{"id":668,"date":"2015-09-17T12:05:37","date_gmt":"2015-09-17T12:05:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=668"},"modified":"2015-09-17T12:05:37","modified_gmt":"2015-09-17T12:05:37","slug":"rane-sv-franje-blagdan-17-rujna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/rane-sv-franje-blagdan-17-rujna\/","title":{"rendered":"Rane Sv. Franje – blagdan 17. rujna"},"content":{"rendered":"

1. An\u0111eoski \u010dovjek Franjo nije nikada obi\u010davao uzimati predah u vr\u0161enju dobrih djela. Poput nebeskih se duhova po Jakobovim ljestvama (usp. Post 28,12) radije ili uspinjao k Bogu, ili je silazio k bli\u017enjemu.63 Tako je naime nau\u010dio dobiveno vrijeme za stjecanje zasluga razborito raspodijeliti da je jedan dio upotrijebio u korist bli\u017enjih, a drugi bi posvetio smirenim zanosima kontemplacije. Zato, kad je prema zahtjevima mjesta i vremena izi\u0161ao u susret potrebama spasenja drugih, napu\u0161tao je mno\u0161tvo koje ga je smetalo, potra\u017eio bi skrivenu samo\u0107u i mjesto mira da bi se \u0161to slobodnije bavio Gospodinom i o\u010distio pra\u0161inu, ako bi se ne\u0161to od nje na\u0161lo zbog boravka me\u0111u ljudima. Dvije godine prije nego \u0161to je du\u0161u predao nebu, nakon mnogovrsnih napora, vo\u0111en providno\u0161\u0107u do\u0161ao je u osamu na visoku goru koja se zove Alverna.64 Kad je ondje prema obi\u010daju po\u010deo postiti\u00a0\u010detrdesetnicu na \u010dast svetom Mihaelu arkan\u0111elu, vi\u0161e nego obi\u010dno bija\u0161e obasut milinom nadnaravnoga promatranja i raspaljen \u017ear- \u010dim plamenom nebeskih \u010de\u017enja; po\u010deo je obilnije osje\u0107ati ulijevanje nebeskih darova. Uzdizao se u visinu, ali ne kao radoznali tra\u017eilac pretjerane \u010dasti (Izr 25,27), nego je kao vjeran i razborit sluga (Mt 24,25) istra\u017eivao volju Bo\u017eju s kojom se s najve\u0107om gorljivo\u0161\u0107u \u017eelio suobli\u010diti.<\/span><\/p>\n

\"la-verna-santuario-francescano\"
La Verna<\/figcaption><\/figure>\n

2. Bilo mu je objavljeno da \u0107e mu Krist po otvaranju evan\u0111elistara pokazati \u0161to \u0107e Bogu na njemu i po njemu biti najdra\u017ee. Po\u0161to se najprije pobo\u017eno pomolio, s oltara je uzeo evan\u0111elistar i dao da mu ga jedan od subra\u0107e, \u010dovjek zaista pobo\u017ean i svet, otvori u ime Presvetoga Trojstva. I kad se kod svakog od tri otvaranja knjige svaki put namjerio na Gospodinovu muku, \u010dovjek pun Boga razabrao je da se Kristu mora tako suobli\u010diti u patnjama i bolima muke, prije nego \u0161to se odijeli od ovoga svijeta, kao \u0161to ga je za \u017eivota nasljedovao u djelovanju. Iako je zbog velike strogosti prija\u0161njega \u017eivota i zbog neprestana no\u0161enja Gospodinova kri\u017ea tjelesno oslabio, nipo- \u0161to se nije pla\u0161io, nego se jo\u0161 gorljivije odu\u0161evljavao za podno\u0161enje mu\u010deni\u0161tva. U njemu se nesavladiv po\u017ear ljubavi prema dobrom Isusu razbuktao u buktinje vatre i plamena da mnoge vode ne mogo\u0161e ugasiti njegovu veliku ljubav (Pj 8,6\u20137).<\/span><\/p>\n

