{"id":6397,"date":"2025-07-12T00:00:47","date_gmt":"2025-07-11T22:00:47","guid":{"rendered":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/?p=6397"},"modified":"2025-06-06T20:43:38","modified_gmt":"2025-06-06T18:43:38","slug":"misa-je-zrtva-pomirnica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/misa-je-zrtva-pomirnica\/","title":{"rendered":"Misa je \u017ertva pomirnica."},"content":{"rendered":"

Ako nas dare\u017eljivost Gospodnja obvezuje na velike du\u017enosti, ne smijemo zaboraviti da smo odgovorni i pred njegovom pravedno\u0161\u0107u. Mo\u017eemo li na to pomisliti, a da ne zadrhtimo?<\/p>\n

Ipak, i ovdje se mo\u017eemo smiriti. U misi imamo \u017ertvu sposobnu umiriti gnjev Neba, koliko god veliki bili grijesi kojima smo ga zaslu\u017eili. Krv Isusa Krista prikazuje se na oltaru, kao \u0161to je prolivena na kri\u017eu, \u201ena otpu\u0161tenje grijeha\u201c<\/strong> (in remissionem peccatorum<\/em>). Ta bo\u017eanska krv imala je mo\u0107 o\u010distiti savjesti kad je prolivena na Kalvariji \u2013 \u201ekrv Kristova… o\u010distit \u0107e na\u0161u savjest\u201c<\/strong> (sanguis Christi… emundabit conscientiam nostram<\/em>). Nije izgubila svoju djelotvornost ni do danas; jer danas, kao i na dan svoje smrti, Isus za nas vr\u0161i slu\u017ebu Posrednika i sam je na\u0161e pomirenje \u2013 \u201eon je pomirnica za na\u0161e grijehe\u201c<\/strong> (ipse est propitiatio pro peccatis nostris<\/em>). Na oltaru nastavlja djelo na\u0161eg pomirenja; \u201ekolikogod se puta slavi spomen ove \u017ertve, izvr\u0161ava se djelo na\u0161eg otkupljenja\u201c<\/strong> (quoties huius hostiae commemoratio celebratur, opus nostrae redemptionis exercetur<\/em>).<\/p>\n

Misa, dakle, nije samo predstavljanje otajstva kri\u017ea. U njoj se na\u0161e otkupljenje ne samo spominje, nego se i na nov na\u010din ostvaruje; u njoj se nastavlja slu\u017eba Otkupitelja \u2013 \u201edjelo… se izvr\u0161ava\u201c<\/strong> (opus… exercetur<\/em>); a to sve\u0107enik ozna\u010dava kad tijekom kanona ka\u017ee da vjernici zajedno s njim Bogu prinose ovu \u017ertvu hvale \u201eza otkupljenje svojih du\u0161a\u201c<\/strong> (pro redemptione animarum suarum<\/em>). Du\u0161e se, dakle, po Misi otkupljuju, osloba\u0111aju iz \u0111avolskog ropstva i od grijeha. Kako se to to\u010dno doga\u0111a, objasnit \u0107emo kasnije. Zbog toga Tridentski sabor izri\u010de anatemu svakome tko bi se usudio zanijekati da je \u017ertva mise doista pomirna: \u201eAko tko ka\u017ee da je \u017ertva mise samo \u017ertva hvale i zahvale, a ne i pomirna, neka bude proklet\u201c<\/strong> (Si quis dixerit missae sacrificium tantum esse laudis, et gratiarum actionis, non autem propitiatorium, anathema sit<\/em>).<\/p>\n

U krvi na\u0161e \u017drtve i dalje postoji glas, vapaj za milo\u0161\u0107u, koji prodire do Bo\u017ejeg srca i naginje ga na blagost prema nama, usprkos na\u0161im stra\u0161nim i brojnim prijestupima \u2013 i to s pravom. Kada je prolivena na Kalvariji rukama opakih ljudi, imala je dovoljno snage da umiri Bo\u017eji gnjev i preobrazi Njegove naume osvete u odluke milosr\u0111a i ljubavi. Ho\u0107e li imati manju snagu kad je prinose slu\u017ebenici Njegova vlastitog izbora, posve\u0107eni ba\u0161 za tu svrhu, obu\u010deni u Njegov autoritet i koji \u017ertvuju Isusa Krista u jedinstvu s Njime samim?<\/p>\n

