Predragi čitatelju, želim ti ovim recima pomoći da i ti otkriješ ŽIVOT u sebi i oko sebe. Želim te u tišini srca u duhu povesti na jedan izvor vode, koji moj duh još uvijek pamti. Iz njega izvire bistra voda već stoljećima, da bi tu čovjek zastao, okrijepio se tom bistrom, pitkom vodom, napunio svoje prazne boce i ponio ih sa sobom za gutljaj poslije. Nije li ta voda ŽIVOT kojeg ti dodiruješ u svakoj kapljici? Da voda je ŽIVOT. Zašto je tako lijepo sjesti pored potoka, pored mora……..i ostati TIHO? Baš tada ŽIVOT daruje i piše najljepše stihove….kako je lijepo veseliti se cvrkutu ptica,…..kreketu žaba…… Sjedneš li na neki panj u predivnoj šumi, krošnje svijetlo zelene boje, jer se ŽIVOT budi i u šumi. I tu će te obasjati rano proljetno jutarnje sunce i pomilovati svojim zrakama……. I tu te ŽIVOT zahvaća. Zagledaš li se svojim duhom u onu Cesarićevu voćku poslije kiše, koja bliješti suncem obasjana, duhom dodiruješ ŽIVOT tog pjesnika…….pođeš li na livadu prepunu poljskog cvijeća, sjedni na neku dekicu i zagledaj se u travku kako raste, kako ju povjetarac miluje…., osjećaš li miris proljetne kamilice, a pogled ti se zaustavlja na tom predivnom žutom maslačku, prepunog sjemenja na kojeg slijeće vrijedna pčelica i šareni leptir…… možda si u djetinjstvu bos trčao po rosi….. I TO JE DODIR ŽIVOTA U TEBI KOJI OŽIVLJAVA TVOJ ŽIVOT. Da dragi čitatelju, baš sva ova mjesta sam prošla i sama u tišini otkrivajući ŽIVOT OKO SEBE I U SEBI, da bih ga baš ovog časa darovala TEBI, kojeg ne poznajem, ali znam da te neizmjerno ljubim i da moj ŽIVOT pripada i TEBI. Svi smo jedno u jednom ŽIVOTU, bez obzira na boju kože, jezik koji govorimo, mjesto u kojem stanujemo. I nije bitno kakav si ovog trenutka, već da li ćeš se odlučiti za ŽIVOT, jer ŽIVOT TE LJUBI, BRIŽNO ČUVA baš kao ona kvočka koja svojim toplim krilima brižno pazi na svako svoje jaje da bi se iz njega izlegao ŽIVOT. Možda se pitaš predragi čitatelju, A GDJE JE NESTAO MOJ ŽIVOT? Buka, materijalizam, nemoral, ružnoća, negativne misli i riječi, psovke, nemoral, mržnja, ideologije……. Sve ti to krade i RAZARA ŽIVOT U TEBI A I OKO TEBE. Ali ipak ŽIVOT nije skroz nestao. Život se ne može do kraja uništiti i u tebi je i oko tebe. Što je potrebno dragi čitatelju. Samo jedno VRATITI SE NAZAD IZVORU ŽIVOTA. On je zaista svuda oko tebe. Zaviriš li malo ispod zemlje, vidjeti ćeš ŽIVOT. Podigneš li pogled prema nebu vidiš život u zraku, uroniš li pogledom u morske dubine i tamo je ŽIVOT. I pitamo se a gdje nije ŽIVOT? U ŽIVOTU živi sve što postoji. ŽIVOT JE BOŽANSKI DUH u kojem se sve miče i živi. I U TEBI JE TA SNAGA KOJOM IZLAZIŠ IZ SVOJIH STRAHOVA , DEPRESIJE……. Zato te molim, izvedi sebe u tišinu, u ljepotu svega što je stvoreno. I onda u tišini osluškuj svoje dubine…… ŽIVOT je u najdubljim predjelima tebe. I ovoga časa možeš ga svojim srcem, svojim intelektom PREPOZNATI, DOTAKNUTI i reći baš kao i ja jednom: TO JE TO! OPREDJELJUJEM SE ZA DOBROTU, ISTINU, LJUBAV, LJEPOTU I SVE ŠTO JE DOBRO….. I kad otkriješ Ljubav i Ljepotu svojih dubina, otkrivaš da te Netko koji je samo dobar, istinit, lijep, koji je samo ljubav, DA TE LJUBI TAKVU/TAKVOG KAKAV JESI, TADA MU SE BACAŠ U ZAGRLJAJ I TEK TADA MOŽE TVOJE SRCE PROGOVORITI: BAŠ JE LIJEPO ŠTO POSTOJIM! Tada i ti postaješ izvor ŽIVOTA, izvor lijepe riječi, lijepih misli, izvor ljepote čovjeka, baš poput ovog izvora pitke vode na kojem sam i ja tako često zastala da bi se napila čiste vode. Vjeruj mi dragi prijatelju, tada će se i ljudi pored tebe mijenjati jer će tvoj ŽIVOT paliti svijetlo u njihovom mraku. A znamo da je mrak samo manjak svijetla, manjak dobrote. Baš je i to smisao našeg života biti ŽIVOT onome pored sebe, onome izgubljenome, onome patniku, siromahu, slijepcu, bolesniku…… I NE ZABORAVI, BRIŽNO ČUVAJ TAJ SVOJ ŽIVOT. NEDAJ DA TI GA SVIJET PONOVNO UKRADE. ON JE BISER ZA KOJEG VRIJEDI IZGUBITI SVE SVOJE MATERIJALNO BLAGO I ZA NJEGA DATI ONAJ SVOJ POSLJEDNJI NOVČIĆ. I dok završavam ovaj tekst u moju kuhinju u kojoj pišem ULAZI SUNCE, i otvaram prozor da uđe ŽIVOT i u ovu moju prostoriju. RADOSTAN TI TVOJ ŽIVOT PREDRAGI ČITATELJU. Marijana Ištvanović
