{"id":595,"date":"2015-07-07T14:10:12","date_gmt":"2015-07-07T14:10:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=595"},"modified":"2015-07-07T14:10:12","modified_gmt":"2015-07-07T14:10:12","slug":"franjevacko-shvacanje-siromastva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/franjevacko-shvacanje-siromastva\/","title":{"rendered":"Franjeva\u010dko shva\u0107anje siroma\u0161tva"},"content":{"rendered":"

Siroma\u0161tvo je uvijek izazov pred kojim je bolje djelovati nego pri\u010dati. U ovome \u0107emo se radu osvrnuti na odnos i shva\u0107anje siroma\u0161tva kod Franje Asi\u0161kog te onog \u0161to je on pokrenuo, a traje do danas, a zove se franjeva\u0161tvo koje je oduvijek prvenstveno bilo pokret i ideal te ga se samo djelomi\u010dno mo\u017ee sagledati iz perspektive institucionalnog reda. Kada uzmemo zna\u010denje rije\u010di siroma\u0161an u izravnom obliku siroma\u0161an je onaj koji je pogo\u0111en bilo kakvim nedostatkom u okviru dru\u0161tvenih uvjeta. Michell Mollat siromaha definira kao: \u201eonog tko se stalno ili povremeno nalazi u situaciji ovisnosti, slabosti i poni\u017eenja. U svojoj svakodnevici siromah nema mogu\u0107nosti napredovanja bez tu\u0111e pomo\u0107i.\u201c <\/em>Takvo poimanje siromaha uklju\u010duje sve koji su prepu\u0161teni sami sebi te su na rubu egzistencije.[1]<\/a> Crkva je kao zajednica vjernika uvijek izra\u017eavala brigu za siroma\u0161ne to joj je u zadatak svojim primjerom ostavio sam Krist koji se odlu\u010dio za siroma\u0161ne.[2]<\/a><\/span><\/p>\n

Kao \u0161to sam naslov rada govori kako je to dosta op\u0161irna tema ovdje je ne mo\u017eemo u cijelosti obuhvatiti. Rad je podijeljen na dva dijela koja su zapravo temelj cjelokupne franjeva\u010dke djelatnosti i tradicije. Prvi dio vi\u0161e je usmjeren na unutarnji proces samog Franjinog duhovnog razvoja kojem je jedini kriterij evan\u0111elje iz kojeg proizlaze svi njegovi \u017eivotni stavovi. Ovaj je dio izrazito bitan kada se govori o Franjinom shva\u0107anju siroma\u0161tva jer ono svoj izvor ima u temeljnom duhovnom iskustvu asi\u0161koga sveca, koje je sigurno iskustvo Bo\u017eje poniznosti i malenosti.[3]<\/a> Drugi dio vi\u0161e govori o onome \u0161to je slijedilo nakon Franjinog obra\u0107enja, a to je razvoj Bratstva te koju je ono imalo ulogu u kontekstu tada\u0161njih dru\u0161tvenih odnosa koji nas u mnogo\u010demu podsje\u0107aju na dana\u0161nje stanje u kojem se nalazimo.<\/span><\/p>\n

    \n
  1. FRANJO ASI\u0160KI OD OBRA\u0106ENJA PREMA POSLANJU<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Franjo je ro\u0111en 1181. ili 1182. god u Asizu. Vrijeme u kojem je Franjo \u017eivio jo\u0161 je razdoblje onog \u0161to nazivamo srednji vijek. Suradnja Crkve i novopristiglih naroda na ru\u0161evinama Rimskoga carstva izrodila je jedno novo dru\u0161tvo koje je u dru\u0161tveno – ekonomskom smislu karakterizirao feudalizam. Taj je sustav obilje\u017een time da je kmet zadu\u017een za proizvodnju na gospodarevom posjedu. Svi su se odnosi temeljili na uzajamnim prisegama, savezima i ugovorima. Iz toga proizlaze odnosi vjernosti koji tvore nepromjenjiv red koji je piramidalno ustrojen; svatko je na svom mjestu minor i major.[4]<\/a> Iz toga je proizlazila podjela dru\u0161tva na tri klase: one koji mole, koji se bore i koji rade. Bog je u ovom poretku garant takvoga reda. Zemaljskom redu odgovara nebeski red i tako nastaje kozmi\u010dka harmonija.[5]<\/a> Pojedinac se morao uklju\u010divati u cjelinu, a sa time je automatski dobivao i osmi\u0161ljenost i mjesto svojega \u017eivota.[6]<\/a><\/span><\/p>\n

