{"id":530,"date":"2015-06-02T06:51:13","date_gmt":"2015-06-02T06:51:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=530"},"modified":"2015-06-02T06:51:13","modified_gmt":"2015-06-02T06:51:13","slug":"o-praksi-naravne-teologije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/o-praksi-naravne-teologije\/","title":{"rendered":"O praksi naravne teologije"},"content":{"rendered":"

Mnogim na\u0161im suvremenicima kr\u0161\u0107anska poruka o Bogu koji se utjelovio i svojom nas smr\u0107u spasio je strani jezik koji oni jo\u0161 nisu nau\u010dili, koji im je nerazumljiv. Danas kao da se vi\u0161e ne postavljaju temeljna pitanja o smislu \u017eivota i o Bogu. To se vidi kada se uzmu u obzir sredi\u0161nje rije\u010di navje\u0161ataja: Bog, grijeh, spasenje, milost. Te rije\u010di \u010dovjek danas vi\u0161e ne umije smjestiti niti u svoj uobi\u010dajeni govor niti u zbilju u kojoj se kre\u0107e. Tako mo\u017eemo re\u0107i da je do\u0161lo do gubitka osnovnih pretpostavki za razumijevanje kr\u0161\u0107anske poruke o Bogu Stvoritelju i Spasitelju. Taj gubitak ili zamra\u010denje osnovnih pretpostavki za razumjevanje kr\u0161\u0107anske poruke o Bogu Spasitelju vidi se jo\u0161 s jedne strane: tajna ili otajstvo kao temeljna dimenzija vjere zasuta je i prekrivena u na\u0161em \u017eivotu ne samo brigama i bezglavom jurnjavom\u00a0 za materijalnim dobrima nego i tipi\u010dno novovjekovnim reduciranjem na\u0161e sposobnosti za iskustvo na samo ono \u0161to je osjetilno, \u0161to se mo\u017ee mjeriti i brojiti te na ono \u0161to se mo\u017ee proizvesti.[1]<\/a> Paralelno sa svime time primje\u0107uje se povi\u0161eno tra\u017eenje i glad za iskustvom. Tu se otvara mogu\u0107nost za navje\u0161tanje poruke o spasenju po Isusu Kristu. No, kako bi se izbjegla opasnost \u201eiskustvenja\u0161tva\u201c tj. bijega u dimenzije do\u017eivljajnosti\u00a0 i odbacivanje napora mi\u0161ljenje i razumjevanja potrebno je da se teolo\u0161ka refleksija temeljitije usmjeri na promi\u0161ljanje preduvjeta za razumijevanje vjere. Upravo tome slu\u017ei naravna teologija. Ovaj \u010dlanak kratki je prikaz prakse naravne teologije. Polazi prije svega od knjige Postanka, zatim psalama, a govor se nastavlja u klasi\u010dnim tekstovim za naravnu teologiju: Mudr 13 \u2013 19, te Rim 1, 18 \u2013 23. \u010clanak govori i o praksi naravne teologije kod sinoptika (Isusove prispodobe) i u ivanovskom opusu.<\/span><\/p>\n

Naravnom teologijom nazivamo razmi\u0161ljanje o preduvjetima vjere i razumijevanje vjere u Boga koje polazi od iskustva \u010dovjeka i njegova svijeta. \u010covjekovu vjeru gledamo kao \u017eivotno opredjeljenje za Boga koji nam se otvara u i po Isusu Kristu, a ne kao nedovoljno o\u0161tru i nedovoljno sigurnu spoznaju odnosno znanje. Vjera uklju\u010duje maksimalno iskori\u0161tavanje svih \u010dovjekovih kapaciteta: um \u2013 srce i volju. Naravna teologija u ovom smislu uklju\u010duje ono \u0161to se naziva preambula fidei <\/em>(predvorja vjere) pri \u010demu se misli na metafizi\u010dke istine koje su dostupne \u010dovjeku prirodnim svjetlom njegova razuma i koje