\"La<\/a>
La Verna<\/figcaption><\/figure>\n

3. Serafskim se plamenom \u017eelja uznosio u Boga i suosje\u0107ajnom se nje\u017eno\u0161\u0107u preoblikovao u Onoga koji se iz ljubavi dao raspeti. Dok se jednoga jutra oko blagdana Uzvi\u0161enja Svetoga kri\u017ea molio na jednom obronku gore, ugledao je serafa koji je imao \u0161est vatrenih, sjajnih krila, kako se spu\u0161ta s neba. Kad se munjevitim letom u zraku spustio do mjesta koje bija\u0161e blizu \u010dovjeka Bo\u017ejeg, me\u0111u krilima se pokazao lik propeta \u010dovjeka koji je imao ispru\u017eene ruke u obliku kri\u017ea i noge pribijene na kri\u017e. Dva mu krila bijahu izdignuta iznad glave, dva su bila ra\u0161irena za let, a dva su pokrivala cijelo tijelo. Kad je to ugledao, silno se zapanjio, a srce mu je ispunila \u017ealost pomije\u0161ana s rado\u0161\u0107u. Radovao se dodu\u0161e ljubaznom pogledu kojim ga je Krist gledao u obli\u010dju serafa, ali mu je prikovanost na kri\u017e ma\u010dem suosje\u0107anja bola probadala du\u0161u (usp. Lk 2,35). Promatraju\u0107i neshvatljivo vi\u0111enje, bio je vrlo zadivljen. Znao je da se bol muke nikako ne podudara s besmrtno\u0161\u0107u serafskoga duha. Po Bo\u017ejoj je objavi shvatio da mu je to vi\u0111enje pru\u017eila Bo\u017eja providnost da ga promatra kako bi kao Kristov prijatelj unaprijed spoznao kako se ima sav preoblikovati u obli\u010dje Krista propetoga, ali ne po mu\u010deni\u010dkoj smrti tijela, nego po po\u017earu du\u0161e. Kad je \u010dudesnoga vi\u0111enja nestalo, u njegovu je srcu ostao \u010dudesan \u017ear \u0161to ga je i u njegovo tijelo utisnuo \u010dudesni lik znakova. Odmah su se naime po\u010deli pokazivati znakovi \u010davala na rukama i nogama kao \u0161to ih je malo prije vidio na liku propetoga \u010dovjeka. Vidjelo se kako su ruke i noge u samoj sredini probijene \u010davlima. Glave su se \u010davala pokazivale na dlanovima ruku i na gornjem dijelu stopala, a vr\u0161ci su im se nalazili na protivnoj strani. Glave su \u010davala na rukama i nogama bile okrugle i crne, a \u0161iljci bijahu dulji, zavinuti i kao sabijeni. Izlaze\u0107i iz samoga tijela, str\u0161ili su izvan tijela. I desni mu je bok bio kopljem proboden i prekriven crvenom ranom. Iz njega je \u010desto istjecala sveta krv, koja je ostavljala trag na tunici i ga\u0107ama.<\/span><\/p>\n

