Moj Isuse i ja ti dolazim večeras, poput onih tvojih učenika koji su te pitali, učitelju gdje stanuješ, pokaži mi gdje stanuješ?I gledajući te sakrivena u ovome komadiću kruha, čujem tvoj glas:Tu sam ja tvoj prijatelj Isus, zar me ne vidiš? Zar me nečuješ u riječi koju tebi govorim, u tihoj molitvi i sabranosti? Dovoljno je da samo na trenutak zastaneš, zagledaš se u moje oči i moj pogled upućen tebi……… Nisam li te ja večeras pozvao da dođeš, da ti pokažem gdje stanujem, u rukama tvojih svećenika, a onda da mi otvoriš vrata svoga srca , da i u njemu nađem svoj novi stan, a ne da ostanem ovdje sam, već da sakriven u tvome srcu po ovome komadiću kruha i kapljicama Ljubavi krenem tvojim nogama u tvoju obitelj, tvoj grad, tvoju školu, na tvoj posao…..Želim stanovati u tvome srcu da i drugi prepoznaju gdje ja stanujem, gdje me mogu naći. O moj Isuse, hvala ti što si izabrao i to moje srce, koje je svakakvo poput one štale u kojoj si se rodio. Često nije ni moje srce čisto, pospremljeno,ali ti ipak želiš doči. Zato evo me Isuse, uđi u to moje srce, pospremi i počisti u svojoj Presvetoj Ljubavi, sve ono što ja ne mogu više popraviti……….. Želim biti tvoja učenica, tvoj učenik, uranjajući čitava u nepresušni izvor tvoje Ljubavi……
Isuse, nakon tvojega odrastanja, slušamo o tvome djelovanju. Gledamo te kako hodaš uz Galilejsko more i pozivaš skromne ribare da pođu za tobom….mnoštvo te prati da bi te se dotaklo….liječiš bolesne, slijepcima vračaš vid, izgoniš zloduhe…..danas propovijedaš s lađe i mnoštvo te sluša. I danas to isto činiš, uskrsli, nevidljivi, a duhom tako opipljivi moj Isuse. Večas te želim moliti i za tolike koji ne žele za tobom poći. Ne žele te slušati. Hodaju ovim svijetom izgubljeni, bolesni, bez nade i bez cilja, bez svijesti o tvojoj Ljubavi i Dobroti, jer te nisu sreli. Sve ti njih sada donosim u svome srcu do tvojih nogu, da se i njih dotakneš. Da dožive susret sa tobom. I oni su negdje u svojim dubinama tvoji. I njih ljubiš i strpljivo ih čekaš. Pomozi Isuse, da i oni čuju tvoj glas i pođu za tobom. Molimo te i za našu domovinu, jer domovina smo mi, za izgubljenu Evropu, za sve koji su zahvaćeni ratom, smiluj nam se Gospodine jer smo svi sagriješili. Hvala ti Isuse što si baš meni tako malenoj i slaboj objavio gdje stanuješ, da bi mogla i drugima reći, dođite i vidjet će te Isusa kad svećenik podigne u svojim rukama taj mali komadić kruha, koji postaje tvoje tijelo i tvoja Krv, čitav ti Isuse. Želim da i drugi prepoznaju , da je moje srce mjesto susreta tebe i mene. Hvala ti za ovo mesto susreta za ovim oltarom, hvala ti za naše svećenike, hvala ti što je Nebo uvijek otvoreno na svakoj sv misi. I tu ti želim Isuse uvijek doči, jer čekaš širom raširenih ruku to svoje izgubljeno djete.
Tebi su Isuse poznate sve moje situacije, moji strahovi, nemoći, moje bolesti, moje radosti, sve moje sakrivene tajne i želje. Gledam tvoje otvorene ruke i slušam te kako mi govoriš: Sve mi to predaj s povjerenje. Želim uči u sve tvoje situacije. Uđi Isuse, znaš da trebam. ……Vjerujem da će s tobom u konačnici biti sve dobro. Znam da tvoj Sv Duh čini uvijek nešto novo i novo. Iza tvojeg i mojeg križa Isuse, stoji uvijek Uskrs i svijetlo u koje želim uvijek biti zagledana. Zato samo uđi Isuse u sve te moje situacije koje ja sama ne mogu riješiti. Uđi u moju obitelj……. Tvome srcu Isuse predajem sve obitelji u teškoćama, sve mlade koji bježe od obiteljskog života i sakramenta ženidbe. Sve ti ih predajem…….hvala ti ljubljeni Isuse, moj otkupitelju i moj spasitelju u ovoj bijeloj hostiji i kaležu tvoje Presvete Krvi koja nikada ne prestaje teći. Uvijek ti mogu doći i zamoliti te, da me opereš, presvučeš u bijele haljine, da me prigrliš , da mi rečeš: MA NE BOJ SE, BIT ĆE DOBRO. SAMO OSTANI UZ MENE. MOJE RUKE NA KRIŽU SU UVIJEK RAŠIRENE, DA SE MOŽEŠ SAKRITI OD OVOGA SVIJETA. O moj Ljubljeni Isuse i kamo mi je poći, već ostati uz tebe zauvijek, do našeg susreta oči u oči. A sada pođi samnom mojoj kući. Zajedno će mo večerati, mirno ću zaspati jer znam da si sada ti pored mene. A onda u jutro ću ti opet doći. LAKU NOĆ MOJ ISUSE.