{"id":6382,"date":"2025-05-10T00:00:24","date_gmt":"2025-05-09T22:00:24","guid":{"rendered":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/?p=6382"},"modified":"2025-05-19T10:20:09","modified_gmt":"2025-05-19T08:20:09","slug":"misa-zrtva-paljenica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/misa-zrtva-paljenica\/","title":{"rendered":"Misa – \u017ertva paljenica"},"content":{"rendered":"

Nema ni\u0161ta uzvi\u0161enije ni izvrsnije za sve\u0107enika nego slaviti Svetu Misu. Nema ni\u0161ta svetije za narod nego pobo\u017eno slu\u0161ati Svetu Misu. Zbog na\u0161e pale naravi u nemogu\u0107nosti smo sami od sebe prinijeti dostojnu \u017ertvu Bogu bilo kao zadovolj\u0161tinu za svoje grijehe i prijestupe, ili hvalu koju smo obvezni iskazivati Svemogu\u0107emu. S\u00e2m Sin Bo\u017eji \u017ertvuje sebe Bogu Ocu kao \u017ertva paljenica \u2013 potpuna \u017ertva, savr\u0161ena \u017ertva koja je jedina savr\u0161eno dala zadovolj\u0161tinu za na\u0161e grijehe. Da pobli\u017ee shvatimo ovo divno otajstvo poma\u017ee nam pre\u010d. otac Chaignon, S.J. u svojoj knjizi \u201e\u017drtva Mise dostojno proslavljena<\/em>\u201c:<\/p>\n

\n

Misa \u2013 \u017ertva paljenica.<\/strong><\/span><\/p>\n

Na\u0161a prva du\u017enost jest klanjati se Bogu, priznati Ga kao izvor iz kojega proizlazi svako dobro, kao Vrhovnog Gospodara kojemu sve pripada, kao kona\u010dni cilj svakoga stvorenja. \u201eEgo sum qui sum \u2014 Ego sum Alpha et Omega, principium et finis. Ego sum Dominus; mea sunt omnia.\u201c Formalno priznanje koje \u010dinimo o svojoj apsolutnoj ovisnosti, svojoj dubokoj bijedi, svojoj ni\u0161tavnosti pred Njegovom beskona\u010dnom mo\u0107i i veli\u010dinom, upravo je bit klanjanja.<\/span><\/p>\n

Ali kako \u0107emo se mo\u0107i dostojno izvr\u0161iti te du\u017enosti? Kakvo \u0107emo \u0161tovanje prinijeti Bogu koje bi bilo dostojno Njegove uzvi\u0161enosti? \u201eKad bih,\u201c ka\u017ee Izaija, \u201eskupio sve \u0161ume Libanona na jednu gomilu i na tom oltaru spalio kao \u017ertvu paljenicu sva stvorenja \u0161to prebivaju u njegovim golemim \u0161umama, ni to ne bi bilo dovoljno\u201c \u2014 \u201enon sufficit.\u201c<\/span><\/p>\n

Dodajmo s prorokom: Kad bih se ponizio u prah, kad bih pred Bogom uni\u0161tio sva stvorenja koja sada postoje i koja \u0107e ikada postojati, kakvu bi slavu Bog zadobio od poni\u017eenja samog ni\u0161tavila? Jer, uistinu, to sam ja pred Tobom. \u201eSubstantia mea tanquam nihilum ante te.\u201c – Moje bi\u0107e kao ni\u0161ta pred tobom. Kao \u0161to sam ja ni\u0161ta, takvi su i svi narodi svemira. \u201eOmnes gentes quasi non sint, sic sunt coram eo.\u201c – Sve narode kao da ne postoje, tako su pred njim.<\/span><\/p>\n

Ali kad pristupim oltaru, kad Bogu prinesem klanjanja i poni\u017eenja Njegova ljubljenog Sina, po Isusu Kristu, s Isusom Kristom, u Isusu Kristu, tada Mu dajem slavu koja je apsolutno beskona\u010dna \u2014 \u201ePer ipsum et cum ipso, et in ipso, est tibi… omnis honor et gloria.\u201c<\/span><\/p>\n

