Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

Filter

Uskrsni blagoslov jela u našim obiteljima

Isus Krist, naš Domaćin, koji nas je pozvao za svoj euharistijski stol, neka bude s nama i u ovom činu blagoslova jela u čast njegova uskrsnuća.

Prisjetimo se da je svako jelo, svaka hrama, dar dobroga Boga. To je veliki dar ljubavi Stvoritelja prema nama; to je dar neba našoj zemlji; to je poseban blagoslov Božji; to je plod zemlje i nagrada truda naših ruku.

Zato je Isus Krist, naš Gospodin i Učitelj, na Veliki četvrtak, kao temelj svog uskrsnuća, u prilikama kruha i vina, za nas i za naše spasenje, ustanovio euharistijsku gozbu. 

Zamolimo ga, da svoju milost i svoj blagoslov prelije na naše jelo koje smo donijeli na blagoslov. Da se ostvari ona apostolska zahvalnica: Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
Stoga, slaveći smrt i uskrsnuće njegovo, pomolimo se da ovaj Uskrs bude na spasenje nama i svima koji ćemo blagovati ovu hranu, koju smo donijeli na blagoslov.


Pomolimo se: Dobri Bože, molimo te izlij svoj sveti i očinski blagoslov na ovu hranu: na kruh, na meso, sir i jaja, na zelje i salatu, na sol i začine, i na sve što smo pripremili za uskrsno blagovanje. Neka voda, kojom ćemo poškropiti našu hranu, bude znak tvoga blagoslova. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. 

Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...

Sretan uskrs

Sretan Uskrs žele vam o. Franjo i o. Marijan!

SVETKOVINA BOŽJEG MILOSRĐA

Svetkovinu Božjeg milosrđa katolici slave na drugu uskrsnu nedjelju, zvanu još Mali Uskrs ili Bijela nedjelja. Čine to zadnjih dvadesetak godina, odnosno otkada je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio svetom s. Faustinu Kowalsku. Bilo je to u Rimu 30. travnja 2000. godine. Uz nemalo značenje toga događaja, čini se da ni do danas, mnogi u Crkvi nisu u potpunosti shvatili ni značenje poruke niti smisao njezina poslanja – koje nam je prenijela s. Faustina, prozvana i tajnicom Božjega milosrđa.

Poslanje sv. Faustine Kowalske

Isus je izabrao s. Faustinu za navjestiteljicu svojega milosrđa želeći upravo po njoj objaviti veliku poruku. Isus joj kaže kako svojemu narodu slao proroke skupa s gromovima (u Staromu zavjetu), a u današnjem vremenu šalje svoje milosrđe po sestri Faustini, da ona upozna svijet s njegovim nakanama i njegovim željama – sve na dobro svih ljudi. Kaže joj Isus: „Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo, već ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce.“ Sestra Faustina tako dobiva poslanje koje se temelji na tri zadatka.

Prvi je zadatak da svijetu približi i navijesti istinu o Božjoj milosrdnoj ljubavi prema svakom čovjeku, a ta je istina objavljena u Svetomu pismu.

Drugi joj je zadatak da usrdno moli ili isprosi Božje milosrđe za cijeli svijet, a to će učiniti štovanjem Božjega   milosrđa onako kako ju je uputio sam Isus. Sestra Faustina dobila je upute da se štuje slika Milosrdnog Isusa na kojoj treba biti natpis „Isuse, uzdam se u tebe“, da se prve nedjelje nakon Uskrsa slavi blagdan Božjega milosrđa, da se moli krunica Božjega milosrđa i štuje čas Isusove smrti na križu ili sat Božjega milosrđa(svaki dan u 15 sati) te da se širi pobožnost Božjemu milosrđu. Nisu se sve ove Isusove objave dogodile u jednomu danu – sestra Faustina zapisivala ih je u svoj Dnevnik jer je to od nje tražio njezin Ispovjednik.

Treći je zadatak širiti apostolski pokret Božjega milosrđa naviještanjem i molitvom, poticati pouzdanje u Boga nalik djetinjemu pouzdanju, vršiti Božju volju u stavu milosrđa prema bližnjima.

Sestra je Faustina pisala svoj Dnevnik četiri posljednje godine života, i na izričitu Isusovu želju. U Dnevniku zapisuje svoje susrete s Isusom, susrete duše s Bogom.

TIŠINA VEČERI VELIKOG PETKA

O moja raspeta Ljubavi, želim Te večeras slušati, kako mi progovaraš sa križa. Želim te promatrati u krilu  tvoje žalosne Majke i gledati kako Te polažu u grob. Želim to, moj Isuse, da shvatim svoj život i moje stalno umiranje zlu i grijehu. Doživljavam večeras kako se spaja i zemlja i nebo, noć i dan, čovjek i njegov Bog. I gledajući u Tvoj grob, Ti mi uskrsli Isuse progovaraš: NE BOJ SE, SAMO GLEDAJ U MOJ KRIŽ…… Gledaj u moju Ljubav, koju ti darujem svakoga dana da bi išla dalje svojim putom do cilja. Moja Ljubav izvire na krizu….. Nosi te u tvojim bolima, daje ti moj mir i radost…… Viči svima oko sebe, BOG JE JEDINA LJUBAV u ovome svijetu. Svijet postoji samo zato što postoji Ljubav.

Ostati u Isusu

Peta uskrsna nedjelja u biblijskim čitanjima govori nam o nužnosti trajne povezanosti vjernika s Isusom. Ona se ostvaruje kreposnim životom, životom u milosti posvetnoj, koju dobivamo po sakramentu krštenja. Tako nas nebeski Otac poziva na djelotvornu suradnju te postajemo njegovim suradnicima. Prve kršćanske zajednice, a posebno apostoli i njihovi učenici, prednjačili su u savjesnoj, neustrašivoj i zanosnoj suradnji sa Stvoriteljem u življenju i naviještanju Kristove radosne vijesti. Njegovo djelo spasenja tako se prenosi kroz povijest sve do naših dana.

Crtica nakon susreta 60+ 18. travnja 2018.

IMG_20180418_171031.jpg Dana 18. travnja 2018. u župnoj dvorani franjevačkog samostana održan je susret 60+. Tema travanjskoga susreta bila je Biblija. Okupljenima je pater Marijan približio strukturu i važnost biblijskih tekstova. Nastojao je iznijeti osnovne informacije o ovoj, za kršćane iznimno važnoj, zbirci knjiga. Izdvojeno je da se Biblija sastoji od 73 knjige.

 

Molitva majke za zvanje njezine djece

Svemogući Bože, Ti si po svom Sinu Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije, kršćanskim majkama dao radosnu nadu vječnog života za njihovu djecu. Čuj moju molitvu!
Zahvaljujem Ti za dar materinstva koji si mi dao. Tebi prikazujem svoju djecu za sve dane njihova života. Prati ih posvuda svojom milošću kako bi, Tvojom rukom vođeni, rasli u svetosti života i postali pravi kršćani i svjedoci Evanđelja. Pokaži im, Gospodine, putove svoje, vodi ih svojim istinama da bi pronašli radost života. Ako želiš, pozovi jedno od moje djece da bi se potpuno posvetilo Tebi u svećeničkom ili redovničkom životu. Svojom ljubavlju ražari to zvanje, neka raste i ustraje do kraja. Pokaži svoju dobrotu na našoj obitelji, sačuvaj nas od zla i daruj nam obilje svojega mira.

Kako moliti za zvanja?

Danas je svjetski DAN DUHOVNIH ZVANJA! Nameće nam se možda pitanje - kako moliti za zvanja? Može se na mnogo načina, i mi to najčešće činimo općenito. A dobro bi bilo moliti i za sasvim konkretne osobe s kojima smo mi kao vjernici došli u poseban dodir. To bi molitvi dalo bliskost i osobnu notu. Čini mi se da bi bilo dobro da svaki katolik moli za svećenike, žive i pokojne, s kojima se osobno susretao i susreće i od kojih je primao svete sakramente.
Recimo, sjetiti se u molitvi svećenika koji nas je krstio, koji nas je prvi put ispovjedio i pričestio, svih onih koji me i dan-danas ispovijedaju i pričešćuju, za biskupa koji me je krizmao; oženjeni: za onoga tko me je vjenčao,bolesnici: za onoga tko mi je dao bolesničko pomazanje. S druge pak strane bilo bi dobro da svećenik moli za sve one koje je bilo kada krstio, ispovjedio, pričestio, vjenčao, kao bolesnika opremio, za sve pokojne kojima je sprovod vodio, za sve koje je poučavao i propovijedao im, navješćujući im Radosnu vijest usmeno ili pisanim putem. Dakako da će vjernici određene župe moliti za svoje svećenike: župnike, kapelane, za svoje časne sestre koje djeluju u župi, da će roditelji i rodbina moliti posebno za svoju djecu i rođake u duhovnim zvanjima, što se najčešće i čini. Koliko bi se takvom molitvom osoba povezalo! Eto divnoga molitvenog umreženja, duhovnoga interneta posebne vrste.
Ako Bog posve ispuni svećenika, redovnika, redovnicu, onda oni imaju snage svjedočiti svoj svećenički ili redovnički identitet, živjeti svoje zvanje radosno. A takav onda privlači i oduševljava. Svatko želi biti sretan i radostan u životu. Na primjeru sretnih svećenika i redovnika mladi će najbolje vidjeti da je to moguće ostvariti. To je, uz Božji poziv, najbolja promidžba duhovnih zvanja. A da bi uslijedio i Božji poziv i odziv mladih ljudi, potrebna je molitva, i to ustrajna.
Dragi čitatelju, zapitaj se kakav je tvoj odnos prema duhovnim zvanjima - moliš li za svoga župnika, redovnika i redovnicu ili …… ?

ALELUJA – VAZMENA PJESMA RADOSTI

Kroz vazmeno vrijeme liturgijom odjekuje poklik Aleluja, življen i pjevan kao vazmena pjesma radosti. Vazmeni smisao toga poklika čita se prije svega u činjenici da se Crkva kroz korizmu, vrijeme vazmene priprave, uzdržava od njegova pjevanja, čime nastoji živjeti »post od radosti« kako bi pravi razlog radosti bio položen u istinu Kristova uskrsnuća. U vazmenoj noći poklik Aleluja susreće se u više obrednih oblika. Ponajprije u »trostrukome odjeku« kao otpjev pripjevnoga psalma nakon novozavjetnoga čitanja; potom na kraju krsne službe u pjesmi »Vidjeh vodu« koja prati čin škropljenja puka krsnom vodom; u pričesnoj pjesmi te, na kraju, u svečanom otpustu vjernika.

BLAGDAN BOŽANSKOG MILOSRĐA

U jubilarnoj 2000. godini papa Ivan Pavao II. kanonizirao je sv. Faustinu Kowalsku, poljsku redovnicu Družbe Sestara Majke Božjeg Milosrđa, i istodobno je proglasio u Katoličkoj crkvi blagdan Božanskog Milosrđa.
Smatra da se danas u svijetu niječe postojanje Boga i zato pada moral, osjećaj pravednosti i odgovornost za počinjena djela. U stvarnosti gomilanja grijeha čovjeku je nužno približiti Boga u njegovoj najvećoj osobini, a to je njegovo neizrecivo milosrđe, jer ta istina raspršuje ljudsko nepovjerenje prema svom Stvoritelju.
Blagdan se slavi na Bijelu nedjelju jer je slavljenje Božanskog Milosrđa u liturgiji odgovor na duhovne potrebe vjernika Katoličke crkve, koja je uvijek crpila istinu iz Božje Objave, koju je stavljala pred oči vjernika kao uzor za nasljedovanje i u službi opravdanja i posvećenja. Na završetku vazmene osmine trebamo gledati na ova otajstva kroz prizmu milosrđa. Taj je dan za nas prilika da na osobit način zahvalimo za mogućnost spasenja po Kristovoj muci i uskrsnuću. Do dandanas prvu nedjelju iza Uskrsa zovemo Bijelom nedjeljom. Razlog je taj što su u prvim stoljećima Crkve novokrštenici nosili bijelu odjeću od dana svog krštenja (Velika subota) do prve nedjelje iza Uskrsa, a s njom je završavala uskrsna osmina. Zato je liturgija Bijele nedjelje ukazivala na sakrament krštenja, a liturgija Riječi na sakrament ispovijedi. Po njima Krist uprisutnjuje pashu prema svakom čovjeku, i zato su sakramenti razlog slavljenja Božjeg Milosrđa koje je objavljeno o otkupljenju čovjeka. Čin Kristova otkupljenja nikako se ne može odvojiti od djela milosrđa.
Preporuka je da se pripremamo za taj blagdan devetnicom - moleći krunicu Božanskog Milosrđa, koja počinje na Velik petak. Molitvene nakane su za grešnike, svećenike i Bogu posvećene osobe, pobožne i vjerne duše, pogane i one koje ga još ne znaju, heretike i odijeljenu braću, djecu i ponizne duše, štovatelje Božjeg Milosrđa, duše u čistilištu i ohladnjele duše.

