Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

DOGAĐANJA U ŽUPI

Sveti Marko Križevčanin

Hitova: 58
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

7. rujna Crkva u Hrvata slavi spomendan sv. Marka Križevčanina, svećenika i mučenika vjere iz 17. st., koji je kao žrtva tridesetogodišnjeg rata između katolika i protestanata, zajedno s još dvojicom svećenika, podnio mučeničku smrt u Košicama, odlučno braneći vlastitim životom svoju katoličku vjeru. 

Hrvatska se može podičiti trojicom svetaca i osmero blaženika, a imenom su to ovi: sv. Nikola Tavelićsv. Leopold Mandićsv. Marko Križevčaninbl. Alojzije Stepinacbl. Augustin Kažotićbl. Gracija iz Mulabl. Ivan Merz, bl. Jakov Zadranin, bl. Julijan iz Bala, bl. Marija od Propetog Isusa Petković i bl. Ozana Kotorska. Sveti Marko Križevčanin treći je po redu kanonizirani svetac, a svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II., 2. srpnja 1995. god. u Košicama.

Marko rođen je u Križevcima 1588. god., filozofiju je studirao u isusovačkom kolegiju u Grazu, a potom je kao svećenički kandidat nastavio studij teologije u Rimu. Po završetku studija vratio se u Križevce, ali ga je ubrzo ostrogonski nadbiskup pozvao u svoju biskupiju, gdje je kao profesor i ravnatelj djelovao u sjemeništu slovačkog grada Trnave.

Bilo je to vrijeme tridesetogodišnjeg rata, koji je izgledao kao vjerski rat između katolika i različitih protestantskih zajednica koje su nastale nakon reformacije, ali je zapravo pozadina bila politička, kao to obično i biva, odnosno riječ je bila o borbi za vlast i borbi za crkvena dobra. Dok su neki tamošnji vladari prihvaćali kalvinizam i time tjerali i sve svoje podanike da prijeđu na protestantizam, drugi su se vladari čvrsto držali svoje katoličke vjere, a također i podanicima branili prijelaz na protestantizam. Takva je situacija dovela da krajnjeg oblika nesnošljivosti, a pretjerivanja je bilo i s jedne i s druge strane, kao što je i među kalvinima i među katolicima bilo onih koji su nastojali živjeti život u međusobnom poštovanju i uvažavanju.

Marko Križevčanin je bio među ovima drugima i svo svoje djelovanje usmjerio je na razvijanje vjerske tolerancije i međusobne snošljivosti. Ipak, unatoč tome, postat će žrtva takvih političko-vjerskih sukoba.

Kalvini su posebno bili snažni u Košicama, gdje su imali svoju utvrdu, a malobrojni katolici su ondje bili izvrgnuti različitim oblicima torture. Kao potpora i duhovna pomoć katoličkim vjernicima, poslani su ondje dvojica isusovaca: Mađar István Pongrácz i Poljak Melchior Grodziecki, za mađarske i slovačke vjernike, a uskoro je ondje upućen i naš Marko Križevčanin, koji je do tada djelovao kao upravitelj u obližnjoj benediktinskoj opatiji.

Međutim, 13. srpnja 1619. god. izbio je požar, za kojega su kalvini lažno optužili katolike, što je dovelo do usijanja mržnje, a kada je  zapovjednik kalvinske vojske, ušao s vojskom u Košice 3. rujna 1619., dao je odmah uhititi trojicu katoličkih svećenika.

Prisiljavali su ih da se odreknu pape i Katoličke Crkve, a Marku Križevčaninu, kao uglednijem među njima, nudili su i crkveno imanje, ali naravno pod uvjetom da prijeđe na kalvinizam. Kako oni nipošto nisu htjeli udovoljiti kalvinističkim zahtjevima, ovi su ih stavljali na različite okrutne muke i na kraju ubili. Marka su na kraju mučili tako što su ga palili bakljom, a potom mu odrubili glavu 7. rujna 1619. god. Istog je dana ubijen Melchior Grodziecki, dok je na sličan okrutan način ovozemaljski život završio treći svećenik – István Pongrácz.

Iako su u svojoj zaslijepljenosti mnogi kalvini odobravali takvo mučenje i takvu smrt, bilo je i onih kojima je to bilo izrazito sablažnjivo i potpuno nepotrebno, jer su svjedočili da su trojica pogubljenih svećenika bili istinski borci za suživot među kalvinima i katolicima.

Kalvinistički knez Bethlen, koji je upravljao onim područjem, nije dozvolio da se tijela dostojno sahrane, ali je ipak popustio i nakon šest mjeseci. Nešto poslije, odnosno 1635. godine, njihovi su posmrtni ostaci preneseni u uršulinsku crkvu u Trnavi, gdje se i danas nalaze.