– Čvrsta zajednica-snaga vjere i prijateljstva
Himnom, molitvom i pjesmom započeo je još jedan susret Zajednice „Vjera i svjetlo“.
Korizmeno je vrijeme. Pred nama je put odricanja, molitve, posta, odnosno put na kojem moramo nastojati promijeniti sve ono što nije dobro u nama. Krenuti možemo sami i biti tek jedna obična mala šiba koja se na tom putovanju vrlo lako može slomiti zbog kušnje koja nas prati u stopu i neprestano iskušava našu upornost i snagu onog što smo naumili. Kada bi na taj put krenuli zajedno u nastojanju da se međusobno podupiremo kako bi došli do kraja tog puta te se naposljetku i promijenili na bolje, tada više ne bismo bili one obične krhke šibe, već snop kojeg nikakva kušnja ne može slomiti koliko god ona bila jaka. Da je barem takvo zajedništvo bilo u Isusovo vrijeme i da je barem tada bilo puno, puno više onih koji su vjerovali u Njega na Njegovom putu, na Križnom putu.
Međutim, Isus Krist, dobar i milostiv, kakav On samo može biti, oprašta nam sve i ljubi nas. Daruje nam se i u nas same unosi darove, kako to mudro i sama Biblija kaže: „Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje i kamo se god okrene, uspijeva“. U našoj Zajednici te smo darove prepoznavali jedni u drugima u obliku kreativnosti, ručnim radovima, sposobnostima pjevanja, sviranja, uspješnosti u sportu i u još mnogo toga što nas, kada je riječ o darovima primljenim od dragog nam Boga, čini malo posebnijim od onog drugog. Te naše primljene darove upisivali smo na papirnate cvjetiće koje smo kasnije, kada smo ih sklopili, lagano položili na vodu. Napravili smo mali pokus. Uspješno. Sve te sklopljene latice papirnatih cvjetića rastvarale su se pred našim očima kao malene nježne tratinčice u rosno jutro kad ugledaju prve sunčeve zrake, baš onako kako je to riječima lijepo usporedila naša teta Marijana. Svaki taj rastvoreni cvjetić stavljen je na snop šiba kojeg su sami članovi Zajednice stvorili kako bi pokazali međusobnu čvrstinu vjere i prijateljstva. Isti taj snop šiba prikazali smo i na samom misnom slavlju nakon pobožnosti Križnoga puta što smo ga skrušeno i tiho izmolili. Kako svemu dođe kraj, došao je kraj i ovom našem susretu.
U nadi da će nam molitva ovih dana biti na usnama onoliko puta koliko i melem što ga tako često stavljamo u ova hladna jutra i večeri, trebali bismo svi zajedno poći na taj korizmeni put kako bi bili puno bolji ljudi sutra nego što smo to danas. Neka nas u tome prati ustrajnost, čvrsta vjera i mir uz božji blagoslov!
Koraljka Košuta, prijatelj zajednice Vjera i svjetlo
{ppgallery}
{/ppgallery}
