Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

Blažena Marija od Propetog Isusa Petković

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Redovnica Marija rođena je u Blatu na Korčuli 10. prosinca 1892., a umrla je u Rimu 9. srpnja 1966. godine. U ranim godinama života položila je zavjet vječne čistoće. U rodnom mjestu Blato vodila je tri vjerska društva te je djecu poučavala vjeronauku i glavnim predmetima u školi. Na poticaj biskupa Marčelića je na blagdan sv. Franje, 4. listopada 1920. utemeljila družbu Kćeri Milosrđa, treći samostanski red sv. Franje.

Svrha Družbe je bila širenje spoznaje božanske ljubavi i milosrđa. Dobila je ime Marija Propetog Isusa te je obnašala funkciju vrhovne poglavarice družbe. Redovnice su preko Družbe uzdržavale do tristo djece te pomagale sirotima i udovicama. Skrb za djecu u dječjem domu Kolevka u Subotici je preuzela 1923. godine nakon čega je otvorila brojna prihvatilišta za djecu u Slavoniji, Vojvodini, Makedoniji i Srbiji.

Družba je s djelovanjem nastavila i u Argentini gdje su se redovnice posvetile radu s djecom vrtićima i školama te s bolesnom djecom. Čak i kada je prekinula vršenje dotadašnje funkcije upraviteljice, nastavila je s praćenjem rada Družbe te se zauzimala za čašćenje Boga kao Oca i njegova milosrđa. Nakon smrti, pokopana je na rimskom groblju, a tri godine nakon su njezini ostaci preneseni u kućnu kapelu te naposlijetku u rodno Blato.

Sveti zbor za proglašenje svetih je 2002. donio Odluku o herojskim krepostima službenice Božje te Odluku o priznatim čudima spašavanja dvadeset mornara u utrobi potopljene peruanske ratne podmornice Pacocha. Papa Ivan Pavao II. ju je tijekom trećeg pohoda Hrvatskoj proglasio blaženom u Dubrovniku. 

O Tijelu Krstovu

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

“Naravno da razumski vjerujemo! Ali autentična je vjera mnogo više nego ‘čvrsto držati nešto za istinito’. Duboko vjerovati znači predanje radi potpunog pouzdanja u Boga, predati se potpuno u Božje ruke i u potpunom povjerenju otvoriti svoje srce Bogu. Vjerovati znači živjati samo za Boga, samo Njemu pripadati, toliko da ne želimo više raspolagati samima sobom, nego biti u punom Božjem posjedovanju”

Kajetan Esser: Opomene svetoga Franje

Životopis pape Pavla VI.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Blaženim je proglašen 2014. godine. Za proglašenje svetim Pavla VI. bilo je presudno čudo koje se po njegovu zagovoru dogodilo 2014. kada je nerođeno dijete na neobjašnjiv način ozdravilo u utrobi majke.

Giovanni Battista Montini rođen je u Concesio (Brescia) 1897. Zaređen je za svećenika 1920. godine i nastavio studij u Rimu obavljajući diplomatske poslove Svete Stolice. Imenovan je zamjenikom državnog tajnika tijekom 1937. Tijekom Drugog svjetskog rata posvetio se traženju nestalih i pružanju pomoći progonjenima. Godine 1952. imenovan je zamjenikom državnog tajnika, a 1955. godine milanskim nadbiskupom. U biskupiji kojom je upravljao posvetio se posebno onima koji su se udaljili od Crkve i marginaliziranima. Godine 1958. tadašnji papa Ivan XXIII. imenovao ga je kardinalom. Izabran je za papu 21. lipnja 1963. uzevši ime Pavao VI. Nakon smrti Ivana XXIII. nastavio je i zaključio Drugi vatikanski koncil. Vodio je Crkvu prema dijalogu sa suvremenim svijetom i očuvao njezino jedinstvom tijekom pokoncilske krize. Objavio je sedam enciklika i nekoliko apostolskih pobudnica. Sav je svoj životu utrošio u naviještanju evanđelja, snažno svjedočeći ljubav prema Gospodinu i Crkvi. Umro je u papinskoj rezidenciji u Castelgandolfu 6. kolovoza 1978. Papinsku je službu vršio 15 godina. Blaženim ga je proglasio papa Franjo 19. listopada 2014. godine, a svetim 14. listopada 2018. godine. Spomendan sv. Pavla VI. slavi se 29. svibnja.