Doista je nemogu\u0107e zamisliti kako bi Bo\u017eansko Veli\u010danstvo moglo primiti ve\u0107u \u010dast od ove. U starozavjetnim \u017ertvama, \u017ertveno je janje stajalo dr\u0161\u0107u\u0107i podno oltara, spremno da ga sve\u0107enik zakolje, i time je sna\u017eno izra\u017eavalo stanje \u010dovjeka pod Bo\u017ejom rukom, koji mo\u017ee oduzeti \u017eivot kad god \u017eeli i dr\u017ei ma\u010d smrti podignut nad njegovom glavom kako bi ga prinio kao \u017ertvu svojoj veli\u010dini i pravdi. Time se priznavalo da je sva izvrsnost stvorenja ni\u0161ta i da treba biti smatrana ni\u0161tavilom u usporedbi s Njegovom izvrsno\u0161\u0107u. Kad bi u \u017ertvi paljenici cijela \u017ertva bila spaljena pred Njim, to je zna\u010dilo priznanje da Njegova veli\u010dina zaslu\u017euje da joj se oda po\u010dast potpunim poni\u0161tenjem, da je On samodostatan i da nema potrebe za na\u0161im darovima. \u201eDeus meus es tu, quoniam bonorum meorum non eges.\u201c – Ti si moj Bog, jer ne oskudijeva\u0161 u mojim dobrima.<\/span><\/p>\n

Ali kad je \u017drtva koju prinosimo sam Isus Krist, tada Mu uistinu iskazujemo najve\u0107u mogu\u0107u slavu; a \u0161to bi drugo jo\u0161 mogao po\u017eeljeti? Svaki drugi izraz \u010dasti nestaje u usporedbi s onim koji prima na oltaru. Kako si velik, Gospodine, pred \u010dijim prisustvom \u010dovje\u0161tvo na\u0161ega Otkupitelja, premda samo po sebi dostojno klanjanja, priznaje vlastitu nedostojnost, skriva se pod znakovima smrti, pod oblikom atoma!<\/span><\/p>\n

Kako si dostojan \u0161tovanja i svetoga straha, pred \u010dijim prisustvom Bog-\u010covjek, na\u0161 Veliki Sve\u0107enik, pada poni\u017een, izgubljen u po\u0161tovanju pred vidom Tvojih neizrecivih savr\u0161enstava! Tko mo\u017ee doku\u010diti svu pokornost koja Ti pripada, Gospodine, pred \u010dijim nogama svakoga dana i na bezbrojnim oltarima jedna bo\u017eanska osoba misti\u010dno umire u znaku ovisnosti i radi \u010da\u0161\u0107enja Tvoga vrhovnoga gospodstva nad svim stvorenjima!<\/span><\/p>\n

U dubokom razmatranju ove misli nalazi se neiscrpan izvor \u010diste radosti za pobo\u017enog sve\u0107enika, i on nikada ne dopu\u0161ta da pro\u0111e dan a da ne slavi Misu s cijelom pobo\u017eno\u0161\u0107u koju mo\u017ee iskazati.<\/span><\/p>\n

Za jednu pobo\u017enu osobu pripovijeda se da je u zanosu svoje ljubavi Bogu izra\u017eavala \u017ealjenje \u0161to nije mogla svakom rije\u010dju i svakim dahom stvarati tisu\u0107e svjetova nastanjenih serafinima, koji ne bi imali drugoga zanimanja osim vje\u010dnoga slavljenja i blagoslivljanja Boga.<\/span><\/p>\n

Ova \u017eelja bi zasigurno donijela veliku slavu Bogu kad bi se mogla ostvariti; a ipak je sigurno da sve\u0107enik \u010dini beskrajno vi\u0161e prino\u0161enjem samo jedne Mise. Jer koliko god savr\u0161enim i brojnim mogli zamisliti stvorenja, uvijek \u0107e postojati neizmjerna udaljenost izme\u0111u Boga i njih, i zato njihovo \u0161tovanje nikada ne\u0107e biti proporcionalno Veli\u010danstvu koje ga prima. Ali u Misi, Onaj koji se klanja jednako je velik kao i Onaj kojemu se klanja, jednako beskona\u010dan u svim savr\u0161enstvima kao i Onaj koji je predmet klanjanja.<\/span><\/p>\n

