Kr\u0161\u0107anin koji je upoznao Krista ubrzo upoznaje naprvu gorku sliku svijeta izvan Krista. Vidi nekad ugodne ljude, doga\u0111aje, pona\u0161anja, stvari, zabave, koje su mu donedavno ispunjavale \u017eivot, sad se \u010dine toliko nepo\u017eeljnim koliko su prije bile primamljive. Plod obra\u0107enja je, izme\u0111u ostalog, i ve\u0107a osjetljivost na istinito dobro, lijepu istinu i dobru ljepotu i protivnost i odbojnost svega \u0161to je u suprotnosti s tim. \u0160to kr\u0161\u0107anska du\u0161a vi\u0161e raste u kreposti i poznavanju Krista, ovo postaje izra\u017eenije i du\u0161a odbacuje svijet sve vi\u0161e i vi\u0161e.<\/p>\n
Sveti Alfons Ligouri<\/strong> nam po ovom pitanju ka\u017ee ovako:<\/p>\n “Ta \u0161to koristi \u010dovjeku ako sav svijet zadobije, a du\u0161u svoju izgubi?”<\/strong> (Mt 16, 26)<\/p>\n Jedan drevni filozof, po imenu Aristip, do\u017eivio je brodolom tijekom jednog putovanja i izgubio sve svoje imanje, ali je uspio doplivati do obale. Budu\u0107i da je bio poznat po svojoj u\u010denosti, stanovnici toga kraja nadoknadili su mu sve \u0161to je izgubio. Stoga je napisao svojim prijateljima u domovini da, slijede\u0107i njegov primjer, nastoje pribaviti samo ono \u0161to ne mo\u017ee propasti u brodolomu.<\/p>\n Upravo tako nam govore na\u0161i roditelji i prijatelji koji su ve\u0107 u vje\u010dnosti, poti\u010du\u0107i nas da u \u017eivotu te\u017eimo samo za onim dobrima koja smrt ne mo\u017ee uni\u0161titi. Dan smrti naziva se “danom propasti” (Pnz 32, 35), jer \u0107e toga dana sva zemaljska dobra, po\u010dasti, bogatstva i u\u017eici \u2013 sve biti uni\u0161teno. Sveti Ambrozije ka\u017ee: “Nisu na\u0161a prava dobra ona koja ne mo\u017eemo ponijeti sa sobom; samo nas krepost prati.” \u0160to nam onda koristi, ka\u017ee Isus Krist, zadobiti sav svijet ako izgubimo du\u0161u \u2013 izgubili smo sve. “Ta \u0161to koristi \u010dovjeku ako sav svijet zadobije, a du\u0161u svoju izgubi?”<\/strong><\/p>\n Ah, ta silna istina! Koliko je mladih ljudi potaknula da potra\u017ee samostan; koliko pustinjaka da \u017eive u osami; koliko mu\u010denika da daju \u017eivot za Isusa Krista! Sveti Ignacije Lojolski je ovom istinom priveo mnoge du\u0161e Bogu, osobito predivnu du\u0161u svetog Franje Ksaverskog koji je, dok je \u017eivio u Parizu, bio predan svjetovnim u\u017eicima. Jednog mu je dana sveti Ignacije rekao: “Sjeti se, svijet je varalica; obe\u0107ava, ali ne ispunjava. Ako bi i ispunio \u0161to obe\u0107ava, ne mo\u017ee ti ispuniti srce. A i kad bi ga ispunio, koliko bi ta sre\u0107a trajala? Mo\u017ee li trajati dulje od tvog \u017eivota? I \u0161to \u0107e\u0161 ponijeti sa sobom u vje\u010dnost? Ima li ijedan bogata\u0161 koji je ondje ponio ijedan nov\u010di\u0107 ili slugu za udobnost? Ima li ijedan kralj koji je iz ljubavi prema purpuru ponio makar jedan njegov konac?”<\/strong> Po\u0161to je \u010duo te rije\u010di, sveti Franjo Ksaverski je ostavio svijet, po\u0161ao za svetim Ignacijem i postao svetac.<\/p>\n “Ispraznost nad isprazno\u0161\u0107u”, tako je sve zemaljsko nazvao Salomon, iako sam priznaje da si nije uskratio ni jedno zadovoljstvo ovoga svijeta: Sestra Margareta od svete Ane, bosonoga karmeli\u0107anka i k\u0107i cara Rudolfa II., rekla je: “\u0160to vrijede kraljevstva u \u010dasu smrti?”<\/strong><\/p>\n Kako \u010dudesno! Sveci dr\u0161\u0107u kada razmi\u0161ljaju o svom vje\u010dnom spasenju.<\/p>\n Otac Segneri drhtao je u velikom strahu, pitaju\u0107i svoga ispovjednika: “\u0160to vi mislite, o\u010de, ho\u0107u li se spasiti?”