U tome nalazimo i obja\u0161njenje jednoga otajstva bo\u017eanske strpljivosti koje bi na nas trebalo ostaviti dublji dojam \u2013 kada bismo ga samo pozornije razmotrili. Jesmo li se ikada zapitali kako to da bujica zlo\u0107e, koja je od posljednje ve\u010dere u Cenakulu potekla kroz stolje\u0107a i u na\u0161em vremenu ne poznaje granice, jo\u0161 nije navela triput svetoga Boga da uni\u0161ti zemlju pod udarcima svoje pravednosti? Mo\u017eemo li pretpostaviti da je ljudski rod imao vi\u0161e i ve\u0107ih gadosti kada je bio potopljen vodama potopa nego \u0161to ih ima danas? Tko ne razumije da zlo\u010dini novoga naroda \u2013 naroda koji je neusporedivo prosvijetljeniji i vi\u0161e obdaren s Neba \u2013 u sebi nose obilje\u017eje zlo\u0107e i nezahvalnosti koje nije postojalo u istoj mjeri kod zlo\u010dina drevnoga svijeta?<\/p>\n

Koja je, dakle, ta skrivena sila koja zadr\u017eava Njegovu osvetni\u010dku ruku?<\/strong> Za\u0161to Bog \u201eprelazi preko grijeha ljudi radi obra\u0107enja\u201c? Zato \u0161to, usred zlih ljudi, On vidi svoga Sina poni\u017eenog, poni\u0161tenog pred Njegovim o\u010dima, kako tako okajava na\u0161e prijestupe i moli za na\u0161e opro\u0161tenje.<\/p>\n

Nekada je Mojsije sam uspio zaustaviti Gospodnji gnjev, a snaga njegova zagovora bila je tolika da je, moglo bi se re\u0107i, razgnjevenog Boga svela na stanje molitelja: \u201ePusti me, da se razbjesni gnjev moj.\u201c<\/strong> A Mojsije je bio samo jedan pravednik; i sve \u0161to je mogao ponuditi bila je njegova molitva.<\/p>\n

Isus, na oltaru, postavlja pokajni\u010dkog Boga nasuprot uvrije\u0111enom Bogu; On nudi za gre\u0161nike svoje suze, svoju krv, svoju smrt.<\/strong> U tome se krije tajna milosrdnog strpljenja koje se jo\u0161 nije umorilo od na\u0161ih grijeha. Isus se neprestano iznova uprisutnjuje na tisu\u0107ama oltara, kako bi bio prisutan na svakom mjestu koje je izlo\u017eeno bo\u017eanskoj osveti. Kad je ulazio u svijet, rekao je svome Ocu: \u201eEvo, dolazim\u201c<\/strong> \u2013 dolazim razoru\u017eati Tvoju pravdu; i sada, svakog dana, kad ponovno dolazi me\u0111u krive ljude, ponavlja u ti\u0161ini na\u0161ih sveti\u0161ta: \u201eEvo, O\u010de moj, dolazim. Ve\u0107 sam okajao sve njihove opa\u010dine u Maslinskom vrtu, u pretoriju i na Kalvariji. Sada dolazim ponuditi jo\u0161 okajanja. Ti me i dalje vidi\u0161 u stanju \u017ertve, a ova \u017ertva prinosi se za gre\u0161nike. Evo ponora uvreda u koji sam se spustio, muka koje sam pretrpio, smrti koju sam podnio zbog njih. Oni su djeca moje boli; na kri\u017eu sam ih rodio. O\u010de moj, ne gledaj njihove grijehe, ili ih gledaj u svjetlu naknade koju Ti nudim za njih na slavu Tvoju! Oni ustaju protiv Tebe; ali ja, u njihovo ime, ponizujem se, poni\u0161tavam se pred Tobom. Oni odbacuju Tvoju o\u010dinsku vlast; ja, me\u0111utim, u njihovo ime, \u010dinim se poslu\u0161nim do smrti. Ho\u0107e\u0161 li zaboraviti da, ako su oni ljudi koji Te vrije\u0111aju, ja, koji Te slavim, jesam Tvoj Sin i Bog kao i Ti? Ho\u0107e li glas njihovih grijeha nadja\u010dati glas mojih zasluga?\u201c<\/strong><\/p>\n

Evo, bez sumnje, bedema koji \u0161titi na\u0161e gradove i pokrajine<\/strong>, koji je zadr\u017eao osvetni\u010dki oganj namijenjen uni\u0161tenju zemlje. Ova je istina osobito o\u010dita u na\u0161e dane. Ve\u0107 \u0161ezdeset godina dru\u0161tvo, poput gra\u0111evine koja je potkopana, prijeti ru\u0161enjem; pa ipak, jo\u0161 uvijek stoji, unato\u010d mnogim znakovima upozorenja. \u0160to ga dr\u017ei?<\/strong> Presveta \u017ertva.<\/strong> Sve\u0107enik na oltaru, ka\u017ee sv. Euherije, jest stup koji podr\u017eava svijet koji se ljulja pod te\u017einom svojih grijeha<\/strong> \u2013 \u201enutantis orbis statum sustinens.\u201c<\/em><\/p>\n