Ne trebamo se bojati, dok slavimo Misu, da \u0107e nam Bog predbaciti kao neko\u0107 Izraelu: \u201eAko sam Otac, gdje je \u010dast moja?\u201c Ne bismo li mu mogli s pouzdanjem odgovoriti: Evo oltara Tvojega, o Bo\u017ee moj, i pogledaj lice Krista svojega! \u201eRespice in faciem Christi tui.\u201c – Pogledaj u lice Krista tvoga. Nije li On na\u0161 Spasitelj i Onaj koji je obnovio Tvoju slavu? Po \u017ertvi koju On prinosi za nas, a koju i mi prinosimo Tebi po Njemu, Ti prima\u0161 dostojnu \u010dast i hvalu. \u201eSecundum nomen tuum, sic et laus tua.\u201c – Prema imenu tvome, tako i hvala tvoja.<\/span><\/p>\n

Ne trebamo se ni bojati da \u0107e, dok Mu prikazujemo svetu Hostiju i dr\u017eimo je u svojim rukama (sve\u0107enici), re\u0107i nama kao neko\u0107 Izraelu: \u201eNe\u0107u primiti dara iz va\u0161ih ruku.\u201c Radije zamislimo da Ga \u010dujemo kako s rado\u0161\u0107u govori da je Njegovo ime veliko i \u0161tovano me\u0111u poganima od dana kad se na svakom mjestu, od izlaska do zalaska sunca, Njegovu Imenu prinosi \u010dista \u017ertva: \u201eMagnum est nomen meum in gentibus, et in omni loco sacrificatur, et offertur nomini meo oblatio munda!\u201c – Veliko je ime Moje me\u0111u narodima, i na svakom mjestu prinosi se \u017ertva i prinosi \u010dista \u017ertva imenu Mojemu!<\/span><\/p>\n

Naj\u010di\u0161\u0107a \u017ertva koju prinosimo Gospodinu \u010dini se, sveukupno gledano, da na neki na\u010din donosi Bogu ve\u0107u slavu nego sama \u017ertva na kri\u017eu; iako, kako smo rekli, svu svoju izvrsnost crpi upravo iz te iste \u017ertve.<\/span><\/p>\n

U Misi, Isus Krist je na neki na\u010din jo\u0161 dublje poni\u017een. Na kri\u017eu On bija\u0161e \u201ene \u010dovjek, nego crv zemaljski\u201c \u2014 \u201eEgo sum vermis et non homo.\u201c \u2013 Ja crv sam a ne \u010dovjek. Na oltaru, \u010dini se, On je jo\u0161 manji od crva, jer tu ne daje nikakav znak \u017eivota. Na oltaru ni\u0161ta ne otkriva Njegovo \u010dovje\u0161tvo. Na Kalvariji bija\u0161e podlo\u017ean patnji i smrtan. Dok je bio u tom stanju, time \u0161to je pristao umrijeti za slavu svoga Oca, On je samo ispunio svoju zada\u0107u; jer svome je Ocu dugovao \u017eivot koji mu je bio darovan samo zato da ga \u017ertvuje.<\/span><\/p>\n

Ali sada je On u potpunosti ostvario nakane vje\u010dnog Oca. Otkupljenjem je, velikom cijenom, stekao besmrtnost i pravo da sjedi s desne Ocu; a ipak se On odri\u010de tog slavnog stanja u koje je u\u0161ao svojim uskrsnu\u0107em; ponovno se skriva pod poniznim prilikama; silazi na oltar ne radi ni\u010dega drugoga nego da ondje iznova obnavlja spomen svoje smrti.<\/span><\/p>\n

