{"id":6330,"date":"2025-05-17T00:00:39","date_gmt":"2025-05-16T22:00:39","guid":{"rendered":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/?p=6330"},"modified":"2025-05-25T16:22:42","modified_gmt":"2025-05-25T14:22:42","slug":"postupni-napredak-u-prijenosu-objave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/postupni-napredak-u-prijenosu-objave\/","title":{"rendered":"Postupni napredak u prijenosu Objave"},"content":{"rendered":"

Ulomak iz poznatog ud\u017ebenika iz dogmatike Matthias-a Scheebena:<\/strong>
\n(Scheeben, Matthias. A Manual of Catholic Theology<\/em>. 3rd ed. Vol. 1. New York, Cincinnati, Chicago: Benziger Brothers, 1906.)<\/p>\n

Kontinuitet Objave<\/strong><\/p>\n

Nositelji slu\u017ebe u U\u010diteljskom apostolatu \u010dine neprekinuti lanac koji potje\u010de od Boga, te je stoga nauk koji oni u bilo kojem trenutku navije\u0161taju nastavak i razvoj izvorno objavljenog nauka, obdarena istim bo\u017eanskim karakterom. Isus Krist, neposredni Poslanik svoga Oca, objavio je ono \u0161to je \u010duo od Oca; apostoli, neposredni poslanici Krista, propovijedali su ono \u0161to su \u010duli od Krista i Duha Svetoga; nasljednici apostola, ba\u0161tinici apostolske misije, zauzvrat su pou\u010davali i jo\u0161 uvijek pou\u010davaju nauk primljen od apostola, te je tako Objava preno\u0161ena iz generacije u generaciju bez ikakvog prekida.<\/p>\n

Prijenos i pou\u010davanje Objave u biti su jedan te isti \u010din promatran iz dva razli\u010dita aspekta. Kad god se Bo\u017eja Rije\u010d navije\u0161ta, ona se tako\u0111er prenosi, a ne mo\u017ee se prenijeti a da se na neki na\u010din ne objavi. Stoga prijenos i objavljivanje nisu dva \u010dina razli\u010dite prirode, kao \u0161to bi to bio slu\u010daj kada bi se Objava prenosila samo pisanim dokumentom ili isklju\u010divo povijesnim svjedo\u010danstvom. Tridentski sabor nas pou\u010dava da su Predaje \u201ediktirane Duhom Svetim, do\u0161le do nas od apostola, preno\u0161ene kao iz ruke u ruku\u201c te govori o \u201ePredajama sa\u010duvanim neprekidnim naslije\u0111em u Katoli\u010dkoj Crkvi\u201c (Sjednica br. 4).<\/p>\n

Prijenos je djelo \u017eivih, ovla\u0161tenih slu\u017ebenika, koji predaju Objavu zakonitim nasljednicima svoje slu\u017ebe. Ipak, moramo razlikovati autenti\u010dnost i autoritet \u010dina prijenosa. Kada, primjerice, neki sabor u\u010dini vjerovanje u odre\u0111eni dogmu obveznim, taj \u010din sadr\u017ei dvostruki element: on pru\u017ea autenti\u010dno svjedo\u010danstvo o postojanju dogme u apostolskom pologu i autoritativno name\u0107e vjeru u tu dogmu. Autenti\u010dno svjedo\u010danstvo pripada cijeloj Crkvi, koja, bilo u nau\u010davanju bilo u ispovijedanju vjere, svjedo\u010di o postojanju odre\u0111enih istina, dok mo\u0107 nametanja obveze vjerovanja pripada samo upravlja\u010dkom tijelu i njegovoj Glavi. Me\u0111utim, rije\u010d \u201ePredaja\u201c ne izra\u017eava pojam \u201evjere u\u010dinjene obveznom\u201c, ve\u0107 samo \u201evjere predane od autenti\u010dnih svjedoka\u201c. Stoga \u0107emo ovaj pojam koristiti u potonjem smislu, iako se, u stvarnosti, prijenos i nametanje vjere obi\u010dno doga\u0111aju zajedno.<\/p>\n