U Papin je život i djelatnost unio toliko novina: odrekao se tijare… Postao je papa – putnik, obišavši svih pet kontinenata. Postao je papa dijaloga s nesjedinjenim kršćanima, s pripadnicima nekršćanskih religija, pa čak i s ateistima i suvremenim svijetom. Proveo je u djelo liturgijsku obnovu, a s njome i narodne jezike uveo u liturgiju. Uveo je redovito održavanje Sinode biskupa, još više je proširio  i internacionalizirao kardinalski kolegij i Rimsku kuriju. 

Sveti Aron prvi svećenik iz roda Levijeva (oko 1200. prije Krista) spomendan 1. srpnja

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

U Svetom Pismu Aron je otac svećeničkog roda i prvi veliki svećenik u Božjem narodu. Za razliku od Mojsija on je čovjek rječit pa će nastupiti kao prorok koji naviješta njegove riječi pred vlastitim narodom i pred stranim vladarom. U svom prvom govoru pred zajednicom ima dobre rezultate: povjerovali su i poklonili se Bogu – čitamo (Izl 4,31).

Premda kod Mojsijeva zvanja u središtu stoji njegov štap, zapravo će onaj Aronov imati odlučujuću ulogu u čudesnim znamenjima (zmija 7,12; krv 7,20) i biti pohranjen u Kovčegu saveza. Čak i na Sinaju, gdje je pristup ograničen, ići će za Mojsijem (19,24). U opširnim Božjim zapovijedima kod sklapanja Saveza dodijeljena mu je svećenička služba (Izl 28s).

Svu ljudsku nestalnost pokazat će i prije negoli je postao svećenik. Spremno prihvaća prijedlog naroda, pravi zlatno tele i gradi mu žrtvenik (Izl 32).

Posebno su dragocjena dva mjesta u Svetom pismu gdje se Bog neposredno obraća Aronu (Lev 10,8; Br 18,8). To je osobito važno pred spornim pitanjem je li Bog samo Mojsiju govorio (Br 12,2). Aronu Bog povjerava da sa svojim sinovima pravo raspoznaje što je sveto i čisto (Lev 10,8). Arona zadužuje za žrtvene darove: „Tebi, evo, povjeravam brigu o onom što se Meni prinosi.“ (Br 18,8). Na Dan pomirenja Aron ima ključnu ulogu. On izvršava obred, on prinosi okajnicu za vlastiti grijeh (Lev 16,6.11) i on ispovijeda krivnje cijele zajednice.

Na Aronovu riječ Mojsije će postati zagovornik koji se uspješno zauzima za zdravlje njihove sestre Mirjam (Br 12). Naposljetku će i u svojoj smrti Aron postupiti kao poslušni izvršitelj Božjeg naloga da se pridruži precima (Br 20,24). Pokopan je u brdu Hor. Pravo je da Poslanica Hebrejima u njemu vidi uzor svećenika koji je od Boga pozvan i od njega prima svećeničku čast (Heb 4,5).

Gdje je život? Tko je život? Otkrij ga! Dodirni ga!