Krunica Božanskoga Milosrđa Moli se ovako:

Oče naš - Zdravo Marijo - Vjerovanje
Slijedi pet desetica
Na velika zrnca:
- Vječni Oče, prikazujem ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo tvoga preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista,
- kao zadovoljštinu za grijehe naše i grijehe cijeloga svijeta.
Na mala zrnca (deset puta):
- Po pregorkoj muci Isusovoj,
- budi milosrdan nama i cijelome svijetu.
Na kraju krunice doda se tri puta:
- Sveti Bože, Sveti jaki Bože, Sveti besmrtni Bože,
- smiluj se nama i cijelome svijetu.

 

OBITELJSKA MOLITVA ZA USKRSNIM STOLOM

Za molitvu je potrebno na obiteljskom stolu pripremiti svijeću, simbol prisutnosti uskrsloga Isusa Krista.
Iz Evanđelja po Luki (24, 13-35)
I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe njima. Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom
Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Emaus za stolom
Recept za sreću je vrlo jednostavan: doživjeti Boga! Pa ipak, u životu često nismo sretni, nismo zadovoljni. Često bježimo od nekoga ili nečega i taj naš bijeg stvara u nama strah i razočaranje. Baš kao i kod ove dvojice učenika iz Evanđelja. I oni su bježali, pokušavali su se sakriti, nestati. Nisu više željeli biti prisutni ondje gdje ih je Isus za života odredio. Učitelj je mrtav, mislili su, pa ni Njegove riječi više nemaju snagu. Ali Učitelj nije mrtav. On se vraća u njihove živote. Traži one koji su zbog bilo kojeg razloga pobjegli. Traži ih i nalazi te im vraća vjeru i radost. Učitelj i nas traži, nas koji smo isto tako pobjegli od obaveza i odgovornosti, nas koji smo pobjegli od vlastite obitelji. Često krivimo društvo i društveni mentalitet zbog raspada obitelji, a tom raspadu smo sami najviše pridonijeli svojim ignoriranjem onih koji su nam najbliži. Nabavili smo televizore, kompjutore, hifi uređaje u svaku sobu i
tako se otuđili jedni od drugih. Ne postoji više razgovor i druženje s najmilijima, ne postoji više zajednički stol. A uvjet da bismo bili sretni jest upravo to: zajedništvo!
Jesmo li spremni na to? Jesmo li spremni postaviti obitelj na mjesto koje joj pripada?
Jesmo li spremni biti sretni? Ako jesmo, prvi korak je okupljanje. Luka kaže da su bila dvojica učenika, dakle, nisu bili sami. Bježali su iz Jeruzalema „toga istog dana“, dakle, na dan Uskrsnuća, u nedjelju. U susretu s Isusom čuli su navještaj i tumačenje Riječi Božje koja je, kako sami tvrde, učinila da njihovo srce gori. Potom su sjeli za stol da
objeduju i u tom objedu prepoznaju da je Gospodin s njima. Iako ovaj evanđeoski tekst izričito govori o Euharistiji, zar ne vidimo sličnosti s onim što bi trebao biti naš zajednički nedjeljni ručak: zajedništvo, molitva, blagovanje. Svaki naš zajednički objed nas podsjeća na ono što se dogodilo pred Emausom, na slavlje Euharistije.
Pokušajmo sebi uvijek iznova omogućiti jedno takvo obiteljsko slavlje, slavlje po kojem naša obitelj raste, jača. Slavlje po kojem iz dana u dan susrećemo uskrslog Gospodina. Tada, zajedno s Njim za stolom, postajemo sretni i zadovoljni ljudi i nikakvo društvo ne može nam to oduzeti.

MOLBENICA
Ponizno molimo Krista Gospodina, koji je boravio s ljudima. Udostojao se živjeti u obitelji i napuniti je nebeskim blagoslovima. Neka našu obitelj milostivo zaštiti. Recimo mu dakle:
Brani, Gospodine, našu obitelj u svome miru!
1. Podložan Mariji i Josipu ti si posvetio domaći život: - svojom nazočnošću posvećuj našu obitelj, molimo Te!
2. Brinuo si se za ono što pripada tvom Ocu: - podaj da se u našoj obitelji Bog štuje i časti, molimo Te!
3. U svojoj si nam svetoj obitelji pružio divan primjer molitve, ljubavi i vršenja Očeve volje: - posveti našu obitelj svojom milošću i obdari je svojim darovima, molimo Te!
4. Ti si ljubio rođake i uživao njihovu ljubav: - našu obitelj utvrdi u miru i međusobnoj ljubavi, molimo Te!
5. U Kani Galilejskoj pretvorio si vodu u vino i tim prvim čudom obradovao početke obitelji: - dobrostivo ublaži boli i tjeskobe naše obitelji i ljubazno ih prometni u radost, molimo Te!
Oče naš...
Bože, stvoritelju i milosrdni obnovitelju svoga naroda! Ti si htio da obitelj bude sakramentom Krista i Crkve. Izlij, molimo, obilan blagoslov na našu obitelj, sabranu u tvoje ime. Neka svi mi, koji smo spojeni jednom ljubavlju, budemo u duhu gorljivi i u molitvi postojani. Neka jedni drugima pritječemo u pomoć u potrebama te riječju i primjerom budemo navjestitelji vjere, po Kristu Gospodinu našemu. O. Amen.

PAPA IVAN PAVAO II.

Danas je Nedjelja Božanskog milosrđa, koju je sv. Papa ustanovio.

O papi Ivanu Pavlu II. čulo toliko toga da sam, razmišljajući o ovom tekstu, bio potpuno siguran da ne mogu ništa novo reći. Oni koji su govorili prije mene dotakli su se baš svake dimenzije jedinstvenoga Pape.
Potom mi je palo na pamet tla se sličnim mislima bavio i sam Sveti Otac kada je trebao sjesti na Apostolsku stolicu kao 264 Papa. Stoljeća su prije njega propovijedala Krista, a on je pozvan to isto činiti. Ne može reći ništa što se već nije čulo, ne može otkriti ništa što već nije promotreno iz bezbroj perspektiva.

RADOST USKRSNOG JUTRA

Slikovni rezultat za uskrsno jutroDragi prijatelju, jesi li i ti pojurio na Isusov grob na uskrsno jutro? Jesi li se zagledao u prazan grob? Jesi zastao pred praznim grobom, da i tebi uskrsli Isus izgovori tvoje ime kao i Mariji. Marija ga odmah prepoznaje, čim joj progovori ime i povika: Rabuni! Učitelju moj! Dragi prijatelju, želim ti prenijeti svoju unutarnju radost.

 

 

Zašto se svake godine mijenja datum Uskrsa?

Uskrs se u početku slavio svake nedjelje, a kasnije se počinje slaviti jedanput godišnje tj. između 22. ožujka i 24. travnja. Saznajte zašto svake godine dolazi do promjene datuma i kako se taj datum izračunava.
Mijenjanje datuma godišnje proslave Gospodinova uskrsnuća povezano je s činjenicom da se uskrsnuće dogodilo u nedjelju nakon proslave židovske Pashe kao njezino ispunjenje i dovršenje. Krist je vazmeni – pashalni Jaganjac Novoga saveza žrtvovan na križu i blagovan u dvorani Posljednje večere.

ISPOVIJED - 5

6. Božja zapovijed: Ne sagriješi bludno i  9. Božja zapovijed: Ne poželi tuđeg ženidbenog druga
•    Jesam li namjerno podržavao bludne misli, poglede, želje?
•    Jesam li naveo druge na grijeh bludnosti pogledima, riječima, lošim primjerom, izazovnim oblačenjem?
•    Jesam li griješio bludno? Jesam li počinio grijeh samozadovoljavanja?
•    Jesam li sagriješio bludno s osobama drugoga spola koje nisu u braku ili s osobama koje su u braku, s osobama istoga spola?
•    Jesam li čitao besramne knjige i časopise, gledao takve filmove i drugima ih preporučivao?
•    Jesam li se gledao pornografske filmove, internetske ili TV-programe koji sablažnjavaju? Jesam li se  provodio s lošim društvom i odlazio u raskalašene provode, posjećivao javne kuće, bavio se prostitucijom?
•    Jesam li bio nevjeran svome bračnom drugu te činom, riječju, željom počinio preljub?
•    Jesam li u bračnom životu propustio držati se moralnoga zakona te sprječavao začeće djeteta bacanjem sjemena, raznim kontracepcijskim sredstvima, spiralom koja je abortivno sredstvo?
•    Jesam li se u intimnim odnosima egoistično ponašao prema svome bračnome drugu?

Šesta vazmena nedjelja - godina C

ŽIVJELI!

Prvo čitanje: Dj 15,1-2.22-29

Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.
Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo:
»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!
Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«
Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Ps 67,2-3.5-6.8; Otk 21,10-14.22-23; Iv 14,23-29


Cijeli niz tipiziranih osoba pojavljuje se u današnjem čitanju iz Djela apostolskih, ukazujući nam na matricu djelovanja tijekom cjelokupne povijesti  Crkve.
Crkva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji
Ponajprije postoji zajednica ljudi koji su prihvatili Krista i nastoje ga nasljedovati svojim životom. Premda dođoše iz poganstva, prihvatili su pravoga Boga. Postoji velika skupina ljudi koji su se opredijeliti i koji žele živjeti svoje opredjeljenje. Ne kao pasivni likovi, nego kao aktivni pojedinac u aktivnoj zajednici.
Neki iz Judeje
Drugi su oni koji su došli iz Judeje i koji su počeli zbunjivati vjernike običajima koji su bili nevažni za kršćanstvo. Uvijek se pojavljuju oni koji unose razdor naučavajući stvari koje su nevažne i koje ruše jedinstvo.
Pavao i Barnaba
S druge strane se nalaze Pavao i Barnaba koji simboliziraju one koji su spremni zauzeti se za istinu i pravovjerje. Koji se ne boje rasprava, diskusija i argumentiranih razgovora. Nalaze se oni koji znaju što je prava vjera i koji se za nju bore. Oni su spremni izložiti svoje živote za ime Gospodina našega Isusa Krista.
Apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom
Raspravu koja je nastala rješavaju apostoli i starješine. Ali, posebno je važno to naglasiti, u zajedništvu sa cijelom Crkvom. U Crkvi svatko ima pravo i dužnost iznijeti svoje mišljenje. Svaki član Crkve je dužan aktivno sudjelovati u životu i poslanju Crkve.
Juda i Sila
Zaključak vjernicima zbunjenim različitim tumačenjima donose muževi vodeći među braćom. I ono što oni donose i proglašavaju pročitavši apostolsko pismo smatra se konačnim i obvezujućim.
Duh Sveti
A ono što se nalaže zapravo je malo ograničenje i veliko povjerenje u Duha Svetoga i njegovo nadahnuće. Duh Sveti je onaj koji u živote vjernika unosi spoznaju o najprikladnijem načinu življenja neupitnih istina Kršćanstva.
Zato je potrebno otvoriti se Duhu Svetome i slijediti upute koje nam daje po našoj savjesti. Ali jednako tako nasljedovati i one koji nam u ime Crkve naučavaju i prenose nam vjeru Crkve. I ako se toga držimo, dobro ćemo činiti. Živjeli!

Danas, 1. svibnja 2016. ...

...za vrijeme župne mise u 9,30 pristupili su prvoj svetoj pričesti ovogodišnji prvopričesnici. Donosimo njihova imena. Čestitamo njima, njihovim obiteljima i vjeroučiteljici Petri Terzić.

Susret Zajednice „Vjera i svjetlo“ - BLAGO MILOSRDNIMA

S pjesmom „Kriste u Tvoje ime“ započeli smo još jedan lijep susret „Antunovih ljiljana“, gdje smo, okupljeni oko stola ukrašenog lijepim poljskim cvijećem i upaljenom svijećom, razgovarali o milosrđu.

Zelena čistka

U eko-akciji Zelena čistka, koju je uspješno organizirao grad Koprivnica 24.4.2016., učestvovalo je 130 volontera iz raznih udruga koje poštuju čistu prirodu, a među njima je bilo i 11 članova FSR-a i 5 članova Frame. Bila je to ekološka akcija čišćenja divljih odlagališta smeća u okolici Koprivnice na lokacijama: Reka, Vinica, Lenišće, Danica. Obzirom da je sv.Franjo zaštitnik ekologa, akciji su se posebno brojno odazvali franjevci, kojima je na srcu briga za očuvanje čistog okoliša. Poslije okupljanja ispred crkve bl. Alojzija Stepinca, organiziranim prijevozom krenuli smo na obližnje divlje deponije, koje su nastale nesavjesnim odlaganjem otpada u prirodi. No postoji mnogo spremnih ruku da poprave ranjenu prirodu i da uz veselo druženje služimo Dobru. Na kraju radnog dijela akcije, poslije 12 sati, skupili su se svi sudionici akcije u planinarskoj kući na Vinici na odličnom gulašu i pokojem gemištu.