Dragi čitatelju, svijet nam nameće neke čudne teorije o životu, a da ne zna što ili TKO je to 
O moja raspeta Ljubavi, želim Te večeras slušati, kako mi progovaraš sa križa. Želim te promatrati u krilu tvoje žalosne Majke i gledati kako Te polažu u grob. Želim to, moj Isuse, da shvatim svoj život i moje stalno umiranje zlu i grijehu. Doživljavam večeras kako se spaja i zemlja i nebo, noć i dan, čovjek i njegov Bog. I gledajući u Tvoj grob, Ti mi uskrsli Isuse progovaraš: NE BOJ SE, SAMO GLEDAJ U MOJ KRIŽ…… Gledaj u moju Ljubav, koju ti darujem svakoga dana da bi išla dalje svojim putom do cilja. Moja Ljubav izvire na krizu….. Nosi te u tvojim bolima, daje ti moj mir i radost…… Viči svima oko sebe, BOG JE JEDINA LJUBAV u ovome svijetu. Svijet postoji samo zato što postoji Ljubav.
Predragi čitatelju, darujem ti ovo svoje iskustvo, za možda neke tvoje trenutke samoće, tuge ili neke bezizlazne situacije za tebe. Svatko se nađe u toj situacije. Bitno je pronaći izlaz iz te patnje. Tako sam se baš i ja, iako sam hagioasistent, našla u toj situaciji. Probudilo me, jedno meni teško, jesensko, nedjeljno jutro. Budim se tužna, ali znam da se ne smijem potpuno predati tom osjećaju. Moram potražiti izlaz iz tog stanja. Devet je sati. Odlazim sama do predivne šume u blizini mojega grada. Po dolasku me već raduje ta tišina. Kao da sve još spava. Sjedam na obližnji panj i podižem oči k nebu. Krošnje visokih stabala hrastove šume, uzdižu se visoko. Teško ih je i pogledom dohvatiti. A ja tako mala, neznatna i slaba pred tom silinom prirode, promatram ta visoka stabla. Sada već i osjećam, kako taj život oko mene miriše. I lišće i gljive i sve raslinje , živi oko mene. Promatram taj čudesan život, tako spor, a oku tako vidljiv i srcu dodirljiv. Nije prošlo niti petnaestak minuta moje čežnje, da oživi moj život, u ovoj tako čudesnoj ljepoti Stvoritelja, događa se nešto neponovljivo. Kao da sam dozvala jutarnje zrake sunca, da se spuste nad ovaj panj i mene koja sjedim u tom čudesnom postojanju i dopuštam da tišina zavlada mojim srcem. Prepušta se tom jakom jutarnjem svjetlu i blagoj toplini koja zahvaća čitavo moje biće. I dok razmišljam kako mi je lijepo ovdje biti, uplašim se jako, jer čujem da mi nešto dolazi u susret. A ono, malo lane, prepuno lijepih točkica. Prizor kao u bajci koju čitam svojoj unučici. Zastane , taj mali „bambi“ nedaleko od mene, pogleda me i ode brzim skokom dalje. Ostaje mi samo, da zahvalim tvorcu i Stvoritelju svega što postoji. O Bože, ja tebi tako malo, a Ti meni ovaj dodir neba i ovo lane. Sad sigurno znate što se događa dalje. Vraćam se kući, prepuna života i radosti. Pitam se kuda je nestala moja tuga? Tko ju je obasjao? Na mojem licu se pojavio osmjeh. I smijem se toj Ljepoti, koja je sada u meni i oko mene. Prenosim to svoje iskustvo svojoj prijateljici, a ona me zamoli da već slijedećeg jutra pođemo zajedno pronaći taj panj, to mjesto, kako bi i ona doživjela tu Ljepotu. To smo i uradile. No, bio je to neki drugi panj, ali je to bio naš ponovni susret Ljepote i čovjeka. Stvoritelja i čovjeka.
