je povezana s osobom i \u010din je taj koji se vrednuje, koji odre\u0111uje je li ne\u0161to dobro ili zlo.[46]<\/a><\/u><\/span> Zato je Crkva kodificirala bogoslu\u017eje jer je jako bitno kako se odaje hvala, \u010dast i slava Bogu, odnosno na koji na\u010din se vr\u0161i prinos \u017ertve koja je vrhunac bogoslu\u017eja. Crkva je izdala kazne i zabrane za kr\u0161enje tog kodeksa, odnosno za prijestupe protiv kreposti pobo\u017enosti, koji su u svojoj b\u00eeti prijestupi protiv pravednosti. Tako u kanonskom zakonu imamo kanone 837 i 846 koji nare\u0111uju strogo obdr\u017eavanje liturgijskih propisa i zabranjuju bilo kakvo mijenjanje, oduzimanje ili dodavanje. Svaka promjena je zapravo nepravda u\u010dinjena prema Bogu i narodu koji zaslu\u017euje dobru, lijepu i pravednu liturgiju, odnosno bogoslu\u017eje. Sve\u0107enik koji \u010dini velike zloporabe \u010dini te\u0161ki prijestup i kra\u0111u od Boga i naroda, jer liturgija nije sve\u0107enikova, ona je Bo\u017eja i nije samo za sve\u0107enika nego i za narod Bo\u017eji.<\/p>\n <\/a> Danas je skromnost \u010dest izgovor za nepo\u0161tivanje propisa ili obi\u010daja koji su u slu\u017ebi bogo\u0161tovlja. Izgovori poput \u201enarod to ne razumije\u201c ili \u201ebitno je \u0161to je u srcu\u201c te razni koncepti i teorije poput plemenite jednostavnosti<\/em> i umjerenosti u ljubavi<\/em> znaju biti na\u017ealost pokri\u0107a za lijenost ili strah kod sve\u0107enika i za rezultat imaju jedino \u201ekra\u0111u\u201c od svetinja \u0161to su du\u017eni dati. Ovaj takozvani problem pompe<\/i> svojedobno je komentirao i C.S. Lewis: \u201eIznad svega, moramo se osloboditi grozne ideje, ploda rasprostranjenog kompleksa inferiornosti da pompa, u odgovaraju\u0107im prilikama, ima ikakve veze s ta\u0161tinom ili uobra\u017eeno\u0161\u0107u. Celebrant koji se pribli\u017eava oltaru, princeza koju kralj izvede da otple\u0161e menuet, general na sve\u010danoj paradi \u2013 svi oni nose neobi\u010dnu odje\u0107u i kre\u0107u se prora\u010dunatom dostojanstveno\u0161\u0107u. To ne zna\u010di da su ta\u0161ti, nego da su poslu\u0161ni; pokoravaju se zahtjevima sve\u010danosti. Moderna navika da prosta\u010dki obavljamo sve\u010dane prilike nije dokaz poniznosti nego je dokaz da se osoba nije u stanju izgubiti u ritualu, pokazuje da je osoba spremna svima pokvariti pravi u\u017eitak rituala.\u201c[47]<\/a><\/u><\/span><\/p>\n fra Vedran Barbari\u0107<\/em><\/p>\n [1]<\/a> Usp. Moral Virtues (2016.), u: http:\/\/www.sensustraditionis.org\/Virtues.pdf<\/a><\/u> (14.1.2022.)<\/p>\n<\/div>\n [2]<\/a> Adolphe TANQUEREY, The Spiritual Life. A treatise on Ascetical and Mystical Theology<\/em>, 2015., 492.<\/p>\n<\/div>\n [3]<\/a> Usp. Moral Virtues (2016.), u: http:\/\/www.sensustraditionis.org\/Virtues.pdf<\/a><\/u> (14.1.2022.)<\/p>\n<\/div>\n <\/a> [4]<\/a><\/u><\/span> Toma AKVINSKI, Summa Theologiae<\/em>, II-I, q. 58, a.1 (dalje ST)<\/p>\n <\/a> [5]<\/a><\/u><\/span> Usp. Adolphe TANQUEREY, The Spiritual Life. A treatise on Ascetical and Mystical Theology<\/em>, 2015., 488.<\/p>\n <\/a> [6]<\/a><\/u><\/span> Usp. Isto.<\/em>, 489.<\/p>\n <\/a> [7]<\/a><\/u><\/span> Usp. Isto.<\/em>, 489.<\/p>\n <\/a> [8]<\/a><\/u><\/span> Usp. Isto., <\/em>490.<\/p>\n <\/a> [9]<\/a><\/u><\/span> Usp. Isto<\/em>., 492.<\/p>\n <\/a> [10]<\/a><\/u><\/span> Romanus CESSARIO, Kreposti<\/em>, Zagreb, 2007., 150.<\/p>\n