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Predragi čitatelju, želim ti ovim recima pomoći da i ti otkriješ ŽIVOT u sebi i oko sebe. Želim te u tišini srca u duhu povesti na jedan izvor vode, koji moj duh još uvijek pamti. Iz njega izvire bistra voda već stoljećima, da bi tu čovjek zastao, okrijepio se tom bistrom, pitkom vodom, napunio svoje prazne boce i ponio ih sa sobom za gutljaj poslije. Nije li ta voda ŽIVOT kojeg ti dodiruješ u svakoj kapljici? Da voda je ŽIVOT. Zašto je tako lijepo sjesti pored potoka, pored mora……..i ostati TIHO? Baš tada ŽIVOT daruje i piše najljepše stihove….kako je lijepo veseliti se cvrkutu ptica,…..kreketu žaba…… Sjedneš li na neki panj u predivnoj šumi, krošnje svijetlo zelene boje, jer se ŽIVOT budi i u šumi. I tu će te obasjati rano proljetno jutarnje sunce i pomilovati svojim zrakama……. I tu te ŽIVOT zahvaća. Zagledaš li se svojim duhom u onu Cesarićevu voćku poslije kiše, koja bliješti suncem obasjana, duhom dodiruješ ŽIVOT tog pjesnika…….pođeš li na livadu prepunu poljskog cvijeća, sjedni na neku dekicu i zagledaj se u travku kako raste, kako ju povjetarac miluje…., osjećaš li miris proljetne kamilice, a pogled ti se zaustavlja na tom predivnom žutom maslačku, prepunog sjemenja na kojeg slijeće vrijedna pčelica i šareni leptir…… možda si u djetinjstvu bos trčao po rosi….. I TO JE DODIR ŽIVOTA U TEBI KOJI OŽIVLJAVA TVOJ ŽIVOT.

CRTICE IZ ŽIVOTA SV. ANTUNA PADOVANSKOG

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Svoj zemaljski život sv. Antun je završio 13. lipnja 1231. godine, a običaj je u Crkvi da se blaženika i svetaca spominjemo upravo na dan njihova rođenja za nebo. Zato je i antunovska pobožnost obilježena brojem 13:

– u pjesmi Ak’ čudesa tražiš spominje se 13 životnih okolnosti, tj. prigoda u kojima se Svetac pokazao osobitim pomoćnikom;

– takozvana krunica sv. Antuna ima 13 otajstava;

– priprava za Svečev blagdan traje 13 tjedana, što se ne susreće kod štovanja drugih svetaca!

Mnogi od nas više ili manje revno dolazimo na pobožnosti sv. Antunu utorkom, no jeste li znali zašto baš taj dan? Naime, toga je dana 17. lipnja 1231. godine pokopan, a istoga su se dana na njegovom grobu dogodila prva čudesa. Ni to ne nalazimo u štovanju drugih svetaca.

Uoči blagdana Tijelova, možemo se uvijek sjetiti događaja u vezi s otajstvom Tijela Gospodnjeg. Svetac je jednom nevjernim kršćanima propovijedao o euharistiji i na njegovu riječ, u potvrdu istinitosti Euharistije, nijema je životinja pokleknula pred Presvetim.

Opširnije...

DJECA I PREKOMJERNO KORIŠTENJE EKRANA

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Šokantno svjedočanstvo slovenskih pedijatara nakon sustavnog pregleda djece

Liječnička udruga predstavila je smjernice za korištenje ekrana u djece i adolescenata. Digitalni uređaji su koristan alat, ali s njima su povezane određene zamke i opasnosti, pa bi roditelji trebali razmotriti kada upoznati dijete s ovim svijetom, upozorili su. Pritom je, prema mišljenju Komore, bolje načelo što manje to bolje.

Međutim, autori su također odlučili izdati smjernice jer posljednjih godina, tijekom sistematskih pregleda, primjećuju da sve više djece koja su u komunikaciji su rastresena, ne održavaju kontakt očima, a njihov razvoj govora zaostaje.

Što uzrokuje prekomjerno korištenje zaslona?

Specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije, Maria Anderluh, upozorila je na rizike prekomjernog korištenja ekrana. Najviše su ugrožena djeca s razvojnim neurološkim poremećajima, odnosno hiperaktivna i autistična djeca, a posebno su ranjiva djeca s emocionalnim poremećajima, sa slabom slikom o sebi i djeca koja su manje vezana za stvarne vršnjačke odnose. Sve više dokaza upućuje na to da korištenje weba dodatno odsijeca djecu ili mlade.
Zdrava djeca koriste web drugačije, koristeći ga za stjecanje novih vještina, jačanje odnosa s vršnjacima, otvaranje prozora u svijet. Djeca koja su ranjiva često koriste web na način koji povećava njihov emocionalni stres, izlaže ih negativnoj samoprocjeni, dodatno ih uspoređujući s drugima i izlažući ih različitim oblicima nasilja na internetu.

