<\/p>\n
Mjesto radnje je Isusov \u0161iri zavi\u010daj: \u017eidovska Galileja, sjeverni dio dana\u0161nje Palestine u vremenu kada Isus sa svojim u\u010denicima putuje i propovijeda evan\u0111elje. Isusovi u\u010denici su tako jedne subote s njime prolazili kroz usjeve, a vjerojatno se taj scenarij dogodio i vi\u0161e puta. Ovako nam ga je zapisao evan\u0111elist Marko[1]<\/sup><\/a>:<\/p>\n I dogodi se da je u subotu prolazio kroz usjeve, te da u\u010denici njegovi po\u010de\u0161e putem trgati klasje. Te da farizeji govora\u0161e njemu: Gle, za\u0161to \u010dine u subotu ono \u0161to nije zakonito?<\/em> A on im re\u010de: Zar niste nikada \u010ditali \u0161to u\u010dini David kada bija\u0161e u potrebi i gladova\u0161e on i oni s njime? Kako u\u0111e u ku\u0107u Bo\u017eju za Ebjatara prvosve\u0107enika i pojede posve\u0107ene kruhove; \u0161to je nezakonito jesti nikom osim sve\u0107enicima, a da\u0161e i onima koji su bili s njim? <\/em>I re\u010de im: subota je radi \u010dovjeka stvorena, a ne \u010dovjek radi subote. Zbog toga, Sin \u010covje\u010dji gospodar je i subote<\/em>.<\/p>\n Duga i \u010desta putovanja i rad s ljudima[2]<\/sup><\/a> umarali su Isusove u\u010denike pa ne treba \u010duditi \u0161to su ogladnjeli te usput po\u010deli trgati klasje, trljati ga u ruci i jesti.[3]<\/sup><\/a> Prigovor farizeja je upu\u0107en Isusu konkretno zbog njegovih u\u010denika.[4]<\/sup><\/a> Nigdje se ne spominje da je Isus trgao klasje, a da je trgao sigurno ne bi spominjali samo njegove u\u010denike ve\u0107 i njega te stoga mo\u017eemo zaklju\u010diti da Isus nije trgao klasje niti jeo.[5]<\/sup><\/a> Farizeji misle da je Isus kao u\u010ditelj odgovoran za svoje u\u010denike[6]<\/sup><\/a> i da ih treba ukoriti jer \u010dine \u0161to, prema njima, nije dozvoljeno u subotu.<\/p>\n Ali \u0161to je to\u010dno problem? Mojsijev zakon ne zabranjuje kidanje klasja jer ka\u017ee: Ako u\u0111e\u0161 u \u017eito svoga susjeda, mo\u017ee\u0161 kidati klasove rukom, ali ne smije\u0161 prinositi srpa susjedovu \u017eitu<\/em>[7]<\/sup><\/a>. \u010cini se da je problem u radu subotom i rabinskim predajama koje nisu bile dio Zakona. Usmena predaja Mi\u0161ne navodi trideset i devet kategorija rada koje su bile zabranjene subotom me\u0111u kojima je \u017eetva, vr\u0161idba i vijanje. Farizeji su mogli tuma\u010dili trganje kao \u017eetvu[8]<\/sup><\/a>, trljanje rukom kao vr\u0161idbu[9]<\/sup><\/a>, a otpuhivanje pljeve kao vijanje[10]<\/sup><\/a>. Stoga su u\u010denici radili, iako je bila rije\u010d o maloj koli\u010dini \u017eita, a mogu\u0107e je da su i osim toga pre\u0161li subotnji hod \u2013 propisanu udaljenost koja se nije smjela prije\u0107i.<\/p>\n Isus odgovara pozivaju\u0107i se na autoritet kojeg farizeji po\u0161tuju, Sveto Pismo, to\u010dnije na Knjigu o Samuelu. Kad pita zar niste \u010ditali<\/em>, ne misli samo pro\u010ditali, ve\u0107 i razumjeli, tj. upoznali pravo zna\u010denje.[11]<\/sup><\/a> Kako su farizeji bili poznati po tome da su vi\u0161e puta pro\u010ditali Pismo, mogu\u0107e da je posrijedi i ironija koja ima za cilj poniziti njihovu oholost.<\/p>\n Ono \u0161to povezuje Davida, uzora \u017didova, i Isusa je potreba. Davidova potreba je ista, njegovi pratitelji su gladni, imaju osje\u0107aj \u017eelje za jelom bez kojeg \u010dovjek ne mo\u017ee ispravno funkcionirati niti pre\u017eivjeti. Farizeji slu\u0161aju\u0107i ovaj Isusov odgovor lako mogu povezati kralja Davida s Isusom te Davidove pratitelje s u\u010denicima.