    U 13. st. Crkva je na vrhuncu svoje svjetovne mo\u0107i, ali taj stari svijet tada dosti\u017ee i svoj vrhunac. Ra\u0111a se gradska kultura posebno na podru\u010dju sjeverne Italije, koja sa sobom donosi i razvoj novih dru\u0161tvenih klasa poput obrtnika i trgovaca \u010dija je poluga mo\u0107i bio novac. Sve vi\u0161e se prelazi sa naturalnog gospodarstva na nov\u010dano, ra\u0111a se novi mentalitet koji cjelokupni stari poredak i sustav vrijednosti dovodi u pitanje. Iz svega ovog mo\u017eemo vidjeti kako se u Franjinom vremenu pomalo ra\u0111a zahtjev ponovnog redefiniranja odnosa izme\u0111u Crkve i svijeta. Zastanemo li malo nad ovim zamijetit \u0107emo koliko nam me\u0111u ostalim taj detalj jo\u0161 vi\u0161e pribli\u017euje Franju nama, ljudima s po\u010detka 21. stolje\u0107a.<\/span><\/p>\n

    1.1. Prijelomni trenutak Franjina \u017eivota – susret sa gubavcem<\/span><\/p>\n

    Franjo svoju Oporuku, dakle ne\u0161to \u0161to pi\u0161e na kraju svojega \u017eivotnog puta zapo\u010dinje spominju\u0107i se susreta sa gubavcem. Prou\u010davaju\u0107i njegov \u017eivot mo\u017eda bi mi ljudi istaknuli neke druge doga\u0111aje u njegovom \u017eivotu kao one koji su zna\u010dajniji i vi\u0161e nagla\u0161uju njegovu svetost i njegov odnos sa Bogom (npr. stigme), ali Franjo se spominje susreta sa gubavcem. Susret s gubavcem zasigurno je najva\u017eniji trenutak i polazi\u0161te cjelokupnog Franjina \u017eivljenja i djelovanja. Franjo o tom susretu u svojoj oporuci govori: \u201eOvako je Gospodin dao meni, bratu Franji, da po\u010dnem \u010diniti pokoru. Dok sam bio u grijesima, bilo mi je veoma mrsko i gledati gubavce. I Gospodin sam dovede me me\u0111u njih i ja sam im iskazivao milosr\u0111e. <\/em>I kad sam odlazio od njih, ono \u0161to mi se \u010dinilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast. Nakon toga malo sam \u010dekao i onda sam napustio svijet.\u201c[7]<\/a> Ove rije\u010di oporuke prikazuju nam unutarnju dinamiku sve\u010devog obra\u0107enja koje mo\u017eemo sagledati kroz tri to\u010dke: prva je dakako sam susret sa gubavcem u asi\u0161koj okolici.<\/span><\/p>\n

    Nakon tog susreta kod Franje se doga\u0111a potpuno obra\u0107enje, preokret vrednota, preobrazba, ono \u0161to mu je bilo gorko postade mu slatko u toj antitezi gorko – slatko Franjo vidi sam Bo\u017eji zahvat. Glavna to\u010dka svakog poniranja u \u017eivot i li\u010dnost asi\u0161kog siroma\u0161ka zapo\u010dinje ovim rije\u010dima: \u201eGospodin mi dade<\/em>\u201c. Ove rije\u010di simboliziraju, na\u010din na koji je Franjo do\u017eivio vrhunac svojeg obra\u0107enje i odnosa sa Bogom kroz cijeli \u017eivot. Za njega je vrhunac obra\u0107enje sam Bo\u017eji zahvat koji ga je totalno izbacio iz putanje dotada\u0161njega \u017eivota kojeg je on smatrao gre\u0161nim u \u017eivot pokornika, ali pokornika kojeg je uvijek nosila ta preobrazba vrednota. Evan\u0111elje je zapravo preobrazba, a upravo je ta preobrazba, s\u00e2m Krist, nosila Franju \u010ditavog \u017eivota.<\/span><\/p>\n

