\n
\u00a0Gledano s povijesnog motri\u0161ta brojne su zasluge Vendelina Vo\u0161njaka za o\u010duvanje i identitet franjevaca u kontinentalnoj Hrvatskoj te za o\u010duvanje trsatskog sveti\u0161ta u okviru Hrvatske dr\u017eave i hrvatske provincije franjeva\u010dke sv. \u0106irila i Metoda. Tijekom 18. i 19. stolje\u0107a franjeva\u0161tvo u Hrvatskoj na\u0161lo se pod udarom jozefinizma i njegovih ideja koje su zahvatile \u010ditavu Crkvu na podru\u010dju Austro \u2013 Ugarske monarhije pa tako i redovni\u0161tvo. Jozefinizam je doveo do udaljavanja od prvotne karizme i poslanja i prvotnih ideala brojnu bra\u0107i i pripadnike Reda. Bilo je jasno da je potrebna obnova i preinake u Redu\u00a0 te ujedinjavanje brojnih ogranaka u jedan Red i stvaranje jedinstvenih konstitucija.<\/span><\/p>\n U ovome radu u prvom poglavlju biti \u0107e iznesena glavna problematika i stanje franjevaca u zemljama pod vla\u0161\u0107u Austro – Ugarske monarhije. Drugo poglavlje govori o obnovi franjeva\u010dkog \u017eivota po\u010detkom 19. stolje\u0107a s posebnim osvrtom na izdavanje jedinstvenih konstitucija i obnove redovni\u0161tva koju je zapo\u010deo papa Lav XIII. Sve ovo je svojevrstan uvod u glavnu tematiku i problematiku rada, a to je redovni\u010dka reforma i obnova u provinciji sv. Ladislava \u010diji je glavni teret nosio o. Vendelin Vo\u0161njak. Tre\u0107e poglavlje govori o djelovanju o. Vendelina Vo\u0161njaka kao provincijala provincije sv. Ladislava gdje je kao provincijal poticao osnivanje nove hrvatske provincije te vodio \u201eborbu\u201c za samostan na Trsatu i \u010cakovcu. Na taj dio nadovezuje se \u010detvrto poglavlje rada koje govori o\u00a0 osnivanju nove hrvatske franjeva\u010dke provincije sv. \u0106irila i Metoda te djelovanju o. Vendelina Vo\u0161njaka kao prvog provincijala te provincije. Zadnje poglavlje rada posve\u0107eno je trsatskom samostanu za koji se je o. Vendelin posebno zalagao da pripadne pod teritorij nove Hrvatske franjeva\u010dka provincije sv. \u0106irila i Metoda na \u010dijem je \u010delu kao gvardijan bio dva mandata. O. Vendelin Vo\u0161njak posebno se zalagao da trsatsko sveti\u0161te postane malom bazilikom \u0161to se i dogodilo 7. srpnja 1930. godine. Bio je to odga\u0111aj koji je o. Vendelinu uve\u0107ao radost slu\u017eenja u trsatskom sveti\u0161tu u kojem je proveo posljednje dane svoga zemaljskog \u017eivota kao gvardijan i \u010duvar sveti\u0161ta.<\/span><\/p>\n U Europi krajem 18. stolje\u0107a prijelomni doga\u0111aj koji je izazvao brojne politi\u010dke dru\u0161tvene i kulturne preobrazbe, a koji je postao ba\u0161tina \u010ditave Europe svakako je Francuska revolucija koja je bila krajem 18. stolje\u0107a to\u010dnije 1789. Nakon francuske revolucije nastao je niz novih nazora na svijet koje mo\u017eemo jednim imenom nazvati prosvjetiteljstvo. U na\u0161e krajeve, Austro \u2013 Ugarske monarhije ovaj oblik prosvjetiteljstva je poznat pod jednim nazivom i do\u0161ao je u obliku jozefinizma \u2013 dr\u017eavnog oblika prosvjetiteljstva\u00a0 obilje\u017eena centralizacijom, apsolutizmom i germanizacijom.[1]<\/a> Car Josip II, austrijski car provodio je u Monarhiji niz reformi koje su obuhvatile gotovo sva podru\u010dja \u017eivota, a reforme su se odnosile i na crkveni \u017eivot. Naredbom od 28. 2. 1782. Car Josip II dokida sve samostane koji se ne bave pou\u010davanjem u \u0161koli ili njegom bolesnika.[2]<\/a> Car je dao zatvoriti gotovo 700 samostana[3]<\/a>. Od imetaka dokinutih samostana stvorene su vjerozakonske zaklade za podupiranje crkava i \u0161kola. Mnogi redovnici su se sekularizirali jer je car pove\u0107ao broj \u017eupa\u00a0 i kapelanija. Drugi su potpali pod utjecaj dr\u017eave zato \u0161to su primali mirovinu iz spomenute zaklade. Da se tim mjerama crkveno \u2013 politi\u010dke naravi dade znanstvena podloga i obrazlo\u017eenje, zadire jozefinizam svojom reformom u studije i u preostale crkvene \u0161kole. One su morale uskladiti svoja rad prema odredbama i direktivama dr\u017eavnih vlasti.[4]<\/a> O. Sre\u0107ko Majstorovi\u0107 u svojoj knjizi ovako opisuje jozefinizam: \u201ePolazna misao jozefinizma bila je, da pomo\u0107u Crkve centralizira tolike razjedinjene narode \u0161irom Monarhije, a prosvjetiteljskim apsolutizmom da nametne jedinstven nadzor na svijet. U svijetu\u00a0 prosvjetiteljskih ideja se nastojalo redovni\u010dki stale\u017e proglastiti zastrajelom institucijom, pre\u017eivjelom, nedostojnom ljudske slobode. Posebno se isticalo kako je nedostojno da jedan \u010dovjek bude potpuno ovisan u materijalnom pogledu\u00a0 od svog poglavara. Zato je malo pomalo uveden tzv. \u201epeculium\u201c, tj. stanoviti kapital, s kojim pojedini redovnik mo\u017ee raspolagati.[5]<\/a><\/span><\/p>\n Redovnicima prosja\u010dkih redova se nastojalo osigurati \u017eivot ne samo time, \u0161to su mogli iskori\u0161tavati imanja, koja su stekli darovnicama\u00a0 i na druge na\u010dine, ve\u0107 i time \u0161to su mogli do\u0107i do namje\u0161tenja kako dr\u017eavni katehete ili \u017eupnici. Njihova pla\u0107a bila je njihovo dobro. Posljedica toga bila je velika nejednakost me\u0111u redovnicima\u00a0 u materijalnom pogledu . U istoj provinciji i u istom samostanu bilo je i bogatih i siroma\u0161nih, ve\u0107 prema tome kakvu je tko imao slu\u017ebu i kako je znao gospodariti. Imati ulo\u017een novac u banci to je za njih mnogo zna\u010dilo.[6]<\/a><\/span><\/p>\n U\u00a0\u00a0 kontinentalnoj Hrvatskoj jozefinizam je izmijenio ulogu klera i od njega poku\u0161ao u\u010diniti dr\u017eavne slu\u017ebenike, zadu\u017eene za moralnu sre\u0111enost puka i za narodnu prosvjetu., ali ne i za odgoj vjere. Od svih redovni\u010dkih zajednica jozefinizmu je bio zadatak stvoriti samostanski pastoralni kler, subjekt spreman da preuzme zada\u0107e \u017eupskoga pastorala. Slu\u017ebene veze s generalom Reda bile su zabranjene. Dr\u017eavna vlast pridr\u017eavala si je pravo odre\u0111ivanja na\u010dina izbora, broj, trajanje i sadr\u017eaj slu\u017ebi redovni\u010dkih poglavara u samostanima i provincijama. Provincijali su bili zadu\u017eeni za primanje dr\u017eavnih naloga , a gvardijan je postao njihovim izvr\u0161iteljem. Redovni\u010dki sve\u0107enici bili su namje\u0161teni kao dr\u017eavni katehete, kapelani, \u017eupnici, a dobivali su i dr\u017eavni mirovinu, a zare\u0111enim novcem redovnici su mogli samostalno raspolagati, ulagati u banke i ostavljati u naslje\u0111e. Time se je uveo takozvani \u201epeculium\u201c privatni kapital pojedinog redovnika.