 

 

Obnova krsnih obećanja ovogodišnjih (2016) prvopričesnika

P4240005.jpg Nedjelju uoči Prve Pričesti, 24. travnja ovogodišnji su prvopričesnici na župnoj misi u 9, 30 sati obnovili svoja krsna obećanja. Prije desetak godina njihovi roditelji i kumovi na krštenju obećali su da će ih odgajati u kršćanskom duhu, živjeti po Božjim zapovijedima, ljubiti Boga i bližnjega. Sada su prvopričesnici u svoje ime potvrdili i obnovili ono što su roditelji izrekli na krštenju. Pred zajednicom vjernika sa upaljenim krsnim svijećama; ispovjedili su vjeru u Boga, odrekli se svakoga zla i obećali živjeti kako nas uči Isus Krist. Izrekli su i svoju molitvu vjernika u koji su uključili cijelu Crkvu, molitvu za roditelje i vjeroučitelje. Kroz preostale dane do Prve Pričesti pratimo ih svojim molitvama. Petra Terzić

P4240001.jpg P4240003.jpg P4240007.jpg P4240008.jpg P4240012.jpg P4240015.jpg P4240016.jpg P4240017.jpg P4240018.jpg P4240021.jpg P4240022.jpg P4240023.jpg P4240024.jpg P4240026.jpg P4240027.jpg P4240028.jpg P4240029.jpg P4240030.jpg P4240032.jpg

Nakon susreta 60+

U srijedu 13. travnja 2016. s početkom u 16:30 ponovo smo se okupili u našoj župnoj dvorani kako bismo u ovom uskrsnom vremenu promišljali o uskrsnuću, životu, prisutnosti Isusa, živoga Boga u našim životima svakoga dana. U susret nas je uveo pater Mijo kratkom molitvom nakon koje smo pogledali prezentaciju „Jedno jutro“. Divne fotografije prirode koju je oblikovao Svevišnji bile su odličan poticaj za razgovor o smislu svakodnevnog križa koji nas vodi sigurnom putu – susretu sa živim Bogom. Naredala su se svjedočanstva koja nas utvrđuju u vjeri, koja nas osnažuju u teškim trenucima jer opet i ponovo svjedočimo da nikada nismo sami. Uglavnom smo Boga susreli u bolesti bližnjih ili osobnoj, u obiteljskim neslaganjima, u neprihvaćanju okoline kada nam je dodijeljena neočekivana snaga kojom smo uspješno pobjeđivali sve nedaće. Nije teško susresti uskrsla Krista, dovoljno je pogled svrnuti na rosom okupanu laticu procvale jabuke, dovoljno je pogled usmjeriti šarenom leptiru, radovati se jutarnjim sunčanim zrakama koje će zagrijati, i tog dana, mnogobrojna tužna srca koja vape za ljubavlju. Pružiti ljubav, potporu, uputiti toplu riječ bratu čovjeku odličan nam je putokaz do mjesta na kojem možemo susrest živoga Boga. Otvorila su se srca da nam je predviđeno vrijeme susreta gotovo bilo prekratko. Nisu nas ovoga puta toliko primamili ukusni kolačići koliko nam je bila potrebna živa riječ. Žive razgovore, ispovijesti svjedočenja susreta Boga u bližnjemu dopunili smo uskrsnim pjesmama. „Kraljice neba raduj se…“ - zvonkim glasom, složno zapjevali smo kako bismo i pjesmom proslavili snagu Uskrsloga. „Uskrsnu Isus, doista!“ – pjevamo svega glasa radujući se novome životu i novome susretu sa živim Bogom.

A onda dođi i idi za mnom

Zanimljiv je i poticajan razgovor koji zapisuju trojica sinoptika o Isusovom susretu s bogatašem. Luka o njemu piše u 18,18-25.
I upita ga neki uglednik
Ostaju nam nepoznati motivi zbog kojih je taj neki uglednik došao Isusu. Ipak ne možemo se oteti dojmu, na temelju svega što je slijedilo, da se došao praviti važan i steći dodatni ugled.
Mnogi su tijekom prošlosti i sadašnjosti pokušavali Isusom popravljati ili povećavati svoj ugled. Mnogi ne dolaze Isusu da bi se nadahnuli na njemu, nego da bi od njega dobili jamstvo vlastite uspješnosti.
Iz te perspektive veoma provokativno zvuči njegovo pitanje: Što mi je činiti da baštinim život vječni.

Četvrta vazmena nedjelja - godina C

VELIKO MNOŠTVO

Prvo čitanje: Dj 13,14.43-52

Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. I mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za njima, koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.
Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:
’Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do na kraj zemlje.’«
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.
Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Ps 100,2-3.5; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30


Bog je stvoritelj svakoga čovjeka. Krist je otkupio svakog pojedinog čovjeka. Duh Sveti se nudi svakom pojedinom čovjeku. Crkva je otvorena svakom čovjeku. Lijepo je biti član Zajednice u kojoj nema ograničenja ni rezervi. Lijepo je biti član velikoga mnoštva u kojemu je svaki pojedinac dobrodošao. Lijepo je biti član Crkve koja u čovjeku prepoznaje bitno, a ne obazire se na sporedno.
Obraćamo se poganima
U prvom čitanju promatramo početke Pavlovljeva propovijedanja među poganima. Ili, ispravnije bi bilo reći, među onima koje su članovi Izabranoga naroda smatrali poganima i manje vrijednima. Isus je nas naučio, a i primjerom nam pokazao, da ne postoje više i manje vrijedni ljudi. Da ne postoje izabrani i odbačeni. Isus nas je naučio da smo svi Božja djeca. Da smo svi iz ovčinjaka koji nam je otac povjerio i kojemu je on Dobri Pastir.
Zato Pavao, nadahnut Kristom, a ne Zakonom i predajama, bez skrupula i zadrške pristupa nežidovima. Jer u njima vidi ono po čemu su jednaki, a ne ono što ih čini drugačijima. Nije to površno ili pomodarsko nijekanje različitosti, nego razlučivanje bitnoga od nebitnoga. Razdvajanje onoga što čovjeka obilježava od onoga što je sporedno.
Zato kršćanstvo, poglavito Katolička Crkva, s ponosom treba isticati svoju otvorenost i neisključivost. S ponosom moramo neprestano ponavljati da na našim euharistijskim slavljima nema stranaca, jer smo svi u Kristu braća i sestre bez obzira na podrijetlo. S ponosom moramo isticati da na ulazima u naše crkve nema detektora, rampi ni izbacivača. U Katoličkoj Crkvi je svatko dobrodošao. I to baš onakav kakav je.
Eno velikoga mnoštva iz svakog naroda i plemena i puka i jezika
Ne samo da je početak Crkve takav, nego je takva njena sadašnjost, a, sudeći po viđenju apostola Ivana, takva joj je i budućnost u Kraljevstvu Nebeskom.
Upravo zato je nama kršćanima, poglavito nama katolicima, strana bilo kakva isključivost. Neprihvatljive su nam pojave prema kojima se vjera vezuje uz pojedini narod. Ne postoje kršćanski ili nekršćanski narodi. Ne postoje katolički ili nekatolički narodi. Vjera nije za narod. Vjera je za pojedince. Vjera je za čovjeka. Čovjek uspostavlja odnos s Bogom.
Dakako da je svatko od nas član pojedinoga naroda. Konkretno, ogromna većina nas u Hrvatskoj smo članovi Hrvatskoga naroda. Ali, nacionalna pripadnost označava nacionalnu, a ne vjersku pripadnost.
Jednako tako treba biti svjestan da je rodoljublje i domoljublje kršćanska krepost koju treba njegovati i razvijati. Što bi u Hrvatskoj značilo da će svi ljubiti svoju domovinu Hrvatsku i činiti da u njoj bude bolje, a da ćemo mi koji smo Hrvati svim srcem ljubiti svoj Hrvatski narod, ma gdje da ti Hrvati žive.

Molitva za duhovna zvanja sv. IVANA PAVLA II.

Gospodine Isuse, Dobri pastiru, koji si darovao svoj život da bi svi imali život, podaj i nama, vjerničkoj zajednici prisutnoj po cijelom svijetu, puninu toga života i daj da postanemo sposobni svjedočiti ga i drugima ga naviještati. Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim osobama koje su posvećene tebi, posvećene službi Crkve. Nek budu radosne u svom darivanju, neumorne u svom služenju, velikodušne u svojoj žrtvi, i neka njihov primjer otvara druga srca da poslušaju i slijede tvoj poziv. Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života kršćanskim obiteljima da budu žarke u vjeri u crkvenom služenju te da tako pospješuju nastanak i razvoj novih posvećenih zvanja. Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim ljudima, osobito mladićima i djevojkama koje pozivaš u svoju službu. Prosvijetli ih kod izbora, podrži ih u vjernosti, učini ih hrabrima i spremnima darovati svoj život po tvom primjeru da bi drugi imali život.

Nedjelja Dobrog pastira

Svjetski dan molitve za nova duhovna zvanja
Na ovu nedjelju se Isus predstavio kao dobri pastir kojega ovce poznaju. On za ovce polaže svoj život i ovce za njim idu. Ovaj evanđeoski odlomak dio je Isusova govora u Jeruzalemu za vrijeme jednog blagdana. Glavna misao je: Isus je dobri pastir koji život svoj daje za svoje ovce. Samo je Isus vrata koja omogućuju ulazak u Kraljevstvo nebesko, u kraljevstvo onih spašenih.
"Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se."
No, primijetio je da ga njegovi slušatelji baš i ne razumiju.

Kratko izvješće sa skupštine FSR-a 5.4.2016.:

•    Na područnom proljetnom kapitulu FSR-a, predstavljala nas je Marija Dinić, te je istaknula da će u slijedećem periodu biti posvećena znatna pažnja pastoralu u obitelji. Potrebno bi bilo odabrati iz našeg bratstva 1-2 osobe, kao koordinatore za obitelj, koji bi nas predstavljali u ovoj važnoj inicijativi.
•    U subotu 16.4.16. se organizira odlazak u Zagreb autobusom, vezano za  posjet tijelu sv.Leopolda Mandića. Tom prilikom će biti služena misa za članove FSR-a, na kojoj će se obnavljati trajni zavjeti. Polazak je u 13 sati ispred franjevačke crkve, a cijena je 70kn. Prijava i više informacija kod brata Dejana Dinića (091 585 0063)
•    U subotu 23.4.16. se organizira ekološka akcija čišćenja našeg okoliša u sklopu akcije Zelena čistka. Okupljanje je ispred franjevačke crkve u 9 sati. Potrebno je uzeti čvršće rukavice. Akcija će trajati do 10 sati, kada se priređuje okrijepa uz grah u šumarskoj baraci na Vinici. Obzirom da je sv.Franjo zaštitnik ekologije, očekuje se dobar odaziv na akciju. Više informacija kod brata Ivana Mikora (098 249 289)
•    Obzirom na novosnovano Vijeće našeg bratstva, definirani su voditelji pojedinih skupina:
•    Franjin duh - Ivan Mikor (098 249 289) i Ivan Tomić (097 753 2538)
•    Franjino srce - Jasna Huzjak (099 5758 687)
•    Franjina usta - Neven Magdić (098 249 414)
•    Franjine ruke - Janja Ikić (095 530 0108)
•    Franjine noge - Dejan Dinić (091 585 0063)

           Također, kontakt osobe za novake su:

•    Marko Bunić-ministar (091 542 0799), (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.)
•    Dejan Dinić-učitelj formacije (091 585 0063), (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.)
•    Sestra Janja Ikić preuzela je izuzetno važnu funkciju veze sa Framom i već je bila na nekoliko zajedničkih sastanaka sa njima. Također nam je izuzetno drago da je na sastanku Vijeća FSR-a, bila Katarina Šimunić, predstavnica frame u OFS-u.
•    Brat Marko Bunić održao je predavanje s temom milosrđa kao praštanja, vezano za godinu milosrđa koju je proglasio papa Franjo:
o    Milosrđe je temelj na kojem počiva život Crkve, sviju nas vjernika. Došlo je vrijeme da ponovno svi mi,  udovi Crkve, preuzmemo na sebe poziv za opraštanjem, odnosno podnesemo teret slabosti i teškoća svoje braće i sestara. Sveti nas Franjo u svojim „Opomenama“ vodi: „Blago čovjeku koji svojega bližnjega podnosi u njegovim slabostima“. Ako slabosti, shvatimo kao „ljudskost“ ili pak „različitost“, bit će nam to puno jednostavnije. Ako si pak posvijestimo svoju grešnost, bit će nam još lakše prihvatiti tuđu.
o    Mrmljnje je otrov za zajednice. Ako mrmljam protiv drugoga, ne poštujem Gospodina koji je stvorio različitost. Ako bližnji svakodnevno pada u pogreške, onda se sjetimo da:“ Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen“. Jednostavno: Ne suditi i ne osuđivati. Potom, pozitivno govoriti drugima i o drugima, a nakon toga oprostiti, te darovati sebe drugima i ići im u susret. I na kraju završimo Franjinom molitvom: „Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
    Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
    Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
•    Priređena je mala zakuska u organizaciji  onih, koji su imali rođendan taj mjesec, ali je to upriličeno na početku skupštine, da ne bi remetili predmisni post.

Zapisnik sa sjednice vijeća M.B OFS-a pri župi sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici

Sjednica je održana u dvorani Franjevačkog samostana sa početkom u 19:15.
Prisutni:ministar Marko Bunić, Neven Magdić, Janja Ikić, Dejan Dinić, Ivan Mikor, Jasna Huzjak, duhovni asistent fra Marijan Opitz, đakon fra. Peter Dezso, predstavnik frame u OFS-u Katarina Šimunić

DNEVNI RED

1.    IZVJEŠĆE S PODRUČNOG KAPITULA.
2.    IZBOR POJEDINIH ČLANOVA VIJEĆE ZA KORDINATORE ORGANIZACIJSKIH GRUPA.
3.    PITANJA I PRIJEDLOZI.