Tri faze Objave<\/strong><\/p>\n

Tri faze, vi\u0161e ili manje vremenski razdvojene, ali sli\u010dne u svojoj naravi, mogu se uo\u010diti u razvoju i postupnom napretku prijenosa objavljenog nauka:<\/p>\n

    \n
  1. Apostoli povjeravaju Polog Objave Crkvi<\/strong> uz obvezu da nastavi njegovo \u0161irenje.<\/li>\n
  2. Prijenos Objave unutar i putem Crkve.<\/strong><\/li>\n
  3. Nametanje vjere kroz Pravilo vjere<\/strong> koje propisuju Poglavari Apostolata.<\/li>\n<\/ol>\n

    \u00a0<\/strong><\/p>\n

    Apostolski Polog<\/strong><\/p>\n

    Apostoli su bili prvotni \u010duvari kr\u0161\u0107anske Objave i njezini prvi navjestitelji. Oni su svojim nasljednicima predali istine koje su posjedovali, zajedno s ovlastima koje su odgovarale njihovoj misiji. Ova prva faza naziva se Apostolska predaja<\/strong> ili Apostolski polog<\/strong>, pri \u010demu se potonji izraz temelji na 1 Tim 6,20: “\u010cuvaj ono \u0161to ti je povjereno” (depositum)<\/em>. Svo kasnije poznavanje Objave crpi se iz Apostolskog pologa, koji se stoga naziva Izvorom ili Izvori\u0161tem vjere<\/strong>.<\/p>\n

    Apostolski polog prenesen je na dva na\u010dina<\/strong>: usmenom predajom i pismom. Novi zavjet, premda su ga sastavili Apostoli ili njihovi u\u010denici, nije puko ponavljanje apostolskog nau\u010davanja. Napisali su ga ljudi pod Bo\u017ejim nadahnu\u0107em, po Njegovoj zapovijedi, te je, poput Starog zavjeta, izvorni i autenti\u010dni dokument Objave<\/strong>. Oba Zavjeta su, kao \u0161to \u0107emo vidjeti, prenesena Crkvi autoritativnim \u010dinom Apostola.<\/p>\n

    Apostolski polog, dakle, obuhva\u0107a Stari zavjet, Novi zavjet i usmeno nau\u010davanje Apostola<\/strong>. Postupnim razdvajanjem zna\u010denja, pojam “Polog”<\/strong> ograni\u010den je na pisani dio Objave, dok se pojam “Predaja”<\/strong> odnosi na usmeno nau\u010davanje.<\/p>\n

    Crkvena predaja<\/strong><\/p>\n

    Crkva ima zada\u0107u \u010duvati i prenositi cjelokupni Polog, pisani i usmeni, u njegovoj cjelovitosti<\/strong>, te s njim postupati onako kako bi to \u010dinili Apostoli da su jo\u0161 \u017eivi. Ova aktivnost Crkve naziva se Aktivna predaja<\/strong>, dok se sami nauci nazivaju Objektivna predaja<\/strong>.<\/p>\n

    Pojam “Crkvena predaja”<\/strong> ponekad se koristi u u\u017eem smislu kako bi ozna\u010dio nepisane istine Objave<\/strong>, koje stoje u istom odnosu prema Svetom pismu kao \u0161to je usmeno nau\u010davanje Apostola stajalo u odnosu prema njihovim pismenim spisima<\/strong>. Tijekom vremena i ova se Predaja zapisivala, te je kao pisana Predaja<\/strong> sada u istom polo\u017eaju prema \u017eivoj Aktivnoj predaji kao \u0161to su Sveti spisi.<\/p>\n

    Pravilo vjere<\/strong><\/p>\n

    Crkva ima jo\u0161 jednu ulogu. Nasljednici Apostola imaju pravo i du\u017enost<\/strong>:<\/p>\n