sama objava Bo\u017eja pretpostavlja. Sveto pismo prije svega nam otkriva praksu naravne teologije. U Bibliji njezini pisci posi\u017eu za religioznim predod\u017ebama i iskustvima svijeta iz biblijske kulturne okoline kao i za op\u0107eljudskim svagda\u0161njim iskustvima te ih rabe kao sliku i usporedbu za svoju religijsku poruku. \u00a0Biblija posi\u017ee i za religijskim predodo\u017ebama svojih susjeda i svoje vlastite usmene predaje te ih kriti\u010dki interpretira. Tako npr. u sve\u0107eni\u010dkom opisu stvaranja sve stvoreno opisuje se izrazima koji su srodni sa sli\u010dnim opisima nastanka kozmosa u mitologijama biblijskog okoli\u0161a, ali s jednom bitnom razlikom: ni tama ni bezdani ni vode, ni \u201epusto i prazno\u201c nemaju ni tra\u010dka svoje mo\u0107i koju bi mogli suprostaviti Stvoritelju. Sve je to puki materijal kojim Stvoritelj raspola\u017ee. Ta desakralizacija i demitizacija svih kozmi\u010dkih elemenata najo\u010ditija je u Post 1, 11 \u2013 19: u svojem nastajanju biljke predhode svim astralnim tijelima koja su kod Babilonaca posjedovala astralnu mo\u0107. Biblijski autor isto tako ne upotrebljava izraze za sunce i mjesec (\u0161eme\u0161, jareah) i to vjerojatno stoga \u0161to su to mitski optere\u0107ene rije\u010di: kod Babilonaca imena za bogove.<\/span><\/p>\n

U psalmima lijepo se opjevava Bo\u017eje stvarateljsko djelo\u00a0 i pokazuje se kako starozavjetni \u00a0pisac raspoznaje u stvarnosti svijeta mo\u0107 i slavu Bo\u017eju. Susret biblijskog vjerovanja u Jahvu s gr\u010dkom kulturom u helenisti\u010dkom svijetu nametnuo je \u017eidovskom bogobojaznom vjerniku pitanje koje je dolazilo od gr\u010dkog \u0161tovanja bogova: Svjedo\u010di\u00a0 li materijalni svijet o Bogu? Kako? Izrael nije prihva\u0107ao gr\u010dku varijantu odgovora koja veli da je sam kozmos bo\u017eanski kako u cjelini tako i u svojim bo\u017eanskim dijelovima. Na temelju prve zapovjedi Dekaloga to je sasvim isklju\u010deno (Izl 20,2 sl.). Jahvina stvoriteljska mo\u0107 nije nikim i ni\u010dim ograni\u010dena, kozmos nije bo\u017eanski nego je on Bo\u017eje djelo, transparentan za svojeg Stvoritelja i Gospodara. O tome nam svjedo\u010di knjiga mudrosti. To je najmla\u0111i starozavjetni spis koji je nastao u 1. st. pr. Kr. Autor mu je nepoznati helenisti\u010dki \u017didov. U va\u017enom mjestu \u2013 13,1, pisac razra\u010dunava s onodobnom egipatskom religiozno\u0161\u0107u, napose sa tamo\u0161njim kultovima zvijezda i \u017eivotinja. S tim je bio pomije\u0161an i helnisti\u010dki \u017eidovski svjetonazor \u0161to se o\u010dituje i u jeziku teksta koji govori o Bogu kao \u201eonom koji jest\u201c. Pisac ne govori o poznavanju Boga iz njegovih povijesno – spasenjskih zahvata odnosno objave ve\u0107 prekorava one koji su dive\u0107i se stvorenjima i ljepoti stvorenja proglasili ih bo\u017eanstvima te isti\u010de da spoznaja svega toga, ljepota stvorenja, trebala bi ih ponjeti i povesti k onome koji je tvorac svake sile i ljepote (r. 4 \u2013 5), koji sve nadilazi i koji jedini doista jest (r. 1). Za Bibliju vrijedi: kozmos i njegova ljepota nisu bo\u017eanski\u00a0 ve\u0107 iz njih i njihove dobrote nazire se onaj koji jest. Takvo razmi\u0161ljanje o Bogu i \u010dovjeku nastaje unutar biblijskog vjerovanja u Boga Stvoritelja. Stari zavjet prakticira takvo razmi\u0161ljanje da bi se s kritikom suprostavio mnogobo\u0161tvu, istaknuo svoju izvornost i drugima otvorio o\u010di za specifi\u010dnost vjerovanja u Jahvu (usp. Mudr 13 \u2013 19).<\/span><\/p>\n

