{"id":5261,"date":"2022-03-26T17:30:49","date_gmt":"2022-03-26T16:30:49","guid":{"rendered":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/?p=5261"},"modified":"2022-04-07T07:58:50","modified_gmt":"2022-04-07T05:58:50","slug":"lady-anne-conway-prikaz-i-prinos-metafizici-jedne-filozofkinje-2-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/lady-anne-conway-prikaz-i-prinos-metafizici-jedne-filozofkinje-2-2\/","title":{"rendered":"Lady Anne Conway \u2013 prikaz i prinos metafizici jedne filozofkinje (2\/2)"},"content":{"rendered":"

3. Prigovori Descartesu<\/strong><\/span><\/p>\n

Anne Conway je vrlo originalna u shva\u0107anju odnosa duha i tijela. Ovakvo njezino novo shva\u0107anje za neke autore predstavlja ozbiljan izazov pred kojim Descartes mora braniti svoju tezu dualizma (Grey, 2017, str. 2). Za po\u010detak postavimo Descartesove dualisti\u010dke teze koje Conway \u017eeli opovrgnuti. Kada govorimo o supstancijalnom dualizmu onda govorimo kako je misle\u0107a stvar (res cogitans<\/em>) po naravi druga\u010dija (razli\u010dita) od naravi prote\u017ene stvari (res extensa<\/em>). Jedan autor dobro primje\u0107uje da se ovaj argument o naravi izme\u0111u misle\u0107e i prote\u017ene stvari zapravo odnosi na tezu koja zastupa odnos um-tijelo (Grey, 2017, str. 3). Problematika odvajanja supstancija kao po naravi razli\u010ditih onemogu\u0107uje konvertibilnost duha u materiju i vice versa<\/em> jer omogu\u0107uje me\u0111usobno isklju\u010divanje bez potencijala za bilo kakvo povezivanje (Derksen, 1998, str. 31-32).<\/p>\n

Ono \u0161to je Descartes oduzeo tijelu, Conway vra\u0107a, a to su \u017eivot i percepcija koji zapravo negiraju atribut \u201cmrtvo tijelo\u201d. Dualizam nastoji presko\u010diti upu\u0107ivanje na jedinstvo svih stvorenja. Descartes je gledao u dualizmu na dva elementa kao na dvije razli\u010dite kako kvalitativno tako i kvantitativno, dvije odijeljene supstance i na numeri\u010dki na\u010din. To je dok govorimo o stvarima koja su stvorena. Jedan protuargument koji zadaje Conway jest upravo da je koncepcija dualizma duh-tijelo neva\u017ee\u0107a jer postoje samo tri vrste supstanci koje su po naravi razli\u010dite, a to su: Bog, Krist i Stvorenje. Duh i tijelo spadaju u kategoriju stvorenja. Anne unosi ponovnu vrst potpore, a to je s tzv. tezom o zavisnosti. Formulirat \u0107emo to ovako: 1) Dvije supstance imaju razli\u010ditu narav jedino ako naposljetku svaka za svoje postojanje ovisi o drugoj stvari; 2) Sve stvorene supstance naposljetku ovise u svom postojanju o istoj stvari\/stvarima; 3) Dakle, ne postoje dvije stvorene supstance s razli\u010ditom naravi. Ovaj odnos se promatra u relaciji supstance prema Bogu i Kristu (Grey, 2017, str. 13). Descartes je stvorio u svojim promi\u0161ljanjima uvjete za prihva\u0107anje ove teze tvrde\u0107i da sve supstance koje su stvorene ovise o ne\u010dem drugom, a to ne\u0161to drugo je Bog. Jedina supstanca koja ne ovisi ni o \u010demu drugom jest sam Bog. A da bi ove supstance bile potpuno razli\u010dite morale bi kao takve imati razli\u010dite vrste neovisnosti dok se ovdje \u010dini da imaju isti izvor o kojem ovise, tj. ovise o Bogu.<\/p>\n