Tridentski sabor<\/strong> nas u\u010di na koji se na\u010din na\u0161e pomirenje s Bogom \u2013 koje je glavni plod Kristova otkupljenja \u2013 primjenjuje na du\u0161e po Misi<\/strong>: \u201eOvom \u017ertvom, umilostivljen Gospodin, podjeljuje milost i dar pokore, te opra\u0161ta i najve\u0107e grijehe i zlo\u010dine.\u201c<\/strong> (Hujus oblatione, placatus Dominus, gratiam et donum poenitentiae concedens, crimina et peccata etiam ingentia dimittit.<\/em>)<\/p>\n

\u017drtva mise<\/strong> je, dakle, za nas doista sredstvo opravdanja \u2013 ne kao kr\u0161tenje ili sakramentalna ispovijed<\/strong>, koji odmah daju opravdavaju\u0107u milost dobro raspolo\u017eenim gre\u0161nicima; ali ona dodatno posve\u0107uje ljude tako \u0161to im pribavlja aktualne milosti<\/strong> koje ih poti\u010du i poma\u017eu im da ispravno iskoriste sredstva pomirenja koja je Bo\u017eja dobrota ustanovila \u2013 \u201epodjeljuju\u0107i milost i dar pokore\u201c<\/strong> (gratiam et donum poenitentiae concedens<\/em>).<\/p>\n

To obja\u0161njava mnoge blagoslovljene promjene \u010diji je uzrok \u010desto nepoznat. Jedan talijanski autor, kojega navodi djelo \u201eSve\u0107enik posve\u0107en slavljenjem svete mise\u201c<\/em>, opisuje mnoge primjere obra\u0107enja za koje je o\u010dito da su plod pobo\u017enosti prema \u017ertvi oltara<\/strong>, koje su \u010dinile zalutale du\u0161e. Ka\u017ee da je ispovjedio mnoge gre\u0161nike, na samrti, koji su sa svim znakovima savr\u0161ena kr\u0161\u0107anskog pokajanja zamrzili svoje grijehe. Obi\u010dno ih je tada pitao, iz kojih su dobrih djela vjerovali da su zadobili milost sretne smrti nakon tako gre\u0161na \u017eivota. Oni bi odgovarali da je Bog mo\u017eda bio ganut milosr\u0111em prema njima zbog njihove posebne pobo\u017enosti prema misi<\/strong>, kojoj su \u010desto pobo\u017eno prisustvovali.<\/p>\n

Koliko daleko se\u017ee snaga zadovolj\u0161tine svete \u017ertve, ne mo\u017eemo znati.<\/strong> Isus Krist, \u017drtva Mise, zamjenik za gre\u0161nike<\/strong>, koji ih osloba\u0111a vje\u010dne kazne po primjeni svojih zasluga, mogao bi ih osloboditi i vremenite kazne<\/strong> za grijehe koje je ve\u0107 oprostio. U tim zadovolj\u0161tinama mi sudjelujemo u ve\u0107oj ili manjoj mjeri<\/strong>, ovisno o revnosti<\/strong> s kojom prikazujemo \u017ertvu ili joj prisustvujemo.<\/p>\n

U\u010dinkovitost ovih zadovolj\u0161tina osje\u0107aju i du\u0161e u \u010distili\u0161tu.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

– Chaignon, S.J. The sacrifice of Mass worthily celebrated<\/em>. New York: Benzinger Brothers, 1897.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako nas dare\u017eljivost Gospodnja obvezuje na velike du\u017enosti, ne smijemo zaboraviti da smo odgovorni i pred njegovom pravedno\u0161\u0107u. Mo\u017eemo li na to pomisliti, a da ne zadrhtimo? Ipak, i ovdje se mo\u017eemo smiriti. U misi imamo \u017ertvu sposobnu umiriti gnjev Neba, koliko god veliki bili grijesi kojima smo ga zaslu\u017eili. Krv Isusa Krista prikazuje se … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":6398,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[255,5,29,3],"tags":[259,258,253],"class_list":["post-6397","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-crkva","category-duhovnost","category-liturgija","category-teologija-i-filozofija","tag-chaignon","tag-liturgija","tag-s-j"],"views":508,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6397","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6397"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6397\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6399,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6397\/revisions\/6399"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6398"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6397"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6397"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6397"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}