\"rane-sv-franje-580x382\"<\/a><\/p>\n

4. Kristov je sluga uvidio da se rane koje su tako vidljivo utisnute ne\u0107e mo\u0107i pred povjerljivom bra\u0107om sakrivati, a jer se bojao otkriti tajnu Gospodnju (usp. Tob 12,7), na\u0161ao se u velikoj stisci i neodlu\u010d- nosti: treba li re\u0107i \u0161to je vidio ili to pre\u0161utjeti. Zato je pozvao nekolicinu bra\u0107e i, izra\u017eavaju\u0107i se op\u0107enitim rije\u010dima, iznio je pred njih sumnju i zatra\u017eio savjet. A jedan izme\u0111u bra\u0107e, koji bija\u0161e prosvijetljen po milosti i po imenu,66 razabrav\u0161i da je vidio ne\u0161to \u010dudesno i da je zbog toga vrlo zbunjen, rekao je svetom \u010dovjeku: \u00bbZnaj, brate, da su ti gdjekada otkrivene bo\u017eanske tajne ne samo poradi tebe nego i poradi drugih. \u010cini mi se da se opravdano treba bojati da bi mogao biti su\u0111en kao krivac zbog sakrivanja talenta (usp. Mt 25,25), ako prikrije\u0161 ono \u0161to \u0107e biti na korist mnogima.\u00ab Ta je rije\u010d svetoga \u010dovjeka ganula, premda je ina\u010de obi\u010davao kazati: Moja tajna pripada meni. Ipak je tada s velikim strahom ispripovijedao tijek vi\u0111enja i nadodao kako je onaj koji mu se ukazao ne\u0161to rekao \u0161to ne bi nikada, dok bude \u017eiv, mogao otkriti nijednom \u010dovjeku. Zaista treba vjerovati da su rije\u010di onoga svetog serafa koji se \u010dudesno ukazao na kri\u017eu bile tako otajstvene da ih nije slobodno govoriti ljudima (Iz 24,16).\u00a0<\/span><\/p>\n

\"13\"<\/a><\/p>\n

5. Po\u0161to je dakle prava ljubav Kristova ljubitelja preoblikovala u isti lik (usp. 2 Kor 3,18), navr\u0161ilo se \u010detrdeset dana \u0161to ih je odlu\u010dio provesti u samo\u0107i i do\u0161la je svetkovina svetoga Mihaela arkan\u0111ela. An\u0111eoski je \u010dovjek Franjo si\u0161ao s gore, nose\u0107i sa sobom lik Propetoga, ali ne na kamenim ili drvenim plo\u010dama urezan rukom umjetnika, nego na tjelesnim udovima utisnut prstom Boga \u017eivoga (usp. Pnz 9,10; 2 Kor 3,3). A jer je dobro \u010duvati tajnu kraljevu (Tob 12,7), zato je \u010dovjek, svjestan kraljevske tajne, koliko je bilo mogu\u0107e, sakrivao te svete znakove. Bo\u017eja je stvar da na svoju slavu objavljuje velike tajne. To je u\u010dinio sam Gospodin koji je na otajstven na\u010din utisnuo te znakove; dao je da se po njima otvoreno dogode i poka\u017eu \u010dudesa da bi se sakrivena i \u010dudesna snaga tih rana o\u010ditovala po sjaju \u010dudesa.<\/span><\/p>\n

\"Sveti-Franjo\"<\/a><\/p>\n

6. U pokrajini Rieti zavladala je vrlo te\u0161ka po\u0161ast koja je nemilice tamanila goveda i ovce, a nije pomagao nikakav lijek. Neki je bogobojazni \u010dovjek no\u0107u bio upozoren da brzo ode u samoti\u0161te bra\u0107e i ondje uzme vodu kojom je sluga Bo\u017eji Franjo, koji je u to vrijeme ondje boravio, oprao ruke i noge, pa neka njome po\u0161kropi sve \u017eivotinje. Kad je taj \u010dovjek ujutro ustao, oti\u0161ao je onamo i kad je od subra- \u0107e svetoga \u010dovjeka kriomice dobio one vode, njome je po\u0161kropio bolesne ovce i goveda. I gle \u010duda! Odmah \u010dim je \u0161kropljenje i u najmanjoj mjeri zahvatilo bolesne \u017eivotinje koje su le\u017eale na zemlji, one su zadobivale prija\u0161nju snagu. Odmah su poustajale i po\u017eurile na pa\u0161u kao da ih nije zahvatila nikakva po\u0161ast. I tako se eto dogodilo da je po \u010dudesnoj snazi one vode koja se dotakla svetih rana posvema nestalo svake po\u0161asti. Zaraza je od stada otjerana.\u00a0<\/span><\/p>\n