<\/strong><\/p>\n Sveti Andrija Avellino drhtao je i plakao govore\u0107i: “Tko zna ho\u0107u li se spasiti?”<\/strong><\/p>\n Sveti Ljudevit Bertrand bio je toliko uznemiren tim pitanjem da bi, prestravljen, no\u0107u sko\u010dio iz kreveta i rekao: “A tko zna, mo\u017eda \u0107u biti proklet?”.<\/strong><\/p>\n A gre\u0161nici \u017eive kao osu\u0111eni, spavaju, \u0161ale se i smiju.<\/p>\n Molitva<\/strong><\/p>\n O Isuse, moj Otkupitelju, zahvaljujem Ti \u0161to si mi dao spoznati moju ludost i grijeh koji sam po\u010dinio odvra\u0107aju\u0107i se od Tebe, koji si za mene prolio svoju Krv i svoj \u017eivot. Ne, Ti nisi zaslu\u017eio da Te ja tako postupam prema Tebi, kako sam to u\u010dinio. Evo, ako bi smrt sada do\u0161la po mene, \u0161to bih u sebi na\u0161ao osim grijeha i gri\u017enje savjesti, koja bi me natjerala da umrem u velikoj tjeskobi?<\/p>\n Priznajem, moj Spasitelju, sagrije\u0161io sam, zalutao sam napu\u0161taju\u0107i Tebe, moje Najvi\u0161e Dobro, radi bijednih u\u017eitaka ovoga svijeta; kajem se iz svega srca. Ah, po onoj boli koja Te je ubila na kri\u017eu, udijeli mi takvu \u017ealost za moje grijehe, da pla\u010dem za njima do kraja svoga \u017eivota, zbog uvreda koje sam Ti nanio.<\/p>\n Moj Isuse, moj Isuse, oprosti mi, i obe\u0107avam da Te vi\u0161e nikada ne\u0107u uvrijediti i da \u0107u Te uvijek ljubiti. Vi\u0161e nisam dostojan Tvoje ljubavi jer sam je u pro\u0161losti tako prezreo, ali Ti si rekao: “Ljubim one koji mene ljube.”<\/strong> (Izr 8, 17) Ljubim Te, ljubi i Ti mene; ne \u017eelim vi\u0161e \u017eivjeti u nemilosti prema Tebi.<\/p>\n Ako \u0107e\u0161 me ljubiti, odri\u010dem se svih ispraznosti i u\u017eitaka svijeta. \u010cuj me, Gospodine moj, po ljubavi Isusa Krista. Molim Te, ne progoni me iz svoga Srca. Posve se Tebi posve\u0107ujem: svoj \u017eivot, svoje sklonosti, svoja osjetila, svoj um, svoje tijelo, svoju volju i svoju slobodu. Primi me; ne odbaci me, kao \u0161to zaslu\u017eujem, jer sam toliko puta odbacio Tvoje prijateljstvo. “Ne odbaci me od lica svojega.”<\/strong> (Ps 51, 11)<\/p><\/blockquote>\n – Alfons Ligoury, Priprema za smrt<\/em><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kr\u0161\u0107anin koji je upoznao Krista ubrzo upoznaje naprvu gorku sliku svijeta izvan Krista. Vidi nekad ugodne ljude, doga\u0111aje, pona\u0161anja, stvari, zabave, koje su mu donedavno ispunjavale \u017eivot, sad se \u010dine toliko nepo\u017eeljnim koliko su prije bile primamljive. Plod obra\u0107enja je, izme\u0111u ostalog, i ve\u0107a osjetljivost na istinito dobro, lijepu istinu i dobru ljepotu i protivnost … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":6449,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,4,249,45],"tags":[],"class_list":["post-6448","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost","category-kutak-tisine","category-redovnistvo","category-sveci"],"views":527,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6448","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6448"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6448\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6450,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6448\/revisions\/6450"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6449"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6448"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6448"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6448"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n“\u0160to god su moje o\u010di po\u017eeljele, nisam im uskratio, i nisam zabranio svome srcu nijednu radost.”<\/strong> (Prop 2, 10)<\/p>\n