1.

Ministar Marko Bunić nas je izvijestio o Područnom kapitulu zagrebačkog područnog bratstva na kojem je sudjelovala sestra Marija Dinić.
•    Podneseno je financijsko izvješće
•    Formirana je skupina koja će raditi na dizajnu internetske stranice Područnog OFS-a na kojoj će mjesna bratstva moći slati informacije o događanjima u bratstvu.
•    Predloženo je da se u Franjevačkom svjetovnom redu malo više posveti pastoralu obitelji (pismo odbora za obitelj). Marko Bunić će pripremio malo izvješće o toj temi za slijedeću skupštinu gdje ćemo malo više saznati kako mi kao mjesno bratstvo možemo sudjelovat.

2.

Za bolje funkcioniranje unutar bratstva izabrani su koordinatori i to:
•    Franjin duh (klanjanje i sve vezano uz molitvu i čitanja tijekom mise): Ivan Mikor i Ivan Tomić
•    Franjino srce ( posjet bolesnoj braći i sestrama i ostalo vezano uz karitativno djelovanje): Jasna Huzjak i Đurđica Pek
•    Franjina usta ( obavijesti i informiranje, obnavljanje int.stranice): Neven Magdić
•    Franjine ruke ( sva organizacija od čišćenja župe pečenja kolača i sl ): Janja Ikić i Maja Dinić
•    Franjine noge ( hodočašća ): Dejan Dinić

3.

•    Slijedeća skupština održat će se u utorak 05.04.2016 s početkom u 16 :30 h
•    Dogovoreno je da će Dejan Dinić provjeriti ako bude dovoljno zainteresiranih mogućnost prijevoza u Zagreb 16.04. gdje bismo prisustvovali misi u 13 h u crkvu Leopolda Mandića i  poklonili se izloženom njegovom svetom tijelu. Pridružile bi nam se i sestre iz Molvi
•    23.04. Na dan planeta zemlja održati će se akcija čišćenja u koju bi se trebali i mi franjevci uključiti. Dogovoreno da o akciji na slijedećoj skupštini par riječi iznese Ivan Mikor
•    Prihvaćen je prijedlog Dejana Dinića da on pripremi za svako vijeće par točaka iz Generalnih konstitucija o kojima bismo kratko raspravili.
•    Nastavit će se na skupštinama prikupljati novčana sredstva za potrebitu braću.
•    Budući da sva braća ne mogu plaćati  članarinu dogovoreno je da oni vijećnici koji mogu daju po 10 kuna svaki mjesec u blagajnu i tako pomognu onima koji nisu u mogućnosti
•    Krenulo bi se sa izdavanjem mjesečnog listića na kojem bi bile sve informacije vezane za bratstvo te bi braća nazočna na skupštini preuzela i odnijela braći koji nisu u mogućnosti prisustvovati skupštini. To je ujedno gesta kojom se želi informirati braću a ujedno potaknuti i bolje međusobno zbližavanje.
•    Budući da smo mi vezani za našeg Serafskog Oca prihvaćen je prijedlog da se za svaku skupštinu pripremi nešto vezano za svetog Franu (pjesma, čitanje Časoslova, crtica iz Franjinog života) za sljedeću skupštinu Janja će pripremiti Pjesmu stvorova gdje bismo čitali svatko po jednu rečenicu.
•    Za slijedeću skupštinu Marko Bunić će pripremiti kratko predavanje vezanu uz Papinu bulu.
•    Budući da se skupština održava prije mise a da bi se braća koja žele mogla pričestiti dogovoreno je da se kolači, sokovi i svi koje donesu slavljenici rođendana za taj mjesec ponude prije predavanja.

Radost dolazi u tišini

Jesi li dragi župljane, dragi čitatelju, koji puta ostao nakon svete mise, sam u crkvi i slušao kako u tvojim dubinama, Ljubav progovara? Pa neka  se i svijetla pogase, ostani barem još pet minuta sam.

Dođi na izvor radosti i mira

Uskršnji je ponedjeljak. Treba izvući iz svojih dubina, biser koji će " zaraziti" dobrotom čitatelja, ove naše vrijedne stranice, koja brine o čovjeku. Vrijeme je vani oblačno i zato sjedam za svoj stol.

Radost dolazi u tišini

Jesi li dragi župljane, dragi čitatelju, koji puta ostao nakon svete mise, sam u crkvi i slušao kako u tvojim dubinama, Ljubav progovara? Pa neka  se i svijetla pogase, ostani barem još pet minuta sam. Neka se dogodi i oživi, sve ono što si u misi čuo. Spusti to u svoje srce i dozvoli da se dogodi taj BLJESAK- SUSRET TEBE I ISUSA U TEBI. Doživjeti  ćeš ljepotu susreta i sigurno ćeš shvatiti, da se čitavo nebo spustilo u tvoje dubine i dotaklo, cijeloga tebe. A onda, pohrani i prebiri po tim događajima, poput Marije, dok je prolazila s Isusom kroz Njegov život. Izađeš li odmah u gužvi van i slušaš ljudski žamor, buku automobila, razmišljaš kako moraš juriti da dovršiš nedjeljni ručak, ostao si bez tog najdragocjenijeg bisera, koji si dobio besplatno na dar u misi. Ostavio si Isusa u tabernakulu. Samo u tvojoj osobnoj tišini, tebi Bog progovara, o najdirljivijoj  Ljubavi kojom te ljubi. Baš to iskustvo sam dobila, nakon jutarnjih misa i zato ti ga želim darovati. I onda kada izađeš van, osjećaš se, kao da ti je Isus darovao neke nove oči i uši. Oči sada traže ljepotu, a uši žele da kroz njih u tebe uđe pjev ptica, šum vjetra, možda žablji koncert...... I vidjeti ćeš tako čudesnom hranom se nahranio tvoj duh. To je smisao svete mise. Susresti se prvo sa Isusom,  a onda sa svima oko sebe. Nema ni dobrog susreta s ukućanima i prijateljima, ako se nisi stavio u Dobrotu i dopustio da te ona zahvati. Ti koji čitaš ove retke, poželi si promjenu tebe, jer TI SI VRIJEDAN I DRAGOCIJEN. O, kad bi sve ovo barem TI shvatio, sve bi bilo zaista drugačije.
    Pojavi li se, u toku dana pored tebe netko, tko bi htio ukrasti tvoj mir, ti se odmah smjesti i sakrij u svoju tišinu, u tišinu tvojeg i Isusovog susreta. Mir dolazi samo kada ti odlučiš da zastaneš  i  potražiš osobnu tišinu i onda  se zgledaš u susret najveće Ljubavi i tebe. Tada dopusti da tvoj duh progovori i srce sluša. I ONDA ŽIVI SVOJ ČITAV DAN OD TE LJUBAVI. To ti želim svim srcem.

                                                                                                                     Marijana I.

Dođi na izvor radosti i mira

Uskršnji je ponedjeljak. Treba izvući iz svojih dubina, biser koji će " zaraziti" dobrotom čitatelja, ove naše vrijedne stranice, koja brine o čovjeku. Vrijeme je vani oblačno i zato sjedam za svoj stol. Pored mene gori uskrsna svijeća, znak da je uskrsli Isus tu, pored mene i u meni. I prostor oko mene je prepun Njegove blizine. A žuti zumbuli i narcise, stavlja me u prisutnost Stvoritelja. Miris i ljepota proizašla iz Očeve ruke, ispunja prostor i tišinu u meni. Tako zagledana u Ljepotu, čekam da moje dubine progovore tebi dragi čitatelju. Baš tebi, koji si možda usamljen, depresivan, nemiran, obuzet strahom, možda kopaš po ružnoj prošlosti, tebi govorim: STOP! POĐI NA IZVOR MIRA! Zagledaj se u cvijet, dodirni zemlju koja iznova rađa svaku travku, maslačak. Gledaj kako te Stvoritelj promatra u ljepoti proljeća, u svakoj travki, u veselom cvrkutu ptica, u svakoj zraci sunca koja nalazi put do tebe. Izađi na svijetlo dana. Ostavi iza sebe sve što nije bilo dobro. Povuci crtu, jer ovo je novo vrijeme za tebe, koje učini Gospodin i daruje ti nove dane, da popraviš ono što nije bilo dobro. Da kreneš putem Dobrote, Istine i Ljubavi, jer samo je tu tvoj spas. Tvoje srce, koje je središte tebe, želi još toliko dobra, drugima dati. Zato dopusti sada, da Isusova Ljubav, koja je poradi tebe uskrsnula, prodre u sve dijelove tebe, koji čuvaju najljepšu tajnu tvoje dragocjenosti. Neka zahvati  tvoje srce, mjesto gdje se događa bljesak, susret tebe i Stvoritelja, koji rađa novi život u tebi i koji te tjera da zavoliš sebe, takvog kakav jesi. O, kad bi se barem ti dragi čitatelju, vratio toj prvoj Ljubavi, onaj kojeg susrećeš, onaj s kojim dijeliš život, s kojim radiš, bio bi bolji. Ako još nisi ti svjestan da to želiš zbog sebe, KRENI  barem zbog onih, do kojih ti je neizmjerno stalo da žive. Vidjeti ćeš, kako se sve polako mijenja dok si ti u Dobroti. Odluči SADA, ovoga časa, VJERUJ sada da to možeš, jer to čini snaga Očeva duha u tebi, koja te tjera naprijed, i onda IDI i čini kako ti duh nalaže. Pođi za Isusom. Život je težak, ali ŽIVOT je uistinu lijep, jer ga više ne živiš ti, već onaj koji je u tebi. Tada ti se može dogoditi, da Život zasja na tvom licu, da onaj pored tebe, sada ipak  želi ostati s tobom, jer odjednom osjeća, kako mu je lijepo pored tebe. Kao da ti želi reći: Obasjaj i mene i ja želim živjeti, dodirni me svojom ljubavi, da i ja ustanem. Ima li veće motivacije za tebe da kreneš?

Radostan ti život dragi čitatelju, na izvoru Ljubavi i mira.

                                                                                                          Marijana I.

Nikodemov noćni život

Nikodem je, kako nam svjedoči evanđelje, bio ugledan Židov. Bio je, kako ćemo doznati u kasnijim poglavljima Ivanova evanđelja, i član Velikoga Vijeća.
On dođe Isusu obnoć
Farizej i ugledan Židov, smatrao je neprikladnim javno razgovarati s Isusom. Tko zna, možda ga se sjećao kao dvanaestogodišnjaka s kojim je raspravljao u Hramu.
Dok s jedne strane zbunjuje Nikodemov strah da ne bude viđen u Isusovu društvu, s druge strane oduševljava njegova poniznost. Njegovo traganje za istinom.
Nikodem ne razgovara s Isusom kao predstavnik vlasti, niti kao učitelj u narodu, nego kao onaj kojemu je stalo otkriti istinu i slijediti je. Zato je vrijedno naučiti to od Nikodema i nasljedovati ga. Valja Isusu pristupiti otvorena srca. Valja Isusu pristupiti otvorene duše.
I još jednu stvar možemo naučiti iz tog noćnog razgovora Isusa i Nikodema. Nebesko se ne može mjeriti zemaljskim mjerilima. Nebesko se ne može shvatiti zemaljskim načinom shvaćanja.
Do Boga se dolazi tako da se oslobodimo zemaljskog. Poglavito materijalnog načina razmišljanja. Do Boga se dolazi tako da se otvorimo Duhu Svetomu.
A bijaše jedan od njih
U sedmom poglavlju Ivanova evanđelja ponovno susrećemo Nikodema. Ovaj put ustaje u Isusovu obranu pred Velikim Vijećem. No, ta obrana nije otvorena, nego pokušava indirektno spasiti Isusa od smrtne osude.
Postoje trenuci u životu kada je nemoguće ući u otvoreni sukob. I to ne zbog straha, nego zbog zatvorenosti srca onih koji bi nam trebali biti sugovornici. Tada je besmisleno govoriti jer onaj koji bi trebao čuti ne čuje ono što mu se govori.
Tada možemo napraviti ono što je zapisano za Josipa iz Arimateje, koji je, kako nam svjedoči Lukino evanđelje, također bio vijećnik i koji ne privoli njihovoj odluci i postupku. Nekada je najviše što možemo učiniti pokazivanje vlastitoga neslaganja.
Donese sa sobom oko sto Iibara smjese smirne i aloja
Treće Nikodemovo pojavljivanje u Ivanovom evanđelju je pri Isusovu ukopu. Zajedno s Josipom Arimatejskim brine se da se Isus dostojno pokopa.
Zanimljivo je da sobom donosi oko 33 kilograma miomirisa kako bi Isusovo mrtvo tijelo bilo dostojno pokopano.
Kako opasnost biva veća, tako Nikodemov strah biva manji. Što riskantnije biva priznavati se Isusovim to Nikodem od važnije stoji uz njega.
Pa makar to bilo i dostojno pokapanje njegova mrtva tijela. U trenutku kad je ludilo ljudsko doseglo vrhunac, ne preostaje nam ništa drugo nego učiniti da posljedice budu što manje. Da ljudskost do kraja ne nestane među ljudima.