\"Rieti_life-655x437\"<\/a>
Rieti<\/figcaption><\/figure>\n

7. Unaokolo spomenute gore Alverne, prije nego \u0161to je sveti \u010dovjek ondje boravio, iz oblaka koji se dizao sa same gore strahovita je tu\u010da obi\u010davala opusto\u0161iti sve usjeve i plodove. No nakon onoga blagoslovljenog ukazanja tu\u010da je na \u010du\u0111enje stanovnika prestala da bi razvedreni nebeski svod mimo obi\u010daja i sam o\u010ditovao uzvi- \u0161enost onoga nebeskog vi\u0111enja te pokazao \u010dudesnu snagu ondje utisnutih rana. Dogodilo se da je u zimsko doba zbog tjelesne slabosti i neravnih putova jahao na magar\u010di\u0107u nekoga siroma\u0161nog \u010dovjeka. Preno\u0107io je pod nagibom jedne visoke stijene da bi se nekako sklonio pred snijegom i no\u0107i koja se bli\u017eila; to ga je prije\u010dilo da nije mogao sti\u0107i do gostinjca. Kad je sveti \u010dovjek primijetio da taj \u010dovjek prigu\u0161eno mrmlja i da tu i tamo uzdahne \u0161to zbog o\u0161tre zime ne mo\u017ee po\u010divati, Franjo je, raspaljen bo\u017eanskim \u017earom ljubavi, ispru\u017eio ruku i dotaknuo ga se. I gle \u010duda! Najednom, kad ga se dotakla ona sveta ruka koja je nosila vatru serafskog \u017eara, rastjerana je studen i \u010dovjeka je iznutra i izvana obuzela tolika toplina kao da je iz pe\u0107i u njega pre\u0161la kao neka snaga vatre. Odmah je du\u0161evno i tjelesno oja\u010dao i, kao \u0161to je kasnije sam tvrdio, na kamenju i snijegu do jutra je spavao sla\u0111e nego \u0161to je ikada po\u010divao u vlastitom krevetu.\u00a0Tako je po tim znakovima o\u010dito da su one svete rane bile utisnute snagom Onoga koji serafskim djelovanjem o\u010di\u0161\u0107uje, prosvjetljuje i raspaljuje, jer su, o\u010di\u0161\u0107uju\u0107i \u010dudesnim djelovanjem izvana, donosile ozdravljenja od po\u0161asti, vedrinu i toplinu kao \u0161to se pokazalo i nakon njegove smrti o\u010ditijim \u010dudesima koja \u0107e na svome mjestu biti spomenuta poslije.<\/span><\/p>\n