Conway smatra da dualisti\u010dni govor kao takav je inkonzistentan jer ako se tijelo smatra kao prote\u017eno, pokretno i figurabilno, kako se onda dualisti\u010dni govor mo\u017ee izja\u0161njavati o duhu koji se mo\u017ee locirati negdje, kao npr. mjesto gdje bi duh obitavao da primi u sebe iskustva iz tijela i oko tijela. Dakle, on je pokretan i nalazi se u prostoru kao i tijelo (Derksen, 1998, str. 32). Tako\u0111er, tijelo je vi\u0111eno kao takvo i da ima figurabilnost. Sve ove stvari upu\u0107uju na probojnost koje je klju\u010dna osobina tijela, tj. materije. Mo\u017ee li se onda govoriti o potpunoj razlici izme\u0111u duha i tijela? Zaustavit \u0107emo se na ovim prigovorima Anne Conway dualizmu.<\/p>\n

4. Dualizmi u njezinom sustavu<\/strong><\/span><\/p>\n

Isti\u010demo neka pitanja:<\/p>\n

1) Pitanje Adam Kadmona (tj. Mesije ili Krista):<\/p>\n

\u00bb…kako je narav i esencijalni atribut Boga da bude nepromjenjiv i vje\u010dan, tako je narav njegovih stvorenja promjenjiva i vremenita\u2026 onda se isto mo\u017ee re\u0107i da su sva stvorenja stvorena u isto vrijeme, posebno ako jedan uzima u obzir Mesiju ili Krista, koji je prvoro\u0111enac od svih stvorova\u2026 \u0160tovi\u0161e, Isus Krist ozna\u010dava cijeloga Krista, koji je Bog i \u010covjek.\u00ab[1]<\/a> (Conway, 1996, str. 21)<\/p>\n

Ovdje se susre\u0107emo s velikom pote\u0161ko\u0107om, ako je Krist prvoro\u0111enac od stvorenja, tj. prvi od stvorenja, kako onda mo\u017ee nositi naslov Bog? Kao stvorenje on je promjenjiv i vremenit, tj. totalno suprotan onome \u0161to Bog u sebi jest. Ovdje vidimo jednu vrstu dualisti\u010dke razlike prema kojoj su radikalno odijeljeni Krist i Bog. Jer kategorije stvorenja i Boga se razlikuju radikalno. Anne Conway ga nikada nije stavila u potpuno u \u201cvrstu\u201d Boga. Time nastaje pote\u0161ko\u0107a i razdor.<\/p>\n

2) Pitanje moralnog kretanja (biti dobar \u2192 biti lo\u0161, biti lo\u0161 \u2192 biti dobar):<\/p>\n

\u00bb\u0160tovi\u0161e, postoje dvije vrste promjene. Jedna ima unutra\u0161nju mo\u0107 mijenjanja sebe ili na dobro ili na zlo i ovo je zajedni\u010dko svim stvorenjima, ali ne i prvoro\u0111enom od svih stvorenja.\u00ab[2]<\/a> (Conway, 1996, str. 24)<\/p>\n

Ako je to pripojeno stvorenjima, onda to vrijedi za svako stvorenje, za svako ono bi\u0107e koje nosi naziv stvorenje. Iako je to prvoro\u0111eno stvorenje, i dalje samim time \u0161to je nazvano stvorenje u sebi treba nositi sva obilje\u017eja koja dolaze za stvorenja. Ovako se stvara razlika izme\u0111u stvorenja i izme\u0111u prvoro\u0111enog stvora, ta razlika pogoduje da se stvori dualisti\u010dko, tj. opre\u010dno shva\u0107anje Krista i stvorenja.<\/p>\n

3) Pitanje opisa tijela:<\/p>\n

\u00bb…i ono se razlikuje od duha samo ukoliko je mra\u010dnije. Dakle, \u0161to je grublje, to je vi\u0161e udaljen od stanja duha.\u00ab[3]<\/a> (Conway, 1996, str. 40)<\/p>\n