Novi zavjet zahva\u0107a \u0161ire i dublje u ono \u0161to smatramo praksu naravne teologije. Ovdje je va\u017ean tekst sv. Pavla: Rim 1, 18 \u2013 23. Ovaj tekst cilja na isto stanje stvari kao i Mudr 13, ali ide jo\u0161 dalje jer tematizira Bo\u017eje samoo\u010ditovanje u stvorenju kao i moralne posljedice nepriznavanja tog samoo\u010ditovanja od \u010dovjeka. Pavao isti\u010de da Bog treba biti i ostati Bogom tj. onim koji on jest, a ljudi ga kao takvog mogu spoznati i trebaju priznati. Svaka inicijativa da Bog bude spoznati proizlazi prema Pavlu od samoga Boga (r. 19 \u2013 20). Isti\u010de se da se nevidljivi Bog u\u010dinio vidljivim u svojim stvorenim djelima, u ljepoti i veli\u010dini stvorenja. Ako se Bo\u017eje bo\u0161tvo\u00a0 ve\u0107 \u201eod stvaranja svijeta umom po dijelima razabire\u201c (r. 20) onda to zna\u010di da Bog po odluci svoje slobode u stvaranju \u201eizlazi iz sebe\u201c tako da se umom dade dodirnuti s pomo\u0107i lika svojeg stvorenja. \u010covjek mo\u017ee Boga svojim umom toliko spoznati\u00a0 koliko se ovaj njemu po dijelima o\u010dituje. \u010covjek koji je i sam dio Bo\u017ejeg stvorenja u stvorenju nazire bo\u017eanskost Tvorca stvorenja.\u00a0 Prema Pavlu Bo\u017eje stvorenje jest jedan oblik Bo\u017ejeg samoo\u010ditovanja (kako isti\u010de Rim\u00a0 1, 19 \u2013 20) te je ba\u0161 po tom samoo\u010ditovanju Bo\u017ejem Bog \u010dovjeka osposobio da mo\u017ee to isto Bo\u017eje samoo\u010ditovanje spoznati, tj. Bo\u017eje bo\u0161tvo po stvorenju \u201erazabrati\u201c (r. 20). Pretpostavka tog Pavlovog u\u010denja jest da svijet ili kozmos nisu samonikli nego da su stvorenje. Prema Pavlu \u201eorgan\u201c kojim \u010dovjek opa\u017ea Bo\u017eje samoo\u010ditovanje putem stvorenja je um. Te\u0161ko je odrediti \u0161to taj pojam odre\u0111uje kod Pavla. Bo\u017eje samoo\u010ditovanje kroz stvorenja i umu ili intelekt\u00a0 (intellectus od intus legere = \u010ditati, razabirati u\/unutra) koji to opa\u017ea stoje u istom redu: u redu stvorenja. Za Pavla oni su na toj razini korelativni, oni odgovaraju jedan drugome, stoga se na toj razini mo\u017ee afirmirati spoznaja Boga iz stvorenja. Pavao opisuje i \u0161to se u stavrnosti doga\u0111alo s tom spoznajom Boga. Ljudi \u201eishlapi\u0161e u mozganjima svojim\u00a0 te se pomra\u010di bezumno srce njihovo\u201c; oni \u201epoludje\u0161e\u201c, a to se vidi po tome \u0161to \u201ezamjeni\u0161e slavu neraspadljivog Boga likom, obli\u010djem raspadljiva \u010dovjeka, i ptica, i \u010detverono\u017eaca i gmazova\u201c (r. 23). Po tome ljudi istinu sputavaju nepravedno\u0161\u0107u (r. 18). Dakle, imamo afirmiranu sposobnost uma da razabere Bo\u017eje samoo\u010ditovanje u stvorenjima i, na drugoj strani, unato\u010d toj sposobnosti, spoznajne i druge postupke koji tome izravno protuslove (r.