    U liku gubavca on otkriva radost i ljepotu evan\u0111elja.[8]<\/a> Oblikovanje svoje egzistencije Franjo je povezivao sa direktnom Bo\u017ejom intervencijom. On je Kr\u0161\u0107anstvo poimao kao priop\u0107avanje egzistencije, kao \u010din, a ne kao intelektualni problem.[9]<\/a> Stoga mo\u017eemo re\u0107i kako se Franju mo\u017ee poku\u0161ati tuma\u010diti i razumjeti samo polaze\u0107i od Krista. Gubavci su u onodobnom dru\u0161tvu bili potpuno isklju\u010deni iz normalnog tijeka \u017eivota. Solidariziranje sa njima za Franju predstavlja ulazak me\u0111u one koji su isklju\u010deni i uklju\u010denje u marginaliziranost. Iz ovog \u0161to smo dosad uo\u010dili mo\u017eemo uvidjeti kako je presudan trenutak obra\u0107enja milosr\u0111em i ljubavlju ispunjena briga za gubavce. Iz tog proizlazi da Franjino obra\u0107enje nije direktno pauperisti\u010dki motivirano nego ima puno dublje temelje u preobra\u017eavaju\u0107oj ljubavi koja supati sa onima koji su potpuno odba\u010deni. Gubavci su u srednjem vijeku simbolizirali to stanje, a iz tog kao popratna i neizbje\u017ena \u010dinjenica odba\u010denih proizlazi i siroma\u0161tvo.[10]<\/a><\/span><\/p>\n

    Dakle siroma\u0161tvo je kod Franje nasljedovanje Kristova siroma\u0161tva, radikalan odgovor na ljubav kojom se s\u00e2m Franjo osjetio ljubljen.[11]<\/a> Siromaha kao i gubavca Franjo je do\u017eivljavao kao nositelja onog koji na sebi nosi Gospodinov znak. U njima Franjo vidi samoga Krista.[12]<\/a> Mo\u017eemo re\u0107i kako su za njega oni \u201esakrament\u201c u kojemu prepoznaje Krista. Stoga, upravo na pitanju Franjinog siroma\u0161tva pronalazimo odgovor na koji je na\u010din Franjo do\u017eivljavao i spoznavao Boga. Kada to uvidimo nije nam te\u0161ko shvatiti za\u0161to je siroma\u0161tvo kako u op\u0107oj Crkvi tako i u franjeva\u010dkom redu najosjetljivija i najkontroverznija tema bilo sa aspekta preuveli\u010davanja ili pre\u0161u\u0107ivanja upravo zato jer je ono istinski pokazatelj koji vodi do same sr\u017ei autenti\u010dnog duhovnog \u017eivota tj. odnosa pojedinca sa Bogom.<\/span><\/p>\n

    1.2. Izlazak iz svijeta – korak u siroma\u0161tvo<\/span><\/p>\n

    Kao \u0161to sam Franjo govori u Oporuci nedugo nakon susreta sa gubavcem napustio je svijet. Nakon izbora da “sa gubavcima bude gubavac sa siromasima, siromah najmanji me\u0111u najmanjima”[13]<\/a> javio se problem kako to provesti u djelo. Sama struktura srednjovjekovnog dru\u0161tva, sklona klasificiranju i strogom odre\u0111ivanju nije mu nimalo olak\u0161avala zadatak. Franjo se na\u0161ao u periodu duhovnog nemira i tra\u017eenja samog oblika \u017eivota. U taj period smje\u0161ta se prvo misti\u010dno iskustvo: susret sa Raspetim u crkvici sv. Damjana gdje mu sam Raspeti progovara sa kri\u017ea: “Ne vidi\u0161 li, Franjo, da mi se ru\u0161i ku\u0107a? Zato po\u0111i i popravi je!”[14]<\/a>. Mo\u017eemo re\u0107i kako ovaj doga\u0111aj ozna\u010dava drugu etapu duhovnog razvoja u sve\u010devu \u017eivotu koja ga uvodi u sve jasniji smjer njegova duhovnoga poslanja.[15]<\/a><\/span><\/p>\n

