Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

Sveti Rok - 16. kolovoza  

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sveti Rok (1295–1327), svetac rimokatoličke Crkve, hodočasnik, dobrotvor, zaštitnik od kuge i kolere.
Rok je rođen u južnoj Francuskoj. Prije nego je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, nije se zadovoljavao površnošću, već se velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao za sve.

Na svome hodočašću u Rim, Rok se posvetio dvorenju okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. U Rimu se zadržao oko tri godine. Na povratku se jednako posvetio dvorenju bolesnika. U Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari.

Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj.

Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima.

Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini. U Rimski martirologij ga je unio papa Grgur XIII. Taj unos kasnije potvrđuje i papa Urban VIII.

Sveti Maksimilijan Kolbe  

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

14. kolovoza Crkva liturgijski časti svetog Maksimilijana Kolbea, utemeljitelja Vojske Bezgrešne, konventualca koji je odveden u Auschwitz i ondje podnosio velike patnje, a svoj je život završio tako što se dragovoljno predao u smrt u zamjenu za drugog osuđenog logoraša.

Sveti Maksimilijan Marija Kolbe rođen je 7. siječnja 1894. god. u jednom malom poljskom gradiću, a krsno mu je ime bilo Rajmund. Već se s 13 godina pridružio franjevcima konventualcima, a tri godine poslije obukao je redovničko odijelo i tada dobio ime fra Maksimilijan. Svoj studij filozofije i teologije je pohađao u Rimu, gdje je i doktorirao, a 1917. god., godinu dana prije no što će biti zaređen za svećenika, zajedno sa skupinom fratara osniva tzv. Vojsku Bezgrešne, odnosno poseban marijanski i misionarski pokret kojemu je cilj, pod zaštitom Djevice Marije, moliti i izmoliti obraćenje grešnika.

Naime, dok je studirao u Rimu vidio je kako su ondje učestale sekularističke manifestacije na ulicama, takve koje su se oštro obrušavale na katoličanstvo, a istovremeno su slavile sotonizam i poganstvo. Razmišljao je kako takve ljude odvratiti od grijeha, pa je zaključio kako ih je najbolje preporučiti jedinoj od ljudi bez grijeha – Djevici Mariji, te je tako okupljao vjernike istomišljenike – svoju “vojsku” koja je spremna boriti se za ostvarenje dobra – i zajedno su promicali pobožnost prema Bezgrešnoj.

Kad se vratio u Poljsku pokušava te ideje i ondje unijeti, ali je naišao na priličan otpor i nerazumijevanje. Ipak, desetak godina kasnije osniva Gospin grad nedaleko od Varšave, te koju godinu poslije odlazi u japanski grad Nagasaki i ondje utemeljuje Grad Bezgrešne. Tako je, naime, nazvao samostanske komplekse koje je podigao i u kojima su se provodile zamisli vezane uz Vojsku Bezgrešne, a prvenstveno su se odnosile na molitve za obraćenje grešnika, ne samo katolika, nego i nekatolika, te zauzimanje oko otkrivanja ljepote vjere kod onih koji su nezainteresirani za nju ili se čak bore protiv Crkve. S tom je svrhom pokrenuo i časopis Vitez Bezgrešne, koji je izlazio i u Poljskoj i u Japanu. Kasnije će svoje djelovanje proširiti i u Indiji.

1936. god. se vraća u Poljsku i nastavlja raditi u Gospinom gradu. Međutim, poslije njemačke i sovjetske okupacije Poljske, biva uhapšen, a potom 28. svibnja 1941. god. odveden u logor Auschwitz, gdje je, kao i mnogi drugi logoraši, bio izvrgnut strašnim mučenjima i ponižavanjima.

Jedan je logoraš iz dijela logora u kojemu se nalazio sv. Maksimilijan uspio pobjeći, pa je zbog toga osuđeno deset drugih logoraša na strašnu smrt u bunkeru gladi. Među osuđenima bio je i poljski narednik Franciszek Gajowniczek, otac obitelji, koji je nakon izdvajanja zavapio: Jadna moja ženo, jadna moja djeco! To je dirnulo svetog Maksimilijana, te je istupio iz redova i ponudio se da njega pošalju u bunker smrti umjesto odabranog logoraša. Njegov su prijedlog prihvatili i odveden je s izdvojenom devetoricom. Nakon tri tjedna prisilnog gladovanja i nakon što su svi ostali jedan za drugim umrli, a on ostao sam, ubijen je injekcijom karbolne kiseline 14. kolovoza 1941. god. Narednog je dana – na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – njegovo tijelo spaljeno u logorskom krematoriju.

Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1971. god., a papa Ivan Pavao II. svetim 1982. god. Štuje se kao zaštitnik političkih i drugih zatvorenika, ovisnika o drogama, dobrovoljnih darivatelja krvi, obitelji, novinara, pokreta za život itd.

“O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo i za sve one koji se Tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje svete Crkve i za sve one koji su Tebi preporučeni.”

Upoznajte ‘Apostola Münchena’ – hrabrog isusovca koji je završio u logoru jer se suprotstavio nacističkoj ideologiji

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

„Naše vrijeme predstavlja krajnje ozbiljan poziv narodima zemlje da se vrate Bogu. Ne može se živjeti bez Boga”, riječi su o. Ruperta Mayera koji je svoju molitvu započinjao riječima: „Gospodine, neka bude ono što ti hoćeš i kamo ti želiš ja ću koračati. Pomozi mi samo shvatiti tvoju volju.”

U Hitlerovim i Staljinovim logorima trpjelo je i umiralo golemo mnoštvo nevinih i čestitih stradalnika. Većinom su to bili mučenici svojih rodoljubnih, idejnih i vjerskih osjećaja. Junaci koji se nisu bojali ni smrti ni muka za svoje ideale.

A muka im doista nije manjkalo. Jer logori u kojima su čamili, s pravom su nazvani paklenima. U njima i s njima je doista vladao pakao: đavolska mržnja, zloća, nepravda, glad, ropski rad, ponižavanja čovječnosti, mučenja i ubijanja na smrt, sve prave značajke pakla. Tu je istinu potvrdio i jedan od nositelja tog paklenog logorskog sistema, SS oficir Trankle kad je jednom zgodom primao nove logoraše. On im je izjavio: „Ovdje nitko nema pravo na smijanje. Jedini koji se tu smije jest đavao. A taj đavao — to sam ja”.

Opširnije...

Blaženi Augustin Kažotić dominikanac, biskup u Zagrebu i Luceri (1260. - 1323.) spomendan 3. kolovoza

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Blaženi Augustin Kažotić  rodio se u Trogiru, u Dalmaciji oko g. 1260. Augustin je djetinjstvo i prvu mladost proveo u svome lijepom rodnom gradu, a onda, čuvši Božji glas, stupio u red svetoga Dominika. Poglavari su ga poslali u Pariz, te je stekao vrhunsku filozofsku i teološku naobrazbu onoga vremena, spremivši ga tako za propovjednika i biskupa Zagreba, a kasnije Lucere.

Augustin je bio 20 godina biskup prostrane zagrebačke biskupije, uvrstivši se u broj njezinih najznačajnijih biskupa. Kao biskup bio je veoma aktivan i poduzetan. Često je obilazio svoju biskupiju propovijedajući i dijeleći potvrdu. Mnogo je brige posvećivao uređenju bogoslužja, svećeničkim pripravnicima, da se duhovno i teološki izgrade, a onda i svećenicima po župama.

Mnogi su ga plemići zbog njegova značaja i kreposti uzimali kao suca u svojim međusobnim sporovima. Kad je i sam kao zagrebački biskup doživljavao nepravdu od plemića, na silu nije odgovarao silom. Zna se da je zbog toga živio u velikoj oskudici i siromaštvu. Augustin Kažotić, zagrebački biskup, zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rječitosti među svim ugarskohrvatskim biskupima uživao je velik ugled. Zato mu državni staleži god. 1318. povjeriše jednu diplomatsku misiju kod pape Ivana XXII. On je morao pred Papom iznijeti tužbe na zloupotrebe što su ih činili i plemići i dvorjanici mladoga kralja Karla Roberta Anžuvinca, kao i sam kralj. Papa je Augustina dulje vremena zadržao na svome dvoru jer se neprijateljski raspoloženi kralj protivio njegovu povratku u Zagreb. I tako je kralj tuđinac jednom od najodličnijih hrvatskih sinova priječio povratak u domovinu.