Uz Svetu godinu milosrđa - 11

Možete li nam reći zbog čega je papa Franjo upravo ovu godinu izabrao za godinu Božanskog milosrđa?
Papa  primjećuje to kako su svijet, pa i sama Crkva danas pogođeni svojevrsnim zaboravom milosrđa. Zbog toga je i proglasio ovu godinu. Želi da se o milosrđu ponovno promišlja; želja mu je da crkvena vrata u idućoj godini što češće budu otvorena, a svećenici što više na raspolaganju za sakrament sv. ispovijedi. Želja mu je ponovno potaknuti hodočasnički duh u Crkvi, da iz te svojevrsne duhovne obnove zatim poteku i dobra djela, dostojna izabranika Božjih.

Treća vazmena nedjelja - godina C

VOLIŠ LI ME?

Evanđelje: Iv 21,1-19

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:
Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.
Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«
Riječ Gospodnja.


Ostali tekstovi: Dj 5,27b-32.40b-41; Ps 30,2.4-6.11-12a.13b; Otk 5,11-14;


Uskrsli Krist pristupa učenicima na isti način na koji im je pristupio onoga dana kada ih je pozvao da budu ribari ljudi. Na njegovu riječ pune se prazne mreže. I učenici shvaćaju svoje poslanje i svoj smisao postojanja.
Ali te noći ne uloviše ništa
"Nema tako velikoga problema od kojega ja ne bih mogao pobjeći!" svojedobno je izjavio čovjek koje je mnoge potakao na razmišljanje svojom umjetnošću. I doista je nevjerojatna čovjekova potreba za bijegom. Kao da će se bijegom išta riješiti. A bijeg je uvijek vraćanje natrag. Povratak u sigurnost faze koju smo već nadišli.
Upravo to i učenici doživljavaju. Vraćaju se ribarenju. Vraćaju se noćima bez ulova.
Uzme kruh i dade im
Ali, Isus ne odustaje od svojih. Poziva ih. I u današnjem evanđeoskom odlomku kao da je sažeta cjelokupna povijest njegova odnosa s učenicima. Od identičnog poziva čudesnim ribolovom pa do podjele kruha. Isus ih svojom prisutnošću snaži da se vrate onamo od kuda su pobjegli, da žive ono na što su pozvani.
Voliš li me
Trostruko Isusovo pitanje neodoljivo nas podsjeća na trostruko Petrovo zatajenje. Ali, Bogu pritom nije ništa drugo važno osim ljubavi. Boga ne zanimaju naši razlozi niti opravdanja. Zanima ga ljubimo ti ga toliko da smo spremni ići s njim do kraja.
Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima
A ljubav nam otvara oči da shvatimo koji su prioriteti u životu. I onda se nećemo obazirati na ljude i njihove poglede na svijet, nego ćemo se pokoravati Bogu naviještajući ono čega smo svjedoci. I sve patnje, neprilike i muke koje ćemo pritom doživjeti prikazat ćemo kao žrtvu za spasenje svakog pojedinog čovjeka. Jer Bog želi da se svi ljudi spase, pa i oni koji progone njega i njegove.
Hoćete na nas navući krv toga čovjeka
Otvorenost Bogu čini da ispravno gledamo svijet oko sebe, ali i prošle događaje. Isti oni koji se zazivali na sebe i svoju djecu krv Kristovu, sada se čude i iznenađuju. Ljudi su skloni kratkotrajno pamtiti. Umanjivati bitno, a uveličavati sebi pogodno. Zato je potrebno neprestano pročišćavati memoriju. Jer samo pročišćene prošlosti može se ići u budućnost.
Žalosno je što se u našem narodu još uvijek niječe i iskrivljuje istina. Što mnogi koji su prolili krv nedužnu niječu i zataškavaju svoje čine.

Uz Svetu godinu milosrđa - 10

Izvanredni jubilej milosrđa će imati za geslo Milosrdni poput Oca koje je preuzeto iz Lukina evanđelja. U buli Jubileja Lice milosrđa papa Franjo poziva vjernike da radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa kako bi "probudili naše uspavane savjesti pred tragedijom siromaštva" i proglasili slobodu sužnjima suvremenih ropstava. Kako to komentirate?
Papa Franjo u usporedbi s dosadašnjim papama dolazi iz jednog drugačijeg teološkog i životnog konteksta. U primjetnom suglasju s južnoameričkom političkom teologijom, kao i s njom srodnom teologijom naroda, ovaj Papa stavlja snažan naglasak na konkretnu vjerničku praksu. U skladu s tim, moglo bi se reći da mu onaj specifični verbalno-teološki perfekcionizam, kao ni poslovično važna politička korektnost današnjice, i nisu visoko na listi prioriteta. Rekao bih da Crkva za njega u prvom redu nije nešto apstraktno i simbolično. On vjeruje u Crkvu koja će biti na ulici, među narodom, osobito u blizini onih najugroženijih, i od društva odbačenih. Isto tako, rekao bih da ni samo zlo za njega nije neki misteriozan i apstraktan koncept. Tomu naprotiv, on govori najčešće o konkretnom zlu: o izrabljivanju, korupciji, nesuvislu iskorišćivanju prirodnih resursa, nebrizi za mlade, nebrizi za zemlje "trećeg svijeta", o sukobima među ljudima, kako onim malim - verbalnim, tako i o onim velikim - ratnim. Upravo jer je zlo na svijetu tako konkretno i realno, on neumorno propagira i kršćansku vjeru koja će biti izrazito konkretna i realna u činjenju dobra!

Druga vazmena nedjelja - godina C

PETROVA SJENA

Prvo čitanje: Dj 5,12-16

Čitanje Djela apostolskih

Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo
muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Ps 118,2-4.22-27a; Otk 1,9-11a.12-13.17-19; Iv 20,19-31


Oponašajući primjer žene koja je ozdravila od dugogodišnjega krvarenja kada se dotakla resa na Isusovoj haljini, ljudi iz cijeloga kraja su počeli donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
U današnjem prvom čitanju uočavamo kako je moć koju je Krist dao svojoj Crkvi daleko veća i učinkovitija. U Duhu Svetome je moguće činiti i veća djela od onih koje je Isus učinio. Upravo onako kako je Isus obećao Jedanaestorici na posljednjoj večeri.
I Isus i apostoli su prolazili trgovima. Nisu govorili u tajnosti niti naviještali sklanjajući se u zatvor sakristije ili privatnosti. Prolazili su središtem, mjestima na kojima se javnost stvara i živi. Upravo zato jer su ih vidjeli na trgovima ljudi su znali gdje ih mogu susresti i što od njih mogu očekivati. Zato su iznosili bolesnike puni vjere i pouzdanja. I svi su ozdravljali. Vjera utemeljena na snazi svjedočanskoga života bila je učinkovita. Ljudi su ozdravljali od svojih bolesti, zarobljenosti i slabosti.
Jedina razlika između onoga što je Isus činio i onoga što je zapisano u današnjem prvom čitanju je u načinu na koji su ljudi ozdravljali. Isusa su trebali dotaknuti, a nakon Duhova je bilo dovoljno da na njih padne Petrova sjena.
Ova spoznaja nameće dva pitanja. Zar je Petrova sjena učinkovitija od Isusove haljine? I zašto se sve ovo i danas ne događa?
Ne ozdravlja niti Isusova haljina, niti Petrova sjena. Smatrati da ozdravlja haljina ili sjena ravno je idolopoklonstvu i praznovjerju koje nema nikakve veze s kršćanstvom. Ozdravlja Bog prepoznavajući srce koje vjeruje, nada se i ljubi. Da bi se po Petru susrelo Krista potrebna je puno veća vjera nego da se po Kristu susretne Krista. A Bog prepoznaje srce koje vjeruje. I uslišava ga, što god da zaište u imenu Isusovu.
Završavajući odgovor na prvo pitanje dobivamo odgovor i na ono drugo. Radi se o vjeri. O istinskoj vjeri. Ima li danas vjere po kojoj bi Crkva ozdravljala bolesnike i opsjednute od nečistih duhova? Je li svjedočanstvo onih koji se smatraju Kristovima dovoljno učinkovito da pobudi vjeru? Jesmo li olako prepustili trgove i povukli se u umišljenu zaključanu sigurnost kao što su to činili i apostoli dok još nisu bih osnaženi Duhom Svetim? Jesmo li svjesni da nastupamo u ime onoga kojemu je dana sva vlast na nebu i na zemlji, koji nas je ovlastio i obećao da će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta? Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?
Ozdravljanje bolesnog i opsjednutog svijeta je prvo veliko djelo na koje smo pozvani. Drugo veliko djelo nam je zapisano u čitanju iz knjige Otkrivenja. Pozvani smo biti proroci u ovom prostoru i vremenu.
Biti prorok prvenstveno ne znači naviještati buduće događaje, nego prepoznavati znakove vremena. Znači čuti i vidjeti Božju prisutnost u današnjem danu. I jasno svjedočiti ono što smo doživjeli.

Dok smo mi spavali

Činjenica uskrsnuća je osnovna istina naše vjere o kojoj sve ovisi. S njom sve stoji ili pada. Zato je Uskrs i najvažniji kršćanski blagdan. Zato i oni koji žele zanijekati Krista daju sve od sebe da zaniječu uskrsnuće. Tako je bilo od samih početaka. O tome nas izvješćuje sv. Matej (usp. Mt 28,11-15).

Susret 60+ (22. 4. 2015)

Proljeće nam je ozbiljno zakucalo na vrata, pozvalo nas sunce van, u vrtove, voćnjake, dulji dani obradovali su nas, ali to ipak nije omelo one najvjernije u dolasku na naše druženje. Iako nas se ovaj puta skupilo nešto manje, bilo je veselo, radosno kao i svaki put do sad. Proljeće, radovi u proljeće, ali i blagdani naših svetaca tijekom mjeseca svibnja bili su tema kojom smo se ovog puta bavili.

Susret 60+ (22. 4. 2015)

Proljeće nam je ozbiljno zakucalo na vrata, pozvalo nas sunce van, u vrtove, voćnjake, dulji dani obradovali su nas, ali to ipak nije omelo one najvjernije u dolasku na naše druženje. Iako nas se ovaj puta skupilo nešto manje, bilo je veselo, radosno kao i svaki put do sad. Proljeće, radovi u proljeće, ali i blagdani naših svetaca tijekom mjeseca svibnja bili su tema kojom smo se ovog puta bavili. Pater Marijan započeo je ovo druženje molitvom posvećenom našoj majčici kojom smo otpočeli priču o svibnju i svibanjskim pobožnostima. Jasna nas je podsjetila da se 10. svibnja slavi Trsatska Gospa. Pripremila nam je mnoštvo divnih informacija o samom svetištu kao i njegovim hodočasnicima. Zapjevali smo tako nam dragu pjesmu posvećenu Gospi, Čuj nas Majko. Božica je pak pročitala divne isječke iz života Leopolda Bogdana Mandića dok smo druženje uz kolačiće i čaj nastavili prepričavanjem dragih nam uspomena koje nas vežu uz svibanj i svibanjske pobožnosti. Otvorila su se sjećanja, navrle krasne slike okićenih oltara i križnih drva, zvukovi pjesama posvećenih Mariji kao i niz zgodica kojih smo se prisjetili od preseljenja u druge krajeve do odnosa sa susjedima. Mislim da povratak u svibanj našeg djetinjstva i mladosti svakome je bio drag. Pater Marijan nam je s velikim žarom ispripovjedio što njemu znače svibanjske pobožnosti te kako sjećanja na njih iz ranijih dana rado nosi u srcu. Nakon niza divnih pričica zaključili smo kako je šteta što se danas više ne štuje ove pobožnosti s tolikom predanošću i žarom kao što su to činili naši stari koji su nam u naslijeđe ostavili divne uspomene. Pitamo se što će naši unuci kroz dvadesetak godina govoriti o svibanjskim pobožnostima? Hoće li znati za njih ako danas njihovi roditelji ne drže do njih?! Obnavljanje onoga što je vrijedno, što čini svaki život posebnim zadaća je našega druženja te se nadamo da ćemo barem ovako malčice uspjeti sačuvati ovu divotu od zaborava i prenijeti je budućim generacijama kako bi znali što čovjeka čini zadovoljnim i ispunjenim, što znači ispunjeno živjeti, uspjeti u životu – imati se u starosti čega lijepoga prisjetiti.

 

SUSRET ZAJEDNICE „VJERA I SVJETLO“ Slavimo Isusovo uskrsnuće - slavimo život

Uz prekrasan sunčani dan, zapaljenu svijeću i stručak bijelih tratinčica na našem malom oltaru, započeli smo naš nedjeljni susret s molitvom „Vjere i svjetla“ i radosnom pjesmom „Kriste u Tvoje ime“. S nekoliko informacija i kratkim osvrtom na prošli susret, kada se u našem društvu našao i sv. Josip, Marijin zaručnik i Isusov hranitelj, usredotočili smo se na temu ovog mjeseca, a to je Isusovo uskrsnuće i slavlje života.