\u00a0 24 \u2013 32); u stvarnosti ljudske povijesti, kako eti\u010dke tako i religiozne \u0161to je za Pavla nerzadjeljivo, doga\u0111a se isto ono depotenciranje, ru\u0161enje i degradacija koju opisuje ve\u0107 Mudr 13. Govorimo o degradaciji zbog toga \u0161to je um ve\u0107i od onoga za \u0161to ga ljudi efektivno koriste, a istina je ve\u0107a i \u0161ira od onoga \u0161to ljudi dr\u017ee isitnom. Um kako ga vidi Pavao dospijeva po stvorenju u tanscendiraju\u0107i polet ili pokret po kojem on u stvorenju spoznaje tragove Stvoritelja. Um nesmije zastati kod stvorenih stvari\u00a0 \u017eeli li biti vjeran svojema naravnom poletu preko svega kona\u010dnog. Na\u017ealost, um nije\u010de svoju transcendiraju\u0107u sposobnost ako se bo\u017eansko poistovje\u0107uje s kona\u010dnim i ograni\u010denim likovima ili ako se oni uzdi\u017eu na rang bo\u017eanstva, doga\u0111a se zamjena Boga likom raspadljiva \u010dovjeka i drugih bi\u0107a (r. 23).<\/span><\/p>\n

Praksu naravne teologije u Bibliji ne mo\u017eemo ograni\u010ditit samo na klasi\u010dne tekstove. Ona ide dalje. U Isusovim usporedbama svijet \u010dovjekovog svagda\u0161njeg iskustva u prirodi i me\u0111uljudskim odnosima\u00a0 pokazuje se transpanetni\u00a0 za kraljevstvo Bo\u017eje, on postaje poredbom za eshatolo\u0161ko spasenje. Ljudska iskustva u Isusovom navje\u0161tanju imaju poredbenu vrijednost za ono \u0161to je nevidljivi Bog te za njegov odnos prema \u010dovjeku. No, vrijedi i obratno. Po tom Isusovom poredbenom zahvatu ljudska iskustva dospijevaju u neo\u010dekivano novo svjetlo. Svijet i povijest nisu obi\u010dni provizorij koji danas jest, a sutra nije, nego oni imaju svoj definitivni i nepovratni smisao ba\u0161 u otkrivanju Boga. Sli\u010dno vezivanje na \u010dovjekova iskustva i na \u010dovjekova razmi\u0161ljanja i praksu nalazimo i u Djelima apostolskim 17, 22 \u2013 28. To je Pavlov govor u Ateni na Aeropagu. Pavao govori protiv idolatrije i o vremenima neznanja i nepoznavanja Boga. Pavao Atenjane prekorava radi njihova \u0161tovanja kipa koji je posve\u0107en Nepoznatom Bogu isti\u010du\u0107i da Bog ne prebiva u rukotovorinama i kipovima (r. 24) te je taj Nepoznati Bog idol kao i svaki drugi idol. Pavao da bi dokazao besmisao idolotarije u svojoj argumentaciji posi\u017ee za elementima stoi\u010dke mudrosti\u00a0 izra\u017eene u nekih gr\u010dkih pjesnika.[2]<\/a> Prihva\u0107aju\u0107i pogansku mudrost Pavao ju je interpretirao kr\u0161\u0107anski. Polaze\u0107i od te \u201ekr\u0161tene\u201c gr\u010dke mudrosti, Pavao argumentira da bi dokazao odgovornost i krivnju pogana za idolatriju: ako je isitna da smo mi \u010dak Bo\u017eji rod, tj. stvoreni od Boga na njegovu sliku i priliku, onda ne mo\u017eemo i ne smijemo misliti \u201eda je bo\u017eanstvo sli\u010dno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umije\u0107em i ma\u0161tom ljudskom\u201c (r. 29). Pavao poganima navje\u0161ta Boga \u010diji je svjedok bio \u017didovski narod i koji je sada svima objavio svoj sud i svoju milost Isusovim uskrisenjem od mrtvih. No, Pavao isto tako navodi razloge za\u0161to je dobro prihvatiti kr\u0161\u0107ansku poruku isti\u010du\u0107i da Bog koji je stvorio svijet razlikuje se od idola te da je Bog stvorio i rasporedio ljude na zemlji\u00a0 da \u201etra\u017ee Boga ne bi li ga kao napipali ili na\u0161li\u201c (r. 26 sl.).<\/span><\/p>\n