[7]<\/a> Bile su tako\u0111er i ukidane redovni\u010dke \u0161kole za odgoj i obrazovanje vlastitog sve\u0107eni\u010dkog pomlatka. Do\u0161lo je i do odluke kojom se zabranilo i primanje novih \u010dlanova i raspu\u0161tanja novicijata.[8]<\/a> Mnogi su redovnici zbog ovakvih prilika pre\u0161li u redove svjetovnog sve\u0107enstva. Franjevci su se na po\u010detku opirali tim jozefinisti\u010dkim reformama, ali je otpora brzo nestalo jer su mladi franjevci bili odgojeni\u00a0 u jozefinisti\u010dkim centralnim sjemeni\u0161tima\u00a0 gdje su izgubili osje\u0107aj za franjeva\u010dki identitet i karizmu. Ostala im je osjetljivost za op\u0107e dru\u0161tvene i nacionalne ideale, smisao za crkvenu efikasnost, ali je osobni i zajedni\u010dki \u017eivot bio uvelike pod utjecajem sekularizacije. Tako iza Josipa II. franjevci u na\u0161im krajevima \u017eivjeli su posebnim na\u010dinom \u017eivota na temelju dr\u017eavnih uredaba i privilegija sv. Stolice koje su neispravno tuma\u010dili i samovoljno primjenjivali. Uz mnoge te\u0161ke posljedice do kojih je odvela ova praksa bio je i poseban oblik nepotizma. Postajala je mogu\u0107nost da pojedinci dijele rodbini za \u017eivot i da im ostavljaju imetak. Ta povezanost s rodbinom bila je jedan od velikih izvora zala u samostanskim zajednicama.[9]<\/a> Samostani u kojima su \u017eivjeli franjevci bili su ru\u0161evni i zapu\u0161teni ne sami u materijalnom pogledi ve\u0107 i u moralnom. Oni su propadali, jer se kraj takvog ure\u0111enja, gdje pojedinac sticao sve jedva na\u0161lo sredstava za njihov popravak i uzdr\u017eavanje. Postepeno je i franjeva\u010dki \u017eivot odijevanja postao sve sli\u010dniji no\u0161nji svjetovnog klera.[10]<\/a> Mo\u017eemo re\u0107i da su ovakvim na\u010dinom \u017eivota franjevaca bile naru\u0161ene dvije oznake reda i temelji njegove sigurnosti: dragovoljno siroma\u0161tvo i\u00a0 i nasljedovanje sv. Oca Franje u ostalim krepostima te zajedni\u010dki \u017eivot koji je bio uvelike naru\u0161en.<\/span><\/p>\n Potkraj 19. stolje\u0107a cijeli je franjeva\u010dki red postao svjestan potrebe obnove. Priprave za obnovu po\u010dele su jo\u0161 1853. godine. One su s jedne strane trebale biti znakom izvornoga franjeva\u0161tva, a s druge strane prilago\u0111ene novim prilikama. Osim toga nove promjene trebale su biti prihvatljive za sve ogranke Reda na koje se red tijekom 16. stolje\u0107a razdijelio (opsrevanti, reformati diskalceati i rekolekti). Papa Leon XIII. prepoznao je upravo u franjeva\u010dkom redu osobitu pomo\u0107 u obnovi pojedinaca, stale\u017ea i \u010ditavoga Bo\u017ejega naroda \u2013 Crkve. Tako je 4. listopada 1897. godine izdao u Rimu apostolsku konstituciju \u201eFelicitate quadam\u201c koja s jedne strane nagla\u0161uje \u0161to papa o\u010dekuje od franjeva\u010dkoga reda, a s druge strane u njemu su navedeni i razlozi papina o\u010dekivanja.[11]<\/a> Leon XII. isti\u010de kako \u0107e: \u201epu\u010dki red najbolje razumjeti ideje i \u017eivot \u0161irokih narodnih krugova”\u00a0 koji u vrijeme toga \u201esocijalnog pape” imaju presudan upliv na razvoj svjetskih doga\u0111aja. “Red koji je rasprostranjen po \u010ditavom svijetu, koji je oduvijek bio blizak malom \u010dovjeku, koji je kroz stolje\u0107a radio me\u0111u najsiroma\u0161nijima taj \u0107e mo\u0107i i sada najvi\u0161e koristiti radni\u010dkom stale\u017eu.”[12]<\/a> Tom konstitucijom papa je na neki na\u010din proglasio obnovu reda jer je istaknuo da red mo\u017ee najvi\u0161e koristi ako bude obnovljen, to jest reorganiziran i ako bude ujedinjen. \u010cetiri ogranka reda: opservanti, reformati, diskalceati i rekolekti\u00a0 na koje se je Red podijelio tijekom 16. stolje\u0107a trebali su odbaciti svoja vlastita pravila i prihvatiti zajedni\u010dke konstitucije.[13]<\/a> Papa Leon XII. odobrio je jedinstvene konstitucije, \u201eRegula et constitutiones generales Fratrum minorum\u201c,<\/em> 18. svibnja 1897. godine, a objedinjavanje reda proglasio navedenom bulom Felicitate quadam<\/em>, koju je proglasio 4. listopada 1897. godine. Op\u0107e uredbe obznanjene su 18. listopada 1897. godine.<\/span><\/p>\n Iako u jednom dijelu Europe nove promjene donijele radost i op\u0107e zadovoljstvo ugarsko \u2013 hrvatske provincije pru\u017eile su otpor u provo\u0111enju novih promjena. Na sastanku u Budimpe\u0161ti provincijali iz Ma\u0111arske, Transilvanije i Austrije potpisali su memorandum koji uputili na generalnu kuriju\u00a0 u kojem su tra\u017eili da im se osigura dotada\u0161nju na\u010din \u017eivota, da se ne mijenja izgleda habita i da smiju raspolagati novcem i da samostani mogu zadr\u017eati nekretnine. Smatrali su da se njihove provincije ne\u0107e mo\u0107i izdr\u017eati bez posjeda i nekretnina.<\/span><\/p>\n 2.1. Razvoj obnove na podru\u010dju Austro \u2013 Ugarske Monarhije<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n Generalna kurija nije odmah reagirala na postoje\u0107i memorandum ve\u0107 je u na\u0161e krajeve poslala\u00a0 na teren izaslanika koji je imao zada\u0107u da izvidi situaciju na terenu i da o tome obavijesti sv. stolicu i vrhovnu upravu Reda. Ova misija bila je povjerena o. Davidu Flemingu generalnom definitoru i konzultoru kongregacije sv. Oficija. U prolje\u0107e 1898. proputovao je po provincijama u Monarhiji i nastojao je pridobiti bra\u0107u za obnovu. O. Fleming proputovao je Hrvatskom i Slavonijom. Prigodom boravka u Zagrebu posjetio je tada\u0161njega zagreba\u010dkoga nadbiskupa Juraja Posilovi\u0107a\u00a0 i o. Vendelina Vo\u0161njaka[14]<\/a> koji je u to vrijeme obna\u0161ao funkciju gvardijana u samostana na Kaptolu. Ovaj posjet je bio presudan za o. Vendelina i za cijelu budu\u0107nost franjeva\u0161tva u Hrvatskoj jer je o. Vendelin time svesrdno prihvatio obnovu.