Dragi prijatelju, pišem ti ove retke rano ujutro, nakon jutarnjeg „doručka“ za Isusovim stolom.
Baš tebi dragi čitatelju, koji si možda zalutao u mraku ovoga svijeta, čije je svijetlo svijet ugasio i možda se osjećaš bespomoćno, nagomilalo ti se prepuno neriješenih problema…….. tebi želim pokazati jedini izlaz koji te vraća u ŽIVOT. Kao prvo zahvali za sve te trenutke patnje, jer ti baš ta patnja želi pokazati put i vrata, na koja ćeš se ponovno vratiti radosnijem životu. Jesi li ikada prepoznao Ljubav u čovjeku i oko sebe. Ta Ljubav hoda tvojim nogama, radi tvojim rukama, govori tvojim jezikom. Popneš li se u visine, ti si u Ljubavi. Zaroniš li u morske dubine, ti si u Ljubavi. Ispred tebe, iza tebe, tebi s desne i s lijeve strane stoji Ljubav, postojanje, bitak. U SREDIŠTU TE LJUBAVI, TAKO SE ČUSESNO RAZVIJAŠ I ŽIVIŠ. Ljubav te dodiruje sa svih strana. Ne možeš biti izvan nje. I kad si umoran Ljubav te poziva: Dođi k meni ti umoran i opterećen. Ja ću te odmoriti…....Ponovi tu rečenicu i slušaj tko te to poziva? Ne može te tvoj prijatelj pozvati u goste, ako ti nije izgovorio riječ. A ti, što ćeš učiniti? Zatvoriti mu vrata ili reći EVO ME! Ako si se ovog trenutka, ipak odlučio za Isusa reci mu: EVO ME! On će ti otvoriti i svoja vrata. Onda ostani u tom najljepšem zagrljaju, kojeg ti čovjek ne može dati. Ostani u dodiru tvoga i Njegovog srca, koje će oživjeti tvoje srce……… Možeš mu u tom susretu tebe i Njega reći: Molim te moj prijatelju Isuse, skini moj teret sa mene, svu prljavštinu, pomozi mi oprostiti onima koji su me povrijedili…. ja i njima opraštam…….stavi sada svoje ruke, nad mene i sve te osobe, izmiri nas i blagoslovi nas……… obuci me u nove haljine…….. I GLEDAJ KAKO TO ISUS ČINI…….. I ako svakoga dana budeš Isusa, stavljao na prvo mjesto, ako On bude uvijek ispred tebe, ako ćeš ga pustiti u sve svoje situacije i susrete s ljudima, tada će u konačnici sve završiti dobro, onako kako treba, jer si Stvoritelja tvorca svega što postoji i živi, pusti u svoj život. TI VIŠE NISI SAM! Molim te, pođi tom snagom. Ja sam pošla i doživjela izlaz iz tolikih mojih teških situacija i patnji. PRIJEĐI I TI NA TU DRUGU STRANU RIJEKE, JER TU TE ČEKA NETKO, TKO OŽIVLJAVA TVOJ ŽIVOT. RADOSTAN TI POVRATAK U DOBRO, MOJ DRAGI PRIJATELJU.
