Povijest

IZGRADNJA SAMOSTANA I CRKVE DO VELIKOG POŽARA 1692.GODINE

Došavši u Karlovac franjevci su dobili crkvu i župnu kuću, ali za redovnički život i konačnu potvrdu redovničkog življenja i djelovanja u Karlovcu morali su sagraditi samo­stan. Zato su odmah počeli s gradnjom samostana, kako to bilježi i njihova samostanska kronika: “Od ove godine 1658. te do godine 1669. bio je podignut manji dio samostana za stanovanje braće”.

Taj najstariji dio samostana podigli su franjevci na dijelu župnoga vrta do stare župne kuće, dakle na jugozapadnom dijelu sadašnje samostanske zgrade. U nastavku gradi se dalje, tako da je do 1676. dograđeno zapadno, a dijelom i jugozapadno krilo samostanske zgrade. Taj dio samostan­skog bloka je bio zatvoren zidom sve do dograđene lauretanske kapelice, koju je oko 1660.dao sagraditi karlovački general Herbard Auersperg. U razdoblju između 1672-1674. franjevci su obnovili, bolje opremili i uredili postojeću župnu crkvu. Stari drveni strop zamijenili su novim i dali ga oslikati. Njeno stanje iz toga vremena opisuje nam izvještaj kanonskog pohoda iz 1668. godine. Glavni oltar crkve bio je posvećen Presvetom Trojstvu. Bio je načinjen od drveta “ali vješto i ukusno izrađen, obojen i pozlaćen”. Crkva je tada imala još pet oltara: Svetoga Jurja, Marije Lauretanske u Lauretanskoj kapeli, svetoga Antuna, svetog Nikole kojeg je podigao karlovački ceh lađara i oltar Svete Krunice. Crkva je imala i lijepu propovjedaonicu i krstionicu. Nije još uvijek imala pravoga zvonika, već tek nad glavnim pročeljem mali zvonik s dva zvona. No bio je to tek početak dugovremene izgradnje ovog složenog sakralnog zdanja, jedinstvene povijesne i spomeničke vrijednosti grada Karlovca.

BAROKNA OBNOVA I IZGRADNJA NAKON POŽARA GRADA 1692.GODINE

Godine 1692. mjeseca travnja, veliki je požar uništio veći dio grada. Teško je postradao i samostan, a posebno stara crkva od koje su preostali tek popaljeni i ispucali zidovi. Crkvu je trebalo iznova zidati, a teško oštećeni samostan iz temelja obnavljati. Taj veliki graditeljski posao obnove i gradnje, a zatim opremanja i urešavanja crkve i samostana počeo je odmah idućih godina i trajao je cijelo 18. stoljeće. Dovršen je graditeljskim djelom karlovačkog tvrđavskog graditelja Josipa Stillera na kraju 18. stoljeća. Tim radovima arhitektonski sklop crkve i samostana bio je dovršen i izgrađen, kao graditeljska horizontala i vertikala grada Karlovca. Ako je prijašnja crkva bila župna crkva grada Karlovca, sada su franjevci iz temelja gradili novu samostansku crkvu, da bi je dali na službu gradu.

ZNAČAJNIJE SPOMENIČKE CJELINE I SPOMENICI U CRKVI I SAMOSTANU

Stoljeća franjevačkog življenja i djelovanja u samoj povijesnoj jezgri grada Karlovca, trajna obnova i izgradnja, stvaranje kulture i ljepote, učinila su od franjevačke crkve i njihova samostana u Karlovcu spomenar povijesti grada i riznicu hrvatske kulturne baštine. Već i sam graditeljski sklop franjevačkog samostana i crkve kao i povijesno slojevito i graditeljski vrijedno djelo,jedan je od najvrednijih spomenika grada Karlovca.

Nastajao je kroz tri i pol stoljeća gradnje, pa u svojem tlocrtu i arhitektonskim detaljima, a posebno u umjetničkoj opremi svojih prostora nosi sva stilska obilježja, od renesansnih vremena, do ranog i zrelog baroka, od i klasicizma i kasnog romantizma do suvremenih umjetničkih izraza.
Franjevački samostan sa crkvom Presvetoga Trojstva uz vojne palače na središnjem gradskom trgu oblikuje i danas skladnost, arhitektonsku i spomeničku vrijednost povijesne jezgre grada Karlovca. Unutrašnjost crkve, crkvena lađa sa prizidanim joj pokrajnjim kapelama, bogato oslikana motivima iz evanđelja, likovima i događajima iz života svetaca, uz bogatu dekoraciju sakralne inspiracije, prava riznica vrijednih umjetnina i djela umjetnog obrta od kojih neka spadaju u najvišu spomeničku kategoriju.

GLAVNI I DRUGI OLTARI U CRKVI

Glavni, veliki oltar crkve, izrađen od crnog mramora u klesarskoj radionici ljubljanskog klesara i skulptora M. Cussea, u stilu “talijanskih ranobaroknih oltara tektonskoga tipa”, postavljen u crkvu 1698.godine, najvrednije je djelo umjetnosti i jedan od najstarijih spomeničkih vrijednosti crkve. Uz središnju, današnju sliku Presvetoga Trojstva koje kruni Mariju, (treću po redu, naslikanu 1796.) sa strane su u nišama dva kipa od bijelog mramora: kip sv. Ivana (desno) i sv. Helene Križarice (lijevo). Iznad središnje slike u atici je slika sv. Franje Asiškoga, a na volutama sa strane sjede dva anđela. Na vrhu je nekada stajao kip Sv. Mihovila, a (jod. 1896. umjesto njega postavljen je križ. Današnje, mramorno svetohranište djelo je ljubljanskog klesara Srećka Šomana iz 1896. godine.
Crkva je nekada (1777.) imala i desetak oltara. Danas su u lađi crkve još smo dva: desno, oltar posvećen Presvetom Srcu Isusovu, a lijevo Srcu Marijinu. Jedan i drugi djelo su ljubljanskog klesara Srećka Šomana, podignuti i uređeni 1896. godine.

Pokrajnje kapele imaju svoje oltare posvećene svojim svetim zaštitnicima. U najstarijoj, Lauretanskoj kapeli, podignutoj 1660. godine, danas se nalazi jednostavna oltarna menza i nad njom na zidu kip crne Bogorodice i Lauretanske u bogato izrezbarenom baroknom okviru.
Oltar u kapeli sv. Antuna Padovanskoga stajao je na desnom zidu crkve već 1742. a nakon izgradnje kapele ( sred. 18.st.) prenesen je u nju. Na oltaru iznad menze nalazi se drveni kip sv. Antuna, a iznad njega u atici kip sv. Florijana. God. 1906. prebojao ga je ak. slikar Alojzije Zoratti iz Maribora.
U kapeli Lurdskoj nalazi se oltar sa Lurdskom špiljom i likom m Bl. Dj. Marije. Postavljen je tu 1904. kada je ova kapela i dotadašnje kapele posvećene Sv. Ivanu Nepomuku preuređena u Lurdsku kapelu. U kapeli se na lijevoj strani zida nalazi najvrednije i najčuvenije raspelo ove crkve, čudotvorno raspelo, koje se nekada štovalo u kapeli sv. Križa, a koju je 1767. dao podići general baron Franjo Preiss i to izvan gradskih vratiju na Rakovcu.