<\/p>\n Isus zatim razvija primjer iz pro\u0161losti star oko tisu\u0107u godina kako bi dokazao nevinost svojih u\u010denika. Farizejima se u ma\u0161tu vra\u0107a slika Davida koji za vrijeme \u0160aulova kraljevanja bje\u017ei u Nob jer ga \u0160aul raspaljen ljubomorom, \u017eeli ubiti.[12]<\/sup><\/a> U Nobu ode sve\u0107eniku Ahimeleku i zatra\u017ei od njega pet hljebova za sebe i svoje pratitelje, a ovaj nije imao obi\u010dnoga ve\u0107 svetoga kruha[13]<\/sup><\/a> kojeg mu je dao pod uvjetom da su \u010disti.<\/p>\n Me\u0111utim, veliki sve\u0107enik koji je Davidu dao kruhove u ovom odlomku je Ebjatar[14]<\/sup><\/a>. Ovdje se name\u0107e pitanje: za\u0161to autor spominje Ebjatara kad Samuelova knjiga govori o Ahimeleku? Svakako nije primjereno misliti da je Isus ovdje pogrije\u0161io budu\u0107i da u njegovom znanju nema zablude, \u010demu je intrinzi\u010dni razlog njegovo bitno sjedinjenje s bo\u017eanstvom[15]<\/sup><\/a>. Prije \u0107emo re\u0107i da je autor evan\u0111elja nehotice zapisao povijesnu neistinu, ali budu\u0107i da je ono \u0161to je zapisao po nadahnu\u0107u Duha Svetoga zapisao[16]<\/sup><\/a>, du\u017eni smo tra\u017eiti i drugi razlog. Evo mogu\u0107eg obja\u0161njenja:<\/p>\n Bili su prisutni obojica, Ahimelek, veliki sve\u0107enik, i Ebjatar njegov sin. Lapide ka\u017ee da je Ebjatar bio veliki sve\u0107enik zajedno sa svojim ocem te kad je njegov otac bio odsutan ili bolestan ili zauzet na neki drugi na\u010din, zamijenio ga je u slu\u017ebi velikog sve\u0107enika.[17]<\/sup><\/a> Bez obzira na povijesno rje\u0161enje ovog problema, u ovoj se pri\u010di \u010dini va\u017enim to da se sve\u0107enik pomirio s \u010dinjenicom da je u iznimnoj situaciji prikladno za Davida, kraljeva poslanika, zaobi\u0107i standardne procedure u svrhu davanja hrane njegovima za koje on ima odgovornost. Isus, po svemu sude\u0107i, \u017eeli da farizeji po analogiji zaklju\u010de isto.<\/p>\n Gospodin Isus zatim izri\u010de da je subota dana na dobrobit \u010dovjeku, a nije zami\u0161ljena kao cilj kojem bi \u010dovjek trebao slu\u017eiti radi nje same. Kako je subota stvorena radi \u010dovjeka, ve\u0107a je potreba njegovo zdravlje nego o\u010duvanje propisa o suboti. Haydock primje\u0107uje da su u potrebi mnoge stvari u\u010dinjene bez da se grije\u0161i, one koje bi u drugim okolnostima bile nedozvoljene.[18]<\/sup><\/a> Zato \u017didovima i nije bilo zabranjeno obrezivati u subotu, a Makabejci su zbog nu\u017ede u subotu i ratovali[19]<\/sup><\/a>.<\/p>\n Slijedi ne\u0161to \u0161to je farizejima moglo zvu\u010diti \u0161okantno: Zbog toga, Sin \u010covje\u010dji gospodar je i subote<\/em>. Sin \u010covje\u010dji je naslov kojeg Isus u Markovom evan\u0111elju rabi sam za sebe. To je \u010dovjek iz Danijelovog sna[20]<\/sup><\/a> kojem pripada vje\u010dna vlast i kraljevstvo koje nikada ne\u0107e propasti. U Isusovo vrijeme termin Sin \u010covje\u010dji predstavljao je uzvi\u0161en lik[21]<\/sup><\/a> koji se naj\u010de\u0161\u0107e identificirao s Mesijom.[22]<\/sup><\/a> Iako u Pismu taj termin mo\u017ee ozna\u010davati samo \u010dovjeka kao u Knjizi proroka Ezekiela[23]<\/sup><\/a>, nedvojbeno je da se u Markovom evan\u0111elju Isus identificira s nebeskim Sinom \u010covje\u010djim.