SUSRET ZAJEDNICE „VJERA I SVJETLO“ Slavimo Isusovo uskrsnuće - slavimo život

Uz prekrasan sunčani dan, zapaljenu svijeću i stručak bijelih tratinčica na našem malom oltaru, započeli smo naš nedjeljni susret s molitvom „Vjere i svjetla“ i radosnom pjesmom „Kriste u Tvoje ime“. S nekoliko informacija i kratkim osvrtom na prošli susret, kada se u našem društvu našao i sv. Josip, Marijin zaručnik i Isusov hranitelj, usredotočili smo se na temu ovog mjeseca, a to je Isusovo uskrsnuće i slavlje života. Uz spoznaju da je USKRSNUĆE novi život, novo rađanje čovjeka, odnosno njegovo preobraćenje u dobrotu, naša nas je Jadranka navela na još jedan pojam pod kojim podrazumijevamo „novi život“, a to je život nerođenog djeteta. Svi smo se složili da to maleno i krhko stvorenje, koje se tek razvija u majčinoj utrobi i koje ne može utjecati na ničije odluke, osim preko svijesti i savjesti, zaslužuje život, jer je, prije svega, božji dar i božji blagoslov svakom roditelju. Da je svako dijete božji blagoslov, posvjedočila nam je i sama Jadranka sa svojim suprugom Sinišom. Kao mladi roditelji morali su se suočiti s činjenicom da im je jedno dijete rođeno s poteškoćama u razvoju i da će cijeli njegov život ovisiti o njihovoj ljubavi i brizi. Međutim, zbog pouzdanja u božju prisutnost i bezuvjetnu božju ljubav te zbog činjenice da su i jedno i drugo svoje dijete doživjeli kao božji dar i blagoslov, uspjeli su i uspijevaju nadjačati svaki roditeljski strah i prepreku kroz koje iz dana u dan prolaze. Njihovom svjedočanstvu pridružili su se i ostali roditelji iznosivši vlastita iskustva rođenjem svoje djece. Kroz vrlo dojmljiv i osjećajan razgovor, roditelji su istaknuli da se s božjom pomoći i ljubavlju sve može i da je svatko od njih svjestan da je svako njihovo dijete bilo vrijedno svake prolivene suze, svake patnje i boli i zato danas s radošću slave život svoje djece, bilo ono s poteškoćama u razvoju ili ne. I dok su roditelji razmjenjivali svoja iskustva i svjedočili snagu istinske ljubavi, naše su drage iskrice u maloj dječjoj radionici izrađivale šarene papirnate cvjetove koje su kasnije, uz osmjeh i zagrljaj, poklonile svojim roditeljima i prijateljima u zajednici. Nakon misnog slavlja, s pjesmom i plesom proslavili smo rođendane. Jednu posebnu rođendansku čestitku uputili smo i našem bivšem duhovniku p. Kruni otpjevavši mu putem današnje brzinske veze (mobitela) prigodnu pjesmu te mu poželjeli sve najljepše za njegov dan. SLAVLJENJEM ISUSOVOG USKRSNUĆA, SLAVIMO I NOVI ŽIVOT, A SVAKI NOVI ŽIVOT JE DRAGOCJEN I PREDSTAVLJA POČETAK JEDNE NOVE SVETE PRIČE.

Koraljka K., prijatelj zajednice ViS

 

Vjera i svjetlo

Pogledajte nas! Zar ne zračimo radošću? Naravno, jer pjesma i radost idu zajedno - pjesma koja slavi Boga koji je postao čovjek u svojoj neizmjernoj ljubavi, pjesma koja slavi susret Boga i čovjeka.

Vjera i svjetlo

vis.jpg Pogledajte nas! Zar ne zračimo radošću? Naravno, jer pjesma i radost idu zajedno - pjesma koja slavi Boga koji je postao čovjek u svojoj neizmjernoj ljubavi, pjesma koja slavi susret Boga i čovjeka. Srca su nam ispunjena spoznajom da je svaki čovjek Božje djelo, da je svaki život Bog posvetio svojom ljubavlju i da je svaki život neprocjenjiva vrijednost Božjeg stvaranja. Pogledajte naše male, ispružene ruke. Njima želimo dotaknuti svako ljudsko srce, prepoznajući Isusa u njemu. Isus od nas očekuje da ljubimo bližnjega i ispunimo svoj život ljepotom darovanja radosti drugima. A ovo je bio baš takav susret - suret ljudi koji su spremni darovati srce i radost. Zajednica Vjera i svjetlo je mjesto gdje ne možete ne sresti ljubav i ne osjetiti kako ona prodire iz jednog srca u drugo i kako žajedništvo druženja žnači slavljenje Boga. Tu osjetite kako vam se srce nudi na dlanu – nezaštićeno, ranjivo srce, srce bez ograda i računice, srce otvoreno svakome. Tu srećete iskreni, neiskvareni osmjeh, upućen samo vama koji ne očekuje ništa drugo osim uzvraćenog osmjeha i iskrenog zagrljaja. Tu spoznate na kakvu je ljubav mislio Isus, kad je rekao: "Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio".

Nacionalno hodočašće OFS-A i FRAME u Vukovaru povodom obilježevanja 800. godišnjice rođenja sv. Ljudevita

U subot 25.04.2015.godine, naša mala grupica sestara iz OFS-a priključila se braći i sestrama iz Varaždina i Čakovca i uputila se na Nacionalno hodoćašće OFS-A i FRAME u Vukovar. Tijekom putovanja prolazili smo kroz prekrasni krajobraz, gdje su se izmjenivala žuta polja uljane repice, zelena travnata i smeđe poorana polja spremna da prime sjeme neke od kultura.

Nacionalno hodočašće OFS-A i FRAME u Vukovaru povodom obilježevanja 800. godišnjice rođenja sv. Ljudevita

U subot 25.04.2015.godine, naša mala grupica sestara iz OFS-a priključila se braći i sestrama iz Varaždina i Čakovca i uputila se na Nacionalno hodoćašće OFS-A i FRAME u Vukovar. Tijekom putovanja prolazili smo kroz prekrasni krajobraz, gdje su se izmjenivala žuta polja uljane repice, zelena travnata i smeđe poorana polja spremna da prime sjeme neke od kultura. U radosti bratskog zajedništva molili smo za sve one koji zbog svojih vjerskih opredjeljenja bivaju izvrgnuti pogibelji od islamskih ekstremista. Molitvom Časoslova, pjesmom, dosjetkama i animiranjem brata Zdravka iz Varaždina put do Vukovara je brzo prošao. Na memorijalnom groblju, okupilo nas se oko 500 iz cijele domovine. Uz molitvu za sve pogunule branitelje i civile u Vukovaru, ganula su nas dva svjedoćenja. Aleksandar i fra Ante Perkovića pripovijedali su o torturama i fizičkom maltretiranju koje su proživjeli tjekom zarobljavanja i u zarobljeništvu. Unatoč svemu što su proživjeli, pozvali su nas na širenje ljubavi i praštanja. Svetu misu u crkvi svetog Filipa i Jakova predvodio je Provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Čirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak . Svojom propovjedi o poslanju posvećenih osoba u koje spadamo i mi članovi OFS-a i FRAME koji dajemo trajne i privremene zavjete dao nam je vjetar u leđa da uz Božiju pomoć svjedočimo svoju vjeru i poslanje. Govorio nam je o tome da bratsvo življeno u ljubavi u našim zajednicama jača našu radost. Da naše služenje Crkvi, zajednici, obitelji, mlađim, starijim i siromašnim ispunjava naš život. Nakon duhovne okrepe slijedila je tjelesna okrjepa gdje su nas domaćini ugostili slasnim ručkom kojeg smo blagovali u prekrasnom dvorištu uz Dunav. To me je odmah podsjetilo na našeg seravskog oca svetog Franju koji je proveo puno vremena u promatranju i osluškivanju svih ljepota u prirodi koje nam je naš nebeski Otac dao na dar. Naravno naši mladi framaši ručak su začinili pjesmom i obiljem radosti . Opet je slijedilo ugodno iznenađenje. Dvije framašice, na vrlo interesantan način, prezentirale su život svetog Ljudevita, francuskog kralja i zaštitnika Franjevačkog svjetovnog reda. Sveti Ljudevit bio je darežljivi kralj. Posvuda kuda je prolazio po svome kraljevstvu, dijelio je obilnu milostinju siromašnim crkvama, bolnicama, svratištima te siromašnim malim plemićima. U njegovoj kući se svaki dan nahranilo 120 siromaha kruhom, mesom, ribom, a on sam je dosta dana provodio posteći o kruhu i vodi. Poznat po svojoj darežljivosti prema siromasima, Ljudevit je već za života uživao glas svetosti. Kraljeva je pobožnost i nutarnja umrtvljenost sličila redovničkoj. Sudjelovanje u bogoslužju, misi, časoslovu, sačinjavalo je velik dio njegova dana. I sam bi sa svojim kapelanom recitirao psalme i himne. Časoslov bi na pobudu svima molio i na putovanju. Da bi živio što posvećeniji život svakog petka bi se ispovjedao. Susret smo završili klanjanjem pred Presvetim gdje smo uz razmatranja i molitvu ponovo bili potaknuti da širimo svoje poslanje franjevačke duhovnost. Tako duhovno obogaćeni uz molitvu, pjesmu i dijeljenje dojmova krenuli smo natrag svojim kućama u svoje domove, župne zajednice spremniji da svijedočimo franjevačku duhovnost.

  

Velika čistka

Nekolicina dobrovoljaca odlučila se u subotu 18.04.2015. u 9:30h odazvati na akciju čišćenja okoliša na području Danice.

Velika čistka

Nekolicina dobrovoljaca odlučila se u subotu 18.04.2015. u 9:30h odazvati na akciju čišćenja okoliša na području Danice. Sudjelovali su lovci lovačkog društva "Srndać" zatim članovi udruge Kopriva, članovi OFS-a i Frame te ostali mještani Koprivnice. Uz ugodno društvo i dobro raspoloženje bio je to zaista lijep osjećaj pobrinuti se za našu majku prirodu koju je i sv. Franjo jako volio te ona sada slobodnije diše.

 

Tomini biseri

Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, u evanđeoskim se zapisima triput spominje kao onaj koji je nešto rekao ili učinio. I to sva tri puta u Ivanovom evanđelju.

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA - godina B

PASTIR KOJI POZNAJE OVCE SVOJE

Evanđelje: Iv 10,11-18

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Dj 4,8-12; Ps 118,1.8-9.21-23.26.28.29; 1 Iv 3,1-2


Slika ovaca, stada i pastira bila je puno rječitija Isusovim suvremenicima nego nama danas. I ta činjenica pred nas postavlja zadatak neprestanog posadašnjenja Božje poruke. Da ne upadnemo u napast pomisliti da je Božja Riječ zabavno štivo o davnim vremenima, a ne poruka koja je danas živa i djelotvorna.
Bog nas poznaje i voli
Zato ne treba slušati kako je Isus govorio i što je rekao, nego nam se neprestano treba prisjećati što je Isus želio reći. Nisu bitne ovce, pastiri, ovčinjaci i vukovi. Bitna je poruka koju je Isus prenio tom slikom.
Prilika je posvijestiti si još jednom da u crkvenom govorenju i djelovanju ne smijemo nikada postati robovi formi, obrazaca ili izričaja. Potrebno je neprestano birati način naviještanja Evanđelja koji je najprikladniji za one koji zajedno s nama otkrivaju evanđeoski poticaj. Osnovna poruka slike o kojoj danas razmišljamo je da nas Bog poznaje i voli. Bogu je stalo do nas. Stalo mu je do svakoga od nas. Svakog pojedinog Bog poznaje i voli. Bog nas čuva i omogućuje nam da rastemo.
A svijet nas ne poznaje
Opredijeliti se za Boga znači ući u njegov ovčinjak. Znači postati ovca njegova. Biti jedan od onih koje čuva Dobri Pastir i za koje je predao svoj život. Ali, opredijeliti se za Boga znači na sebe staviti Biljeg Duha Svetoga. Znak osporavan. Znak koji će neprijatelje Kristove nagnati da nam odluče razderati kožu.
Progonstva, etiketiranja, podmetanja i fizičke likvidacije su sastavni dio odnosa prema kršćanima tijekom cjelokupne povijesti. Opredijelili smo se za Krista i time smo sebe doveli na marginu društva. Medijski diktatori nas danomice napadaju pretvarajući nas u luđake i strašila. Ali, kako očekivati da će prepoznati i prihvatiti nas kad ne poznaju niti prihvaćaju onoga kojemu smo suobličeni.
Zar mi odgovaramo zbog dobra djela
Apsurd koji je zapisan u današnjem prvom čitanju neprestano se ponavlja u različitim prostorima i vremenima, s nekada jačim, a nekada blažim intenzitetom progona kršćana zbog dobrih djela koja čine. Ali bez obzira na neshvaćanja i protivljenja mi znamo tko je zaglavni kamen koji odbaciše graditelji. Krist je jedini most kojim je moguće doći na drugu stranu u zajedništvo Božje ljubavi i dobrote.

