NAZIVI
U korizmeno vrijeme, a posebno u Velikom tjednu, vjernici vrlo rado obavljaju pobožnost Križnog puta i pomoću ove pobožne vježbe sućutno prolaze posljednji dio puta kojim je prošao Isus tijekom zemaljskog života: od Maslinskog brda gdje je Gospodin bio u smrtnoj muci sve do brda Kalvarije, gdje je bio razapet između dvaju razbojnika, te do vrta gdje je bio položen u nov grob iskopan u stijeni. Upravo stoga ova je pobožnost dobila naziv Križni put (lat. via crucis ili via dolorosa=put boli). Tijekom 18. st. postaje križnog puta podižu se u kapelicama, obično na obronku brežuljka, a takva se mjesta nazivaju Kalvarija. Ova riječ potječe od latinskog naziva mjesta na kojemu je Isus bio razapet – Calvariae locus, aramejski Golgota, odnosno– Mjesto lubanje. Pretpostavlja se kako je Kalvarija svoj naziv dobila zbog oblika sličnog lubanji. Jedna židovska predaja kaže kako je na tom mjestu bio pokopan Adam, zbog čega se u umjetnosti ispod prizora raspeća često prikazuje Adamova lubanja.
POTPUNI OPROST
Odlukom Crkve, uz pobožnost Križnog puta vezana je i milost potpunog oprosta. On se zadobiva uz prethodno ispunjene uvjete: osoba prije svega mora biti vjernik u potpunom zajedništvu s Crkvom, mora biti u stanju milosti, potpuno isključiti svaku neurednu navezanost na grijeh, sakramentalno se ispovjediti, pričestiti se (makar i izvan mise), izreći molitvu na nakanu Svetog Oca. Dodajmo na kraju kako se tijekom Križnog puta pjeva poznata marijanska sekvenca Stabat Mater dolorosa (Stala plačuć tužna mati) koju je u 13. stoljeću napisao blaženi fra Jacopone da Todi. Ove dirljivu sekvencu je između ostalih, uglazbio i
Giovanni Battista Pergolesi 1736. godine