\u00bb…tijelo je uzrok ovog sjedinjenja i da ovo vitalno srodstvo prestaje s kvarenjem tijela\u2026 Jer tijelo je uvijek mrtva materija kojoj nedostaju \u017eivot i percepcija\u2026 Ali ako neka sklonost postoji, ona bi jasno ostala ista bilo da je tijelo cijelo ili pokvareno.\u00ab[4]<\/a> (Conway, 1996, str. 57)<\/p>\n

\u00bb\u2026iako oni ne mogu zajedno i jednom pasti u op\u0107enitu grubo\u0107u, kao \u0161to \u010ditavo tijelo palog duha mo\u017ee biti jednako grubo u svim svojim dijelovima. Ali neki dijelovi postaju grublji i grublji i ostali dijelovi ovog tjelesnog duha (ovo su sredstva po kojima je duh intimno sjedinjen s tijelom) zadr\u017eavaju odre\u0111enu \u017eilavost, bez koje duh ne bi mogao biti tako aktivan ili pokretan kao i ina\u010de.\u00ab[5]<\/a> (Conway, 1996, str. 43)<\/p>\n

Za\u0161to se postavljaju ovakvi opisi tijela? Vrlo je sli\u010dno postavljeno kao odnos prema tijelu\/materiji i u Descartesovom sustavu. Zar nije upravo isticanje pokvarljivosti tijela naspram duha put kojim se stvara dualisti\u010dko, \u010dak i neprijateljsko pona\u0161anje prema pojmu tijela i materije? Ima li prema ovakvim opisima duh ve\u0107u vrijednost nego li samo tijelo? Jer duh se prezentira kao lagan, prozra\u010dan, gladak, mekan (ako poku\u0161amo duh kao takav pribli\u017eiti govoru).<\/p>\n

Potencijalna rje\u0161enja za izbjegavanje dualizma<\/em><\/p>\n

Pitanje Adama Kadmona se mo\u017eda mo\u017ee rije\u0161iti ako stvorenje izjedna\u010dimo s Bogom, ali ne na na\u010din poistovje\u0107ivanja ve\u0107 na na\u010din mogu\u0107nosti potencijala za udioni\u0161tvo u bo\u017eanskoj naravi u kojem Bog stvorenje uvodi u sebe jer je stvorenje sposobno biti unutra (tj. ima dovoljno kapaciteta) i tako vi\u0161e nisu na razli\u010ditoj nego na istoj razini.<\/p>\n

Pitanje moralnog kretanja se mo\u017eda rje\u0161ava tako da se i Kristu dadne puna te\u017eina stvorenja u smislu da je i on sam u mogu\u0107nosti krenuti krivim putem kao i sva ostala stvorenja.<\/p>\n

Pitanje opisa tijela je mo\u017eda mogu\u0107e rije\u0161iti boljom upotrebom rije\u010di, ali i tako\u0111er promjenom opisa odnosa i djelovanja izme\u0111u duha i tijela. Za bolju upotrebu rije\u010di predla\u017eemo: umjesto pokvarljivo \u2013 ispra\u017enjeno (isto vrijedi i za duh), umjesto grub \u2013 \u010dvrst (isto vrijedi i za duh). Ovim rije\u010dima \u017eelimo zapravo istaknuti vrijednost tijela kao takvog te potencijala koje u sebi nosi.<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/span><\/p>\n