[15]<\/a> Na Petrovo iste godine u privatnoj audijenciji kod pape Leona XIII. podnio je o. Fleming izvje\u0161taj o tijeku stvari oko reforme u Monarhiji u kojoj je sveti Otac istaknuo da mu le\u017ei na srcu stvar i problem u Hrvatskoj te kako \u017eeli da se provede obnova i time je udijelio posebni blagoslov o. Vendelinu \u010dime je nazna\u010dio da \u0107e upravo on imati veliki udio u obnovi franjeva\u0161tva u hrvatskim krajevima.<\/span><\/p>\n Kako bi provela reformu generalna kurija ustanovila je u jugoisto\u010dnoj Europi pet generalnih komisarijata kojima je postavila u du\u017enost\u00a0 da provode u djelo odredbe o obnovi. Jedan od tih komesarijata je bio i onaj u Zagrebu. Dekret od 14. srpnja 1898. godine sadr\u017ei odredbe za rad toga komisarijata, imenovanja poglavarstava i obrazlo\u017eenje \u010ditavog postupka kurije. Na temelju posebnih ovla\u0161tenja od strane Kongregacije biskupa i redovnika ovdje se odre\u0111uje:[16]<\/a><\/span><\/p>\n Istoga dana otac general je izdao i drugu odredbu u kojoj to\u010dno navodi koji redovnici potpadaju pod vlast komisara te koje mo\u017ee iz provincije primiti u svoj Komesarijat ili otpustiti.[19]<\/a><\/span><\/p>\n Prema dekretu bra\u0107a koja nisu prihvatila Generalnih konstitucija mogu ostati u Redu, ali se zabranjuje da budu pomije\u0161ana s drugima u istim ku\u0107ama. Oni se moraju smjestiti u posebne samostane kako to odrede poglavari.[20]<\/a><\/span><\/p>\n Tjedan dana nakon toga otkako je o. Vendelin imenovan generalnim komisarom odgovara on vrhovnom poglavaru\u00a0 Reda. Najprije spominje kako s jedne strane vidi da je po\u010da\u0161\u0107en tolikim povjerenjem\u00a0 s najvi\u0161eg mjesta u redu, a s druge strane zbog svijesti i odgovornosti bio je u tjeskobi i brizi kako \u0107e izvr\u0161iti povjerenu mu zada\u0107u. Zbog toga je molio oca Generala da tu slu\u017ebu povjeri \u201esna\u017enijim ple\u0107ima jer sama dobra volja nije za to dostatna.\u201c Vrhovni poglavar nije uva\u017eio molbu o. Vendelina i on prihva\u0107a povjereni mu zadatak i nalog s izjavom da mu ne preostaje drugo nego da nastoji najsavjesnije poraditi oko njegova izvr\u0161enja te ubrzo obavije\u0161tava bra\u0107u o odluci osnivanja Komisarijata i imenovanja komisara i njegovih savjetnika.[21]<\/a><\/span><\/p>\n \u00a0Generalna kurija savjetovala je o. Vendelinu da uredi novicijat i bogoslovski sutudij u Zagrebu i da \u0161to prije pridru\u017ei Komisarijatu vara\u017edinski samostan. Uz slu\u017ebu generalnog komisara o. Vendelin je vr\u0161io i slu\u017ebu zagreba\u010dkoga gvardijana. Iz Rima su mu poslali uzorak redovni\u010dkog habita prema kojem ima od sada nabavljati materijal i krojiti odijelo za bra\u0107u. Kurija upozorava o. Vendelina da mu je vlast u komisarijatu apsolutna te da nije du\u017ean slu\u0161ati savjetnike. Bra\u0107u klerike ne smije slati u pro\u0161nju osim u rijetkim slu\u010dajevima.<\/span><\/p>\n 2.2. Provo\u0111enje reforme pod vodstvom o. Vendelina Vo\u0161njaka<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n Jedan od principa, kojih se o. Vendelin trajno dr\u017eao bio je u tome da ne iznosi ono \u0161to bi moglo u bra\u0107i ubijati polet i radost. Ako je ipak ponekad \u0161togod spomenuo ili napisao u svojim okru\u017enicama o svojim podvizima izveo je to tako da bolje istakne Bo\u017eju dobrotu i promisao koja je sve vodila i okrenula na dobro. S kakvim je raspolo\u017eenjem zapo\u010deo svoje djelo svjedo\u010di prva njergova poglavarska okru\u017enica koju je izdao na svetkovinu sv. Franje 4. 10. 1898. godine i to na godi\u0161njicu papinske konstitucije \u201eFelicitate quadam\u201c s namjerom da bra\u0107i objavi nakane Rima i dade im smjernice za obnovu redovni\u010dkoga \u017eivota.[22]<\/a><\/span><\/p>\n <\/p>\n Vrhovna uprava Reda s budnim oko pratila je kako se razvijaju stvari u provinciji sv. Ladislava. Po\u010detkom 1898. godine obavijestio je o. Nith generalnu kuriju da mu isti\u010de trogodi\u0161nji rok njegove slu\u017ebe. Za nasljednika generalna kurija odlu\u010dila je postaviti o. Vendelina. Na redovitom sastanku generalnog definitorija\u00a0 10. 07. 1889. izabrana je nova uprava provincije na \u010delu s o. Vendelinom. O. Vendelin bio je izbrana za provnicijala svih franjevaca provinicije sv. Ladislava i onih koji jesu i onih koji nisu prihva\u0107ali reformu.[27]<\/a> General reda posjetio je Hrvatsku i Ma\u0111arsku iste godine. Prema izvje\u0161taju Leonarda Novakovi\u0107a,\u00a0 o. Vendelin ga je do\u010dekao na Trsatu 29. kolovoza 1889. godine.[28]<\/a> U Zagrebu je odr\u017eano nekoliko sjednica, a zatim su se o. Vendelin i o. General uputili u Pe\u0107uh. Ondje je o. Vendelin slu\u017ebeno ustoli\u010den i progla\u0161en provincijalom provincije sv. Ladislava. Ujedno je i obavljena i primopredaja svih poslova od strane o. Nitha. Novi provincijal uputio je svoju prvu okru\u017enicu 10. rujna 1899. koja nosi naslov Officium gravissimum (Preva\u017ena du\u017enost).<\/em> Latinskim jezikom pi\u0161e o. Vendelin.: \u201ePremda me niste izabrali, ve\u0107 me promatrate kao \u010dovjeka kojega je postavila vrhovna uprava Reda, ipak se pojavljujem me\u0111u vama kao osoba koja vam slu\u017ei, ne kao tu\u0111ina ve\u0107 kao doma\u0107i sin iste drage provincije, koji nikada nisam prestao gajiti istu prvotnu ljubav prema svojoj bra\u0107i kojom sam ih prije obuhvatao.\u00a0 Ne\u0107u ovdje spomnjati koliko sam nedostojan pruhvatiti se te slu\u017ebe \u2013 svi doista moramo priznati da smo \u201ebeskorisne sluge\u201c \u2013 ne\u0107u isticati ni svoju slabost, koja nije u stanju nositi toliki teret, koju i vje\u010dna Istina u Ivanovu evan\u0111elju upu\u0107uje svima: \u201eBez mene ne mo\u017eete u\u010diniti ni\u0161ta\u201c, ne\u0107u se tu\u017eiti ni na to \u0161to nemam dovoljno du\u0161evnih sposbnosti\u2026\u201c[29]<\/a><\/span><\/p>\n \u00a0U jesen spomenute godine po\u0161ao je u na\u0161e krajeve po\u0161ao iz Rima o. David Fleming kao generalni izaslanik. U svom pismu od 10. 11. 