8. Iako je s najve\u0107om pomnjom nastojao sakriti blago na\u0111eno na njivi (Mt 13,44), ipak ga nije mogao u\u010diniti nepoznatim, da neki ne bi vidjeli te rane na rukama i nogama, premda je ruke na neki na\u010din imao pokrivene i otada uvijek i\u0161ao s obuvenim nogama. Dok je bio \u017eiv, vidjela su ih mnoga bra\u0107a. Premda su to poradi osobite svetosti bili posve vjerodostojni ljudi, ipak su, da bi se otklonila svaka sumnja da je to tako i da su vidjeli rane, potvrdili to prisegom, dotaknuv\u0161i sveto evan\u0111elje. Tako\u0111er su i neki kardinali zbog bliskosti koja ih je vezala sa svetim \u010dovjekom vidjeli rane. Istinito su u prozi i pjesmama te antifonama iznijeli pohvale svetih rana koje sastavi\u0161e njemu u \u010dast.67 Oni su i rije\u010dju i pismeno posvjedo\u010dili istinu (usp. Iv 5,33). I vrhovni je sve\u0107enik, gospodin Aleksandar, kad je pred mnogom bra\u0107om i preda mnom propovijedao narodu, potvrdio da je i sam za sve\u010deva \u017eivota vlastitim o\u010dima vidio one svete rane. Kad je umro, vi\u0161e je od pedesetoro bra\u0107e te Bogu posve\u0107ena djevica Klara s ostalim svojim sestrama i nebrojeni svjetovnjaci od kojih su ih vrlo mnogi, kao \u0161to \u0107e na svome mjestu bili re\u010deno, vidjeli, poljubili i pobo\u017enim ih se osje\u0107ajem dotakli rukama da bi njihovo svjedo\u010danstvo bilo jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e. Ranu je na boku skrivao tako bri\u017eno da je nitko za njegova \u017eivota nije mogao vidjeti druga\u010dije nego samo kradomice. Jedan ga je brat, koji ga je obi\u010davao revno poslu\u017eivati, pobo\u017enom lukav\u0161tinom nagovorio da svu\u010de tuniku da je ispra\u0161i. Ovaj je pa\u017eljivo gledaju\u0107i vidio ranu koju je tako\u0111er s tri prsta brzo dotaknuo. Tako je pogledom i doticajem upoznao veli\u010dinu rane. Sli\u010dnom je lukav\u0161tinom vidio ranu i onaj brat koji u to vrijeme bija\u0161e njegov zamjenik.\u00a0Jedan brat, \u010dovjek divne jednostavnosti, kad mu je zbog bolesti trljao ple\u0107a, ruku je provukao kroz njegovu kapucu i slu\u010dajno je utisnuo u ranu te mu je zadao veliku bol. Zato je Franjo otada nosio tako na\u010dinjene hla\u010de da su mu one sezale sve do pazuha da bi tako pokrivale ranu na boku. Bra\u0107a koja su povremeno prala te hla\u010de ili su mu pra\u0161ila tuniku po o\u010ditu znaku do\u0111o\u0161e do nesumnjive spoznaje o svetoj rani, jer su ih nalazila zakrvavljene. Napokon su je prigodom sve\u010deve smrti mogli nesmetano gledati i s mnogim drugima promatrati te su je ujedno mogli po\u010dastiti. <\/span><\/p>\n

9. Daj sada, prehrabri vite\u017ee Kristov, nosi oru\u017eje svoga nepobjedivog Vojskovo\u0111e! Njime oboru\u017ean i obilje\u017een, pobje\u0111ivat \u0107e\u0161 sve protivnike. Nosi zastavu svevi\u0161njega Kralja. Pogled na nju svim borcima Bo\u017eje vojske daje hrabrost. Nosi tako\u0111er pe\u010dat velikoga sve\u0107enika Krista da poradi njega svi priznaju tvoje rije\u010di i djela istinitima i vjerodostojnima. Ve\u0107 i poradi rana Gospodina Isusa \u0161to ih nosi\u0161 na svome tijelu neka ti nitko ne dosa\u0111uje (Gal 6,17), nego te, \u0161tovi\u0161e, svaki Kristov sluga treba ljubiti i \u0161tovati. Za ove posve pouzdane znakove ne svjedo\u010de samo dvojica ili trojica svjedoka (usp. Pnz 19,15), nego ih potvr\u0111uju vrlo mnogi \u2013 vi\u0161e ih je nego \u0161to treba \u2013 da su Bo\u017eja svjedo\u010danstva u tebi i po tebi nadasve vjerodostojna i uklanjaju svaku sumnju nevjernika, a oni koji vjeruju u vjeri se u\u010dvr- \u0161\u0107uju, rastu u ufanju i raspaljuju se vatrom ljubavi. <\/span><\/p>\n