Ovdje taj bo\u017eanski Jaganjac dopu\u0161ta da ga se misti\u010dno zakolje, kao o\u0161trim ma\u010dem, snagom sakramentalnih rije\u010di. Ne daju li ova \u010dudesna poni\u017eenja ogromnu snagu Njegovim rije\u010dima kod svetog Ivana: \u201eEgo honorifico Patrem\u201c \u2013 \u201eJa slavim Oca\u201c?<\/span><\/p>\n

Postoje i druga razmatranja koja, \u010dini se, jo\u0161 vi\u0161e pove\u0107avaju zasluge misti\u010dne \u017ertve Spasitelja u odnosu na Njegovu krvavu \u017ertvu.<\/span><\/p>\n

\u017drtva kri\u017ea prinesena je samo jednom; \u017ertva oltara prinosi se bez prekida. Bog nikada ne promatra zlo\u010dine ljudi, a da istodobno ne vidi, negdje u svijetu, veliki \u010din zadovolj\u0161tine prinesen Njegovoj povrije\u0111enoj slavi.<\/span><\/p>\n

\u017drtva kri\u017ea prinesena je samo u Jeruzalemu; ova \u017ertva prinosi se posvuda. Zemlja, u svom \u010ditavom prostranstvu, \u010dini se kao da nije ni\u0161ta drugo nego golemo sveti\u0161te, na kojemu se \u017divi Jaganjac neprestano \u017ertvuje na tisu\u0107ama oltara. \u017drtva kri\u017ea bila je dovr\u0161ena u razmaku od nekoliko sati; ona koju mi prinosimo traje ve\u0107 vi\u0161e od osamnaest stolje\u0107a i trajat \u0107e sve dok Crkva postoji \u2014 sve do svr\u0161etka svijeta.<\/span><\/p>\n

Isus Krist na kri\u017eu bio je u stanju \u010dovjeka koji trpi; Njegovo stanje na oltaru je posve neshvatljivo. On sam sebe \u017ertvuje, a ipak ne trpi; On se dijeli, a da se ne razdvaja; On se tro\u0161i, a da se ne uni\u0161tava; On je takav kakav kraljuje na nebu, i takav kakav je umro na Kalvariji. On je na oltaru kao na nebu, ali bez slave; i kao na Kalvariji, ali bez patnje.<\/span><\/p>\n

\u017deli\u0161 li znati koliko je divna ova \u017ertva paljenica? Srce Isusovo je njezin oltar; Njegova ljubav je plamen; Njegovo \u010dovje\u0161tvo je \u017ertveno janje. Bog je cilj ove \u017ertve, a njezina je cijena kraljevstvo koje nam On obe\u0107ava. Vje\u010dna Veli\u010danstvenosti! Kakva slava Ti dolazi od ove \u017ertve! Kakvu nam veli\u010dinu Tvoju ona otkriva! Tvoja svetost, Tvoja mo\u0107, Tvoja pravednost, ali iznad svega, Tvoje milosr\u0111e, u njoj sjaje u svoj svojoj rasko\u0161i.<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

– Chaignon, S.J. The Sacrifice of the Mass Worthily Celebrated<\/em>. New York: Benziger Brothers, 1897.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nema ni\u0161ta uzvi\u0161enije ni izvrsnije za sve\u0107enika nego slaviti Svetu Misu. Nema ni\u0161ta svetije za narod nego pobo\u017eno slu\u0161ati Svetu Misu. Zbog na\u0161e pale naravi u nemogu\u0107nosti smo sami od sebe prinijeti dostojnu \u017ertvu Bogu bilo kao zadovolj\u0161tinu za svoje grijehe i prijestupe, ili hvalu koju smo obvezni iskazivati Svemogu\u0107emu. S\u00e2m Sin Bo\u017eji \u017ertvuje sebe … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":6384,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,29,3],"tags":[259,258,253],"class_list":["post-6382","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost","category-liturgija","category-teologija-i-filozofija","tag-chaignon","tag-liturgija","tag-s-j"],"views":661,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6382","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6382"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6382\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6387,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6382\/revisions\/6387"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6384"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6382"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6382"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6382"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}