Papa je zbog toga bio prisiljen Augustinu dodijeliti drugu biskupiju. To je učinio g. 1322. premjestivši ga u Luceru, u Napuljskom Kraljevstvu, odakle su Anžuvinci i došli u Hrvatsku. Ondje se biskup Kažotić veoma posvetio obraćenju Saracena. Augustin je u Luceri biskupovao samo godinu dana jer je umro 3. kolovoza 1323. No i kroz to kratko vrijeme ostavio je ondje glas svetog i revnog pastira koga odmah nakon smrti počeše štovati kao sveca. Augustinovo je tijelo bilo sahranjeno najprije u crkvi Svetog Dominika, a poslije bi preneseno u katedralu, gdje se i danas poštuje. Blaženikovo se tijelo nalazi danas u srebrnoj urni, koja je izrađena g. 1937. Dio relikvija dan je i zagrebačkoj katedrali, a čuva se u kapeli blaženog Augustina i drugih hrvatskih blaženika.

Alati zla

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Jednom je đavao odlučio prodati sve alate iz svog arsenala i stoga ih je uredno posložio da ih svi vide. Kolekcija je bila impresivna: blistavi bodež Zavisti, pila Gnjeva, kliješta Pohlepe, otrovne strijele Pohote i Požude. Bilo je tu alata Straha, Gordosti i Mržnje, i na svima se nalazilo papirić s nazivom i cijena. Odvojen od svih ostalih alata nalazio se malen i naizgled neugledan drveni klin, na kome je visio naziv RAVNODUŠNOST. A cijena ovog alata bila je veća od svih ostalih zajedno. Neki prolaznik upitao je đavla zbog čega tako skupo cijeni taj čudni klin. “Cijenim ga više od svega”, odgovorio je đavao, “jer je to jedini instrument u mom arsenalu na koji se mogu osloniti kad svi ostali zakažu. Ako mi uspije zabiti ovaj klin u čovjekovu glavu, on mi otvara vrata za sve ostale instrumente.”

Autor nepoznat

Objavljena tema prvog Svjetskog dana baka i djedova

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

„Ja sam s tobom u sve dane“ (usp. Mt 28, 20), tema je prvog Svjetskog dana baka i djedova i starijih osoba koji će se slaviti 25. srpnja.

Prvi svjetski dan baka i djedova i starijih osoba slavi se u nedjelju, 25. srpnja. Tema koju je Sveti Otac izabrao za taj dan je „Ja sam s tobom u sve dane“ (usp. Mt 28,20) i želi izraziti bliskost Gospodina i Crkve životu svake starije osobe, posebno u ovom teškom vremenu pandemije, priopćeno je iz Ureda za laike, obitelj i život 20. travnja.

„Ja sam s tobom u sve dane“ također je obećanje bliskosti i nade koju mladi i stari mogu pružiti jedni drugima. Unuci i mladi, naime, nisu pozvani biti prisutni u životima starijih ljudi, već stariji ljudi i bake i djedovi također imaju zadatak evangelizirati, naviještati, moliti i probuditi vjeru kod mlađih.

Kako bi potaknuo proslavu dana u krajevnim Crkvama i udrugama, Ured za laike, obitelj i život ponudit će, počevši od sredine lipnja, neka pastoralna sredstva koja će biti dostupna na mrežnoj stranici www.amorislaetitia.va.

Papa Franjo objavio je u nagovoru uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 31. siječnja da ustanovljuje Svjetski dan posvećen bakama i djedovima i starijim osobama koji će se slaviti svake godine četvrte nedjelje u srpnju, uoči spomena svetih Joakima i Ane, Isusovog djeda i bake.

Prorok Ilija - 20. srpnja

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Ilija na hebrejskom (elijjahu) znači »Moj Bog je Jahve« i to predstavlja životni program toga neobičnog proroka. I prije Ilije mnogi proroci su se borili za čistoću vjere u Jahvu, Boga saveza, a protiv utjecaja tuđih bogova, no nitko tako dosljedno kao Ilija. Ciklus priča o Iliji započinje njegovim gotovo svečanim predstavljanjem: »Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: 'Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed« (1 Kr 17,1). Posebice se snažno doima njegova oštra i odlučna riječ upućena u Božje ime protiv kralja Ahaba, za koga je rečeno da je »činio u očima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika« (1 Kr 16,30). A vrhunac Ahabova zla bio je u tome što se počeo klanjati Baalu, bogu svoje poganske žene Izebele, što je Baalu sagradio hram i žrtvenik u Samariji te uz to podigao i Ašeru. Time je »razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega« (16,33).