    Ova zgoda Franjino obra\u0107enje stavlja u okvir Krista patnika. Iz te perspektive \u0107e Franjo temeljiti svoj budu\u0107i \u017eivot i poslanje. Kao \u0161to ka\u017ee Raul Manceli: \u201eRaspelo iz sv. Damjana pred Franjine o\u010di stavlja Kristovu patnju kao nadljudsku vrijednost u realnosti ljudskoga postojanja, kao jedinstvenu i jedinu snagu sposobnu dati zna\u010denje i smisao patnjama ljudi.\u201c[16]<\/a> Sablazan kri\u017ea uspostavlja iskonsko \u010dovje\u0161tvo. Isus nema ni\u0161ta svoga, on posve pripada Bogu. Duhovna tradicija izra\u017eava ovo u nekoliko formula, jedna od njih glasi: Nudus nudum sequi – “kao gol \u017eelim gologa slijediti”, a to ozna\u010dava korjenito siroma\u0161tvo koje \u010dovjeka suobli\u010duje samome Kristu te on nema ni\u0161ta osim samoga sebe \u0161to bi mogao dati Bogu.[17]<\/a> Upravo te misli je Franjo sa\u017eeo u svojim rije\u010dima: “\u010covjek je ono \u0161to je pred Bogom i ni\u0161ta vi\u0161e.” U ovome doga\u0111aju u Franjin \u017eivot ulazi raspeti Krist, poni\u017eeni Gospodin. On Krista \u017eeli poznavati i po tijelu. Iz ovoga Franjo crpi smisao i snagu svojega prakti\u010dnog djelovanja \u010ditavog \u017eivota, te nakon sukoba s ocem pred biskupskim dvorom u Asizu svla\u010di sve sa sebe, odri\u010de se, kida sve veze sa obitelji i dru\u0161tvenim poretkom onoga doba te ulazi u svijet siroma\u0161nih.<\/span><\/p>\n

      \n
    1. BRATSTV<\/strong>O – FRATRES MINORES <\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      Tokom povijesti mo\u017eemo uvidjeti nekoliko temeljnih dr\u017eanja Crkve prema siroma\u0161nima. Prva Crkva do 313. god je ve\u0107im djelom, ali valja naglasiti ne potpuno bila Crkva obespravljenih masa. Nakon Konstantina Crkva ulazi u vi\u0161e slojeve dru\u0161tva i preuzima vodstvo zapadnoga dru\u0161tva. Odvaja se postepeno od svoje baze siromaha te po\u010dinje mijenjati stav prema njima. Crkva sada na siromahe gleda paternalisti\u010dki. Siromah postaje ni\u017ei te objekt potreban pomo\u0107i.[18]<\/a> Kada je Franjo izi\u0161ao iz svijeta znao je da svoj izbor mora konkretizirati, ali nije htio postati sve\u0107enik, a niti se pridru\u017eiti nekoj mona\u0161koj zajednici. Za njega bi to zna\u010dilo velikim djelom prihvatiti za\u0161ti\u0107eni i normirani dru\u0161tveni poredak koji je odbacio jer Franjino obra\u0107enje je izbor i dru\u0161tvenog \u017eivota.[19]<\/a> Jednom prilikom u Porcijunkuli na misi se \u010ditalo Evan\u0111elje o poslanju u\u010denika (Mt 10, 7). Franjo odbacuje \u0161tap zadovoljava se jednim ogrta\u010dem. Od toga dana on vi\u0161e ne \u017eivi za siroma\u0161ne ni me\u0111u njima. On se po\u010dinje poistovje\u0107ivati sa njima. Svoje potrebe zadovoljava prvenstveno radom te pro\u0161njom. Nedugo zatim pridru\u017euju mu se prva bra\u0107a. Ovaj odnos koji je Franjo osobno prihvatio prema siroma\u0161nima da bude jedan od njih identi\u010dan je sa stanjem prve Crkve koji smo spomenuli, crkve prete\u017eno siroma\u0161nih. Upravo takav \u0107e biti i Franjin fraternitas, njegovo bratstvo. Stoga mo\u017eemo re\u0107i kako je paradigma franjeva\u010dkog \u017eivljenja i djelovanja u bratstvu naslovljena u samom njegovom imenu.<\/span><\/p>\n

