ŠTO PREBIVA U ČOVJEKU?
Evanđelje: Iv 2,13-25
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Izl 20,1-17; 1 Kor 1,22-25;
Za prvo čitanje za treću korizmenu nedjelju je uzet odlomak iz Knjige Izlaska u kojemu Mojsije objavljuje Deset zapovijedi. Nisu to zabrane nego utemeljitelji ljudskog dostojanstva. Bog se i danas brine za nas, njegove zapovijedi služe nam uvijek na korist.
U drugom čitanju, sveti Pavao Korinćanima, ali s njima zajedno i nama poručuje da se mudrost križa ne može shvatiti putem logike ovozemaljski znanosti, odnosno da se otajstvu križa ne trebamo približavati putem razuma, već putem srca.
U evanđelju sveti Ivan izvješćuje o čišćenju hrama. Nije Iako iz ovog evanđeoskog stavka iščitati ohrabrujuću, radosnu poruku. Iznenađuje nas Isusova strogoća, prijeteći stav. Istina, nismo čitali da je spomenuti bič i upotrijebio ili ga je u ruke uzeo samo radi prijetnje, ali i tako, čudnu sliku ostavlja naš dobrostivi Isus s bičem u ruci. Tim više, što u stvari vjerojatno nisu nesretni prodavači bili najveći krivci, već oni koji su ih iskoristili jer su sasvim sigurno trebali platiti visoki postotak farizejima i drugim crkvenim službenicima. Oni su više zaslužili bič. Istovremeno možemo zapaziti da protjerani trgovci nisu protestirali, već su bez riječi napustili hram, što upućuje da su bili svjesni neispravnosti svojih postupaka.
Protestirali su, međutim, Židovi koji su od Isusa tražili izravno čudesni znak, neka putem toga opravda sebe i svoje ponašanje. Isusov odgovor ih nije zadovoljio jer nisu razumjeli Isusovu riječ da je i njegovo tijelo hram, pa ako ga i razore, to jest ako ga i ubiju, Bog će za tri dana obnoviti hram njegova tijela, odnosno, uskrsnut će.
Ovdje počinje radosna poruka ove evanđeoske scene. Prije svega saznajemo da je hram kuća Očeva. To vrijedi i za naše crkve. Boga možemosvugdje pronaći, ali svaka crkva je posebno mjesto Božje blizine. Nadaljesaznajemo da je Isus bio svjestan da se ni jedna njegova riječ neće izgubiti, kako to napominje sveti Ivan evanđelist. Isus je, naime, govorio o svojem tijelu a učenici su se kasnije toga prisjetili i na temelju toga im se vjera učvrstila, I mi moramo naučiti razumijevati stvari na dugi rok, razumijevati događaje kao što i Bog vidi sve na dugi rok. U praksi to znači, da ni jedno prošlo ili sadašnje iskustvo nije uzaludno, već na dugi rok sasvim sigurno će se ugraditi u jedan širi okvir i shvatit ćemo da je Bog vodio naše korake.
Evanđeoski odlomak završava teškim riječima: »Ali im se sam Isus nije povjeravao jer ih je sve poznavao. Njemu nije trebalo da mu tko dadne svjedočanstvo o čovjeku jer je sam poznavao čovjekovu nutrinu«. Doista, što boravi u ljudskom srcu? Ljudsko srce je nedokučiva dubina i nema toga što u njega ne bi stalo: dobro i zlo. U tijeku povijesti čovjek je učinio nezamislive zločine. I u našem srcu pritajeno je neprijateljstvo, sebičnost i još mnogo negativnog sadržaja. Možda nam se na prvi pogled ne sviđa Isus koji s bičem u ruci prijeti, ali ako pomislimo na druge, onda eventualno postaje privlačan. Nekada bismo i mi voljeli da očisti crkvu od svih onih o kojima mislimo da im tamo nije mjesto: od primitivaca, bučnih mladih, bivših komunista. Ali ako tako razmišljamo, onda možda ni nama ne bi bilo mjesta u crkvi, jer Crkva Božja nije dioničko društvo u koji se netko učlani, već je to Božji narod u kojemu svi imaju mjesta. Konačno pomislimo da je Isus iz hrama protjerao samo one koji su tamo tražili ovozemaljska dobra, a ne duhovnu utjehu. Mi tražimo Isusa jer vjerujemo da ćemo kod njega naći smisao života i mir duše.
Isusa nije trebalo poučiti o čovjeku jer je on dobro znao što boravi u čovjeku. Bog i danas poznaje čovjeka, ne trebamo se dakle pitati vidi li Bog što se ovdje na zemlji događa, koliko se zlo raširilo. Naravno da vidi, zna i djeluje, ali i sada i na duge staze. Jedna od lijepih kreposti naše kršćanske vjere je nada, usmjerenost prema budućnosti. Usudimo se vjerovati u »bolju budućnost« koja uvijek diže naš pogled prema Bogu.
listicXVII_9