Gospodine, učini me svjedokom svog Evanđelja!
Daj mi hrabrosti da ne zaniječem da te poznajem, kad se kolege smiju govoreći o tebi kao o nekom mitu a o tvojim sljedbenicima kao o otuđenoj čeljadi. Daj mi snage da se ne uplašim, kad primijetim da ponašati se u skladu s tvojim naučavanjem može značiti biti gubitnik i naići u društvu na mnoga zatvorena vrata. Daj mi radost da znam da sam s tobom, kad sam udaljen od prijatelja koju molitvu i euharistiju smatraju gubljenjem vremena. Daj da prevladam svaki ljudski obzir i da se ne zastidim evanđelja onda kad vjernost njemu sa sobom donosi osjećaj da sam ‘drugačiji’ od velikog mnoštva koje određuje način mišljenja i ponašanja.
Gospodine, učini me svjedokom svog Evanđelja!
»Križ Majke Terezije bio je prvi kršćanski znak viđen na državnoj televiziji, barem od 1967. godine«, izjavio je jedan albanski izbjeglica po svom dolasku u Italiju 1990. godine. Križ o kojem je govorio bijaše onaj crni križ što ga je Majka Terezija nosila na svom bijelom sariju.
Ako je od 1944. godine marksistički režim bio progonio vjernike (katolike, pravoslavce i muslimane), stanje se je pogoršalo 1967. godine. Tada se Albanija službeno proglasila jedinom ateističkom zemljom na cijelom svijetu. Religija se veoma oštro progonila. Način na koji se postupalo s katolicima podsjećao je na najokrutnije progone rimskih careva. U naše moderno doba Crkva je bila stiješnjena kao u doba katakombi.
Činjenica doista čudesna, dok Albanci nisu imali pravo javno izgovarati Isusovo ime, Majka Terezija je obilazila svijetom s tim istim Isusovim imenom na usnama, pokazujući njegova djela milosrđa. Od jednog župnika koji se nalazio u zatvoru jedan zatvorenik je zatražio da mu potajice krsti sina. Kad su vlasti otkrile tu neposlušnost, svećenik je bio osuđen na smrt. Bio je jedan od šezdesetorice svećenika koji su umrli obješeni, strijeljani ili uništeni teškim životom u radnim logorima. Progon je, kao što znademo, od onda bio na ponos katoličanstvu. Oni koji su bili podvrgnuti progonima prozvani su ‘blaženima’ jer su branitelji pravednosti i nju naučavaju.
Obećanje koje prati to blaženstvo je zadivljujuće: ni manje ni više nego posjedovanje kraljevstva nebeskog. Gospodine Isuse, mi znademo da, želimo li te nasljedovati, moramo raditi za dobro svima. Rekao si nam da ćemo morati trpjeti, ponizno se trudeći za druge protiv ugnjetavanja, protiv ponižavanja, protiv rata. Svakoga dana nailazimo na protivljenje, na protuslovljenje. Pomozi nam prihvatiti naše male patnje, jer poznajemo njihovu otkupiteljsku vrijednost. Preobrazi našu žalost u radost, dok se trudimo vršiti tvoju volju.