      Franjo ve\u0107 nakon dolaska prve bra\u0107e svoju zajednicu naziva \u201eManja bra\u0107a\u201c, Nepotvr\u0111eno pravilo iz 1221. taj naziv zapravo progla\u0161ava slu\u017ebenim nazivom reda: \u201eNeka se svi na isti na\u010din zovu manjom bra\u0107om.\u201c[20]<\/a> Ime \u201eManja bra\u0107a\u201c za Franju ozna\u010dava program \u017eivota, identitet i novu logiku me\u0111usobnih odnosa koji se zasnivaju na Isusovom navje\u0161taju Kraljevstava Bo\u017ejeg koje Isus objavljuje svojim govorom na gori. Upravo ta zaokrenuta logika mo\u0107i Kraljevstva Bo\u017ejeg u kojem ne vladaju mo\u0107ni nego maleni ono je \u0161to Franjo nasljeduje i \u017eeli \u0161to vi\u0161e uprisutniti svojim na\u010dinom \u017eivota i \u017eivota svoje bra\u0107e. Iz ovog \u0161to je re\u010deno jo\u0161 nam se jednom potvr\u0111uje da je Franjeva\u0161tvo prije svega opredjeljenje za siroma\u0161ne za one koji su na bilo koji na\u010din marginalizirani i isklju\u010deni iz razloga \u0161to su oni privilegirani naslovnici Kraljevstva Bo\u017ejeg<\/strong>. Stoga je: \u201c\u017divot i pravilo Manje Bra\u0107e \u017eivjeti evan\u0111elje Gospodina Na\u0161ega Isusa Krista.\u201c[21]<\/a><\/span><\/p>\n

      Ako pogledamo samo franjeva\u010dko pravilo mogli bismo re\u0107i kako ono zapravo ni nije pravilo u strogom smislu rije\u010di, u njemu nema mnogo normiranih propisa. Ono jedino ukazuje na to da bra\u0107a trebaju \u017eivjeti i obdr\u017eavati evan\u0111elje koje nije samo zbirka pravnih paragrafa nego \u010dovjeka osloba\u0111a za slobodu poziva na nutarnju preobrazbu.[22]<\/a> Na primjeru Franjeva\u010dkog pravila koje nigdje ne spominje odnose koji su piramidalno ustrojeni. Nitko se ne naziva prior, prvi puta se u nekom redu ne bira opat nego se svi nazivaju \u201emanja bra\u0107a\u201c. Mo\u017eemo uvidjeti posebnost Franjinog iskoraka iz svijeta u kojem su bili mjerodavni veliki. Franjeva\u0161tvo daje zna\u010daj malenima<\/strong>. To je poku\u0161aj \u017eivljenja potpunog bratstva u dragovoljnom prihva\u0107anju siroma\u0161tva kako bi se to siroma\u0161tvo oplemenilo i bezimenoj masi siromaha vratila osobnost stupanjem u odnos sa njima<\/strong>. Za Franju se bratstvo ne temelji na izobilju nego na uzajamnoj brizi i na\u010delu nade.<\/span><\/p>\n

      2.1. Bratstvo kao briga za siroma\u0161ne<\/span><\/p>\n

      Novost koju je Franjo posebno unio u pitanje siroma\u0161tva je bratstvo.<\/strong>[23]<\/a> Franjo se nije zadovoljavao sa postoje\u0107im formama redovni\u0161tva. Njegov poziv bio je nasljedovanje evan\u0111elja. Franjo je svoje bratstvo shva\u0107ao kao novi narod.[24]<\/a> Za Franju siroma\u0161tvo svakog pojedinca trebalo bi drugog izazivati na brigu i naklonost. Ako malo zastanemo zamijetit \u0107emo da je briga za drugog specifi\u010dnost koju pronalazimo kod \u010dovjeka. U nepotvr\u0111enom pravilu Franjo veli: \u201cI neka se bra\u0107a raduju kada \u017eive me\u0111u osobama bezna\u010dajnim i prezrenim me\u0111u siromasima, slabima bolesnima, gubavcima i me\u0111u prosjacima kraj puta.\u201c[25]<\/a> Za Franju bratstvo humanizira egzistenciju pojedinca, bra\u0107a ulaze me\u0111u siroma\u0161ne, uspostavljaju odnos sa njima vra\u0107aju im dostojanstvo ljudske osobe i zapravo ih time ponovno uklju\u010duju u dru\u0161tvo i to na na\u010din da se izbjegava svako skrbni\u010dko dr\u017eanje. Ne osnivaju se bolnice, prihvatili\u0161ta, siroma\u0161ni se ne smatraju objektom pomo\u0107i, primarni odnos je tu zasnovan na \u017eivotnom zajedni\u0161tvu.[26]<\/a> \u010covjeku se vra\u0107a dostojanstvo koje mu je oduzeto pod prilikama surova \u017eivota i bijede kada se na njega gleda sa odbojno\u0161\u0107u i prezirom i upravo je tu ona najbitnija odlika franjeva\u010dkog shva\u0107anja siroma\u0161tva. Ono ponovno humanizira egzistenciju siromaha<\/strong>.[27]<\/a>.<\/span><\/p>\n

      ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/span><\/p>\n

      Iz svega re\u010denog mo\u017eemo zaklju\u010diti kako franjeva\u010dko shva\u0107anje siroma\u0161tva polazi od samoga Krista te \u017eivljenjem bratstva temeljenog na Evan\u0111elju. Posebnost Franjinog na\u010dina \u017eivota je ta da je on poku\u0161ao pod pretpostavkom siroma\u0161tva \u017eivjeti apsolutno bratstvo sa svim ljudima. Ono na \u0161to poziva sam Krist svojim govorom na gori. Upravo u na\u0161em vremenu kada vlada mentalitet prisvajanja i sebi\u010dnosti, koji se u sve ve\u0107oj mjeri o\u010dituje u neoliberalnim strukturama koje svakog dana stvaraju novo mno\u0161tvo osiroma\u0161enih i obespravljenih ljudi, Franjo postaje jednako aktualan za na\u0161e vrijeme mo\u017eda vi\u0161e nego u vremenu trinaestog stolje\u0107a. Franjinu ideju bratstva kao jedne velike obitelji koja \u017eeli ponovno oplemeniti i vratiti dostojanstvo svakom pojedincu stupaju\u0107i u odnosa sa njima. Danas mo\u017eemo i\u0161\u010ditati u dokumentima u\u010diteljstva i u ekonomiji zajedni\u0161tva koju na osobit na\u010din propagirao papa Benedikt XVI., a nastavio je i papa Franjo koji je izborom samog imena nazna\u010dio smjer svojeg pontifikata. Tako je siroma\u0161ak iz Asiza onaj koji je sebe smatrao lu\u0111akom na po\u010detku 21. stolje\u0107a postao primjer nasljedovanja Krista za \u010ditavu Crkvu.<\/span><\/p>\n

      fra Marijan Vidovi\u0107<\/span><\/p>\n

      ______________________________<\/p>\n

      [1]<\/a> Leonardo BOFF, Nje\u017enost i snaga. Franjo Asi\u0161ki – \u0161tivo za siroma\u0161ne<\/em>, Sarajevo, Svjetlo rije\u010di, 1988., 79.<\/span><\/p>\n

      [2]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 79.<\/span><\/p>\n

      [3]<\/a> Marinko PEJI\u0106, Redovni\u0161tvo i evan\u0111eoski savjet siroma\u0161tva, u: Bogoslovska smotra<\/em> 84 (2014.) 3, 633.<\/span><\/p>\n

      [4]<\/a> Isto<\/em>, 133.<\/span><\/p>\n

      [5]<\/a> Isto<\/em>, 133.<\/span><\/p>\n

      [6]<\/a> Jakob HUNAT, Globalizacija, kr\u0161\u0107anstvo, demokracija, u: Diacovensia<\/em>, 11 (2003.), 2, 225-227.<\/span><\/p>\n

      [7]<\/a>Sv. FRANJO ASI\u0160KI, Oporuka, u: VIJE\u0106E FRANJEVA\u010cKIH ZAJEDNICA HRVATSKE I BiH, Franjeva\u010dki izvori<\/em>, Sarajevo – Zagreb, VFZ Zagreb, 2012., 206.<\/span><\/p>\n

      [8]<\/a> Usp. Walter NIGG, Veliki sveci<\/em>, Zagreb, Veritas, 2013., 40.<\/span><\/p>\n