Propovijed krčkog biskupa Ivice Petanjaka

Propovijed koju je novozaređeni krčki biskup Ivica Petanjak izrekao u prepunom svetištu Gospe od Milosti u Šijani (pulskom predgrađu) na Uskrsni ponedjeljak bila je drugačija, čime je samo potvrdio očekivanja da, kako se ovih dana kolokvijalno govori, u Hrvatskoj pušu neki novi ''vjetrovi'': ”Isusovo uskrsnuće je nastavak života na potpuno novi način, u potpuno novom obliku.

Isus i dobri razbojnik Dizma

Evanđelja nam bilježe da su zajedno s Isusom razapeli dvojicu razbojnika, jednog njemu s desne, a drugog s lijeve strane. Nepopravljivi razbojnik, koji je bio razapet s lijeve strane, vrijeđao je Isusa i tražio od njega da spasi sebe i njih. Drugi, na desnoj strani, prekoravao je ovoga i obratio se Isusu te ga zamolio: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo"(Lk 23,43).

TREĆA VAZMENA NEDJELJA - godina B

MI SMO SVJEDOCI

Evanđelje: Lk 24,35-48

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Dj 3,13-15.17-19; Ps 4,2.4.7.9; 1 Iv 2,1-5a


Za Crkvu je bitna uravnotežena isprepletenost osobnoga i zajedničkoga. Crkva je sastavljena od pojedinaca koji žele zajedno živjeti svoju osobnu opredijeljenost. Zato je, da bismo mogli biti kršćani koji će biti znak Božje prisutnosti među ljudima, potrebno razvijati i osobnu dimenziju vlastite vjere i zajedništvo s braćom i sestrama.
Svjedoci
Upravo o toj povezanosti osobnoga i zajedničkog govore nam današnji svetopisamski tekstovi. Biti svjedok je veoma osobna stvar. Radi se o osobnom doživljaju onoga o čemu kasnije govorimo drugim ljudima, koji to nisu doživjeli. Da bi se moglo biti svjedok potrebno je doživjeti. Potrebno je iskusiti. Ne može se svjedočiti Božja ljubav i dobrota ako je nismo doživjeli. Ne možemo govoriti o učinkovitosti molitve ako nismo doživjeli njenu snagu. Nemoguće je tvrditi da Krist nudi odgovore, ako nismo u njemu pronašli smisao, utjehu i usmjerenje. Zapravo, moguće je i tako nešto, ali onda nismo svjedoci, nego pozeri i ljudi koji verglaju naučene fraze. Upravo zato jer je biti svjedok veoma osobna stvar, potrebno je uspostaviti osobni odnos s Bogom i u vlastitom životu kušati i vidjeti kako je dobar Gospodin. A to je nemoguće bez potpune predanosti Duhu Svetome. Potrebno je predati se Bogu i pustiti ga da nas on vodi tamo gdje jest i da nam se daruje onakav kakav jest. Boga nikada nećemo istinski susresti ako ga tražimo ondje gdje mi mislimo da bi trebao biti i ako zahtijevamo da bude onakav kako smo mi pretpostavili da bi trebao biti.
Mi smo
Druga dimenzija kršćanskoga opredjeljenja o kojoj nam govore današnji tekstovi ponuđeni na razmišljanje je dimenzija zajedništva. Nemoguće je biti kršćanin bez zajedništva s braćom i sestrama koji isto vjeruju, isto slave i isto žive. Zajednica braće i sestara pomaže nam da osobnu opredijeljenost kvalitetnije prihvatimo i učinkovitije razvijamo. Crkva, zajednica onih koji u Krista vjeruju, je prvenstveno zajednica ljubavi, zajednica razmjene iskustava, zajednica koja nam pomaže živjeti kršćansko opredjeljenje i zajednica koja nam jamči da je to moguće. I u tom življenju zajedništva nipošto se ne smijemo bojati nesuglasica, različitih mišljenja, drugačijih shvaćanja, širokog spektra opcija ili različitih pogleda na moguće rješenje. Sve je to dinamizam koji pokazuje da je Crkva živa i da je Zajednica djelotvorna. Valja nam se bojati jedino da iz našeg zajedništva ne nestane ljubavi.
Zapovijedi njegove čuvamo
Zato je potrebno imati na pameti i ono što je rečeno u današnjem drugom čitanju. Potrebno je pokazati vršenjem Božje volje i čuvanjem njegovih zapovijedi svoju opredijeljenost za Boga, življenu u zajednici braće i sestara. A Božja volja se može sažeti u samo jednu jedinu riječ. U Isusovu zapovijed ljubavi prema Bogu, sebi, drugom čovjeku i svemu stvorenome. Zato i smijemo zaključiti. Mi smo svjedoci samo onda dok ljubimo.

Kratko izvješće sa skupštine FSR-a 7.4.2015.:

-Zamijećen je manji odaziv mlađih članova FSR-a na skupštinu (vjerojatno zbog

početka u 16 i 30 sati)

- U Zagrebu je 21.3.15. bio Kapitul Područnog bratstva (sjeverozapadnohrvatsko -

zagrebačko područno bratstvo bl. Alojzija Stepinca). Na Kapitulu je glavna tema bila  izvješće sa međunarodnog Kapitula u Asizu iz studenog 2014. Pitanje iz Asiza je bilo: kako upravljati radom FSR/OFS-a, te je dan dokument, kao osnova za široku raspravu i ocjenu u svim bratstvima, pa i našem. Kapitul je u studenom  bio izborni kapitul, na kojem se biralo novo vodstvo. Financijska sredstva za rad FSR-a od  83% se alimentiraju iz članarina, a ostatak iz dobrovoljnih donacija. Ta sredstva se koriste za razne projekte u Aziji i Africi (63%), dok se ostatak troši na logistiku.

-brat Neven Magdić je održao predavanje o sv.Ljudevitu suzaštitniku FSR-a i kralju

Francuske (Luj IX Sveti), sa temom sv.Ljudevit i javno kršćansko djelovanje

-Sv.Ljudevit je kao kralj cijeli svoj svjetovni život natopio vjerom u Boga i

Evanđelje. Vjera je oplemenila njegov svjetovni život, što je rezultiralo plodonosnim spojem kršćanske duhovnosti i svjetovnosti.

-Obzirom na sveopći društveni razvoj koji je potaknuo, brigu o materijalnom i

duhovnom blagostanju svoga naroda, Luj IX se smatra idealnim likom kršćanskog srednjevjekovnog vladara.

-Osim majke su na njegovu duhovnost snažno utjecali franjevački redovnici,

poslani od sv.Franje u Francusku i na kraljev dvor. Oduševljenje kralja sv.Franjom je raslo, te je svoj život počeo prilagođavati franjevačkom stilu i duhu.

-Sv.Ljudevita je lik velikog kršćanina, kojeg je karakteriziralo nekoliko stvari:

velika ljubav prema Bogu, nježnost i briga prema narodu, hrabrost u ratu, te poštenje i pravednost

-I danas se kršćani moraju angažirati u politici, po rječima pape Franje i tako biti

sol ovoga svjeta

-Na kraju skupštine je priređena mala zakuska od svih onih koji su imali rođendan u

ožujku.

Što nakon Uskrsa?

Nije šala, dobro ste pročitali naslov. Ovo nije prijedlog za 9 načina kako iskoristiti tvrdo kuhano jaje poslije najvećeg kršćanskog blagdana već što učiniti s vjerom nakon Uskrsa?! Kako živjeti nakon Uskrsa? Mnogi smo sigurno, nakon 40 dana, jedva dočekali prvi dim cigarete, ili prvu čašicu ili prvo mesni zalogaj ili...

Uskrsno vrijeme

Uskrsno vrijeme traje od Uskrsne nedjelje do nedjelje Pedesetnice (Duhova), ukupno pedeset dana. Uskrsna osmina traje od Uskrsa do 2. vazmene nedjelje.
40. dana poslije Uskrsa, u četvrtak 6. vazmenog tjedna slavi se svetkovina Uzašašća.

DRUGA VAZMENA NEDJELJA - godina B

ZAPISANO DA VJERUJEMO

Evanđelje: Iv 20, 19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118,2-4.16ab-18.22-24; 1 Iv 5,1-6;


Današnji biblijski odlomci, koji su nam darovani da o njima razmišljamo i da se na njima nadahnjujemo, ukratko sažimaju osnovnu poruku kršćanstva. Odgovaraju na pitanje: Što vjerovati?, Kome se predati? i Kako živjeti? Osnovna istina naše vjere, kao što nam svjedoči današnji evanđeoski odlomak, je činjenica da je Isus Uskrsli Krist. Upravo zato nam je važno svjedočanstvo sv. Tome apostola kojega se obično naziva "nevjernim" jer nije povjerovao ostaloj desetorici kad su mu rekli da im se ukazao uskrsli Isus. No, kao što se s pravom njega naziva "nevjernim", s jednakim pravom se može ostale apostole nazvati neuvjerljivim. Očito njihovo svjedočanstvo nije imalo u sebi dovoljno velik zanos ni dostatnu ljubav da zapali vatru vjere u srcu slušatelja. Uostalom, još nisu bili primili puninu Duha Svetoga. Ne zna se gdje je sv. Toma bio u trenutku kad se uskrsli Isus ukazao svojim učenicima, kao što se ne zna ni razlog radi kojega je izašao iz dvorane u kojoj su apostoli bili čvrsto iznutra zaključani. Ali možemo biti zahvalni sv. Tomi što nije bio s apostolima na dan uskrsnuća jer je svim budućim naraštajima, koji neće vidjeti, a vjerovat će, dao vrijedno svjedočanstvo. Dao je svjedočanstvo o važnosti zajednice u kršćanstvu. Svojom nenazočnošću posvijestio nam je važnost nazočnosti u zajednici braće i sestara okupljenih oko Oca u Kristovom Duhu. Boga se, doduše može susresti i izvan zajednice, ali najlakše i najučinkovitije ga susrećemo u zajednici ljubavi braće i sestara. Bog nam dolazi po drugim ljudima i mi drugim ljudima možemo približiti Boga svojom blizinom i djelotvornom ljubavlju. U zajednici se najlakše dolazi i do drugog čovjeka. Zajednica može svojim dinamizmom pomoći svakom pojedincu da se ostvari više kao čovjek. I konačno, u zajednici lakše dolazimo i do sebe. Jer nas susret s braćom i sestrama oslobađa zamamnosti krive slike o sebi i otvara nam mogućnost, da nakon što shvatimo tko smo i gdje smo, kvalitetnije krenemo u susret Kristu koji je Gospodin naš i Bog naš. Na kraju evanđelja nam je zapisano svjedočanstvo o evanđeljima. Sve što je Isus učinio i rekao nije sadržano u evanđeljima. Objava je puno šira u Predaji, nego u Svetome Pismu. Zato, nijekati Predaju i prihvaćati isključivo Sveto Pismo znači onemogućavati Bogu da nam u potpunosti progovori. Ono pak što je zapisano, treba nam poslužiti kako bismo mogli osnažiti svoju vjeru. Vjeru u Boga, vjeru u njegovu darovanu milost i snagu Duha Svetoga kojim smo opečaćeni. Treba nam poslužiti i da shvatimo tko je Nazarećanin. Ivan zapisuje u evanđelju da je Nazarećanin Isus koji je Krist, Sin Božji koji nam daruje život u svojemu Imenu. Tom definicijom su izrečene četiri osnovne istine o tome tko je Nazarećanin i u kakvim je odnosima. Nazarećanin je Isus. On je potpuno pravi čovjek. Isus je Krist. On je potpuno pravi Bog. U odnosu prema Bogu je Sin, a u odnosu prema nam je Spasitelj. Ako to vjerujemo i u toj vjeri živimo, doista ćemo vjerujući imati život u Imenu Kristovu.

Križni put ulicama naše župe (2015)

U poslijepodnevnim satima već tradicionalno i ove je Cvjetnice održan križni put ulicama naše župe. Okupili smo se kod crkve u 16 sati i krenuli Reberinskom, Potočnom, Mažuranićevom, Špoljarskom, Mihanovićevom, Gupčevom, Školskom i Esterovom ulicom. Svatko je na ovaj križni put donio svoje osobne nakane, ali smo u zajedništvu molili i na nakane cijele župe. Misli iz križnog puta poticale su nas da se sjetimo svih župljana, posebno onih kojima je najteže jer pate zbog bolesti, siromaštva, odbacivanja svake vrste. Tekst ovog križnog puta poticao nas je da razmislimo kako bismo se mogli aktivno uključiti u djelovanje župe i tako se predati Bogu kao njegova produžena ruka. Na nama je da prepoznamo koje smo talente primili od Gospodina na dar. No, ne ih samo prepoznati i čuvati za sebe, nego ih dijeliti s drugima.

 

Proljetni župni izlet

Najavljujemo za subotu, 16. svibnja 2015. župni izlet u Pečuh i svetište Marija Đud u Mađarsku. Cijena puta + kompletni ručak = 150,00 kn ili samo  "čobanac" = 110,00 kn. Prijaviti se možete u sakristiji.