1899. poti\u010de o. Vendelina da\u00a0 odmah po\u010dne sa kanonskom vizitacijom podlo\u017enih mu samostana i neka nastoji pridobiti redovni\u010dku bra\u0107u za obnovu, za opslu\u017eivanje. Posebice pak neka nastoji zadr\u017eati i uzdr\u017eati filozofski i bogoslovski studij ladislavske provincije. Novi provincijal se prihvatio toga poteza\u00a0 i odmah po\u0161ao u vizitaciju samostana imaju\u0107i na umu slo\u017eenost raspolo\u017eenja me\u0111u redovnicima i brojne predrasude i prigovore u samostanima.[30]<\/a> Vendelin je poslao izvje\u0161\u0107e o. Generalu nakon \u0161to je obavio vizitaciju isti\u010du\u0107i kako je kod bra\u0107e prestalo \u017eestoko protivljenje i onaj prvotni otpor. Utje\u0161no je i to \u0161to je opazio\u00a0 da se kod nekih mo\u017ee s pravom o\u010dekivati\u00a0 da \u0107e za kratko vrijeme svladati zapreke koje jo\u0161 stoje na putu da prihvate nov na\u010din \u017eivota. Kod bra\u0107e koja su ranije prihvatila obnovu bilo je druga\u010dije. Kod njih je o. Vendelin opazio natjecanje u obdr\u017eavanju propisa, revnost i najve\u0107i spremnost da prihvate i te\u0161ke zadatke samo da se ostvare te\u0161ki zadaci obviteljskoga pokreta.[31]<\/a><\/span><\/p>\n 3.1. Razgrani\u010denje provincija po narodnostima<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n Iako su manja bra\u0107a potojala u Hrvatskoj ve\u0107 od XIII. stolje\u0107a, ipak su ona pripadala razli\u010ditim pokrajinama,\u00a0 a svi su vi\u0161i poglavari imali sredi\u0161ta izvan na\u0161e domovine. Na kraju XIX. stolje\u0107a imale su na podru\u010dju Hrvatke svoje samostane tri provincije: dvije ma\u0111arske i jedna slovenska. Takva podjela bra\u0107e\u00a0 istoga jezika i istih obi\u010daja u razli\u010dite provincije, s razli\u010ditim jezicima i mentalitetima, s razli\u010ditim obi\u010dajima i \u017eivotnom praksom\u00a0 veoma je ometala pravilan razvoj i na predak redovni\u010dkog \u017eivota. Preop\u0161irne granice provincije\u00a0 i velike udaljenosti pojedinih samostana od ku\u0107e matice u ono doba\u00a0 spre\u010davale su mnoge dobre pothvate. Ve\u0107 je za svoje vizitacije o. Vendelin uo\u010dio da je uzrok brojnim nedostacima u provo\u0111enju reforme u provinciji u sastavu redovni\u010dke obitelji koje su sa\u010dinjavali \u010dlanovi razli\u010ditih nacija. \u201eHeterogeni element je po njegovu nalazu bolest koju treba lije\u010diti.[32]<\/a> O. Vendelin u spomenutom pismu generalu predla\u017ee lijek koji bi mogao ukoniti te\u0161ko\u0107e\u00a0 slo\u017eenih problema u Monarhiji: \u201e Mo\u017eda bi nam koristila nova podjela provincije kojom bi se spojili samostani iste narodsnosti (\u2026) , takvom unijom bio bi barem uvelike olak\u0161an i oja\u010dan odgoj malde\u017ei.”[33]<\/a> [34]<\/a><\/span><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Vrhovna uprava reda bila je sklona diobi Provincija jer se op\u0107enito mislilo da ustrojstvo redovni\u010dke pokrajine prema jeziku i podrijetlu \u010dlanova pridonosi \u010dvr\u0161\u0107em zajedni\u0161tvu. U podru\u010dja u kojim se radilo slala je generalne vizitatore i definitore i savjetovala se s istaknutim ljudima. Prijedloge o diobama i novim ustrojstvima nije bilo lako uskladiti jer su se u dvojnoj monarhiji kri\u017eali \u010desto veoma opre\u010dni probitci pojedinih naroda i zajednica na golemom podru\u010dju Monarhije.<\/span><\/p>\n \u00a0U poslovima oko ure\u0111enja nove hrvatske redovni\u010dke Provincije isticali su se svojom zauzeto\u0161\u0107u, radom i raspolo\u017eenjima franjevci ve\u0107inom iz vrhovne uprave: o. David Fleming o. Krunoslav Brali\u0107, o. Martin Lutz[35]<\/a>, generalni komisar u Be\u010du i o. Alojzije Toma\u0161,\u00a0 generalni definitor.[36]<\/a><\/span><\/p>\n Zamisao o diobi i novom ustrojstvu franjeva\u010dkih provincija\u00a0 imala je i protivnika. U zamisli oko diobe provincija\u00a0 potaknuto je pitanje franjevaca koji nisu za obnovu zato vizitator o. A. Tama\u0161 moli generala Reda da dopusti tim redovnicima da ostanu u samostanima. Generalna kurija je \u201ead intterim\u201c to dopustila.[37]<\/a> Kako su u reformiranim samostanima bila namje\u0161tena bra\u0107a razli\u010ditih narodnosti prijetila je opasnost da \u0107e razgrani\u010denje na\u0161koditi redovni\u010dkom \u017eivotu u samostanima, a ako bi se reforma odmah provela nastala bi seoba reformirane bra\u0107e u provniciji\u00a0 njihovih narodnosti pa bi pojedini samostani mogli i opustijeti. Zato je o. Tama\u0161 predlo\u017eio da se razgrani\u010denje odgodi\u00a0 u na\u0161im krajevima do ljeta 1900. \u0161to je i usvojeno.<\/span><\/p>\n Nakon brojnih savjetovanja nacrt o diobi samostana bio je slo\u017een pa je 22. lipnja 1899. upu\u0107en iz generalne kurije svim vi\u0161im franjeva\u010dkim poglavarima. General reda je u okru\u017enici predlo\u017eio neka se pojedinci posavjetuju s uglednijima i istaknutijim redovnicima i neka dva mjeseca nakom primitka nacrta upute kuriji svoje odgovore i primjedbe.[38]<\/a> Odgovori i prijedlozi bili su razli\u010diti;<\/span><\/p>\n Iz Mad\u017earske je predlo\u017eeno da ostane status quo i da ne bude nikakva razgrani\u010denja prema narodnoj pripadnosti jer bi se mogli povrijediti ma\u0111arski dr\u017eavni probici. Radilo se o samostanu u \u010cakovcu koji je bio hrvatski, ali su ga Ma\u0111ari politi\u010dki dr\u017eali svojim;<\/span><\/p>\n Pojedinci iz Hrvatske u \u017eelji za o\u010duvanjem svojih polo\u017eaja i povlastica protivili su se tako\u0111er\u00a0 priklju\u010denju \u010cakovca budu\u0107oj novoj hrvatskoj provinciji, a bili su strana\u010dke prista\u0161e tu\u0111ih \u017eelja za Me\u0111imurjem;<\/span><\/p>\n Predstavka\u00a0 Slovenaca\u00a0 Generalnoj kuriji \u00a0bila je \u017eelja da unato\u010d razgrani\u010denja prema narodnom jeziku trsatski samostan ostane slovenskoj provinciji, me\u0111u razlozima spomenute su zasluge\u00a0 slovenskih redovnika oko podiznja zidina , zatim je ondje bio novicijat za koji je te\u0161ko na\u0107i prikladnije mjesto i kona\u010dnom onamo dolaze hodo\u010dasnici sa slovenskog podru\u010dja pa je najlak\u0161e bilo da ih poslu\u017euju sve\u0107enici njihova jezika. Kao hodo\u010dasni\u010dko mjesto Trsat je bio najzanimljiviji za dotada\u0161nju provinciju Hrvatsko \u2013 kranjsku, ali ne spominju\u0107i gospodarske razloge o. Vendelin je upozorio da su samostani u Mariboru i Sv. Trojica na Slovenskih goricah veoma dobra naknada za trsatski samostan.