      [9]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 40.<\/span><\/p>\n

      [10]<\/a>Usp. Raoul MANSELLI, Sveti Franjo Asi\u0161ki<\/em>, Sarajevo, Svjetlo rije\u010di, 2011., 115.<\/span><\/p>\n

      [11]<\/a> Marinko PEJI\u0106, Redovni\u0161tvo i evan\u0111eoski savjet siroma\u0161tva, u: Bogoslovska smotra<\/em> 84 (2014.) 3, 633.<\/span><\/p>\n

      [12]<\/a>Usp. Isto<\/em>, 634.<\/span><\/p>\n

      [13]<\/a>Isto<\/em>, 136.<\/span><\/p>\n

      [14]<\/a> Legenda trojice drugova, u: VIJE\u0106E FRANJEVA\u010cKIH ZAJEDNICA HRVATSKE I BiH, Franjeva\u010dki izvori<\/em>, 549.<\/span><\/p>\n

      [15]<\/a>Usp. Isto<\/em>, 139.<\/span><\/p>\n

      [16]<\/a>Usp. Raoul MANSELLI, Sveti Franjo Asi\u0161ki<\/em>, 138.<\/span><\/p>\n

      [17]<\/a>Anton ROTZETTER – Thaddee MATURA, \u017divjeti evan\u0111elje s Franjom Asi\u0161kim<\/em>, Zagreb, Brat Franjo, 1997., 81.<\/span><\/p>\n

      [18]<\/a>Usp. Leonardo BOFF, Nje\u017enost i snaga. Franjo Asi\u0161ki – \u0161tivo za siroma\u0161ne,<\/em> 85.<\/span><\/p>\n

      [19]<\/a>Usp. Raoul MANSELLI, Sveti Franjo Asi\u0161ki,<\/em> 149..<\/span><\/p>\n

      [20]<\/a> Nepotvr\u0111eno pravilo VI, 3, u: VIJE\u0106E FRANJEVA\u010cKIH ZAJEDNICA HRVATSKE I BiH, Franjeva\u010dki izvori<\/em>, 164.<\/span><\/p>\n

      [21]<\/a> Potvr\u0111eno pravilo I, 1, u: VIJE\u0106E FRANJEVA\u010cKIH ZAJEDNICA HRVATSKE I BiH, Franjeva\u010dki izvori<\/em>, 190.<\/span><\/p>\n

      [22]<\/a>Usp. Mario VON GALLI, \u017divljena budu\u0107nost. Franjo Asi\u0161ki<\/em>, Zagreb, KS, 1974., 119.<\/span><\/p>\n

      [23]<\/a>Usp. Leonardo BOFF, Nje\u017enost i snaga. Franjo Asi\u0161ki – \u0161tivo za siroma\u0161ne<\/em>, 108.<\/span><\/p>\n

      [24]<\/a>Usp. Walter NIGG, Veliki sveci<\/em>, Zagreb, Veritas, 2013, 56.<\/span><\/p>\n

      [25]<\/a> Nepotvr\u0111eno pravilo IX, 2, u: VIJE\u0106E FRANJEVA\u010cKIH ZAJEDNICA HRVATSKE I BiH, Franjeva\u010dki izvori<\/em>, 166.<\/span><\/p>\n

      [26]<\/a>Usp. Leonardo BOFF, Nje\u017enost i snaga. Franjo Asi\u0161ki – \u0161tivo za siroma\u0161ne,<\/em> 139.<\/span><\/p>\n

      [27]<\/a>Usp. Isto<\/em>, 113.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      Siroma\u0161tvo je uvijek izazov pred kojim je bolje djelovati nego pri\u010dati. U ovome \u0107emo se radu osvrnuti na odnos i shva\u0107anje siroma\u0161tva kod Franje Asi\u0161kog te onog \u0161to je on pokrenuo, a traje do danas, a zove se franjeva\u0161tvo koje je oduvijek prvenstveno bilo pokret i ideal te ga se samo djelomi\u010dno mo\u017ee sagledati iz … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":599,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[2,3],"tags":[],"class_list":["post-595","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-franjevastvo","category-teologija-i-filozofija"],"views":4256,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/595","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=595"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/595\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/599"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=595"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=595"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=595"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}