BLAŽENSTVA
Evanđelje: Lk 6,17.20-26
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Jer 17,5-8; 1 Kor 15,12. 16-20;
Prvo čitanje šeste nedjelje kroz godinu uzeto je iz Knjige proroka Jeremije gdje nalazimo snažnu opomenu svetog pisca da čovjek može naći svoje blaženstvo samo u Bogu. To vrijedi i za nas: moramo biti svjesni da nam je potreban Bog.
U drugom čitanju sv. Pavao snažnim riječima naviješta da svaki onaj koji se uzda samo u ovaj život, jadan je. Evanđeosko blaženstvo nije nagrada za zemaljski život, nego dar vječnog života.
U evanđelju čitamo iz pera sv. Luke Blaženstva. Korisno je naglasiti da je to izvještaj sv. Luke, jer kod sv. Mateja, npr. imamo drukčiju verziju. Matej govori općenito: »Blago siromasima u duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko, blago onima koji tuguju, blago krotkima…« Naprotiv, evanđelist Luka predstavlja i one ljude kojima su Isusove riječi upućene: »On upravi pogled na svoje učenike te reče: Blago vama, siromasi, jer je vaše kraljevstvo Božje, blago vama koji sada gladujete, blago vama, koji sada plačete…«
Možemo uočiti tri okolnosti u ovom Evanđelju. Najprije saznajemo da je Isus sišao s brda zajedno sa svojim novoizabranim apostolima, gdje je molio za njih i pozvao ih k sebi. Drugo, saznajemo da je Isus stao na jednoj visoravni gdje se našao velik broj učenika te silno mnoštvo naroda iz Judeje i Jeruzalema, ali također iz tirskog i sidonskog primorja. Treće, saznajemo da je Isus proglasio Blaženstva tako da je upravio pogled na svoje učenike.
Susrećemo ovdje tri kategorije ljudi: novoizabrani Apostoli, učenici i masa. Te tri kategorije ljudi naznačuju tri načina kako se može slijediti Isus. Ima u Crkvi ljudi koji slijede Isusa na, da tako kažemo, profesionalnoj razini. To su oni koje je on sam postavio da budu vođe njegova naroda: Papa, biskupi, svećenici, redovnici i redovnice. Ima, nadalje, u Crkvi učenika, vjernika laika koji žive Blaženstva u svagdanjem životu. A ima i onih koji izdaleka gledaju i slušaju Isusa. Kod proglasa Blaženstava Isus se obratio svima trima kategorijama ljudi.
Kad govorimo o Blaženstvima, rado ih nazivamo osnovnim dokumentom Ustavom kršćanstva, sažetkom kršćanske duhovnosti i etike. Samo što nije lako generalizirati pojedine stavke Blaženstava.
Isus, naime, ne kaže da su automatski blaženi svi siromasi, nego, upravo u Lukinoj verziji Blaženstava, on to kaže o svojim učenicima, koji, kako znamo iz evanđelja, stvarno su bili gladni do te mjere da su subotom trgali klasje, zbog čega su ih optužili farizeji, a Isus ih je morao braniti. Isusovi tadašnji učenici su stvarno bili progonjeni od zlobnih farizeja, koji su ih optuživali da ne plaćaju porez, da ne peru ruke i ne obdržavaju ostale vjerske običaje. Iz toga možemo naučiti da svatko mora znati primijeniti na sebe pojedino blaženstvo. Ima, naime, ljudi koji žive u materijalnom blagostanju, a ipak nisu sretni, naprotiv, ima siromaha koji su puni životne radosti. Ima takvih koje nitko ne proganja, dapače svijet im se divi, a ipak nisu sretni, naprotiv, ima stvarno progonjenih zbog vjere, nacije ili boje kože, koji su unatoč tome zadovoljni.
Evanđeoska blaženstva su odgovor na pitanje gdje je Bog u našim patnjama, progonima, neimaštini? Ako smo sposobni primijetiti njegovu prisutnost i u teškim situacijama života, onda smo našli izvor našeg blaženstva. Ali to nitko nam ne može reći, to moramo sami otkriti, svatko za sebe.
Tko je blažen i zašto? Blaženstvo nije isto što i bezbrižnost. Blažen je onaj čovjek čiji je život usidren u Boga. Evanđeoska blaženstva nisu socijalna kategorija, nego duhovna. Siromašni, o kojima Isus govori nisu nužno beskućnici, prosjaci i lutalice, nego oni koji shvaćaju da samo u Bogu mogu naći puninu života.
Pokušajmo stoga izreći Blaženstva po vlastitoj životnoj situaciju. Umjesto »blaženi siromašni«, recimo »blaženi ponizni« koji priznaju da sve što imaju, dobili su od Boga kao nezasluženi dar, a ovamo spadaju čak i bankovna knjižica i lijepa kuća i dobra plaća.
»Blaženi oni koji plaču.« Zamijenimo to riječima »blaženi oni koji znaju oplakivati svoje grijehe, koji znaju plakati zbog stradanja nevinih, koji znaju suosjećati s patnicima, pomoći nevoljnicima.«
Poruka današnjeg evanđelja mogla bi se sažeti ovim riječima: Naše blaženstvo ne ovisi ni o kakvim vanjskim okolnostima, nego o svijesti da je Bog prisutan u svijetu i u našem životu.