Anne Conway je doista jedna velika \u017eena, kako u filozofiji tako i u hrabrosti. To vidimo iz primjera njezinog sustava u kojem se hrabro obra\u010dunavala s velikim misliocima svoga vremena (More, Descartes, Hobbes, Spinoza). O njezinoj veli\u010dini nam svjedo\u010di i njezin utjecaj na Leibniza. Sve ovo pridonosi veli\u010dini izvanredne filozofkinje Anne Conway. Nadamo se da \u0107e se u budu\u0107nosti posvetiti vi\u0161e pa\u017enje u prou\u010davanju kako bi se \u0161iroj filozofskoj, ali i intelektualnoj pozornici moglo ponuditi jedno zanimljivo razmi\u0161ljanje hrabre \u017eene. Ovo je doista veliki pokazatelj snage \u017eenske misli kako u novovjekoj filozofiji i ta snaga (ne samo Anne Conway) traje sve do danas.<\/p>\n

fra Ivan Rozi\u0107<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

Reference<\/em><\/strong><\/p>\n

Conway, Anne (1996). The Principles of the Most Ancient and Modern Philosophy<\/em>. Preveli Allison P. Coudert, Taylor Corse. Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

Derksen, Louise D. (1998). ‘Anne Conway\u2019s Critique of Cartesian Dualism’, The Paidea Archive <\/em>13, str. 29-34. doi: https:\/\/doi.org\/10.5840\/wcp20-paideia199813274<\/a> .<\/p>\n

Grey, John (2017). ‘Conway\u2019s Ontological Objection to Cartesian Dualism’, Philosophers\u2019 Imprint <\/em>17(13), str. 1-19. URL: https:\/\/philpapers.org\/rec\/GRECOO-4<\/a> (Pristupljeno: 27. 05. 2021.).<\/p>\n

[1]<\/a> Citat: \u00bb…as it is the nature and essential attribute of God to be immutable and eternal, so it is the nature of his creatures to be mutable and temporal\u2026 then it can also be said that all creatures were created at the same time, especially if one considers the Messiah or Christ, who is the first born of all creatures\u2026 Moreover, Jesus Christ signifies the whole Christ, who is God and Man.\u00ab (Conway, 1996, str. 21)<\/p>\n

[2]<\/a> Citat: \u00bbMoreover, there are two kinds of change. One has intrinsic power of changing itself either for good or bad and this is common to all creatures, but not to the first born of all creatures.\u00ab (Conway, 1996, str. 24)<\/p>\n

[3]<\/a> Citat: \u00bb\u2026and it differs from a spirit only insofar as it is darker. Therefore the crasser it becomes, the more it is removed from the condition of spirit.\u00ab (Conway, 1996, str. 40)<\/p>\n

[4]<\/a> Citat: \u00bb\u2026body is the cause of this union and that this vital affinity ceases with the corruption of the body\u2026 For body is always dead matter lacking life and perception\u2026 But if some affinity does exist, it would clearly remain the same whether the body is whole or corrupt.\u00ab (Conway, 1996, str. 57)<\/p>\n

[5]<\/a> Citat: \u00bb\u2026although they cannot together and at one time fall into a general grossness, such that the entire body of a fallen spirit can be equally crass in all its parts. But some parts become grosser and grosser, and the remaining parts of this corporeal spirit (these are the means by which spirit is intimately united to body) retain a certain tenuousness, without which spirit cannot be so active or mobile as otherwise.\u00ab (Conway, 1996, str. 43)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

3. Prigovori Descartesu Anne Conway je vrlo originalna u shva\u0107anju odnosa duha i tijela. Ovakvo njezino novo shva\u0107anje za neke autore predstavlja ozbiljan izazov pred kojim Descartes mora braniti svoju tezu dualizma (Grey, 2017, str. 2). Za po\u010detak postavimo Descartesove dualisti\u010dke teze koje Conway \u017eeli opovrgnuti. Kada govorimo o supstancijalnom dualizmu onda govorimo kako je … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[1,3],"tags":[138,142,141,139,145,146,144,143,140],"class_list":["post-5261","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano","category-teologija-i-filozofija","tag-anne-conway","tag-descartes","tag-leibniz","tag-metafizika","tag-ontoloski-dualizam","tag-prikaz","tag-tijelo","tag-um","tag-zenska-filozofkinja"],"views":1553,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5261","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5261"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5261\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5293,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5261\/revisions\/5293"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5261"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5261"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5261"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}