Župni listić br. 8 – 8. nedjelja kroz godinu – godina C

DOBROTA SAKRIVENA U DUBINI SRCA

Evanđelje Lk 6,39-45

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Kaza Isus učenicima prispodobu:
»Može li slijepac slijepca voditi?
Neće li obojica u jamu upasti?
Nije učenik nad učiteljem.
Pa i tko je posve doučen,
bit će samo kao njegov učitelj.
Što gledaš trun u oku brata svojega,
a brvna u oku svome ne opažaš?
Kako možeš kazati bratu svomu:
»Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku«,
a sam u svom oku brvna ne vidiš?
Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.
Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom.
Tâ svako se stablo po svom plodu poznaje.
S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.
Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Tâ iz obilja srca usta mu govore.«
Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Sir 27,4-7; 1 Kor 15,54-58;

Za prvo čitanje na osmu nedjelju kroz godinu uzeta je mudrost iz Knji­ge Sirahove koja opisuje kakvu moć djelovanja ima ljudska riječ. Sa­znajemo da vrijednost čovjeka određuje njegov govor, ali i to da vrijednost čovjeka prosuđuje se prema njegovim riječima. Ta mudrost je i danas jako aktualna, jer nažalost, previše je ne samo praznih riječi, već i lažnih riječi, ne samo oko nas, već i u nama.

U drugom čitanju sveti Pavao potiče svoje vjernike iz Korinta, a s njima zajedno i nas, da budemo postojani i ustrajni i činimo sve što možemo za Gospodinovu stvar, jer znamo da naši napori učinjeni za Gospodina nisu uzaludni. Napor za Gospodinovu stvar jednaka je ljubavi prema bližnjem, kako to znamo iz Isusovog učenja: sve ono, što iz ljubavi činimo drugima, njemu smo učinili.

U evanđelju Isus upozorava svoje učenike da ne sude drugima. Ovo evanđelje možemo tumačiti na mnogo načina. Sigurno će biti onih, i to s pravom, koji će držati da ovo evanđelje osuđuje umišljene, uobražene ljude, koji vjeruju da sve znaju bolje od drugih. I nas smetaju takvi nadmeni ljudi.

Sigurno će biti i takvih koji će iz ovog evanđelja iščitati osude nad vo­đama naroda zaslijepljenim od vlasti. S pravom, jer vlast mnoge zaslijepi, a ljudi se lako prepuštaju vođama koji mnogo obećavaju. Ali nije vjerojatno da je Isus takvu vrstu pouke namjeravao dati svojim slušateljima. Evanđelje uvijek cilja dublje od površnog ljudskog ponašanja. Isus i ovom prilikom želi reći nešto važno o ljudskoj naravi, osobito želi ukazati gdje su korijeni dobrote odnosno zloće.

Radosna i oslobađajuća vijest ovog evanđelja najavljuje se u završnoj rečenici: »Dobar čovjek, iz dobre riznice svog srca, iznosi dobro.« To znači da je moguće biti dobar. Uvjet tomu je, međutim, da prihvatimo i tu mo­gućnost, da smo u stanju učiniti zlo. Danas je previše onih koji zlo uvijek traže u drugome, a sebe međutim stalno proglašavaju žrtvom.

Iz ovog evanđelja možemo naučiti tri istine:

Prva istina je da za naše ponašanje uvijek lakše nalazimo opravdanje nego za ponašanje drugoga. To je do određene mjere razumljivo, jer sebe bolje poznajemo od drugih, lakše možemo objasniti zašto smo nešto učini­li. Međutim, drugog čovjeka ne poznajemo iznutra, ne možemo točno ra­zumjeti motive njegovog ponašanja. Zato trebamo biti oprezni prije nego bismo izrekli svoj sud o njemu.

Druga istina je da svi imamo »dva srca«: jedno dobro srce iz kojega izviru dobra djela i jedno »loše srce« iz kojeg izviru loši plodovi. Isus ovdje dotiče jedno općenito psihološko načelo, što su ga psiholozi našeg doba nazvali sjenom koja živi u nama. Što se netko smjelije suočava sa sjenom svoje osobnosti, to brže napreduje prema osobnoj zrelosti. Jedan od sjajnih darova naše katoličke vjere je sveta ispovijed, u tijeku koje se uvijek nanovo suočavamo s tamnim mrljama naše duše i naše savjesti, ot­klanjamo ih od sebe i poistovjećujemo se sa svjetlom i dobrotom koja je u nama. Kršćanski duhovni život ne odnosi se samo na održavanje moralnih pravila, već raspolaže sa jedinstvenom snagom oblikovanja čovjeka.

Treća je istina da nismo dovoljni sami sebi, već nam je potreban takav učitelj koji će nas usmjeriti na životnom putu. Isus je jednom drugom pri­likom samog sebe postavio pred oči svojih učenika, kao jedinog vjerodo­stojnog učitelja. I mi životne istine trebamo naučiti od njega. Veličanstvena poruka ovog evanđelja je da smo sposobni za dobro, samo trebamo obra­titi pozornost na dobrotu koja tinja u dubini našeg srca, koju je dobri Bog usadio u nas.