[24]<\/sup><\/a><\/p>\n Zadnji dio: Sin \u010covje\u010dji gospodar je i subote <\/em>\u00a0u formi je zaklju\u010dka i nadovezuje se na prethodnu re\u010denicu koja je premisa te s njom tvori skra\u0107eni silogizam (entimem). Izostavljena je jedna premisa koja se podrazumijeva. Nije sasvim sigurno koja bi mogla biti, ali nam se \u010dini da bi proces zaklju\u010divanja jednostavno glasio ovako:<\/p>\n Sigurno je da zaklju\u010dak perikope doziva u pamet Isusov autoritet, on je onaj koji vr\u0161i vlast nad pravilima i propisima koji ure\u0111uju odnos prema suboti. Ne samo da je ve\u0107i od Salomona ili Jone, ve\u0107 i od Davida. Na tome tragu je i Stadler kad pi\u0161e kako se David kralj opravdava jer je u nu\u017edi zbog glada uzeo posve\u0107eni kruh. Uzev\u0161i to u obzir, koliko manje mo\u017ee biti krivnje kod Sina \u010covje\u010djega, kralja, sve\u0107enika i gospodara same subote, \u0161to njegovi u\u010denici u nu\u017edi trgahu klasje i jedo\u0161e. Ako pak sve\u0107enici i vojskovo\u0111e mogu iz va\u017enih razloga dozvoliti da se subota ne obdr\u017eava, koliko vi\u0161e mo\u017ee Sin \u010covje\u010dji, onaj koji je stvorio i \u010dovjeka i subotu? Zakonodavac ne samo da mo\u017ee tuma\u010diti zakon, nego ga i dokinuti.[25]<\/sup><\/a><\/p>\n Ovdje se zapravo radi o tuma\u010denju duha zakona koji se skriva iza slova, tj. izvorne namjere zakonodavca. Bog nije proglasio zakon o suboti da bi \u010dovjeku stvorio nesnosne terete i oduzeo \u017eivot, ve\u0107 naprotiv, da bi po njemu \u017eivio. Zato je u\u010denicima dozvoljeno otrgnuti klas i pojesti ga subotom iako \u0107e zbog toga u ovom iznimnom slu\u010daju prekr\u0161iti slovo zakona.<\/p>\n fra Antonio Tkalac<\/em><\/p>\n [1]<\/a> Prijevod autorov<\/p>\n [2]<\/a> U jednom trenutku Marko ka\u017ee da je mnogo svijeta dolazilo i odlazilo Isusu pa u\u010denici nisu imali kada ni jesti. (Usp. Mk 6,31)<\/p>\n [3]<\/a> Usp. Mt 12,1 i Lk 6,1. Zbog velike sli\u010dnosti, smatramo da sinoptici prepri\u010davaju isti doga\u0111aj.<\/p>\n [4]<\/a> Usp Mt 12,2<\/p>\n [5]<\/a> Za\u0161to Isus nije jeo? Mo\u017eda jednostavno nije bio gladan. Tako\u0111er, netom prije saznajemo kako je postio, pa se vjerojatno tu krije odgovor za\u0161to nije trgao klasje i jeo. Druga mogu\u0107nost je da je Isus trpio kako ih ne bi sablaznio. Znamo da npr. davao porez iako nije trebao samo zato da ne bi sablaznio ubira\u010de dvodrahme (Mt 17,27).<\/p>\n [6]<\/a> \u201eMe\u0111u pismoznancima se dr\u017ealo da je u\u010ditelj odgovoran za pona\u0161anje svojih u\u010denika.\u201c William L. Lane, The Gospel According to Mark, Michigan, 1974., 115., u:, Walter F. Specht, Subota u Novom Zavjetu, 90<\/p>\n [7]<\/a> Pnz 23,26<\/p>\n [8]<\/a> Odgovoran je onaj tko \u017eanje [ne\u0161to] veli\u010dine suhe smokve. A onaj tko odsije\u010de [biljku], [radi] podkategoriju \u017eetve. I svatko tko i\u0161\u010dupa ne\u0161to iz [izvora] njegovog rasta odgovoran je za \u017eetvu. Usp. Mishneh Torah, Sabbath 8, 3<\/p>\n [9]<\/a> Odgovoran je onaj koji vr\u0161i [ne\u0161to] veli\u010dine suhe smokve. A [zabrana] vr\u0161idbe je samo s onim \u0161to raste iz zemlje. A onaj tko vadi [ne\u0161to], [radi] podkategoriju vr\u0161idbe, pa je odgovoran. Usp. Mishneh Torah, Sabbath 8, 7<\/p>\n [10]<\/a> O vijanju u Mishneh Torah, Sabbath 8:11-14<\/p>\n [11]<\/a> Rije\u010d \u1f00\u03bd\u03b1\u03b3\u03b9\u03bd\u03ce\u03c3\u03ba\u03c9 <\/em>ima svoj korijen u rije\u010di \u03b3\u03b9\u03bd\u03ce\u03c3\u03ba\u03c9 (\u1f00\u03bd\u03b1 + \u03b3\u03b9\u03bd\u03ce\u03c3\u03ba\u03c9) \u0161to zna\u010di spoznati.