Praksa naravne teologije prisutna je i u \u010detvrtom evan\u0111elju tj. u ivanovskom opusu. Njezina bit je u tome \u0161to ivanovski Isus polazi od ljudskih pitanja i iskustva da bi potom, na kraju, dao sama sebe kao odgovor koji nadilazi sva \u010dovjekova o\u010dekivanja i transformira perspektivu i doseg samih \u010dovjekovih pitanja omogu\u0107avaju\u0107i jedan novi odnos prema svekolikoj stvarnosti. Autor \u010detvrtog evan\u0111elja polazi od \u010dinjenice da je \u010dovjek u svom \u017eivotu okrenut pitanjem o spasenju\u00a0 i da on u tome ima neko razumijevanje spasenja. Spasenje se o\u010dituje kroz metafore\u00a0 \u017eivota, vode, kruha, svjetlosti, vodstva na putu i brige na putu, a sve je to Isus Krist. Sama ta iskustva i ono \u0161to iz njih proizlazi kao pitanje, o\u010dekivanje i \u017eelja ne kazuju jasno i dostatno \u0161to je put, istina i \u017eivot odnosno spasenje. To postaje jasno tek kada se po\u0111e od Isusa Krista, od njegove osobe i njegove poruke. Tako na primjer u Iv 4 u pitanju je ljudsko iskustvo s vodom koja je nezaobilazni element za \u017eivot i nasu\u0161na potreba za \u017eivot \u0161to posebno intenzivno do\u017eivljavaju stanovnici su\u0161nih pustinjskih krajeva kakva je Palestina. Nadovezuju\u0107i se na to iskustvo Isus govori o vodi koju \u0107e on dati i tko nju pije ne\u0107e o\u017eednjeti nikada jer je to \u017eiva voda (r. 10 \u2013 14). Rije\u010d je o Isusu i njegovoj poruci. On iz temelja mjenja ljudski \u017eivot\u00a0 i njegovo usmjerenje. Tu vidimo da se jedno obi\u010dno svagda\u0161nje ljudsko iskustvo\u00a0 pokazuje kao prozra\u010dno ili transparentno za razumjevanje poruke o novom \u017eivotu. Praksu naravne teologije uvodi u Ivanovom evan\u0111elju govor o Isusu Kristu kao Logosu (Iv 1, 1 \u2013 19). Ivan posi\u017ee za pojmom koji je ve\u0107 \u017eidovskom filozofu religije Filonu Aleksandrijskom poslu\u017eio da bi uzajamno povezao i obostrano objasnio biblijsku vjeru i helenisti\u010dku misao. U pozadini primjene predikata Logosa na Isusa stoji Ivanovo uvjerenje da onaj logos koji je nazo\u010dan na djelu u stvorenju (a \u010dovjeku se on otkriva u iskustvu da je kozmos razumljiv i inteligibilan\u00a0 te da on, \u010dovjek mo\u017ee svojim umom razumjeti i sebe i svijet) nije nikakava drugi i druk\u010diji logos doli onaj koji je u punini vremena postao \u010dovjekom u Isusu Kristu. Iskustvo inteligibilnosti svijeta i \u010dovjeka nazo\u010dno je kao su \u2013 konstitutivni element u prezentaciji Isusa Krista kao utjelovljenog bo\u017eanskog Logosa, objavitelja O\u010devog (r. 19).<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/span><\/p>\n