  

Pričest na jezik i pričest na ruku (5. dio)

Zvonko PAŽIN,profesor liturgike na KBF-u u Đakovu

ZAKLJUČAK

Javljaju se sve više glasovi koji smatraju da je pitanje pričesti na jezik bitno za vjeru i duhovnost. To stvarno ni na koji način nije bitno pitanje i štetno je o tome previše raspravljati. Naime, dok u Crkvi raspravljamo o stvarima (koje bi trebale biti jasne) kao što je pitanje pričesti na ruku ili pitanje latinskog jezika u bogoslužju, ili o tome smiju li djeca dobivati križić dok se pričešćuju njihovi roditelji, ne primjećujemo kako je sve manje polaznika nedjeljne mise, kako se u velikom broju mladih urušavaju kršćanske vrijednosti , kako se u našoj katoličkoj zemlji donose nekatolički zakoni, kako se umjesto življenog primanja sakramenata (npr. krizme) događa sakramentalizacija koja nema puno veze s vjerom, kako dolazi do urušavanja osnovnih kršćanskih vrijednosti... Čime se to mi bavimo? Zar ne želimo vidjeti koji su nam prioriteti? 

USKRS

ODVAŽNI SVJEDOCI

Evanđelje: Iv 20,1-9

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16ab-17.22-23; Kol 3,1-4


Na Uskrsu se temelji naša vjera. Jer, piše u Prvoj poslanici Korinćanima, Ako Krist nije uskrsnuo uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. A to što znači vjera u uskrsnuće najjasnije nam pokazuju današnji biblijski odlomci.
Vidje i povjerava
Prvi stupanj vjere je priznavanje povijesne činjenice praznoga groba. Isus je, sukladno pismima, premda ubijen i pokopan, ustao od mrtvih. Nakon te zore osmoga dana ništa više nije isto. Isus Nazarećanin, koji je Krist, konačno i neponištivo obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost. I svi smo pozvani da hodimo u novosti života.
Prazan grob govori rječitije od svega i snaži svaku Isusovu izgovorenu riječ i učinjeno djelo. Tu nije moguće, a nije ni potrebno previše mudrovati. Uskrsnuće ili prihvaćamo ili ne prihvaćamo. I prema toj odluci utvrđujemo svoj život.
A da bismo mogli povjerovati potrebno nam je najprije, poput učenika, vidjeti. Potrebno nam je upoznati činjenicu praznoga groba i susresti se s praznim povojima. Zato je bitna i neizostavna cjeloživotna kateheza. Poučavanje u vjeri razmjerno našoj dobi i mogućnostima shvaćanja.
Suuskrsli s Kristom
Kada činjenicu uskrsnuća vidimo i povjerujemo, sposobni smo za sljedeći stupanj. Spremni smo poistovjetiti se s Kristom. Kadri smo prihvatiti su-umiranje s Kristom kako bismo, premda nekima zvuči kao ludost, a drugima je sablazan, mogli zajedno s njime su-uskrsnuti.
Suobličenje s Kristom treba zahvatiti potpuni život. I naš. I Kristov. Od rođenja, preko smrti i uskrsnuća do Kraljevstva Očeva.
Prošao je zemljom čineći dobro
A Isusov život je najsažetije izrekao sv. Petar, prvak apostolski, u Kornelijevoj kući. Isus je prošao zemljom čineći dobro. I upravo to je završni stupanj vjere i obraćenja. Pozvani smo prolaziti zemljom čineći dobro svakome čovjeku u potrebi.
Činjenje dobra je vrijedno jedino ukoliko je onaj kojemu pomažemo konačna svrha činjenja dobra. Drugim riječima, kada činimo dobro potrebno je misliti samo na to kako učiniti dobro i ni na što drugo. Pa čak ni na obećanu nagradu u Kraljevstvu Nebeskom. Jer ako nam je motiv za činjenje dobra izvan onoga kojemu činimo dobro, onda osobu kojoj pomažemo ne doživljavamo kao brata ili sestru u nevolji, nego sredstvo pomoću kojega ili preko kojega ćemo postići svoj cilj.
A bio nam cilj prolazna ljudska hvala, osjećaj altruističkog zadovoljstva, predizborni trik, porezna olakšica ili nešto drugo, u konačnici se svodi na zloupotrebu onoga kojemu deklarativno želimo pomoći.
Jer Bog bijaše s njime
Zato se iz Petrove definicije mora iščitati i ono najhitnije. Isus je prošao zemljom čineći dobro zato jer Bog bijaše s njime. Bili su istim Duhom povezani. Zato je i ono što je Isus činio bilo dobro.
Iz toga s pravom smijemo zaključiti kako je najpreče otvoriti se Božjem Duhu, prionuti uz njega i dopustiti da nas ispuni. Tek kada iz svog života odbacimo sve ono što nas zarobljava moći ćemo biti potpuno Božji i moći će Bog po nama djelovati. Teško je odreći se svojih unaprijed donesenih uvjerenja, navodne sigurnosti da su naše odluke najispravnije i navezanosti na prolazno i propadljivo. Ali upravo to je ona smrt koju smo pozvani podijeliti s Kristom. To je onaj ukop u kojemu će nas razdirati sumnje i napasti da smo krivo prosudili, loše izabrali i uzaludno nastojali. To je jedini način da i su-uskrsnemo s Isusom.
Kada se sve to dogodi i kada postanemo potpuno Božji, moći ćemo po Bogu biti potpuno čovječni i potpuno za čovjeka. I postat ćemo odvažni svjedoci onoga što smo vidjeli i povjerovali. I ljudi će znati da naše svjedočanstvo nije nešto što se od nas očekuje ili nešto što moramo, nego jasan znak da smo pronašli smisao u susretu s onim koji nam je pomogao da ga tražeći nađemo.

60+: „U susret Uskrsu“

„U susret Uskrsu“ bio je moto našega susreta 60+ koji se održao 25. ožujka 2015. Svi znamo da se za blagdan Uskrsa pripremamo na različite načine. Tijekom Korizme nastojimo za Uskrs pripremiti i dušu i tijelo pa tako i ukrasiti svoj dom. Još od davnina pred Uskrs su se detaljno čistile kuće i pripremale, ukrašavale kako bi blagdan bio što svečaniji.

60+: „U susret Uskrsu“

„U susret Uskrsu“ bio je moto našega susreta 60+ koji se održao 25. ožujka 2015. Svi znamo da se za blagdan Uskrsa pripremamo na različite načine. Tijekom Korizme nastojimo za Uskrs pripremiti i dušu i tijelo pa tako i ukrasiti svoj dom. Još od davnina pred Uskrs su se detaljno čistile kuće i pripremale, ukrašavale kako bi blagdan bio što svečaniji. Jedan od tradicionalnih uskršnjih ukrasa je pisanica. Uz pomoć gospođe Marijane Kresonja naučili smo mnogo toga o podravskim pisanicama. Vrlo lijepo objasnila nam je simboliku jajeta, simboliku boja koje se koriste pri ukrašavanju jaja te način kako izraditi pravu tradicionalnu podravsku pisanicu koju je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom. Uz stručno vodstvo gospođe Marijane okušali smo se i mi u izradi podravskih pisanica batik tehnikom i tehnikom struganja. Nije bilo lako, ali doista smo uživali u svakom koraku izrade. Postupak je dugotrajan. Potrebno je mnogo strpljenja, ali rezultat na kraju, doista je predivan, vrijedan uloženoga truda. Nakon sat i pol druženja uz molitvu, pjesmu, šalu, ukusne kolačiće, strpljivo objašnjavanje gospođe Marijane po nekoliko puta istog postupka, pred nama su zablistale naše šarene pisanice. Baš smo bili ponosni kad smo ih vadili iz velike zdjele tople vode i oprezno krpicom brisali te se svaki put iznova čudili dobivenim šarama i oblicima koji su krasili naša remekdjela. Svoje uratke darovali smo župnoj zajednici „Vjera i svjetlo“ koja će ih ponuditi našim župljanima kako bi krasili njihov dom.

 

Sveti Ivan Pavao ll.

Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wadovicama 18. svibnja 1920. Karol je u 38. godini (4. srpnja 1958) postao najmlađi poljski biskup, 1964., papa Pavao VI. imenovao ga je krakovskim nadbiskupom, a samo tri dana kasnije kardinalom. Papom je izabran 16. kolovoza 1978. kao prvi slavenski papa u povijesti, a uzeo je ime dvojice svojih prethodnika, Ivan Pavao II. Tijekom svoga pontifikata posjetio je 129 zemalja i proglasio 466 svetaca i 1338 blaženika.

Papa Ivan Pavao II. tri je puta posjetio Hrvatsku, a Vatikan je jedna od prvih država koja je službeno priznala Hrvatsku. Papa je prvi put posjetio Hrvatsku 11. rujna 1994. povodom proslave 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije. U svome drugom trodnevnom posjetu Hrvatskoj 1998. papa se susreo s mladima pred zagrebačkom prvostolnicom. Drugog dana posjeta u marijanskom svetištu u Mariji Bistrici proglasio je blaženim kardinala Alojzija Stepinca, jednog od najvećih crkvenih velikodostojnika. Posjetio je i Split u povodu 1700. obljetnice grada i svetište Gospe od Otoka u Solinu. Treći je put papa boravio u Hrvatskoj od 5. do 9. lipnja 2003. Tada je u Dubrovniku proglasio blaženom Mariju Propetog Petković, utemeljiteljicu družbe Kćeri milosrđa. U Osijeku se obratio zemljoradnicima istaknuvši važnost njihova truda. Na velikom euharistijskom slavlju u Rijeci naglasio je važnost obitelji te dodao kako brak i obitelj predstavljaju jednu od najvrednijih ljudskih vrijednost. Petodnevni je posjet Hrvatskoj papa završio u Zadru gdje se i oprostio od hrvatskih vjernika.

Papa Ivan Pavao II. preminuo je 2. travnja 2005. u 84. godini. Samo dva mjeseca nakon njegove smrti papa Benedikt XVI. najavio je početak procesa beatifikacije, koji je službeno započeo 28. lipnja 2005.

Pogreb pape Ivana Pavla II. bio je pravi ekumenski događaj budući da su se, osim katoličkih, okupili i predstavnici ostalih crkava. Papa Benedikt XVI. objavio je 14. siječnja 2011. službeni datum beatifikacije Karola Wojtyle – 1. svibnja 2011., na Drugu vazmenu nedjelju, odnosno Nedjelju Božanskog milosrđa. Papa Franjo danas, 27. travnja na nedjelju Božanskog milosrđa proglasit će Ivana Pavla II svetim. Imamo razloga veseliti se i moliti: SVETI IVANE PAVLE II. MOLI ZA NAŠ HRVATSKI NAROD!

Iz uskrsne poruke varaždinskog biskupa

IZ USKRSNE PORUKE VARAŽDINSKOG BISKUPA

Upravo se navršila prva godina pontifikata pape Franje. Puno se o njemu govori i piše. Svijet ga voli, no da li ga i sluša? Nedavno je rekao i ovo: „Ne smije se ogovarati i govoriti loše o nekome jer se na taj način može ubiti nečiji dobar glas, ali i otrovati nas same. Kažem vam istinu, uvjeren sam da ako budemo izbjegavali ogovaranje postat ćemo sveti.“ Možda nam se ove riječi čine previše jednostavne i banalne, ali pokušajmo upravo u svjetlu tih riječi ispitati sebe i društvo u kojem živimo. Ako smo svi dobri i bez grijeha, odakle onda toliko zla? Odakle mržnje, ratovi, ubojstva, nesloge u obitelji, nasilja svake vrste, korupcija i da ne nabrajam sve vrste zala i grijeha koje nas okružuju.

Postoji li izlaz? Da, postoji! To je onaj koji je sve naše grijehe primio na sebe i ponio na drvo križa (1 Pt 2,24). To je misterij Isusovoga križa, to je misterij vazmenoga otajstva. To je misterij Velikoga četvrtka, petka i subote, a na poseban način misterij, ali i radost onog prvog dana u tjednu kada su pobožne žene i apostoli trčali na Isusov grob i našli ga praznoga. „Nije ovdje nego Uskrsnu!“ – poruka je praznoga groba. Poruka je to i nama, a tu poruku izriče nam vazmeno predslovlje: „Po njemu se za vječni život rađaju djeca svjetla i vjernima se otvaraju rajske dveri. Jer naša je smrt iskupljena smrću njegovom, a o njegovu uskrsnuću i naš je život uskrsnuo“. U tom misteriju i mi gledamo smisao svojega života.

Draga braćo i sestre, uđimo radosno u proslavu života s Isusom uskrsnulim i sada živim.

Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs!

† Josip Mrzljak, varaždinski biskup

 

Tko je Poncije Pilat?

Redovnice imaju običaj da za vođenje duhovnih vježbi pozovu različite svećenike. Na kraju duhovnih vježbi imaju dva oblika oproštaja. Ako su sestre pozvanom svećeniku rekle: Oče, molit ćemo za vas to znači da nisu bile posve zadovoljne i da ga najvjerojatnije više neće pozivati. Ako pak u oproštaju kažu:  Oče, molite za nas to znači da će ga ponovno pozvati.

Misijski dan u našoj župi

Dana 23. listopada 2011., proslavljena je Misijska nedjelja kojom se u vjernicima pokušala pobuditi suodgovornost i vjerničku zauzetost za djelo evangelizacije.