<\/span><\/p>\n Treba napomenuti da je o. Vendelin na \u017eelju generala reda obrazlo\u017eio prijedloge da samostani u \u010cakovcu i Trsatu budu u budu\u0107oj hrvatskoj provinciji. Za \u010cakovec je napisao da se nalazi u \u201egranicama Hrvatske, sa svih strana ga okru\u017euju stanovnici Hrvati, upravlja hrvatskom \u017eupom, koja kao i ostale u onom kraju pripada hrvatskoj biskupiji, i to zagreba\u010dkoj, i kao oduvijek tako i sada \u2013 s njom upravljaju na\u0161i oci \u2013 Hrvati.\u201c[39]<\/a> Za samostan Trsat u pismu vrhovnom poglavaru franjeva\u010dkog reda Alojziju Laueru o. Vendelin pi\u0161e 1899.: \u201emisao o osnutku nove Hrvatske provincije svi su i crkveni i svjetovni krugovi do kojih je doprla vijest o tome, primili s velikim odu\u0161evljenjem. No, duhovi su se uzbudili, a neka su se bra\u0107a ogor\u010dila na na\u0161e susjede, kad se pro\u0161iruje vijest da bi mogao otpasti glavni samostan onaj na Trsatu\u2026 i to stoga \u0161to Trsat i politi\u010dki i crkveno pripada Hrvatskoj. Nalazi se na hrvatskom teritoriju, u hrvatskom narodu, u hrvatskoj biskupiji. Sa Zagrebom ima izravan saobra\u0107aj \u017eeljeznicom pet puta na dan. U \u010dudotvornom trsatskom mjetu\u00a0 redovito se govori hrvatski; hrvatski se ondje propovjeda i nedjeljama i blagdanima. Taj je pak jezik na\u0161im \u010dlanovima (Hrvatske provincije) materinski, a kruh se Bo\u017eje rije\u010di lak\u0161e dijeli i prihva\u0107a na vlastitom jeziku nego na tu\u0111em. Uostalom s na\u0161e strane ne\u0107e ostati prikradeni ni drugi narodi, jer na\u0161i (\u010dlanovi) znaju vi\u0161e jezika.\u201c Nabrojiv\u0161i u svome pismu ove zna\u010dajne razloge\u00a0 u prilog \u00a0odluci da trsatski samostan pripadne novoj Hrvatskoj provinciji, Vendelin Vo\u0161njak ne mo\u017ee zatomiti odre\u0111enu mjeru gor\u010dine \u0161to mora dokazivati ono \u0161to je jasno, pa nastavlja: \u201eKranjska (tj. slovenska) provincija daje nam bez protivljenja one hrvatske samostane koji su siroma\u0161ni, \u0161tovi\u0161e zadu\u017eeni pa \u0107e biti vi\u0161e na teret na\u0161oj (Hrvatskoj provinciji), ako im ne prisko\u010di u pomo\u0107 trsatski samostan. Stoga bra\u0107a od kojih sam to \u010duo (budu\u0107e Hrvatske provincije) izra\u017eavaju \u017eelju da se ne osniva nova hrvatska provincija sv. \u0106irirla i Metoda ako ne bi obuhvatila sve hrvatske samostane, tj i trsatski. U opravdanost ove na\u0161e upornosti lako je poniknuti. I sam provincijal i \u010dlanovi kranjske provincije, ako stvar promotre objektivno, priznat \u0107e da Trsat spada u Hrvatsku pa stoga treba da se po pravu i po pravednosti ustupi Hrvatskoj provinciji.\u201c. Svoje pismo Vo\u0161njak zaklju\u010duje vrlo odlu\u010dno: \u201eStoga, snagom ove slu\u017ebe\u2026 koju ovaj \u010das obavljam, smatram da mi je du\u017enost\u2026 zalo\u017eiti se svim silama da u ime svoje subra\u0107e izborim Trsat za na\u0161u hrvatsko \u2013 slavonsku provinciju. Dok, dakle s posebnom rado\u0161\u0107u o\u010dekujem osnivanje nove Hrvatske provincije sv. \u0106irila i Metoda, najponiznije molimo da nam se dade cijela, ne samo dio, komplentna, a ne krnja. Nadamo se stoga da pre\u010dasni generalni ministar \u2013 koji je po vlastitoj pobudi odlu\u010dio da u novom razgrani\u010denju na\u0161ih provincija dade svakomu svoje \u2013 ne\u0107e ni Hrvatima zanijekati ono \u0161to je Hrvatsko.\u201c[40]<\/a><\/span><\/p>\n Svi prijedlozi i mi\u0161ljenja stigla su u generalnu kuriju pa je 17. velja\u010de 1900. ustrojeno posebno povjereni\u0161tvo koje se je sastojalo od tri genralna definitora: o. David Fleming, o. Krizostom Luft i o. Krunoslav Brali\u0107. Oni su 28. velja\u010de 1900. izme\u0111u ostaloga donjeli odluku da \u010cakovec i Trsat pripadnu budu\u0107oj hrvatskoj provinciji, a Maribor i Sv. trojica na slovenskih goricah pak slovenskoj (kranjskoj) provinciji.\u00a0 Prije slu\u017ebenog proglasa o diobama i razgarni\u010denjima franjeva\u010dki povincija pozvao je general reda o. Vendelina u Rim sa \u017eeljom da onamo stigne \u0161to prije bude mogao. \u201eRazlog tome \u0161to dr\u017eim potrebnim da s Tobom govorim o mnogima stvarima ove Provincije prije nego \u0161to se pri\u0111e izboru poglavarstva ove Provincije.[41]<\/a> Pri tom posjetu Rimu u osobnu audijenciju o. Vendelina oprimio je i papa Lav XIII.<\/span><\/p>\n Formalni osnutak Hrvatske provincije, i progla\u0161enje prve uprave na \u010delu s o. Vendelinom uslijedio je snagom dekreta Ordine nostro<\/em> od 3. lipnja 1900. godine. Dekret je odredio novoj Provinciji naslov: Hrvatska franjeva\u010dka porvincija sv. \u0106irila i Metoda. Taj je naslov odobrila sv. Kongregacija biskupa i redovnika 4. rujna iste godine.[42]<\/a><\/span><\/p>\n Kona\u010dna odluka o razgrani\u010denju i osnutku provincija u dvojnoj monarhiji objelodanjena je\u00a0 3. lipnja 1900. Osnovane su dvije nove provincije: Hrvatska provincija sv. \u0106irila i Metoda i austrijska provincija sv. Bernardina.[43]<\/a> Ukinute su pak salvatorijanska i ladislavska dok su druge razgarni\u010dene. Imenovanje o. Vendelina novim porvincijalom nove Provincije uslijedilo je onda\u00a0 kad je generalna kurija primila pismene prijedloge najuglednijih reformiranih franjevaca, otaca s na\u0161ega podru\u010dja o kandidatima za prvu upravu provincije. Na generalnu kuriju je stigla prema naredbi same kurije 21 glasovnica.[44]<\/a><\/span><\/p>\n Vendelin je obavijestio mjesne ordinarije o osnutku nove provincije. Me\u0111u ostalima preporu\u010duje svoju Provinciju i njezine \u010dlanove naklonosti slavnog biskupa g. Jurja Strossmayera. U svom odgovoru dao je veliki biskup dokaze svoje radosti nad osnutkom hrvatske provincije. Popis osoblja Provincije izdan 9. 7. 