Koliko je vremena dnevno preporučljivo gledati na zaslonu?

Kako je istaknula pedijatrica Anja Radšel, u području tehnologije važno je da roditelji svojem djetetu pomognu u izgradnji zdravog odnosa prema korištenju ekrana vlastitim primjerom. Nemoguće je očekivati da tinejdžer koristi  telefon u prisustvu svojih roditelja cijelo vrijeme ako rade isto ili to rade dok je bio dijete njegovi roditelji. Također je važno da roditelji ne koriste ekrane zbog dosade.

Kada se koriste ekrani kod djece i adolescenata, princip korištenja što manje je bolje, ali dobro je slijediti pravilo 20-20-2, koje nalaže da nakon 20 minuta gledanja u zaslon 20 sekundi pogledamo u daljinski upravljač, dodajući još dva sata kretanja na otvorenom po danu, upozorila je Radšlova.

Osim toga, autori smjernica preporučuju:

* djeca nisu izložena ekranima do dobi od 2 godine,

* djeca u dobi od dvije do pet godina trebaju biti ograničena na manje od jednog sata,

* djeca u dobi od šest do devet godina ne bi trebala provesti više od jednog sata ispred ekrana,

* djeca u dobi od 10 do 12 godina do najviše sat i pol,

* adolescenti u dobi od 13 do 18 godina ne bi trebali provoditi više od jednog sata dnevno.

Roditelji bi uvijek trebali imati kontrolu nad sadržajem i načinom na koji koriste digitalne uređaje, a bitno je razgovarati s djecom o zamkama i opasnostima na internetu, dodali su.

Što s tabletima u školi?

Smjernice također daju preporuke za škole i vrtiće. Posljednjih godina izričito savjetuju da se digitalna tehnologija ne koristi u svrhu učenja ili bi trebala biti jasna pri korištenju didaktičkih svrha. U osnovnim i srednjim školama preporučuje se korištenje zaslona tijekom pauza i tijekom produženog boravka. Uvijek bi trebao biti prisutan učitelj u svakom trenutku, ali bitno je uključiti pismenost za ispravnu uporabu tehnologije u obrazovanju.

Tijelovo – što katolici obilježavaju ovom svetkovinom?

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Svetkovina Tijelova, slavi se u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva, odnosno na deveti četvrtak nakon Uskrsa, i kojim Katolička Crkva slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.

U nekim hrvatskim krajevima Tijelovo se zove i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća. i dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo Tijelo.

Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan. U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.

Crkva blagdanom Tijelova naglašava vjersku istinu da je Isus pravi Bog, ali i pravi čovjek. Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske. Na blagdan Tijelova održavaju se procesije oko crkve ili kroz središta gradova.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.

Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Papa Benedikt XVI. o svetosti

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Svetost  ima svoj krajnji korijen u krs­noj milosti, u tome da smo ucijepljeni u Kristovo vazmeno otajstvo, po kojem nam je priopćen Duh Sveti i njegov život Uskrsnuloga. Drugi vatikanski koncil pojašnjava nam da kršćanska svetost nije drugo nego ljubav življena u punini. »Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (1 Iv 4,16). Bitno je nikad ne propustiti nedjeljom susret s Kristom Uskrsnulim u euharistiji; to nije neki dodatni uteg, nego je svjetlo za cijeli tjedan. Nikada ne početi ni završiti dan bez barem kratkog kontakta s Bogom. I, na putu života, slijediti »putokaze« koje nam je Bog priop­ćio u Dekalogu koji trebamo čitati s Kristom, a koji je jednostavno tumačenje što je ljubav u određenim situa­cijama.

Benedikt XVI. Duša svetosti je ljubav