Čim u sebi osjetiš kakvu napast, čini ono što i djeca čine kad ugledaju vuka ili medvjeda u polju; ona, naime, odmah potrče u zagrljaj oca ili majke ili ih barem odmah zovu u pomoć. Tako se i ti utječi Bogu, zazovi njegovo milosrđe i pomoć: to je lijek koji nam i Gospodin preporučuje: Molite se da ne padnete u napast. Ako pak vidiš da napast ne popušta, nego naprotiv, još više raste, poteci u duhu i zagrli sveti Križ kao da pred sobom vidiš raspetog Isusa: obećaj da nećeš pristati uz napast i zamoli ga da ti pomogne,
te nastavi obećavati da nećeš pristati ma koliko napast potrajala. No, dajući ta obećanja, ne gledaj napasti u lice, nego pogled upri u Spasitelja; jer, budeš li gledala u napast, osobito dok je ona jaka, mogla bi se pokolebati u čvrstini svoje odluke. Zaokupi si duh dobrim i pohvalnim poslovima; kad ti srce prione uz takve poslove, oni će iz njega istjerati napasti i zlobne nagovore. Pravi je lijek protiv svih napasti, velikih i malih, da svomu ispovjedniku otvorimo srce i kažemo mu sve što nas tišti, sve svoje osjećaje i dvojbe; jer, pazi, tišina je prvo čime se nečastivi posluži kad želi zavesti dušu; tako to čine i oni koji žele zavesti ženu ili djevojku pa im najprije zabranjuju da o njihovim ponudama govore ocu ili mužu; Bog, naprotiv u svojim nadahnućima traži da sa svim stvarima ponajprije upoznamo naše poglavare i voditelje.
iz knjige Filotea sv. Franjo Saleški