1900. pouzdano je svjedo\u010danstvo o tome iz koliko pokrajina i narodnosti je to osoblje sakupljeno. Od 123 \u010dlana bilo je 94 Hrvata. ostali su bili Slovenci, Slovaci, Ma\u0111ari i Njemci. Bila je o\u010dita \u017eelja o. Vendelina da u ovu provinciju okupi svu bra\u0107u koja su ro\u0111ena na teritoriju\u00a0 Provincije, ali i da ti isti sudjeluju kod postavljanja temelja obnovljenog redovni\u010dkog \u017eivota.[45]<\/a><\/span><\/p>\n Na prvom sastanku nove uprave novoosnovane provincije bio je prisutan i o. Genral; o. Alojzije Lauer. Lauer je stigao sa svojim tajnikom u Zagreb 6. kolovoza. Od 7. \u2013 11. kolovoza odr\u017eane su sjedince po to\u010dkama koje sadr\u017ei dekret Ordine nostro<\/em> o osnutku provincije i o svim teku\u0107im pitanjima. Na toj sjednici sastavljena je i prva obitelj zagreba\u010dkoga samostana.[46]<\/a><\/span><\/p>\n Od te\u0161ko\u0107a na koje je o. Vendelin nai\u0161ao na prvom mjestu mogu se spomenuti nedostatak osoblja, premalo sve\u0107enika i bra\u0107e. 78 sve\u0107enika me\u0111u kojima je bilo dosta staraca trebalo je vr\u0161iti du\u017enosti u 22 samostana, redovni\u010dke ku\u0107e. U oba najve\u0107a samostana bila su svega sedmorica sve\u0107enika. Od svih ku\u0107a bile su reformirane smao ku\u0107e u Zagrebu, Trsatu, Karlovcu,\u00a0 Sl. Po\u017eegi i Klanjcu. Poradi razgrani\u010denja provincija nastala je me\u0111u bra\u0107om \u201eseoba naroda\u201c. Prijetila je opasnost da tako mnogi samostani nove provincija opuste. Kao \u0161to su se Hrvati iz svojih nekada\u0161njih samostana spremali na odlazak u svoju Provinciju tako su jedanko i bra\u0107a drugih narodnosti \u017eeljeli oti\u0107i \u0161to prije u svoju domovinu. Tako je npr. 14 \u010dlanova trsatske redovni\u010dke obitelji potpisalo pismo o. Generalu da \u017eele biti inkorporirani Provinciji sv. Kri\u017ea u Sloveniji. U svojem pismu u kojem je o. Vendelin tra\u017eio za novu provinciju Trsat i \u010cakovec zamolio je o. Generala i za to da bra\u0107a iz tih samostana kad do\u0111e do razgrani\u010denja ostanu neko vrijeme kod nas. Upozorio je o. Generala da postoji pogibao da neki samostani ostanu prazni, a to su osobito oni koje nastavaju bra\u0107a druge narodnosti.[47]<\/a><\/span><\/p>\n Dana 19. 04. 1900 stigla je slu\u017ebena obavijest iz Rima u kojoj je donesena odluka vrhovne uprave o \u010dalnovima pojedinih samostana da redovnici barem za sada pripadaju onoj provinciji kojo je doti\u010dni smaostan gdje se nalaze, dodijeljen po razgrani\u010denju.<\/span><\/p>\n Drugi problem s kojim se je Vendelin susretao u prvim godinama svoje slu\u017ebe svakako je i onaj stari, a to je reforma \u017eivota prema novim Konstitucijama. Svakako je bilo jasno da su se u novoj priovinciji nalazila bra\u0107a i koja su prihva\u0107ala reformu i koja ju nisu prihva\u0107ala. O. Vendelin blago je postupao prema bra\u0107i koja nisu htjela prihvatiti reformu dopustiv\u0161i im da ostanu u Redu. Dao im je razumjeti kako ih poziva da prihvate novi na\u010din \u017eivota u Redu. Nagovarao nije nikoga na to. Kada je koji zatra\u017eio da prihva\u0107a obnovu on\u00a0 bi ga primio u zajednicu reformiranih, a koji bi pak zatra\u017eio povratak na raniji na\u010din \u017eivota on bi mu dopustio bez posebnih procedura. Jedan od problema s kojima se je o. Vendelin susreo svakako su i obi\u010daji koji su u pojedinim djelovima provincija bili razli\u010diti, on je pak izarzio \u017eelju za jedinstvenosti. Na tom podru\u010dju jedinstvenost se je te\u017ee postizala. Nije se tu radilo o obi\u010dajima pokraj zakona ve\u0107 i o takvim koji su propise sv. Pravila druga\u010dije primjenjivali u \u017eivotu nego je to odgovralao duhu\u00a0 i autenti\u010dnosti tuma\u010denja priznatih autora. Mnogi su obi\u010daji stekli i karakter zakona.[48]<\/a> U provincijama Austro – Ugarske monarhije u\u010destale su promulgacije reformnog pokreta sekularizacije i apostazije redovnika tako da je u podunavskim porvincijam zaprijetila prava pusto\u0161. U samoj Ma\u0111arskoj oti\u0161lo je iz reda oko 200 redovnika.[49]<\/a> O. Alojzije Tama\u0161 biv\u0161i vizitator pojednih provincija kojima su pripadali i Hrvati obavje\u0161tava vrhovnu upravu reda ovako: \u201e A i u drugim provincijama se tako smanjio broj bra\u0107e, da se s pravom treba bojati \u2013 ako jo\u0161 i drugi odu –\u00a0 da \u0107e provincije izgubiti neke samostane.\u201c[50]<\/a> Razlozi odlaska redovnika bili su razli\u010diti.<\/span><\/p>\n U ovoj bolnoj pojavi onih vremena utje\u0161na je bila \u010dinjenica da su na podru\u010dju jurisdikcije o. Vendelina bili gubici me\u0111u redovnicima vrlo mali. Nijedan onaj koji je ostavio red nije naveo kao razlog svog odlaska\u00a0 iz reda postupke o. Vendelina. To su brojni problemi s kojima se je Vendelin Vo\u0161njak susreo kao prvi provincijal hrvatske porvincije sv. \u0106irila i Metoda, a ovu je provinciju vodio od 1900 \u2013 1909. te od 1924 do 1927. godine.[51]<\/a><\/span><\/p>\n Vendelin Vo\u0161njak je u dva navrata vodio franjeva\u010dko bratstvo na Trsatu i istodobno bio \u010duvar trsatskog sveti\u0161ta. Bilo je to od po\u010detka velja\u010de 1923. do srpnja 1924. i zatim od sredine 1930. pa do kraja 1932. godine. U vrijeme dok je prvi puta bio trsatski gvardijan,\u00a0 ljetopisac ga tek ponekad spominje.[52]<\/a> Jasno se isti\u010de kako je gradio dobre odnose izme\u0111u trsatskih franjevaca i okolnog sve\u0107enstva,; sve\u0107enici na Su\u0161aku i u bli\u017eim \u017eupama, naime, u to vrijeme gotovo redovito predvode mise i propovijedaju na Trsatu na ve\u0107e marijanske blagdane.\u201c<\/span><\/p>\n Kad je Vo\u0161njak po drugi puta 1930. godine stupio na \u010delo trsatskih franjevaca, ve\u0107 je bio pokrenut postupak da trsatsko sveti\u0161te dobije \u010dastan naslov manje bazilike, tj. bogoslu\u017enog prostora vi\u0161eg dostojanstva nego \u0161to ga Crkva redovito priznaje \u017eupnim, samostanskim i pro\u0161teni\u0161nim crkvama. Prvu je molbu na svetu Stolicu upravio 15. velja\u010de 1930. provincijal o. Teofil Harapin, a podr\u017eali su je 17. velja\u010de 1930. apostolski nuncij u Beograd Hermenegildo Pellegrinetti, se Senjsko \u2013 modru\u0161ki biskup Josip Maru\u0161i\u0107 te gradona\u010delnik Su\u0161aka Veljko Smokvina.