<\/p>\n [12]<\/a> 1 Sam 21,1-7<\/p>\n [13]<\/a> Posve\u0107eni kruhovi su dvanaest beskvasnih poga\u010da koje su bile izlo\u017eene na stolu u sveti\u0161tu, a simbolizirale su Bo\u017eji savez sa dvanaest Izraelovih plemena. Svake subote bi se zamijenio svje\u017eim kruhom, a stari bi pojeli sve\u0107enici u sveti\u0161tu. Bilo ih je zabranjeno jesti svakom osim sve\u0107enicima, a Davidu ih je Ahimelek dao pod uvjetom da su on i njegovi momci bili uzdr\u017eani od \u017eena. Sve\u0107enik mu je dakle, dao svetog kruha koji se uklanjao da bi se stavio novi \u2013 svje\u017eiji kruh. Poznato je da David kasnije posta kraljem i zadobi obe\u0107anje da \u0107e iz njegova potomstva iza\u0107i izraelski kralj kojeg \u0107e Bog smatrati svojim Sinom, i da \u0107e njegovo kraljevstvo trajati dovijeka. (2 Sam 7)<\/p>\n [14]<\/a> Aronov potomak i Ahimelekov sin koji je slu\u017eio kao sve\u0107enik u Nobu sa svojim ocem (1 Sam 22)<\/p>\n [15]<\/a> OTT Ludwig, Fundamentals of Catholic dogma<\/em>, Fort Collins, 1954., 166<\/p>\n [16]<\/a> Usp Dei Verbum 11<\/p>\n [17]<\/a> LAPIDE Cornelius \u00e0, The<\/em> great commentary<\/em> (vol. 3), Edinburgh, 1908., 377.<\/p>\n [18]<\/a> HAYDOCK George Leo, Catholic Bible Commentary<\/em>, u: https:\/\/www.ecatholic2000.com\/haydock\/ntcomment33.shtml<\/a> (2<\/a>0. 5. 2022.)<\/p>\n [19]<\/a> 1 Mak 2,41<\/p>\n [20]<\/a> Dn 7,13-14<\/p>\n [21]<\/a> Usp. MRAKOV\u010cI\u0106 B., Isusov mesijanski identitet u Markovu evan\u0111elju, u: Bogoslovska smotra, <\/em>85 (2015) 2, 419-441.<\/p>\n [22]<\/a> Scot Hahn dictionary, Son of Man<\/p>\n [23]<\/a> Npr. Ez 2,1; 3,1; 4,1; 5,1<\/p>\n [24]<\/a> Mk 13,26<\/p>\n [25]<\/a> Usp. STADLER Josip, Sveto evan\u0111elje po Marku<\/em>, Sarajevo, 1896., 58<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mjesto radnje je Isusov \u0161iri zavi\u010daj: \u017eidovska Galileja, sjeverni dio dana\u0161nje Palestine u vremenu kada Isus sa svojim u\u010denicima putuje i propovijeda evan\u0111elje. Isusovi u\u010denici su tako jedne subote s njime prolazili kroz usjeve, a vjerojatno se taj scenarij dogodio i vi\u0161e puta. Ovako nam ga je zapisao evan\u0111elist Marko[1]: I dogodi se da … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":14,"featured_media":5525,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[91],"tags":[],"class_list":["post-5523","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-egzegeza"],"views":2621,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5523","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/14"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5523"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5523\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5527,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5523\/revisions\/5527"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5525"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5523"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5523"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5523"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n