Kriza vjere u Jahvu

Bilo je to vrijeme duboke krize vjere u Jahvu i u tome svjetlu treba promatrati stvari koje nam se čine kao pretjerivanje: suša kojom Bog preko proroka udara kralja i njegovu zemlju ne bi li se obratili; to vrijedi i za velik broj pobijenih poganskih svećenika i sl. Tekstovi koje nalazimo u Prvoj knjizi o Kraljevima po svemu sudeći su dijelovi biografije koju su poslije Ilijine smrti pisali njegovi učenici. Vjerojatno zbog kraćenja tekstova prilikom njihova preuzimanja u tu knjigu ostali smo prikraćeni za podatke iz Ilijine mladosti. Posebno je neobično što nema ništa ni o njegovu pozivu za proroka. Unatoč svemu, pripovijedanje o Iliji ubraja se u najljepše stranice biblijske proze. Jezik je plastičan i jasan, a ritam pripovijedanja vrlo živahan i napet sve do dramatičnosti. Pred nama je prorok Božji s gotovo nadljudskim crtama.

Korijeni krize vjere

Ako je Ilijina Tišba bila u istočnojordanskom kraju koji je tek David svojim osvajanjima pripojio Izraelu, može se činiti čudnim da se ondje vjera u Jahvu sačuvala čišćom nego u samom Izraelu. Ali baš to otkriva kako je utjecaj poganskih religija i njihovo miješanje s vjerom u Jahvu počelo puno prije, da bi u vrijeme Ahaba je doživjelo vrhunac. Zahvaljujući vrlo upornoj i gotovo agresivnoj kraljici Izebeli u propagiranju kulta svoga boga Baala, taj kult je posebno uzeo maha na dvoru. No nije ostao bez utjecaja i na seosko stanovništvo koje je doduše još uvijek prinosilo žrtve Jahvi, ali je pod Jahvinim imenom zapravo štovalo Baala, boga plodnosti. Baalov kult imao je već i svoje proroke koji su ga širili u Izraelu, kako proizlazi iz Ilijinih riječi u susretu s kraljem Ahabom: »Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: 'Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?' Ilija odgovori: 'Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim« (1 Kr 18,17-19).

Jahve ili Baal?

Taj skup Iliji je poslužio da narodu postavi ključno pitanje: Tko je pravi Bog, Jahve ili Baal: »Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega« (18,21). Ilija želi stati na kraj daljnjem spajanju nespojivog u kojemu će Jahve i Baal egzistirati jedan uz drugoga. On narod podsjeća da je Jahve njegov jedini izbavitelj i zato samo njemu pripada štovanje. Sve drugo treba promatrati u svjetlu te alternative: Jahve ili Baal? I smrt Baalovih proroka nije čin provale Ilijina ljudskoga bijesa, već čin njegova posluha Mojsijevoj zapovijedi: »Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen« (Izl 22,19). Otprilike 200 godina poslije Ilije taj propis je još na snazi (Pnz 13,7-12). No zašto Ilija nakon svega kreće na vrlo dug put od više od 400 kilometara prema svetom brdu Horebu (Sinaju)? Je li možda time htio rezignirano reći kako je Izrael ostavio vjeru i Jahvu i zato traži susret s njime tamo gdje se nekoć objavio Mojsiju? Tomu u prilog govori i njegova razočaranost koja graniči s pomisli na samoubojstvo. Ipak, Jahvin je odgovor kako on još računa i sa svojim prorokom i njegovim narodom.

Da li je ogovaranje smrtni grijeh?

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Katekizam u broju 2477 sadrži pouku o ogovaranju:“Poštivanje dobra glasa osobâ zabranjuje svaki stav i svaku riječ koji im mogu prouzročiti nepravednu štetu. Postaje krivim za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana razloga, otkriva tuđe manjke i pogreške osobama koje za to ne znaju.