[53]<\/a>\u00a0 Doista je trsatsko sveti\u0161te odlukom pape Pija XI. progla\u0161eno 7. srpnja 1930. manjom bazilikom. Time je jo\u0161 jednom potvr\u0111en zna\u010daj trsatskoga sveti\u0161ta u katoli\u010dkom svijetu. Papa je tim povodom napisao: \u201e pobo\u017ean je naime, pri\u010da da je neko\u0107 Sv. ku\u0107ica loretska posvetila svojim trogodi\u0161njim boravkom trsatsko tlo. Stoga ve\u0107 od 13. vijeka vjernici iz Hrvatske u velikom broju ovamo hodo\u010daste (\u2026). Sveti\u0161te je ve\u0107 mnogo stolje\u0107a povjereno ocima Reda male bra\u0107e, provincije Hrvatske sv. \u0106irila i Metoda. Isti oci bri\u017eno, gorljivo te sve\u010dano i mjestu doli\u010dno obavljaju slu\u017ebu Bo\u017eju (\u2026). Krepo\u0161\u0107u ovoga pisma za vje\u010dna vremena crkvu ili sveti\u0161te Bl. Djevice Marije, Majke milosti na Trsatu u biskupiji Senjsko \u2013 modru\u0161koj, povjerenu ocima Reda manje bra\u0107e, odlikujemo naslovom manje bazilike s pe\u010datima i povlasticama prema ustanovama i obi\u010dajima. Dano u Rimu kod sv. Petra pod pe\u010datom pastira, dana 7. mjeseca srpnja, 1930. godine, a devete na\u0161eg papinskog vladanja.\u201c[54]<\/a><\/span><\/p>\n ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/span><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Vendelin Vo\u0161njak postao je franjevcem u provinciji sv. Ladislava koja je imala samostane i Crkve u Hrvatskoj i Ma\u0111arskoj iako je svoju mladost i djetinjstvo proveo u Sloveniji, svoj \u017eivot u provinciji zapo\u010deo je kao pripravnik, a zavr\u0161io kao prva osoba, provincijal. Tu je Provinciju i zajednicu od prvih dana smatrao svojim \u017eivotnim prostorom i radnim mjestom gdje je pozvan ostvariti ideal sv. Franje. Pripadati jednoj redovni\u010dkoj zajednici o .Vendelin je razumijevao da i u toj zajednici mora prona\u0107i svoj doma, s \u010dlanovima zajednice ostvariti \u010dvrste ljudske veze koje pru\u017eaju sigurnost i i mir, ali to je za njega zna\u010dilo i prihvatiti\u00a0 i poslove i brige kao i probleme te zajednice i smatrati ih svojima. Premda se je su\u017eivio sa svojom provincijom sv. Ladislava jasno je vidio da ona nema vi\u0161e u sebi snage za ispunjavanje osobnih i zajedni\u010dkih obaveza redovni\u010dkog \u017eivota i slu\u017eenja Crkvi jer su je razdirali sukobi\u00a0 hrvatskog i ma\u0111arskoga dijela. Povr\u0161an i neodgovoran stav prema temeljnim vrednotama redovni\u010dkoga \u017eivota: zavjetu siroma\u0161tva, zajedni\u010dkoj molitvi… Vo\u0161njak je i dalje ostao uz takvu zajednicu iako se nije osobno slagao s takvim na\u010dinom \u017eivota, nije se poistovjetio\u00a0 s na\u010dinom \u017eivota u njoj i nije prihvatio uo\u010dene nedostatke u \u017eivljenju ideala sv. Franje. Bilo je jo\u0161 bra\u0107e u provinciji koji se nisu slagali s takvim na\u010dinom \u017eivota. Kao odgajatelj mlade bra\u0107e posebno je istaknuo da obnova \u017eivota mora po\u010deti od najmla\u0111e bra\u0107e tj. od odgajanika. Usvojeni ideal franjeva\u010dkoga \u017eivota kojeg je \u017eivio, a kojega je posebno stekao za vrijeme svoga \u0161kolovanja u Innsbrucku sredi\u0161tu jedne od najzauzetijih pokrajina oko obnove franjeva\u010dkoga reda. Upravo zbog takvoga na\u010dina \u017eivota odgovorni ljudi u redu prepoznali su njegove vrijednosti i ideale koje je \u017eivio te su ga imenovali nositeljem redovni\u010dke obnove u provinciji sv. Ladislava u kojoj je \u017eivio i radio. Samo je vrlo malen broj \u010dlanova provincije sv. Ladislavava prihvatio njegov obnoviteljski program i slijediLo Vendelina Vo\u0161njaka. Vendelin je bio mi\u0161ljenja da \u0107e se reforma lak\u0161e provoditi budu li franjevci smje\u0161teni u provincije po narodnostima. Vrhovna je uprava to prihvatila, napravila raspodjelu provincija i imenovala novu provinciju sv. \u0106irila i Metoda i o. Vendelina Vo\u0161njaka za provincijala. Vendelin Vo\u0161njak devet je godina bio na njezinom \u010delu i njegova je zada\u0107a bila bra\u0107u: i mladu i stariju odu\u0161evljavati za dosljedno \u017eivljenje evan\u0111eoskih savjeta. Svoje uspjehe i po\u0161tovanje kod bra\u0107e stekao je svojom umjereno\u0161\u0107u, blago\u0161\u0107u i takti\u010dno\u0161\u0107u o \u010demu se mo\u017ee posebno i\u0161\u010ditati kod njegovih \u017eivotopisaca. Nije bio strog i o\u0161tar i \u017eestoki propagator novoga kursa\u00a0 i beskompromisan provoditelj \u201edirektiva odozgo\u201c,\u00a0 ne skriva se iza crkvenih autoriteta. Poziv i poticaj uputio je svojoj bra\u0107i prije svega vi\u0161e primjerom i cjelovito\u0161\u0107u svoga redovni\u010dkog \u017eivota nego samo rije\u010dju. Bez nagovaranja i uvjeravanja uspijevao je izazvati da drugi oko njega prihvate novi i stro\u017ei na\u010din \u017eivota franjeva\u010dkoga ideala. Zbog toga je na\u0161ao velikog po\u0161tovanja i povjerenja kod bra\u0107e i zbog toga je imao uspjeha. Nisu ipak svi \u010dlanovi nove provincije prihvatili taj nosiv stil redovni\u010dkog \u017eivota. Nisu svi imali povjerenja u taj program ve\u0107e stege, kontemplacije i odricanja u osobnom i zajedni\u010dkom \u017eivotu. Neki su ostali zadr\u017eati dotada\u0161nji na\u010din \u017eivota, a crkvene i redovni\u010dke vlasti su im to odobrile. Oni su i dalje ostali u zajednici, a Vendelin je bio i jednima i drugima provincijal, okuplja<\/span><\/p>\n \u00a0i poglavar i jednima i drugima. Uspje\u0161no je gradio razumijevanje me\u0111u bra\u0107om\u00a0 tih razli\u010ditih stilova franjeva\u010dkoga \u017eivota i ideala. Upravo zbog toga: zbog uvi\u0111ajnosti, tolerantnosti i po\u0161tovanja\u00a0 prema osobama s kojima su ga povezali \u017eivot i uloga poglavara osvojio je sve \u010dlanove nove provincije svojim duhom. Upravo u tome i jest veli\u010dina Vendelinove osobe i dijela i takvim je na\u010dinom \u017eivota osvojio mnogu bra\u0107u svoje provincije za revno opslu\u017eivanje evan\u0111elja, a u drugima je na\u0161ao ugled i po\u0161tovanja. Time je on zacrtao put bra\u0107i svoje provincije kojim i danas hodimoi zadu\u017eio nas svojim \u017eivotom i radom.