Biblija ne reflektira niti izri\u010dito tematizira naravne uvjete za razumjevanje vjere, ali se ona fakti\u010dno u vrlo \u0161irokom opsegu koristi tim preduvjetima te ih i zahtijeva. U pozadnini svega stoji osnovno uvjerenje Staroga i Novoga zavjeta: \u010dvrsta povezanost i me\u0111usobna upu\u0107enost reda stvorenja i reda otkupljenja. Biblija shva\u0107a povijesno – spasenjsku objavu (= red otkupljenja u Isusu Kristu) kao proro\u010dku interpretaciju stvorene zbiljnosti (= red stvorenja). Mo\u017eemo re\u0107i da u praksi naravne teolgiije va\u017eno mjesto zauzima poznavanje\u00a0 pravoga Boga. Naravna teologija je eksplikacija onoga \u0161to je implicirano u vjernikovoj vjeri. Ona pokazuje razumsku intrastrukturu kr\u0161\u0107aninova vjerovanja. Naravna teolgija istodobno omogu\u0107uje novi pogled na zbilju svijeta i kozmosa jer vjera \u010dovjeku daje u ruke novi klju\u010d za razumjevanje svijeta i povijesti i za djelovanje. U obja\u0161njenju naravne teolgije ne bi se smjela zaboraviti nedjeljiva povezanost reda otkupljenja i reda stvorenja. Naravna teologija pokazuje njihovu bitnu vezu iz prespektive reda stvorenja u svjetlu reda otkupljenja. Tako je kod svih teologa Crkve naravna teologija bitna sastavnica teologije.<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

fra Ivan Crnkovi\u0107<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

[1]<\/a> J. Ratzinger, Uvod u kr\u0161\u0107anstvo, KS, Zagreb, 1972., 15 – 56<\/p>\n

[2]<\/a> Pavao koristi navod: \u201eNjegov (tj. Bo\u017eji) smo \u010dak i rod\u201c (r. 28). To je navod iz djela gr\u010dkog pjesnika Arata (Phainomena) i vrlo je sli\u010dan jednom stihu Kleantovog himna Zeusu u kojem se veli: \u201eTa tvojeg smo roda, mala slika velikog kozmosa\u00a0 i to samo mi od svih bi\u0107a \u0161to na zemlji \u017eive i rade\u201c. Isto tako Rim 1, 28 otprilike rerpoducira jedan stih Epimenidove pjesme Minosu: \u201eU njemu doista \u017eivimo, mi\u010demo se i jesmo\u201c. Usp. Stjepan KU\u0160AR, O praksi naravne teologije, str. 440<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mnogim na\u0161im suvremenicima kr\u0161\u0107anska poruka o Bogu koji se utjelovio i svojom nas smr\u0107u spasio je strani jezik koji oni jo\u0161 nisu nau\u010dili, koji im je nerazumljiv. Danas kao da se vi\u0161e ne postavljaju temeljna pitanja o smislu \u017eivota i o Bogu. To se vidi kada se uzmu u obzir sredi\u0161nje rije\u010di navje\u0161ataja: Bog, grijeh, … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":14,"featured_media":533,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-530","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":3180,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/530","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/14"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=530"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/530\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/533"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=530"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=530"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=530"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}