ISUSOVO ORUŽJE PROTIV NAPASTI
Evanđelje Lk 4,1-13
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu’.« I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ‘Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ‘Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ‘Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Izl 26,4-10; Rim 10,8-13;
Za prvo čitanje na prvu nedjelju Korizme uzet je dio iz Knjige Izlaska u kojemu saznajemo da je izlazak izabranog naroda bilo Božje djelo, stoga je narod prikazao žrtvu Bogu koji ih je oslobodio. I mi moramo u našem duhovnom životu ponovno otkriti važnost zahvalnosti prema Bogu.
U drugom čitanju sveti Pavao je u jednoj sažetoj rečenici obuhvatio bit naše vjere: »Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen«. Ovu sažetu vjeroispovijest mogli bismo naučiti napamet, kako bismo u trenutku kušnje mogli obnoviti svoju vjeru.
U evanđelju sveti Luka detaljno nas upoznaje s Isusovim napastima u pustinji. Željeli bismo znati otkuda je evanđelist dobio detalje, jer kod ovih događaja nisu bili prisutni svjedoci. Možemo samo pretpostaviti da je sam Isus govorio svojim učenicima o svojim iskustvima u pustinji. Iz drugih evanđeoskih zapisa saznajemo da je Isus često odvodio svoje apostole na usamljena mjesta i tamo ih podučavao o mnogo toga.
Kada čujemo o Isusovom iskušenju, tada se najčešće zaustavljamo na pitanju o napastima, njih analiziramo, o njima razmišljamo, od njih strahujemo, njih pokušavamo prevesti na jezik današnjice, npr. što danas znači napast da kamenje pretvorimo u kruh, ili da se bacimo s ruba hramskog krova? Sigurno da ova iskušenja imaju i moderne verzije, ali njih svaki pojedinac mora pronaći na osobnoj razini, ne može se lako generalizirati. Ovom prilikom pokušajmo se usredotočiti na Isusove odgovore s kojima je otklonio iskušenja. Od kuda je Isus uzeo ove odgovore?
Liječnici danas često naglašavaju da u cilju očuvanja našeg zdravlja vrlo je važna »prevencija«, odnosno sprečavanje bolesti, koja znači prije svega zdravi način života, ujednačenu ishranu i redoviti liječnički pregled. Nešto slično možemo iščitati iz nedjeljnog evanđelja. Isus je na sotonine napasti svaki puta odmah odgovarao, citirajući Sveto pismo, Božju riječ. Ovo nisu bili improvizirani odgovori, već su izvirali iz dubokog Isusovog duhovnog životnog stila. On je razmišljao, djelovao i živio u svjetlu Božje riječi. Kada mu je bila potrebna Božja pomoć, odmah mu se pri ruci našla najprikladnija biblijska riječ, koju je poput štita stavio ispred sebe da bi se obranio od napasti đavolske. Isus se dakle već unaprijed oboružao protiv đavolskog iskušenja.
Duhovna prevencija, sprječavanje, ima važno značenje i u našem duhovnom životu. Iz evanđelja saznajemo da je Isus napasti odbio s tri oružja.
Isusovo prvo oružje protiv napasti bila je spoznaja smisla života. Isus je ogladnio, ali je bio svjestan da je život više od materijalnog blagostanja. Želja za brzim bogaćenjem danas je ista kao što je đavao predlagao Isusu: neka na lagani način dođe do kruha. Tako lako zaboravljamo da za kruh treba raditi, novac treba zaraditi. Ovdje nije riječ samo o kruhu, već o svemu o čemu mislimo da imamo pravo, dakle da su nam drugi dužni to dati. To se može dogoditi na razini institucije, kada osjećamo da društveni sustav na nepravedan način djeluje prema nama, ali se može dogoditi i na razini obitelji, kada smatramo da nam oni s kojima smo živjeli nisu dali sve što smo poželjeli. Tada trebamo spoznati onu istinu da zapravo nemamo pravo ni na što, već je sve dar Božji: kruh i zdravlje, ali i sakupljeni novac u banci.
Isusovo drugo oružje protiv napasti bila je spoznaja o Božjoj suverenoj vlasti. Želja za vlašću moguće je osnovno iskušenje svakog čovjeka. Kada spomenemo želju za vlašću, tada nije potrebno odmah misliti na političke velesile. Iskušenje želje za vlašću može se pojaviti i unutar obitelji, gdje suprug svoja gledišta želi nametnuti svojoj supruzi ili djeci. Gdje god živi dvoje ljudi jedno pored drugog, javlja se iskušenje želje za vlašću. Da bismo to spriječili, potrebno je sve dublje spoznati onu istinu da nismo gospodari ničijeg života, već da je Bog jedini suvereni gospodar svakog čovjeka i svakog života.
Isusovo treće oružje protiv napasti je apsolutno povjerenje u Boga: »Ne kušaj Gospodara, Boga svojega!« Moguće je, ako i ne sasvim svjesno, ipak, nekako u nama tinja sumnja, kao da Bog ne bi bio sasvim pravedan. To se pokazuje kada mislimo da je drugima darovao više nego nama, ili nam je nešto uskratio, a što smo htjeli jako postići. Tada moramo spoznati da je Bog mnogo mudriji nego što smo to mi. On vidi i one perspektive koje pred našim očima ostaju neuočljive, stoga se možemo mirno povjeriti njemu jer uvijek želi samo naše dobro. Ako živimo tako, moći ćemo se othrvati iskušenju da mi propišemo Bogu kako da upravlja svijetom.