Sjeti se odakle si došao na ovu Zemlju? Tko te je pozvao u Život, tko je baš tebe htio, tko je htio da postojiš? Kamo i kome ćeš se vratiti? Koji je tvoj smisao života ovdje na Zemlji? IMATI ILI BITI? Osjećaš li da te Nečija ruka drži na svom dlanu, da je Nečiji pogled upućen uvijek tebi? Ako te nešto sputava da budeš radostan, voljen, slobodan, dragocjen.... ostavi taj teret VANI. Izbaci taj otrov iz svoga srca, baš kao da iznosiš smeće iz svoje kuhinje, a koje već ima neugodan miris. Stavi jedno po jedno u vreću i predaj sve to najvećoj Ljubavi, Ljubavi koja drži čitavi svijet i sve što postoji i živi. Ljubavi koja je za tebe darovala svoj život, još dok se nisi ni rodio, već bio u zamisli onoga tko te je htio, a to je tvoj Stvoritelj. A onda kada si predao sve to smeće, kada si oprostio i molio za oprost, osjećaš kao da se stvara neki čudesan most kojim prelaziš na drugu stranu Života. Stranu na kojoj si siguran, na kojoj Dobrota vlada, na kojoj izviru izvori ŽIVE VODE, vode koja natapa tvoju osobu, tvoje čitavo biće, obnavlja snagu tvojega duha i ti odjednom ustaješ iz svoje nemoći i kreneš dalje. Osjećaš kao da se tisuću lampica upali odjednom i znaš kamo ti je poći, što ti je dalje činiti. Odjednom možeš ljubiti svakog čovjeka. Jednostavno postaješ RADOSTAN i nekom tako čudesnom snagom Duha u sebi možeš dalje. TU JE TVOJ AMBIJENT, dragi prijatelju. SAMO TU TI JE POĆI. TU TI JE LIJEPO BITI. Tu će tvoji poslovi i odnosi s ljudima biti blagoslovljeni. Tvoja osoba će biti u miru. Tu tvoje srce mirno kuca, tlak postaje normalan. Svaka tvoja stanica zahvaljuje što si joj podario ŽIVOT. Tu zdravlje dolazi na mjesto bolesti duše, a onda i tijela. Tu svaki strah i zloća zastaju pred Dobrotom, Istinom, Ljubavi I Ljepotom s kojom si se susreo. I onda upiši taj susret u svaki svoj genom, u svoju memoriju i neprestano se vraćaj tom
Dragi čitatelju, vjerujem da su i tvoji dani često naporni i da su tvoji večernji sati pomalo umorni od briga i tereta života. I kamo ti je onda poći? Valja se ponovno vratiti svojoj „kući“ svojem središtu. To je tvoje srce. Kako mi reče, jedna polaznica tribina, moj duh treba „inzulina“. Možda je još u tvojoj glavi neki košmar, buka, prepuno problema i tko zna čega sve nepotrebnog u tom hardveru duše ima. Baš to su trenuci kada se treba spojiti na taj „ nepresušni punjač Ljubavi“. Ni tvoj mobitel ne može bez punjača. To je tvoj večernji povratak u raj. Raj je u tebi dragi prijatelju. Dozvoli Duhu Svetome, da uđe u tvoje srce, da ga odmori. Da popravi ono što si grijehom razorio. Da ti pomogne nekome oprostiti. Da izliječi tvoje rane, pomogne riješiti neku situaciju……. Tvoj duh i Duh Sveti se susreću i postaju jedno. A onda, budi kao dijete na očevim rukama. Malo dijete je ovisan o svojim roditeljima. Tako i ti, baš ništa ne možeš bez Stvoritelja. Ostani u Njegovoj prisutnosti……….ODMARAJ…….SLUŠAJ KAKO TE MILUJE……KAKO DODIRUJE TVOJE LICE, SRCE, NOGE, RUKE,TVOJ JEZIK, TVOJE ORGANE……..odmaraj na Njegovom dlanu dokle god hoćeš……… I kad osjetiš da je sve u tebi utišalo, da ti je lijepo u tom miru biti, to je TVOJ POVRATAK U RAJ U TEBI. NEBO JE DOTAKNULO TVOJE DUBINE I SVE SE TAKO ČUDESNO SMIRUJE……. Ne zaboravi, sutra je novi dan. Sigurno će i tebi neki susjed već na ulaznim vratima, podariti jutarnji osmjeh, jer si čitavu noć odmarao na očevom dlanu. Toliki od tebe očekuju da budeš ljubav u Ljubljenome. I vjeruj mi, oko tebe će pomalo nestati neki „zločesti“ ljudi, jer si se ti promijenio. Sada gledaš čovjeka novim očima. Znaj dragi prijatelju, da baš u svakom čovjeku postoji ta iskra dobrote i traži u njemu i na njemu sve što je dobro. Reci mu to. Vidjeti ćeš kako će se lijepo i sigurno osjećati pored tebe. Hvala ti, što ćeš poželjeti mijenjati sebe, da bi i „zrak“ oko tebe bio čišći i okolina zdravija.
Želim te dragi čitatelju potaknuti na sabranost prije spavanja. Moj najljepši dio dana je večernja šetnja. I dok utiša buka minulog dana i upale se ulične svjetiljke, za tek neke šetače, moj duh me podsjeća da bi valjalo poći, na još jedan predivan susret sa Stvoriteljem, u kojem će On preuzeti sav moj košmar u glavi i učiniti „unutarnje pospremanje“, nakon dana pretrpanog obavezama. Pa koliko puta mi je već rekao: Dođi k meni ti umorna i opterećena. I kako da mu se onda ne odazovem.