{"id":5566,"date":"2023-11-19T13:29:48","date_gmt":"2023-11-19T12:29:48","guid":{"rendered":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/?p=5566"},"modified":"2023-11-19T13:29:48","modified_gmt":"2023-11-19T12:29:48","slug":"mjesto-posebnog-pijeteta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/mjesto-posebnog-pijeteta\/","title":{"rendered":"Mjesto posebnog pijeteta"},"content":{"rendered":"
Dok su hladne vode Dunava protjecale, Ko\u0161ava puhala prema gradu, Vukovar je utihnuo. Bez obzira na tisu\u0107e ljudi koju su se kao rijeka slile u Vukovar, grad je \u0161utio. Ti\u0161ina je sve govorila, kolona ljudi, \u010dasnika, vojnika, redovnica, redovnika i vjernika koji su do\u0161li odati po\u010dast svim poginulim braniteljima i civilima. Na tome smo mjestu ju\u010der bili i mi. Krenuli smo u ranim jutarnjim satima iz Zagreba, sunce je odmah nagovijestilo da \u0107e dan biti poseban. Kada smo stigli u Vukovar, grad je bio \u017eiv, ali s posebnim po\u0161tovanjem i pijetetom. Kada je kolona krenula od bolnice prema groblju, priklju\u010dili smo se kod na\u0161ega samostana. S rijekom ljudi smo krenuli i mi, franjevci. Na\u0161a su bra\u0107a s Vukovarcima bili do zadnjega dana u gradu, do samoga kraja, do samoga pada. S tisu\u0107ama ljudi koji su putem molili, nosili zastave i pozdravljali ljude koji su do\u010dekivali kolonu, pribli\u017eavali smo se groblju. Bilo je ljudi iz svakoga dijela Hrvatske,cijela je zemlja bila uz Vukovar, uz ljude koji tamo \u017eive i uz one kojih vi\u0161e nema. Kada smo stigli na groblje, po\u010dela je misa. Misu je uz biskupe predvodio apostolski nuncij i biskup Giorgio Lingua. U svojoj je propovijedi spomenuo tragediju koja se dogodila, istaknuv\u0161i kako je mir i danas san velikog dijela \u010dovje\u010danstva te bi Vukovar mogao postati\u00a0\u201cgrad mira\u201d u kojemu \u0107e se pou\u010davati kako izgraditi i odr\u017eati mir. Nakon mise i zavr\u0161noga blagoslova, polako se kolona vra\u0107ala u grad. Svatko je krenuo svojim putem, neki su odmah krenuli prema svojim krajevima, neki su jo\u0161 ostali i uz smiraj dana promatrali kako se smiruje rijeka ljudi u gradu na Dunavu. Sutra \u0107e sve biti po starom, svi \u0107emo se vratiti svojim obavezama i rutini\u2026.<\/div>\n
A Vukovarci?<\/div>\n
Trebamo li uvijek imati na umu te ljude i njihov grad, a ne samo jednom u godini?<\/div>\n
\u00a0Vukovar \u017eivi, ne odustaje, bori se, u njemu se ponovno ra\u0111a \u017eivot. I za kraj, najvi\u0161e mi se po glavi vrte rije\u010di Sini\u0161e Glava\u0161evi\u0107a. A on ka\u017ee:\u201d A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne na\u0111e. Grad \u2013 to ste vi.”<\/div>\n
\n