10. Ve\u0107 se zaista ispunilo prvo vi\u0111enje \u0161to si ga imao, da se naime kao budu\u0107i vojskovo\u0111a u Kristovoj vojsci mora\u0161 opskrbiti nebeskim oru\u017ejem i uresiti znakom kri\u017ea. Ve\u0107 te je na po\u010detku tvoga obra- \u0107enja vi\u0111enje Propetoga na duhovan na\u010din probolo ma\u010dem supatni\u010dke boli, ali i slu\u0161anje glasa koji je dolazio s kri\u017ea kao s Kristova uzvi\u0161enog prijestolja i otajstvenog pomirili\u0161ta, kako si sam potvrdio svojom svetom izjavom da je sve to nesumnjivo istinito. Za vrijeme tvoga redovni\u010dkog \u017eivota brat Silvestar vidio je kri\u017e koji je na \u010dudesan na\u010din izlazio iz tvojih usta, sveti je Pacifik vidio ma\u010deve u obliku kri\u017ea koji su probadali tvoje srce, a an\u0111eoski je \u010dovjek, brat Monaldo, za vrijeme propovijedi svetog Antuna o kri\u017enom natpisu vidio kako si u obliku kri\u017ea bio uzdignut u zrak. Vjeruje se i jam\u010di da to nisu bili plodovi ma\u0161te, nego prava Bo\u017eja objava. I napokon kad ti se potkraj \u017eivota istovremeno ukazao i kao seraf veli\u010danstvena izgleda i kao ponizni lik Propetoga koji te iznutra raspalio, a izvana na tijelu obilje\u017eio kao drugog an\u0111ela koji izlazi od \u00a0Sun\u010deva istoka, otada na sebi nosi\u0161 znak Boga \u017eivoga (Otk 7,2). To na\u0161oj vjeri daje \u010dvrsto\u0107u s obzirom na spomenuto i pru\u017ea vjerodostojno svjedo\u010danstvo. Eto, Bog je tijekom vremena na \u010dudesan na\u010din na tebi i u vezi s tobom pru\u017eio i o\u010ditovao sedam ukazanja Kristova kri\u017ea. Tako si napokon preko \u0161est stepenica prispio i do ove sedme na kojoj \u0107e\u0161 kona\u010dno i po\u010dinuti. U po\u010detku si svog obra\u0107enja vlastitim o\u010dima gledao kri\u017e i prigrlio ga. Od tada si ga tijekom zemaljskih dana uzornim \u017eivotom neprestano na sebi nosio i drugima si postavljen kao uzor. Zato nas to \u010dvrsto uvjerava da si kona\u010dno dosegao najvi\u0161i vrhunac evan\u0111eoskog savr\u0161enstva. Stoga nijedan pravi pobo\u017enik ne smije odbaciti takav dokaz kr\u0161\u0107anske mudrosti koji se o\u010ditovao na tvome smrtnom tijelu. Nijedan ga pravednik ne smije napadati, nijedan istinski poniznik ne smije prezirati, jer ga je iznio sam Bog pa zato zavre\u0111uje da op\u0107enito bude prihva\u0107en (usp. 1 Tim 1,15).<\/span><\/p>\n

Ve\u0107i \u017eivotopis sv. Franje Asi\u0161kog ( fra Bonaventura Banjore\u0111ijski),<\/span><\/p>\n

XIII. poglavlje<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. An\u0111eoski \u010dovjek Franjo nije nikada obi\u010davao uzimati predah u vr\u0161enju dobrih djela. Poput nebeskih se duhova po Jakobovim ljestvama (usp. Post 28,12) radije ili uspinjao k Bogu, ili je silazio k bli\u017enjemu.63 Tako je naime nau\u010dio dobiveno vrijeme za stjecanje zasluga razborito raspodijeliti da je jedan dio upotrijebio u korist bli\u017enjih, a drugi bi … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":14,"featured_media":681,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-668","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-franjevastvo"],"views":2770,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/668","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/14"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=668"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/668\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/681"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=668"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=668"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=668"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}