KREPOSTI DOBROG PASTIRA
Evanđelje: Iv 10,11-18
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Dj 4,8-12; 1 Iv 3,1-2;
Prvo čitanje četvrte nedjelje poslije Uskrsa je dio iz Djela apostolskih u kojemu sveti Petar odlučnim riječima izjavljuje da spasenja nema u nikomu drugome osim u Isusu Nazarećaninu, koga su pribili na križ, ali koga je Bog uskrisio. Vjera u uskrslog Isusa je i naše spasenje.
U drugom čitanju, sveti Ivan evanđelista s divljenjem promatra Božju ljubav i poziva i nas da mu se pridružimo u tome: »Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas, jer njega nije upoznao.«
Isus u evanđelju naziva sebe Dobrim pastirom. Kod ove slike gotovo i nehotice pomislimo da smo mi izgubljene ovce. Mnogo puta zacijelo je to i istina. Ali Isus nam nije rekao da za primjer uzmemo izgubljenu ovcu, već njega. Od njega učimo o dobroti, ljubavi, praštanju. Pogledajmo dakle na njega kao na Dobrog pastira i učimo od njega. Tri velike kreposti možemo od njega naučiti.
Prvo možemo uočiti da Dobri pastir ima inicijativu. On kreće za izgubljenom ovcom, bez da itko to od njega traži. Ne čeka da drugi zatraži oproštenje ili da se ponizi pred njime. I mi se moramo tako ponašati prema slabijima od sebe: moramo znati pomoći posrnulome, utješiti ožalošćenoga.
Zatim saznajemo da Dobri Pastir poznaje svoje ovce. Ne postupa s njemu povjerenim stadom kao s masom, već svakoga podjednako ljubi. Ovdje se možemo zapitati koliko mi poznajemo jedan drugoga: muž svoju ženu i žena svog muža, roditelji svoju djecu, prijatelj svog prijatelja? Čak i bračni partneri mogu živjeti skupa kao dva stranca. Previše lako sudimo o drugima zato što ih dovoljno ne poznajemo.
Kao treće, možemo zapaziti da se Dobri Pastir veseliokada je pronašao izgubljenu ovcu: nije je grdio, nije je podučavao kako se treba ponašati ubuduće, jednostavno se veselio da je opet mogao biti u društvu s njome. Mi najčešće izgrdimo drugoga koji je nešto loše napravio i ozbiljno gaupozorimo na mogućnost kazne ukoliko se to ponovi. Povremeno možemo biti i zluradi, vidjevši nevolju drugoga, izjavljujući da je zaslužio svoju sudbinu. Znamo li se mi veseliti uspjehu drugih, sreći drugih?
Slika Dobrog pastira pruža nam dragocjeni oslonac i u pogledu našegduhovnog života. Sa slikom Dobrog pastira Isus nam je želio poručiti nešto važno. Koja bi to egzistencijalno, životno važna pitanja mogla biti na koja evanđeoska slika Dobrog pastira daje odgovor? Isus je više puta govorio o sebi kao o Dobrom pastiru i to je uvijek činio svečano. U svakoj prispodobi o dobrom pastiru nalazimo tri elementa.
1) Isus je takav pastir koji poimence poznaje pripadnike svog stada. To je odgovor na temeljno ljudsko pitanje zašto smo zapravo na ovome svijetu? Svaki čovjek želio bi postati netko, očekuje da mu se priznaju njegove sposobnosti, nadarenosti. Nitko ne želi ostati bezimeni podatak u masi, ili broj u statističkim prikazima. Sve ove opravdane želje izražavaju se našim imenom. Kada kažemo svoje ime, onda očitujemo svoj identitet. Zbog toga nitko ne podnosi da mu obeščaste ime, klevetanje se kažnjava i zakonom. Kada u zatvoru nekoga do krajnosti žele poniziti, onda mu umjesto imena daju neki broj.
Ova želja za pripadnošću prisutna je i na dubljoj egzistencijalnoj razini. Čovjek traži svoje mjesto u svemiru, otklanjajući misao da je naše postojanje rezultat igre slučajnosti. Na sva ova temeljna pitanja Isus daje odgovor, koji sebe naziva takvim pastirom koji poimence poznaje pripadnike svog stada. Kod Boga svatko ima svoje ime, Bog svakoga osobno poznaje, njemu smo svi važni.
2) Isus je takav pastir koji hoda ispred svog stada. U Evanđelju čitamo da stado slijedi svog Dobrog pastira, znači pastir hoda ispred njih. S ovom slikom Isus nam poručuje da je on putokaz našeg života. S tim nam ponovno ukazuje na jednu duboku ljudsku želju, konkretno na potrebu da usmjerimo svoj život. Život je dinamična stvarnost, stalno hodanje prema krajnjem cilju, stoga je važno da znamo smjer puta. Isus poručuje, da onaj tko njega slijedi taj ne može zalutati, već će sasvim sigurno pronaći svoj dom. I današnji psiholozi su uočili pojavu da uzrok mnogih neuroza trebamo u osjećaju izgubljenosti.
3) Isus je takav pastir, koji traži izgubljene ovce. – S ovom slikom Isus ponovno upućuje na jednu duboko ukorijenjenu egzistencijalnu potrebu, Konkretno na to da nema nepopravljivo promašenog života. Život čovjeka pun je traženja, lutanja, pogrešnih odluka. Ipak, želimo vjerovati da iz svake provalije postoji neki izlaz. Ovu vjeru podupire i slika Dobrog pastira koji traži izgubljenu ovcu.
Ukoliko bismo sliku Dobrog pastira željeli presaditi na jezik poznat i današnjem čovjeku, onda bismo ga formulirali na sljedeći način: Isus nam svojom osobom pruža koordinate za vođenje našeg života. Ako njega slijedimo, naš život neće dospjeti u slijepu ulicu.
listicXVII_16