<\/span><\/p>\n LITERATURA<\/strong><\/span><\/p>\n HO\u0160KO, F., E,, Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stolje\u0107a<\/em>, KS, Zagreb, 2000.<\/span><\/p>\n HO\u0160KO, F., E., Trsatski franjevci<\/em>, adami\u0107, Rijeka 2004.<\/span><\/p>\n MAJSTOROVI\u0106, S., Sluga Bo\u017eji otac Vendelin Vo\u0161njak<\/em>, Plamen, Slavonski brod, 1967.<\/span><\/p>\n \u0160IMI\u0106, J., Pozivu vjeran. Sluga Bo\u017eji Vendelin Vo\u0161njak franjevac<\/em>, Zagreb, 1983.<\/span><\/p>\n [1]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Usp. Franjo Emanuel HO\u0160KO, Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stolje\u0107a<\/em>, Zagreb, 2000., 38<\/span><\/p>\n [2]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sre\u0107ko MAJSTOROVI\u0106, Sluga Bo\u017eji otac Vendelin Vo\u0161njak<\/em>, Slavonski brod 1967., 57<\/span><\/p>\n [3]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Usp. Franjo Emanuel HO\u0160KO, Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stolje\u0107a<\/em>, 38<\/span><\/p>\n [4]<\/a>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0Usp., Isto<\/em>, 57<\/span><\/p>\n [5]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Isto<\/em>, 57<\/span><\/p>\n [6]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Usp., Sre\u0107ko MAJSTOROVI\u0106, Sluga Bo\u017eji otac Vendelin Vo\u0161njak<\/em>, 57<\/span><\/p>\n [7]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Franjo Emanuel HO\u0160KO, Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stolje\u0107a, 38<\/em><\/span><\/p>\n [8]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ova bi odredba da je ostala na snazi dovela do biolo\u0161kog izumiranja franjeva\u0161tva u hrvatskim krajevima pod vla\u0161\u0107u Habsburgovaca. Premda je ve\u0107 1791. bila ukinuta zabrana o primanju novaka u Red trebalo je prote\u0107i nekoliko godina da opet prorade novicijati. Slu\u017eben veza s generalom Reda ponovno je uspostavljena tek 1800. No dr\u017eava nije htjela jednom uspostavljen nadzor nad \u017eivotom u pojedinim proivnicijama posve ispustiti iz ruku. Hrvatske franjeva\u010dke provincije su se time otu\u0111ile od cjeline Reda (Usp.,<\/em> Franjo Emanuel HO\u0160KO, Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stolje\u0107a<\/em>, 38 \u2013 39)<\/span><\/p>\n [9]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sre\u0107ko MAJSTOROVI\u0106, Sluga Bo\u017eji otac Vendelin Vo\u0161njak<\/em>, 58<\/span><\/p>\n [10]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Crno odijelo \u2013 zato \u201ecrni fratri\u201c \u2013 posve neprimjetna kapuca, cipele, kaputi, polucilinder i \u0161tap.<\/span><\/p>\n [11]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Usp., Sre\u0107ko MAJSTOROVI\u0106, Sluga Bo\u017eji otac Vendelin Vo\u0161njak<\/em>, 60<\/span><\/p>\n [12]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Isto<\/em>, 60<\/span><\/p>\n [13]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ta\u017enja za obnovom reda\u00a0 i za unijom pojedinih ogranaka na koje se je red razdijelio do\u0161la je do vidnog izara\u017eaja na gaeneralnom kapitulu u Asizu 1895. godine gdje je od 108. glasa\u010da za uniju glasali njih 100. Od ljudi iz na\u0161ih krajeva boravio je u Rimu kada se spremala unija i obnova i kada su se redigrirale nove konstitucije o. Euzebije Fermend\u017ein, generalni eksdefinitor, analista i arhivar reda te dopisni \u010dlan Jugoslavenske akademije zanaosti i umjetnosti u Zagrebu. On je bio osobno vrlo zainteresiran za obnovu reda pa je mnogo koristio u tom procesu obnove. Osobito je o. Vendelin Vo\u0161njak od njega dobivao podr\u0161ku u provo\u0111enju reforme. (Usp. Sre\u0107ko MAJSTOROVI\u0106, Sluga Bo\u017eji otac Vendelin Vo\u0161njak<\/em>, 62 – 63)<\/span><\/p>\n [14]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Vendelin Vo\u0161njak rodio se 13. rujna 1861. godine u Konovu nedaleko Velenja u Sloveniji. Njegova je obitelj sude\u0107i po obiteljskoj tradiciji, iz Bosne, izbjegla je u Sloveniju pred Turcima. Osnovnu je \u0161kolu polazio u Velenju, a gimnaziju u Ptuju i Mariboru. Navr\u0161iv\u0161i 17. godinu \u017eivota i svladav\u0161i o\u010devo protivljenje u\u0161ao je u Franjeva\u010dki red 14. rujna 1878. obukav\u0161i redovni\u010dko odijelo u Zagrebu u provinciji sv. Ladislava i dobio ime Vendelin. Sve\u010dane zavjete je polo\u017eio u Vara\u017edinu 21. rujna 1882. . Nakon novicijata gimnaziju i filozofiju nastavio je u Pe\u010duhu u Ma\u0111arskoj, a bogosloviju u Grazu. 26. o\u017eujka 1884. zare\u0111en je za sve\u0107enika. Zbog njegovih nadarenosti poglavari su ga poslali u Innsbruck da usavr\u0161i svoj studij i spremi se za predava\u010da. Postigao je kvalifikacije profesora teologije i filozofije. Vrativ\u0161i se u domovinu kroz 9 godina obavljao je slu\u017ebu magistra klerika, studenata filozofije u Zagrebu, zatim u Vara\u017edinu. Godine 1893. imenovan je definitorom provincije, a dvije godine kasnije gvardijanom zagreba\u010dkog samostana. 1898. godine postaje generalnim komisarom samostana u Zagrebu i Pe\u010duhu, a 1899. godine i provincijal provincije sv. Ladislava. 13. lipnja 1900. postaje prvim provincijalom Hrvatske franjeva\u010dke provincije sv. \u0106irila i Metoda. Novom provincijom upravljao je jo\u0161 tri godi\u0161ta (1900. \u2013 1909.) te od 1924. do 1927. Nekoliko puta bio je gvardijan samostana na Trsatu: 1909. \u2013 1912., 1923. \u2013 1924. i od 1930. \u2013 1933. Od 1915. \u2013 1921. bio je generalni definitor za provincije slavenskih jezika i ma\u0111arskog jezika. Umro je u Zagrebu 18. o\u017eujka 1933. godine shrvan bole\u0161\u0107u, na glasu svetosti<\/span><\/p>\n [15]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Usp. Sre\u0107ko MAJSTOROVI\u0106, Sluga Bo\u017eji otac Vendelin Vo\u0161njak<\/em>, 64<\/span><\/p>\n [16]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sre\u0107ko MAJSTOROVI\u0106, Sluga Bo\u017eji otac Vendelin Vo\u0161njak<\/em>, 64<\/span><\/p>\n\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n